1              

                            Poslovni broj: 24 Gž Ob-76/2023-2

 

 

Poslovni broj: 24 Gž Ob-76/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. C. iz S., OIB:..., zastupane po punomoćnici N. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. C. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku H. J., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje posebne skrbnice maloljetnog D. C., OIB:..., S. M. iz Centra za posebno skrbništvo Z., radi razvoda braka s maloljetnim djetetom, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-211/2021-77 od 21. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-211/2021-77 od 21. lipnja 2021.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

 

„I.               1. Zajedničko dijete stranaka mlt. D. C., OIB:... stanovat će s majkom I. C., na adresi majke S.

2. Osobni odnosi mlt. D. s ocem R. C. odvijat će se utorkom i četvrtkom od 15.40 sati do 20.00 sati s tim da kad je D. u školi ujutro ga na očevu adresu odveze majka i dođe po njega, a kad je škola popodne otac će dijete preuzeti u školi vratiti ga na adresu majke, svaki drugi vikend od petka od 15.40 sati do nedjelje u 20.00 sati, svaki drugi blagdan u RH od 9.00 sati do 20.00 sati, za vrijeme ljetnih školskih praznika mjesec srpanj svake parne kalendarske godine, mjesec kolovoz svake neparne godine te tako naizmjence, 7 dana tijekom zimskih školskih praznika i to od 27. prosinca svake parne kalendarske godine do 2. siječnja, a od 3. siječnja do 9. siječnja iduće zime te tako naizmjence, prvu polovicu proljetnih školskih praznika svake parne kalendarske godine, a drugu polovicu svake neparne, te tako naizmjence, u slučaju dogovora roditelja, osobni odnosi djeteta i oca mogu se odvijati i drugačije nego što je gore navedeno.

3. Majka će samostalno zastupati mlt. D. u pogledu promjene prebivališta, odnosno boravišta djeteta dok će u ostalim segmentima roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.

4. Otac R. C. je dužan za uzdržavanje mlt. D. C. doprinositi mjesečni novčani iznos od 331,81 eur/2.500,00 kn[1] počev od podnošenja tužbe 8. lipnja 2021. pa nadalje sve dok za navedeno budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele iznose plati u roku od 15 dana, a preostale najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na tekući račun majke.

5. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

II. Odbija se protutužba koja glasi:

 

1. Zajednička djeca stranaka, mlt.D. C. i mlt.O. C. živjeti će s tuženikom – protutužiteljem R. C..

2. Osobni odnosi mlt. D. C. i mlt.O. C. s tužiteljicom – protutuženom I. C. ostvarivati će se u skladu s mišljenjem i prijedlogom Centra za socijalnu skrb.

3. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj da za uzdržavanje za mlt. D. C. mjesečni novčani iznos od 2.500,00 Kn dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun tuženika – protutužitelja R. C., u slučaju kašnjenja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

4. Tuženik – protutužitelj će vršiti samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na zajedničku djecu.

5. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj naknaditi tuženiku – protutuženiku trošak ovog postupka, u roku 15 dana.“

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu „po drugom sucu zbog notorne naklonjenosti raspravne sutkinje“.

 

3. U žalbi tuženik u bitnome navodi da pobijana presuda suda u dijelu koji se odnosi na odluku o tome da će zajedničko maloljetno dijete stranaka stanovati s majkom nije adekvatno obrazložena, da su pojedini dijelovi obrazloženja paušalni, apsolutno netočni i besmisleni, da je obrazloženje krnje i ciljano simplificirano te da je stoga tuženiku „jasno da je sud cijelo vrijeme bio naklonjen tužiteljici“, a da on kao otac nema ravnopravni položaj. Tvrdi da sud nije izveo sve dokaze i uzeo u obzir sva utvrđenja, već samo ona „koja su mu pasala“ te da je odluka utemeljena na dokazima koje sud nije trebao uzeti u razmatranje jer su provedeni protivno pravilima struke dok je s druge strane pojedine izvedene dokaze ignorirao pa zbog toga činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno uz propust suda da na isto primijeni „materijalnu podlogu“.

 

3.1. Obrazloženje odluke u dijelu kojim je majci povjereno samostalno zastupanje djeteta u pogledu promjene prebivališta i boravišta djeteta drži apsolutno neprihvatljivim, bez uporišta u činjenicama, praksi i zakonu, a samu odluku nepotrebnom. Drži da je riječ o odluci koju je sud donio samoinicijativno čime je proveo silu nad tuženikom kako tuženik u budućnosti ne bi mogao svoja roditeljska prava ostvarivati ravnopravno.

 

3.2. Osporava i odluku o određenoj visini uzdržavanja u iznosu od 100,00 EUR za koliko tvrdi da je ta odluka viša od iznosa predviđenog Odlukom o tablicama za 2023.

 

3.3. Naposljetku, tvrdi da sud nije odlučio o predloženoj privremenoj mjeri zbog čega da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupku te da je ta povreda počinjena i zato što pobijana odluka nije dostavljena njegovom punomoćniku te sugerira da je riječ o postupanja suda s ciljem propadanja žalbenih rokova tuženiku.

 

3.4. U prilogu nadopune žalbe podnesene 7. kolovoza 2023. tuženik je dostavio sudu odluku Visokog prekršajnog suda Ppž-2283/2023 od 12. travnja 2023.

 

4. Tuženica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženika tvrdeći kako stvarni žalbeni razlozi i argumenti ne postoje jer su odlučne činjenice na kojima se temelji pobijana presuda utvrđene vještačenjem, mišljenjima i prijedlozima nadležnih ustanova socijalne skrbe i iskazima posebnog skrbnika djeteta pa tuženik, stavljajući se u poziciju žrtve sustava, pokušava nametnuti tezu o uroti i od vlastitog djeteta učiniti „dijete slučaj“. Njegove izjave o zlostavljačkom ponašanju majke prema djeci drži neistinitim, a njegove izjave o pristranosti suda paranoičnim. Predlaže odbiti žalbu.

 

5. Posebna skrbnica maloljetnog D. C. nije odgovorila na žalbu.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 346. ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., dalje OBZ) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

8. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nije počinjene bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tužitelj sadržajno poziva u žalbi tvrdeći da su pojedini dijelovi obrazloženja paušalni, apsolutno netočni i besmisleni te da je obrazloženje krnje i ciljano simplificirano. Suprotno prigovorima žalitelja, presuda  sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi nisu međusobno proturječni niti su u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima pa se može ispitati. Pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika pa neosnovano tuženik u žalbi prigovara da nije adekvatno obrazložena.

 

8.1. S obzirom na to da se u skladu s člankom 138. stavkom 1. ZPP-a stranci koja ima punomoćnika dostava obavlja punomoćniku, osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud pogriješio kad nije primijenio članak 335. stavak 10. ZPP-a i pobijanu presudu istaknuo na e-oglasnoj ploči sudova. Međutim, s obzirom na to da je riječ o povredi koja nije utjecala (niti mogla utjecati) na donošenje zakonite i pravilne presude, neosnovano tuženik tvrdi da je zbog toga počinjena bitna povreda iz članka 354. stavaka 1. ZPP-a. To tim više što je žalba tuženika pravovremeno podnesena, a niti dopuna žalbe u danim okolnostima nije ocijenjena nepravovremenom.

 

8.2. Žalbeni navodi tuženika o tome da sud nije odlučio o predloženoj privremenoj mjeri zbog čega da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka su neodlučni imajući na umu da eventualno (ne)postupanje suda u povodu prijedloga za privremenu mjeru nema utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

9. U žalbenoj fazi postupka i dalje postoji spor o roditeljskoj skrbi u smislu članka 408. stavka 1. OBZ-a.

 

10. Pravomoćnom djelomičnom presudom prvostupanjskog suda od 9. studenog 2022. razveden je brak stranaka. Prema privremenoj mjeri od 16. lipnja 2021. koja je na snazi do pravomoćnog okončanja (ovog) spora o roditeljskoj skrbi, maloljetno dijete stranaka D. C. stanuje s majkom te s ocem ostvaruje osobne odnose. S obzirom na to da stranke koje su roditelji maloljetnog D. C. rođenog 17. kolovoza 2013. nisu sastavile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, pobijanom je odlukom na temelju članaka 53. i 413. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., dalje OBZ) odlučno s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta.

 

11. Ta je odluka, kojom je odlučno da će maloljetno dijete stranaka stanovati s majkom, da će roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb osim u dijelu koji se odnosi na zastupanje djeteta prilikom promjene prebivališta i boravišta koje je povjereno samostalno majci i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem na način kako je navedeno u točci I.2. izreke donesena na temelju utvrđenja suda prvog stupnja o najboljem interesu djeteta koje se temelji na pribavljenom nalazu i mišljenju Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica N. Z. i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnica S. te pribavljenom nalazu ovlaštenih sudskih vještaka. Pritom je omogućeno djetetu da izrazi svoje mišljenje, a u povodu primjedbi na nalaz i mišljenje stručnih timova i vještaka saslušana je psihologinja koja je bila članica stručnog tima tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Z. te vještaci psihijatar i psiholog. Osim toga, pribavljeno je odgojno-obrazovno izvješće Osnovne škole S..

 

12. Na temelju nalaza i mišljenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica N. Z., Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnica S. i ovlaštenih sudskih vještaka, koji su pribavljeni u skladu s člankom 416. stavkom 1. točkom 3. OBZ-a, te saslušanjem psihologa i vještaka, sud prvog stupnja je utvrdio da je najbolji interes maloljetnog djeteta stranaka da nastavi živjeti s majkom uz održavanje osobnih odnosa s ocem.

 

12.1. Iz izvješća Osnovane škole S. prvostupanjski sud je utvrdio da dijete koje od prije dvije godine do donošenja pobijane odluke stanuje s majkom uredno izvršava svoje školske obveze i ostvaruje odličan uspjeh u školi. Na temelju utvrđenja da je dijete u tom razdoblju uredno ostvarivalo osobne odnose s ocem te normalno funkcionira u svakodnevnom životu unatoč tome što je u tijeku visoko konfliktni razvod braka njegovih roditelja u kojem je i sam višekratno izražavao mišljenje zbog čega je i izrazito opterećen predmetnim postupkom, sud prvog stupnja zaključuje da majka odgovarajuće skrbi o njegovim potrebama čak i unatoč trenutnoj izvanrednoj situaciji.

 

13. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve relevantne činjenice, a činjenična osnova na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

 

14. Žalba tuženika se gotovo isključivo svodi na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tuženika, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

 

15. Iz spisa predmeta i iz utvrđenja prvostupanjskog suda, proizlazi da je tuženik učinkovito sudjelovao u pribavljanju nalaza i mišljenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica N. Z. i sudskih vještaka za psihijatriju i psihologiju. Ti su mu nalazi i mišljenja, kao i nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnica S., dostavljani te je tuženik bio upoznat s njihovim zaključcima i prijedlozima. Stoga mu je bila pružena učinkovita mogućnost da ospori zaključke stručnih timova i vještaka. Tu je mogućnost u odnosu na nalaz i mišljenje zagrebačkog centra i vještaka iskoristio. Prvostupanjski je sud, radi ispitivanja tvrdnji tuženika koje se odnose na zaključke i prijedloga iz pisanih nalaza i mišljenja i odgovaranje na njegove primjedbe, na glavnoj raspravi saslušao psihologa iz stručnog tima zagrebačkog centra za socijalnu skrb kao i stalne sudske vještake kojom prilikom je tuženiku bilo omogućeno postavljanje pitanja i zahtijevanje daljnjih razjašnjenja što je i iskoristio. Nakon usmenog saslušanja navedenih stručnjaka sud prvog stupnja je utvrdio da je najbolji interes djeteta da nastavi stanovati s majkom te da održava osobne susrete s ocem. S obzirom na to da je tuženiku bila pružena mogućnost da učinkovito sudjeluje u postupku pribavljanja nalaza i mišljenja koji su korišteni za odlučivanje o roditeljskoj skrbi, koju je u odnosu na provedeno vještačenje te mišljenje zagrebačkog centra za socijalnu skrb i iskoristio, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je u postupku bio stavljen u neravnopravan položaj. Tuženik je odustao od prijedloga za obnavljanjem vještačenje, a saslušanje stručnog tima iz samoborskog zavoda za socijalni rad nije predlagao. U odnosu na prijedlog potonjeg zavoda, točno je da prilikom izrade mišljenja nije obavljen razgovor sa tuženikom, niti sud prvog stupnja utvrđuje drukčije, ali, suprotno navodima žalitelja, nije riječ o dokazu koji je izveden protivno pravilima struke jer je riječ o mišljenju koje se temelji na ispitivanju osobnih i obiteljskih prilika tužiteljice koja je u trenutku obrade živjela s maloljetnim djetetom stranaka.

 

16. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i stoga što sud prvog stupnja nije utvrdio činjenicu da su se osobne i obiteljske prilike majke promijenile u smislu da je majka počela živjeti s novim partnerom, a koju je činjenicu žalitelj po prvi puta iznio u žalbi. To zato što se u kontekstu žalbenog razloga nepravilno i nepotpuno činjeničnog stanja u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

 

17. Kad je riječ o činjenici da se tužiteljica sumnjiči da je u vremenskom razdoblju od 2019. do 2. ožujka 2023. na štetu tuženika i zajedničke djece stranaka, uključivo i maloljetnog D., počinila kaznena djela iz članka 179.A (nasilje u obitelji) i članka 177. stavka 2. (povreda djetetovih prava) Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.), suprotno navodima žalbe, iz pobijane presude ne proizlazi da sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o roditeljskoj skrbi nije imao na umu navedenu činjenicu te da ju je „naprosto izostavio“ pa da je zbog toga činjenično stanje nepravilno utvrđeno.

 

17.1. Iako su optužbe za nasilje i zlostavljanje ozbiljna okolnost koja se mora uzeti u obzir prilikom odlučivanja o roditeljskoj skrbi, suprotno pravnom shvaćanju tuženika, zadatak suda u postupku u sporu o roditeljskoj skrbi nije odlučivati o kaznenoj odgovornosti roditelja o kojoj se odlučuje u kaznenom postupku. Činjenica da majka vrši nasilje nad djecom nije, suprotno žalbenim navodima, notorna. Stoga su neodlučni žalbeni navodi tuženika o tome da iz obrazloženja pobijanje odluke izostaje dostavljeni „glomazan materijal državnog odvjetnika“.

 

17.2. Međutim, netočni su žalbeni navodi da su teške optužbe o nasilju iznesene protiv majke u pobijanoj odluci potpuno ignorirane te da se odluka suda temelji samo na presumpciji nevinosti i činjenici da se protiv tužiteljice na vodi kazneni postupak. Iz točke 11.1. obrazloženja pobijane presude proizlazi da se o kaznenoj prijavi protiv majke tijekom prvostupanjskog postupka raspravljalo te su u tom smislu zatražena objašnjenja od psihologinje iz Centra za socijalnu skrb Z. iz čijeg iskaza proizlazi da tijekom obrade Centra 2020. protiv majke nisu iznesene nikakve prijave o nasilju ili zlostavljanju, da je prijava protiv majke koja je u centru zaprimljena u svibnju 2021. odmah proslijeđena policiji te da su djeca (uključivo i maloljetni D.) upućeni na tretman Poliklinike za zaštitu djece gdje nisu utvrđene dijagnoze o svjedočenju djece nasilju u obitelji ili o zlostavljanju majke, već je maloljetni D. u obradi govorio o nasilju oca. Iz točke 13. i 13.2. obrazloženja pobijane presude proizlazi da se o kaznenoj prijavi protiv majke raspravljalo i na način da su na glavnoj raspravi zatražena dodatna pojašnjenja od vještaka psihijatra i psihologa. Tom su prilikom vještaci općenito izrazili mišljenje da odrastanje djece u bilo kakvim nasilnim uvjetima nije pogodno niti zdravo za njihov psihofizički razvoj, ali su ostali kod mišljenja da je za maloljetnog D. najbolje da ostane živjeti s majkom. To se mišljenje temelji na situaciji koja je rezultat obrade oba roditelja i djeteta iz srpnja 2022. te se temelji na situaciji koja je u tom trenutku bila prisutna i aktualna. Iz toga slijedi da je nalaz i mišljenje vještaka s prijedlogom da dijete stanuje s majkom i održava osobne susrete s ocem sačinjen prema stanju i prilikama koje su utvrđene više od godinu dana nakon što je već počinjeno navodno nasilje majke (za koje se tvrdi da je počinjeno u razdoblju od 2019. do ožujka 2021).

 

17.3. Naposljetku, neosnovani su žalbeni prigovori o tome da se pobijana odluka temelji na prekršajnoj odgovornosti tuženika za nasilje u obitelji jer ti navodi nemaju uporišta u razlozima pobijane odluke. Pobijana se odluka temelji na nalazima i mišljenjima stručnjaka koji nisu utemeljeni na činjenici da je protiv tuženika bio ili je u tijeku prekršajni postupak za nasilje u obitelji. Zbog toga su neodlučni i navodi i prilog dopune žalbe.

 

18. U prvostupanjskom je postupku u skladu s člankom 360. stavkom 3. OBZ-a maloljetnom djetetu omogućeno da izrazi svoje mišljenje putem posebnog skrbnika, a zaključak suda o tome da pravu volju i želju djeteta u pogledu odluke s kojim roditeljem će stanovati zapravo nije moguće utvrditi prihvaća i ovaj sud jer su za njega dani dostatni i odlučni razlozi navedeni u članku 23.5. obrazloženja pobijane odluke koji su utemeljeni na mišljenju posebne skrbnice djeteta i nalazu vještaka. Zato se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da je zbog neprihvaćanja djetetovih želja pogrešno utvrđen najbolji interes djeteta.

 

19. U skladu s člankom 8. ZPP-a, odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Pritom sud prvog stupnja sam odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđenja koje činjenice. Imajući na mu ocjenu ovog suda da je na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice o kojima ovisi odluka o roditeljskoj skrbi, neosnovano tuženik prigovora da je činjenično stanje nepravilno utvrđeno zato što nisu kao svjedoci saslušani punoljetni sinovi stranaka.

 

20. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 413. stavka 1. točke 1. OBZ-a pa je točka I.1. izreke pobijane presude kojom je odlučeno da će maloljetno dijete stranaka stanovati s tužiteljicom utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

 

21. Odluka o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetnog D. s tuženikom iz točke I.2. izreke pobijane odluke donesena je uz pravilnu primjenu članka 413. stavka 1. točke 1. i članka 417. stavka 2. OBZ-a i u žalbi nije posebno osporavana.

 

22. Odluka suda o ograničenju roditeljski skrbi iz točke I.3. izreke donesena je radi zaštite dobrobiti djeteta, imajući na umu utvrđenje suda prvog stupnja da se tužiteljica i tuženik ne mogu sporazumjeti u vezi s promjenom djetetova prebivališta, odnosno boravišta. Iz spisa predmeta proizlazi do je prijava prebivališta djeteta u S., koja je učinjena zbog preseljenja djeteta u S., na zahtjev tuženika poništena u upravnom postupku. Odluka o prijavi prebivališta odnosno boravišta djeteta je odluka koja je u smislu članka 108. stavka 2. u vezi s člankom 100. stavkom 1. OBZ-a bitna za dijete u čijem je interesu da ima prebivalište u mjestu u kojem stvarno živi i pohađa školu, pa je, zbog nedostatka sporazuma roditelja, na prijedlog tužiteljice, u tom dijelu ostvarivanje roditeljske skrbi pravilno povjereno samo majci s kojom dijete stanuje. Zbog toga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika o tome da je ta odluka bila nepotrebna i da predstavlja silu koja tuženika onemogućuje u ravnopravnom ostvarivanju roditeljskih prava.

 

23. Odluka o uzdržavanju u visini određenoj u točci I.4. izreke, utemeljena je na ukupnim materijalnim potrebama djeteta i ukupnim imovinskim mogućnostima tuženika (članak 317. stavak 1. OBZ-a) koje su utvrđene saslušanjem stranaka. U tom su smislu činjenice o kojima ovisi visina uzdržavanja utvrđene uz pravilnu primjenu članaka 311. i 313. OBZ-a pa je neodlučan žalbeni navod o tome da je visina utvrđena za 100,00 EUR više nego što je to utvrđeno odlukom iz članka 314. stavka 4. OBZ-a. Naposljetku, kad je riječ o visini uzdržavanja i materijalnim potrebama djeteta, pobijanom je odlukom uzdržavanje određeno u istoj visini koju je sam tuženik u protutužbi zahtijevao kao visini koja odgovara tim potrebama.

 

24. Odluka o troškovima postupka iz točke I.5. izreke temelji se na članku 366. stavku 2. OBZ-a i nije u žalbi posebno osporavana.

 

25. Imajući na umu da je prema ocjeni ovog suda prvostupanjski postupak proveden na način da je tuženiku pružena razumna prilika da iznese svoje argumente pod uvjetima koji ga ne dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na tužiteljicu, da je imao priliku izjasniti se o navodima i dokaznim prijedlozima tužiteljice i staviti svoje primjedbe na njih te da je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na razumnoj ocjeni provedenih dokaza, sadrži dostatne i odlučne razloge o svim odlučnim činjeničnim tvrdnjama tuženika te nije proizvoljna, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da u tom postupku nije imao ravnopravan položaj. Isto tako, ne postoje okolnosti iz kojih proizlazi da na strani prvostupanjskog suda postoje okolnosti koje dovode u pitanje nepristranost tog suda niti ih tuženik u žalbi iznosi. Prigovor „notorne naklonjenosti raspravne sutkinje“ iznesen tek u žalbi očito je motiviran nezadovoljstvom donesene odluke što nije okolnost koja dovodi u pitanje nepristranost suda ni uz primjenu subjektivnog ni uz primjenu objektivnog testa pristranosti. Zbog toga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika o tome da u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nisu očuvana jamstva poštenog suđenja na što se sadržajno poziva u žalbi.

 

26. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 346. OBZ-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

U Varaždinu 20. rujna 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Dubravka Bosilj v.r.