Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-365/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog Vedrana Steblaja i II. optuženog VN, zbog kaznenih djela protiv imovine – teškom krađom, opisano u članku 229. stavku 1. točka 1. u svezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici i I. optuženog Vedrana Steblaja, podnesene osobno i putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: K-278/2019-184 od 9. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici i I. optuženog Vedrana Steblaja, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici, poslovni broj: K-278/2019-184 od 9. listopada 2023., I. optuženog Vedrana Steblaja proglasio je krivim zbog dva kaznena djela protiv imovine – teškom krađom, produljenim djelom opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. KZ/11, uz primjenu članka 52. KZ/11, opisano u točkama 1. i 2. presude, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08), sud je I. optuženom Vedranu Steblaju naložio da oštećenom Triglav osiguranju isplati na ime imovinsko- pravnog zahtjeva, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude iznos od 2.897,64 eura (slovima: dvije tisuće osamsto devedeset sedam eura i šezdeset četiri centa)/21.832,27 kuna (slovima: dvadeset jednu tisuću osamsto trideset dvije kune i dvadeset sedam centi).

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08, u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. - 6. ZKP/08, sud je I. optuženika Vedrana Steblaja oslobodio od obveze da naknadi troškove kaznenog postupka, tako i nužne izdatke i nagrade branitelja po službenoj dužnosti, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

1.3. Na temelju članka 452. stavak 1. točka 5. ZKP/08, sud je donio presudu kojom se odbija optužba protiv I. optuženog Vedrana Steblaja i II. optuženog VN, da bi I. optuženi Vedran Steblaj, pod točkama 3. i 4. presude počinio dva kaznena djela protiv imovine – teškom krađom, opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 228. stavak 1. uz primjenu članka 51. KZ/11, a II. optuženi VN, pod točkom 3. kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom, opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11.

1.4. Na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. ZKP/08, sud je donio presudu kojom je oslobodio od optužbe II. optuženog VN, da bi pod točkama 1., 2. zajednički i po prethodnom dogovoru sa I. optuženim Vedranom Steblajem počinio dva kaznena djela protiv imovine - teškom krađom, opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ/11.

1.5. Na temelju članka 189. stavak 1. i 3. KZ/11, sud je oštećenik TD INA d.d. Zagreb vratio privremeno oduzeti mobilni uređaj marke Nokia 105 IMEI broja: [IMEI broj], bez SIM kartice koji se nalazi u PP Jastrebarsko, koji je oduzet na temelju potvrde privremenog oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] od 15. siječnja 2019., te je odredio da ako vlasnik TD INA d.d. Zagreb ne zatraži u roku od godine dana nakon pravomoćnosti i okončanja kaznenog postupka povrat predmeta, predmet će se uništiti od strane PP Jastrebarsko.

1.6. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08, sud je oštećenike uputio u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva i to TD INA d.d. Zagreb za iznos od 3.405,14 eura (slovima: tri tisuće četiristo pet eura i četrnaest centi)/25.656,00 kuna (slovima: dvadeset pet tisuća šesto pedeset šest kuna) (za otuđenu robu široke potrošnje) i 119,45 eura (slovima: sto devetnaest eura i četrdeset pet centi)/900,00 kuna (slovima: devetsto kuna) (oštećenje maloprodajnog mjesta) i Allianz osiguranje za iznos od 1.017,93 eura (slovima: tisuću sedamnaest eura i devedeset tri centa)/7.669,62 kune (slovima: sedam tisuća šesto šezdeset devet kuna i šezdeset dvije lipe).

1.7. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. -5. ZKP/08, u odnosu na odbijajući i oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik, I. optuženik osobno i putem branitelja, stoga će se žalba I. optuženika i njegovog branitelja razmatrati kao jedinstvena žalba.

3. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. i 2. ZKP/08, (u odnosu na odbijajući i oslobađajući dio presude), zbog odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP/08, (u odnosu na osuđujući dio presude odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu u pogledu odluke o kazni odnosno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio I. optuženi Vedran Steblaj osobno i putem branitelja Nataše Ružička, odvjetnice iz Garešnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud žalbu prihvati, pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

5. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.

6. Što se pak tiče žalbenih razloga vezanih za odbijajuću presudu državni odvjetnik navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje ocjenjujući da se radi o presuđenoj stvari jer da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku broj K-116/2019 od 25. ožujka 2019., je vidljivo da su optuženici već pravomoćno osuđeni zbog produljenog kaznenog djela teške krađe počinjenog u vremenskom periodu od 15. rujna 2018. do 27. studenog 2018., dok je I. optuženi Vedran Steblaj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-575/2019 od 20. svibnja 2019., osuđen na kaznu zatvora od 6 mjeseci zbog pokušaja teške krađe u vremenu od 29/30. listopada 2018., jer je presudom Općinskog suda u Sisku obuhvaćeno razdoblje od 15. rujna 2018. do 27. studenog 2018., a u produljenom kaznenom djelu okrivljeniku stavlja na teret kazneno djelo počinjeno sa 3/4. studeni 2018., koje kazneno djelo je okrivljenik počinio u Čađavačkom Lugu.

6.1. U odnosu na presudu Općinskog suda u Osijeku na koju se sud također poziva u odnosu na I. okrivljenog Vedrana Steblaja državni odvjetnik također smatra da se i u ovome slučaju ne radi o presuđenoj stvari za kazneno djelo koje je počinio tijekom noći sa 29/30. listopada 2018. u Feričancima na štetu trgovačkog društva INA d.d. Zagreb.

7. Iz definicije članka 61. stavka 2. KZ/11, proizlazi da se za primjenu produljenog kaznenog djela traže četiri stalna elementa (ista ili istovrsna kaznena djela, način počinjenja, vremenska povezanost i namjera počinitelja) koji moraju biti ispunjeni u svakom pojedinom slučaju. Osim tih elemenata, zakonodavac ostavlja mogućnost i za postojanje petog, varijabilnog, izraženog generalnom klauzulom “druge stvarne okolnosti što ih povezuju”.

8. Pravilno je sud u konkretnom slučaju vezano za točke 3. i 4. presude zaključio da se radi o djelima koji su obuhvaćeni pravomoćnim presudama Općinskog suda u Sisku broj K-116/2019-12 od 25. ožujka 2019. (list 663-671 spisa) i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-575/2019-68 od 20. svibnja 2019. (list 672-677 spisa), jer su u konkretnom slučaju ispunjeni svi elementi propisani zakonom za primjenu produljenog kaznenog djela (ista ili istovrsna kaznena djela, način počinjenja, vremenska povezanost i namjera počinitelja).

9. Naime, gore citiranim presudama optuženici su već pravomoćno proglašeni krivima zbog produljenog kaznenog djela teške krađe, čije razdoblje obuhvaća i razdoblje za koje se terete optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici.

10. U odnosu na oslobađajući dio presude državni odvjetnik u žalbi navodi da je sud trebao s više pažnje cijeniti obranu I. okrivljenika Vedrana Steblaja kojom on tereti II. okrivljenika VN.

11. Suprotno stavu državnog odvjetnika pravilno je sud zaključio da iz nekonfrontirane obrane I. optuženog Vedrana Steblaja koju je iznio prilikom prvog ispitivanja, nema niti jednog drugog dokaza o sudjelovanju II. optuženog VN kao supočinitelj predmetnog kaznenog djela.

12. Stoga, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je jedini dokaz o tome tko je počinio kaznena djela iz optužnice tzv. nekonfrontirani iskaz I. optuženog Vedrana Steblaja, koji je isti dao prilikom prvog ispitivanja u policiji. No kako se ovaj optuženik na raspravi branio šutnjom, to je snimka njegovog prvog ispitivanja pravilno, na temelju članka 435. stavka 1. i 2. ZKP/08, tijekom rasprave reproducirana.

12.1. Međutim, u odnosu na ovakvu pravnu situaciju valja napomenuti kako se iskazi optuženika odnosno njihove obrane, prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava (Isgro v. [adresa] iz 1991. i V v. [adresa] iz 2001.) i prema dosadašnjoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatraju svjedočkim iskazima, a u smislu ocjene radi li se u konkretnom slučaju o povredi konfrontacijskog prava. Naime, člankom 431. stavkom 2. tada važećeg ZKP/08, propisano je da ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na način kako je to propisano člankom 224. i 225. tog Zakona (uz mogućnost obrane da prisustvuje takvom ispitivanju) ti se zapisnici o ispitivanju mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. S obzirom na navedenu praksu, kako Europskog suda za ljudska prava, tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, citirane odredbe ZKP/08, a koje se primarno odnose na svjedoke i vještake na odgovarajući se način imaju primijeniti i na iskaz, odnosno obranu suoptuženika u konkretnom slučaju, a koju je on iznio pred policijom bez prisutnosti ostalih suoptuženika i bez da im je ta prisutnost bila omogućena. Slijedom navedenog, zapisnik o ispitivanju I. optuženog dan pred policijom je zakonito pročitan, međutim, u konkretnom slučaju na njemu se, u odnosu na druge suoptuženike, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda jer se u takvoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud mora osloniti na raspravni iskaz odnosno obranu tog suoptuženika i raniji tzv. nekonfrontirani iskaz se ne smije koristiti u isključivoj ili odlučujućoj mjeri za osuđujuću presudu. Takav iskaz I. optuženog iz prethodnog postupka, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, kada se dovede u vezu s ostalim provedenim personalnim i materijalnim dokazima, predstavljao bi i po ocjeni suda drugog stupnja, jedini, odnosno isključivi dokaz za donošenje osuđujuće presude u odnosu na optuženike.

13. Ističući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi AN navodi kako pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su dani su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni zbog čega se ista ne može ispitati, čime ukazuje na postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

13.1. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu optuženik ističe kako prvostupanjski sud zaključak o njegovoj odgovornosti za tri od četiri kaznena djela u stjecaju temelji isključivo na njegovom priznanju koje je dao prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom, pri čemu je propustio uočiti da je taj iskaz opterećen takvim logičkim i pravnim dvojbama zbog čega je nedostatan da bi se samo na njemu zasnivala osuđujuća presuda. Pri tome je, po mišljenu ovog žalitelja, trebalo uzeti u obzir i činjenicu da je optuženi AN nakon takvog „priznanja“ pušten na slobodu, unatoč dotadašnjoj osuđivanosti, pa i to baca sasvim drugačije svjetlo na njegove motive da tom prigodom upravo tako postupi. Obrazlažući nadalje ovu postupovnu povredu ističe kako je izreka pobijane presude, u odnosu na točku 2), nerazumljiva, te je ista proturječna obrazloženju i danim razlozima vezano za iznos štete koja je nastupila za oštećenog FN, uslijed čega se ista u tom dijelu također ne može ispitati.

14. Vijeće ovog drugostupanjskog suda, izrečenu kaznenu sankciju prema I. optuženiku smatra primjerenom, te u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijane presude u tom dijelu. Prvostupanjski sud je I. optuženom kao olakotno cijenio njegovu mladost, cjelokupnu obiteljsku situaciju, dok mu je otegotnim cijenio dosadašnju osuđivanost među ostalim i zbog istovrsnog kaznenoga djela. S obzirom na navedene olakotne okolnosti i postojanje samo otegotnih okolnost na strani optuženika, pri odabiru vrste i mjere, te imajući na umu da je predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, vodeći računa i o stupnju povrede zaštićenog dobra, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, je mišljenja da kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci je u potpunosti primjerena počinjenom kaznenom djelu i ličnosti počinitelja i prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11 - izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

15. Imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, neosnovana je žalba državnog odvjetnika, zbog odluke o kazni.

U odnosu na žalbu I. optuženika.

16. Optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

17. U svojoj žalbi optuženi osporava utvrđeno činjenično stanje, te smatra da ga je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio.

18. Međutim, nasuprot ovakvim žalbenim prigovorima optuženika, po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi, u odnosu na osuđujući dio, dao jasne, valjane i dostatne razloge zbog čega smatra da je nedvojbeno utvrđeno i dokazano kako je optuženik počinio predmetno kazneno djelo za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim (stranica 16. točka 31.). Pri tome ovom žalitelju treba napomenuti kako se zaključak suda prvog stupnja o kaznenopravnoj odgovornosti optuženog zasniva ne samo na njegovom priznanju, koje je dao prilikom prvog ispitivanja pred policijom, već i na drugim provedenim personalnim i materijalnim dokazima koje je prvostupanjski sud analizirao pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, dovodeći tako utvrđene činjenice u vezu i s obranom ovog optuženika u kojoj je u cijelosti i bez bilo kakvih dvojbi priznao počinjena kaznena djela. Međutim, druga je stvar što se optuženi s tako danim razlozima ne slaže i što u izjavljenoj žalbi i nadalje inzistira na tvrdnji da je sud prvog stupnja osuđujući dio presude donio isključivo na temelju priznanja optuženika, te da to priznanje nije potvrđeno drugim provedenim dokazima.

19. Nadalje, prigovor optuženika da se radi o presuđenoj stvari i da bi sud bio u obvezi provjeriti jeli možda isti za inkriminirano razdoblje presuđen u nekoj od presuda sudova u Republicu Hrvatskoj je promašen jer da je tome tako isti je mogao zatražiti provjeru navedene informacije i predložiti tijekom postupka pribavu takve presude, ukoliko ista postoji.

20. U odnosu na odluku o kazni prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne.

21. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu optuženikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

22. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa kaznom zatvora u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

23. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, no istu ne argumentira, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

24. Imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, neosnovana je žalba optuženika, zbog naprijed navedenih razloga.

25. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

26. Slijedom svega iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski