Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kžmp-14/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog kao predsjednika vijeća i sudaca Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog EH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Kmp- 13/2025-36 od 13. lipnja 2025., poslovni broj: Kmp-13/2025-36 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici i preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženi EH MH za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog
sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, o s u đ u j e na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
II. U ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Kmp-13/2025-36 od 13. lipnja 2025., optuženi MH proglašen je krivim, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s tim da mu je na temelju članka 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom je u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. ožujka 2025., pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), sud je optuženog u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog povrede Kaznenog zakona (članak 469. točka 5. ZKP/08) i zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 1. točka 4. u svezi članka 471. stavak 1. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen na dužno razgledavanje, a temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08.
4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
5. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon, pogrešno primijenivši odredbu članka 57. KZ/11.
5.1. Naime, prvostupanjski sud je optuženika za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, da bi potom temeljem članka 57. KZ/11, istome izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, dok preostali dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
5.2. Odredbom članka 57. KZ/11, propisano je da sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne, a manjem od tri godine, izreći uvjetnu osudu samo za dio kazne ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Dakle, da bi se uopće mogla izreći djelomična uvjetna osuda kazna zatvora na koju je optuženi osuđen mora biti izrečena u trajanju duljem od jedne godine, a u pobijanoj presudi isti je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
6. Isto tako u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, te izrekao je kaznu koja je preblaga, te da se tako izrečenom kaznom u konkretnom slučaju neće postići svrha kažnjavanja.
7. Naime, prvostupanjski sud je pri odabiru vrste i mjere kazne cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, te je od olakotnih okolnost na strani optuženog cijenio priznanje kaznenog djela čime je ubrzao okončanje kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, da je u Republici Hrvatskoj kazneno i prekršajno neosuđivan, kao i da se radi o mlađem punoljetniku u dobi od 19 godina, te njegove obiteljske okolnosti, konkretno činjenicu da je odrastao u necjelovitoj obitelji, da je dijete razvedenih roditelja sa završenom osnovnom školom, dok daljnje školovanje nije nastavio zbog nepovoljne materijalne situacije.
8. Pri odabiru vrste i mjere kazne otegotnim okolnostima na strani optuženog prvostupanjski sud je cijenio društvenu opasnost u činjenju ovakvih kaznenih djela, posebno činjenicu da stranci, kao što je i optuženi, ničim vezani uz teritorij Republike Hrvatske, motivirani isključivo koristoljubljem, dolaze ovamo koristeći životnu ugroženost osoba koje iz ekonomski i ratom opustošenih područja u potrazi za boljim životnim uvjetima ilegalno prelaze granicu ne bi li došli u Europu i osigurali si donekle normalne životne uvjete, te iskazanu kriminalnu količinu koja se ogleda u prevoženju tri osobe.
9. Međutim, s pravom državni odvjetnik u žalbi ističe da je sud prilikom utvrđenja otegotnih okolnosti sud propustio u dovoljnoj mjeri cijeniti činjenicu da društvo bilježi sve veći porast činjenja ove vrste kaznenog djela.
10. S obzirom na značaj naprijed navedenih olakotnih, a i otegotnih okolnosti na strani optuženika pri odabiru vrste i mjere, te imajući na umu da je predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, vodeći računa i o stupnju povrede zaštićenog dobra, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, mišljenja je da je izrečena kazna zatvora od strane prvostupanjskog suda uz primjenu članka 57. KZ/11, neprimjerena počinjenom kaznenom djelu i ličnosti počinitelja i da nije prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11 – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, te da će se jedino sa kaznom iz stavka I. izreke ove presude, dakle, kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
10.1. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu optuženikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja, a to posebice kada je riječ o kaznenom djelu iz članka 326. KZ/11, koje je u zadnjih nekoliko godina uzela velikog maha na području Republike Hrvatske, a koje, pored svog šireg značaja povezanog s aktualnom migrantskom krizom i korištenja takve situacije za lakom protupravnom zaradom, povlači i opće sigurnosno pitanje.
11. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa kaznom zatvora u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.
12. S obzirom na gore navedeno valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika u odnosu na osuđujući dio pobijane presude i preinačiti odluku o kazni, a kako je to prethodno i obrazloženo u odluci ovoga suda drugog stupnja.
13. Slijedom svega iznijetog, temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća za mladež
Nikola Bešenski