Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-113/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika KN, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K-670/2024-10 od 5. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu, poslovni broj: K-670/2024- 10 od 5. veljače 2025., optuženog KN proglasio je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano u članku 326. stavku 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s tim da mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegova uhićenja 7. studenog 2024. do 5. veljače 2025.

1.2. Na temelju članka 270. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), prvostupanjski sud je odlučio da se optuženiku ima vratiti mobitel marke OPPO, plave boje, NN IMEI broja, sa umetnutom SIM karticom ser. broja [broj SIM kartice], mobitel marke iPhone XS NN IMEI broja sa umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice] sa zaštitnom maskom, jedno prijenosno računalo marke HP, crne boje, serijskog broja 5CD346729Z sa pripadajućim punjačem, privremeno oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke, VI. PP Zagreb serijskih brojeva [serijski broj] i 00067999 i osobni automobil marke Opel Zafira, reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), sive boje, broja šasije [broj šasije], originalni ključ osobnog automobila Opel Zafira sa znakom Opel na kojem se nalazi privjesak smeđe boje sa natpisom Zafira, prometna dozvola ser. br. CXI 861527 izdana za osobni automobil marke Opel Zafira, reg. oznaka [registarska oznaka], privremeno oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke, VI. PP Zagreb serijskih brojeva [serijski broj] i 01467900.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, sud je optuženika u cijelosti oslobodio obveze da naknadi troškove kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i oduzimanju predmeta, s prijedlogom da nadležni županijski sud žalbu prihvati, pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, odnosno da istu preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora, te da se od optuženika oduzme vozilo.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

4. Državno odvjetništvo navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

4.1. Isto tako ne stoji tvrdnja državnog odvjetnika iznesena u žalbi da se priznanje optuženika ne može prihvatiti kao potpuno jer navodno to njegovo priznanje je opovrgnuto njegovom obranom.

4.2. Naime, upravo suprotno proizlazi iz očitovanja o osnovanosti optužbe optuženika sa rasprave od dana 5. veljače 2025., te iz same obrane date na raspravi u kojoj se isti očituje na optužnicu, na način da se smatra krivim i navodi razloge svoga postupanja, koji navodi ni na koji način ne ukazuju da isti osporava učini kaznenog djela, a kako to pogrešno tumači državni odvjetnik.

5. Državno odvjetništvo u žalbi navodi da je činjenično stanje potpuno pogrešno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza izvukao pogrešan zaključak o krivnji optuženika upravo zahvaljujući činjenici da ne obrazlaže dokaze izvedene tijekom glavne rasprave.

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim zbog predmetnog kaznenog djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. U pobijanoj presudi, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i o tome argumentirano iznio razloge, zbog čega smatra da je optuženi kritične zgode postupao s namjerom da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma.

8. Naime, pravilno je prvostupanjski sud iz obrane optuženika, te dokaza provedenih tijekom dokaznog postupka utvrdio da je optuženik na način opisan optužnicom počinio predmetno kazneno djelo.

9. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, državni odvjetnik upućuje na iste.

10. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu u žalbi navodi kako smatra da izrečenom kaznom neće biti ostvarena niti svrha specijalne, kao niti svrha generalne prevencije, slijedom toga predložilo je da županijski sud kao drugostupanjski sud, žalbu uvaži i preinači pobijanu presudu, na način da se optuženiku izrekne stroža kazna.

11. Nije u pravu žalitelji kada se žali zbog odluke o kazni.

12. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je optuženom kao olakotno cijenio činjenicu priznanja počinjenja predmetnog kaznenog djela, čime je znatno ubrzao kazneni postupak i tako pridonio ekonomičnosti postupka, da je izrazio kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, činjenicu kaznene neosuđivanosti, iz čega proizlazi da je njegov život do ovog djela bio usklađen sa normama općeprihvaćenim u društvu, zatim njegove osobne i imovinske prilike, kao i činjenicu da je otac troje maloljetne djece, da je prognanik iz Ukrajine, profesionalni vojnik u mirovini, da je djelo u pokušaju, te je očigledno da se kod optuženika radi o jednom izoliranom ekscesu u njegovom životu do kojeg je dovela njegova loša životna i materijalna situacija, iz čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je optuženi osoba urednog socijalnog funkcioniranja. Otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

13. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu optuženikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

14. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uz primjenu članka 56. KZ/11, kojom se optuženiku određuje da se kazna neće se izvršiti ukoliko u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, nije preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa kaznom zatvora u navedenom trajanju uz primjenu članka 56. KZ/11, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

15. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovana je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim, te nepostojanju otegotnih okolnosti.

16. Nije u pravu državno odvjetništvo kada se žali zbog odluke o oduzetim predmetima u odnosu na osobni automobil, navodeći da se navedeni automobil poslužio počinjenju kaznenog djela, te se isti i u budućnosti može koristiti za počinjenje kaznenog djela.

17. Naime, na predmetnom vozilu nisu rađene nikakve preinake koje bi ukazivale da će se isti i u budućnosti koristiti za počinjenje kaznenih djela, isto tako niti druge okolnosti predmetnog kaznenog djela ne ukazuju na to da bi se predmetno vozilo u budućnosti moglo koristiti u kriminalne svrhe, stoga je s pravom prvostupanjski sud primjenom članka 270. ZKP/08, donio odluku o njegovom vraćanju.

18. Imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, neosnovana je žalba optuženika, zbog naprijed navedenih razloga.

19. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Slijedom svega iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski