Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-32/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Split, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka te nakon objave presude 7. listopada 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, iznos od 1.813,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 3. listopada 2016. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev na naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. siječnja 2019. podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1478/2009 presuđeno da tužitelj i Adriatic osiguranje d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.) solidarno odgovaraju za imovinsku i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti oštećenoj PO, a povodom ozljeda koje je ista zadobila u prometnoj nezgodi od 27. travnja 2006. godine, oko 15,15 sati na DC-33, u mjestu Vrbnik. Županijski sud u Šibeniku pod poslovnim brojem Gž-1297/2013 da je potvrdio naprijed navedenu presudu te dosudio daljnji trošak oštećenoj u iznosu od 3.222,08 HRK. Tužitelj da je dana 3. listopada 2016. ispunio obvezu po presudi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1478/2009 od 29. ožujka 2013., djelomično preinačenoj presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1297/2013 od 8. rujna 2016. i to isplatom 4.000,00 HRK na ime neimovinske štete, 3.641,75 HRK na ime kamata na glavnicu od 3. ožujka 2009. zatim 4.012,80 HRK na ime parničnog troška te 1.506,30 HRK kamata na trošak od 29. ožujka 2013. Tužitelj da je podigao tužbu protiv Adriatic osiguranje d.d. radi regresa te utvrđenja dinamike nastanke prometne nezgode, a tuženik da je bio pozvan kao umješač, kojim pozivom da je ostvaren intervencijski efekt. Prometnim vještačenjem da je utvrđena odgovornost tuženika pa da je u odnosu na utvrđenu i dosuđenu visinu tuženik vezan intervencijskim efektom stoga ista da sad ne može biti predmet ponovnog raspravljanja.

U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1478/09 od 29. ožujka 20013., presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1297/2013 od 8. rujna 2016., izvod iz knjigovodstvene evidencije, rješenje Prekršajnog suda u Kninu od 11. siječnja 2008., zapisnik o očevidu PP Knin od 27. travnja 2006. te sudsku praksu u odnosu na pravni učinak intervencijskog efekta. U nastavku postupka predložio je izvesti dokaz saslušanjem CO kao i provesti prometno vještačenje na okolnost nastanka prometne nezgode te vještačenje po vještaku medicinske struke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznanje pasivnu legitimaciju, međutim imajući u vidu dokazni supstrat predložen i priložen tužbi protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu. Ukazuje da se povodom predmetne prometne nezgode, koja je predmet i ove tužbe, pred ovim sudom vodi i postupak povodom regresnog potraživanja protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. koji nije okončan, dakle da tužitelj u ovoj parnici zahtjeva regresnu naknadu koju je već zatražio u tom predmetu protiv drugog osiguravatelja, a da ne bi trebalo biti sporno da tužitelj nema pravo naknade dvostrukog iznosa isplaćene štete. Ističe nadalje da se u konkretnom slučaju radi o „direktnoj“ tužbi odnosno da se tužitelj nije obraćao tuženiku u mirnom postupku što da je protivno odredbama Sporazuma o postupanju pri postavljanju i ostvarivanju međusobnih regresnih potraživanja. Rok za podnošenje odštetnog zahtjeva da je 90 dana od izvršene isplate, a tužitelj ne samo da nije postavio odštetni zahtjev u roku, već da ga uopće nije postavio. Nadalje, protivno navodima tužitelja, ističe kako nije ostvaren intervencijski efekt obzirom da ga tužitelj nije pozvao kao umješača u parnici temeljem koje je izvršio isplatu naknade štete oštećeniku (spis P-1478/2009 Općinskog suda u Šibeniku), a okolnost da ga je pozvao kao umješača u međusobnu regresnu parnicu sa društvom Adriatic osiguranje d.d. da nema nikakvog utjecaja na ostvarivanje intervencijskog efekta, obzirom u istom tuženik ne može niti nije mogao predlagati dokaze, niti isticati prigovore radi smanjenja nastale štete. Stoga ističe prigovor nepravilnog vođenja parnice, odnosno prigovara poduzetim radnjama tužitelja u parnici P-1478/2009. Kod nedvojbeno utvrđenih činjeničnih navoda ozljeđivanja oštećenice PO te njenog pravnog statusa u odnosu na tuženike u parnici P-1478/2009, da je potpuno neosnovano osporavanje osnova njezinog potraživanja. Navedenom radnjom ne samo da su se izvodili nepotrebni dokazi već da se i nepotrebno povećao uspjeh oštećenice u postupku te povećao trošak postupka. Imajući u vidu naprijed navedeno, ističe kako je neutemeljeno i potraživanje zakonskih zateznih kamata na način kako je to tužbom zatraženo. Tuženik nije pao u zakašnjenje na dan isplate, već može pasti na dan kada mu je poznat opseg štete, a kako tuženik do dana zaprimanja tužbe (27. rujna 2019.) uopće nije znao za odlučne činjenice, tužitelj da neosnovano potražuje kamate počev od dana isplate. Naposljetku tuženik da osporava osnov odgovornosti za štetu, visinu štete kao i mišljenje prometnog vještaka Slobodana Erslana te se protivi da se isto koristi u ovoj pravnoj stvari. Navedeno vještačenje da je opterećeno nizom proturječnosti i neprovjerljivih tvrdnji te se ni u kom slučaju ne može smatrati temeljem prikaza predmetne prometne nezgode. Tako vještak na str. 3. nalaza navodi kako na vozilu osiguranika tuženika (Mercedes) kao ni osiguranika Adriatic osiguranje d.d. (skup vozila „Scania“) nisu nastupila oštećenja, da bi potom na str. 4., 5., 6. i 7. naveo sudarni kontakt sa prednjim lijevim dijelom teretnog vozila!? Potom na str. 6. vještačenja procjenjuje brzinu kretanja osiguranice – oštećenice u srazu na 45-50 km/h da bi potom odmah konstatirao da nije bilo kočenja pa time ni smanjenja brzine!? Nadalje da nije zanemariva ni činjenica da osiguranik tuženika nije imao kontakt ni sa jednim sudionikom nesreće. Zaključno ukazuje kako parnični sud nije vezan prekršajnom odlukom već samo pravomoćnom kaznenom presudom, sve u skladu sa odredbom čl. 12. ZPP-a.

U nastavku postupka predlaže izvršiti uvid u spis ovog suda poslovni broj P- 21/2018 kao i prometno tehničko vještačenje vještaka Slobodana Erslana te spis Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1478/2009 zatim zapisnik o očevidu te saslušati u svojstvu svjedoka VO.

3. Tužitelj osporavajući prigovorne navode tuženika u nastavku postupka ističe kako se učinak intervencijskog efekta u cijelosti odnosi na tuženika, koji je bio uredno pozvan umiješati se na strani tužitelja u parnici pod brojem P-21/2018 ovog suda, isticati sve prigovore te eventualno pridružiti se dokaznim prijedlozima tužitelja i istaknuti eventualno nove. Prigovorni navod da se radi o „direktnoj“ tužbi da je neosnovan obzirom se ovdje radi o regresnoj parnici, a da je sudska praksa već zauzela stav da Sporazum na koji se tuženik poziva nema nikakav procesni učinak. Predložio je prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja predmeta ovog suda pod poslovnim brojem P-21/2018.

4. Tuženik nastavno dostavlja Sporazum o postupanju pri postavljanju i ostvarivanju međusobnih regresnih potraživanja sa sudskom praksom ističući kako nije sporno da tužitelj nije postupio u skladu sa odredbama dostavljenog Sporazuma kojeg je potpisnik slijedom čega tužbu treba odbaciti. Protivi se prekidu postupka držeći da se odluka u ovoj pravnoj stvari može donijeti nakon pribave predloženih spisa dodatno ističući kako tužitelj na okolnost tuženikove odgovornosti za nastanak nesreće pa time i proizišle štete nije predložio adekvatne dokaze.

5. Tužitelj nastavno dostavlja sudsku praksu prema kojoj Sporazum na koji se tuženik poziva nema značenje Sporazuma o arbitraži niti ima značenje negativne procesne pretpostavke.

6. Rješenjem od 6. ožujka 2020. sud je odredio prekid postupka, a njegov nastavak rješenjem od 17. veljače 2025. nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-1614/2019-2 od 3. studenog 2020., potvrdio presudu ovog suda poslovni broj P-21/2018 kojim je odbijen tužbeni zahtjev Croatia osiguranje d.d. protiv Adriatic osiguranje d.d.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izvršio je uvid u spis Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1478/09 te ovosudni spis poslovni broj P-21/18. Sud nije izvodio daljnje dokaze držeći da je činjenično i pravno stanje stvari u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Isplatu iznosa od 1.813,11 EUR potražuje od tuženika tužitelj koji je taj iznos isplatio na ime naknade pretrpljene neimovinske štete trećoj osobi PO (putnici u vozilu osiguranika tužitelja) temeljem odluka Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1297/2013 i Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1478/2009, kojima je ovdje tužitelju i Adriatic osiguranje d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.) kao osiguravateljima vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi 27. travnja 2006., naložena solidarna isplata naknade pretrpljene štete tužiteljici PO.

10. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

11. Prema odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

12. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se iz tog štetnog događaja vodilo više postupaka.

12.1. U parnici između PO protiv Croatia osiguranje d.d. i Adriatic osiguranje d.d., pravomoćnom sudskom presudom odlučeno je o solidarnoj obvezi tuženika za isplatu oštećenici naknade pretrpljene štete (presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1478/09 od 29. ožujka 2013.; preinačena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1297/2013-2 od 8. rujna 2016). Tijekom tog postupka utvrđeno je da je PO bila putnica u osobnom vozilu osiguranika tužitelja koje se sudarilo s vozilom osiguranika Adriatic osiguranje d.d., kada je zadobila tjelesne ozljede. Nakon provedenog medicinskog vještačenja sud je donio presudu na temelju zakonske odredbe kojom je propisana solidarna odgovornost vlasnika vozila za štetu prouzročenu trećim osobama pogonom dvaju ili više motornih vozila.

Tužitelj je postupio u skladu sa tom sudskom odlukom i u cijelosti tužiteljici PO platio dosuđeni iznos štete kao i troškove postupka 3. listopada 2016.

12.2. U parnici ovog suda poslovni broj P-21/18 tužitelj je pravomoćno odbijen sa regresnim zahtjevom protiv Adriatic osiguranje d.d. za isplatu ovdje utuženog iznosa po osnovi solidarne obveze koja proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1478/09 od 29. ožujka 2013.

U tom postupku je utvrđeno da se dogodila predmetna nezgoda u kojoj su sudjelovala vozila osigurana kod tužitelja i tuženika, i to vozilo marke „Renault Clio“ registarske oznake [registarska oznaka] osigurano kod tužitelja kojim je upravljao ZO, teretno vozilo marke „Scania“ sa prikolicom registarske oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika, kojim je upravljao FO, kao i vozilo marke „Mercedes“ registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao VO i koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod osiguratelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb. Nije bilo sporno da se vodio postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku temeljem kojega je tužitelj oštećenoj PO isplatio predmetni iznos. Međutim u tom postupku tuženik Adriatic osiguranje d.d. osporio je odgovornost svog osiguranika za predmetnu nezgodu i štetu koja je nastala oštećenoj navodeći da je štetu prouzročio vozač vozila marke „Mercedes“ reg. oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao VO koji je u prijevoju vršio neoprezno pretjecanje teretnog vozila osiguranog kod tuženika i pri tome prešao u cijelosti na prometni trak namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera kojim je nailazilo vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka] osigurano kod tužitelja. U prilog ovome da govori i činjenica da je prekršajni postupak pokrenut protiv VO, a Opća bolnica Šibenik da je kao vlasnik vozila oznake [registarska oznaka] ostvarila naknadu štete po osnovi krivnje i to po polici osiguranja vozila marke „Mercedes“.

Obzirom da u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku nije odlučeno o tome tko je skrivio prometnu nezgodu već je presuda donesena na temelju zakonske odredbe kojom je propisana solidarna odgovornost vlasnika vozila za štetu prouzročenu trećim osobama pogonom dvaju ili više motornih vozila sud je u tom postupku pribavio dokumentaciju prometne nezgode, saslušao vozača OA „Renault Clio“ KO, putnice u tom vozilu CO (djev. PO) i TO te vozača teretnog vozila marke „Scania“ sa prikolicom FO, a potom i izveo dokaz prometno-strojarskim vještačenjem po vještaku Slobodu Erslanu. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio kako je do nezgode došlo na način da je osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] (treće vozilo čiji vlasnik nije osiguran od automobilske odgovornosti ni kod tuženika, ni kod tužitelja), vršilo radnju pretjecanja, ne uvjerivši se prethodno ugrožava li time sigurnost ostalih sudionika u prometu, a upravo ta radnja pretjecanja da je izazvala reakciju naglog kočenja osiguranika tužitelja u čijem se vozilu nalazila putnica, čime je došlo do destabilizacije tog vozila i sudara s vozilom osiguranika tuženika, što je dovelo do štetnog događaja.

Nadalje sud je utvrdio i da je rješenjem Prekršajnog suda u Šibeniku poslovni broj P-489/06-I od **.**.2008. VO proglašen krivim budući je sporne zgode vršio radnju pretjecanja iako prometni trak kojim je namjeravao pretjecati nije bio slobodan, čime je postupio protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Sud u svojoj odluci (P-21/18) navodi i kako u parničnom postupku nije vezan odlukom koju je donio prekršajni sud, ali da je indikativno da je upravo protiv vozača vozila marke „Mercedes“ pokrenut prekršajni postupak i u kojem postupku je u konačnici isti proglašen krivim, a ne protiv drugih sudionika nezgode.

Navodi i da iz dopisa društva EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb osiguratelja vozila kojim je upravljao VO, koji je u toj parnici obaviješten kao treća osoba, proizlazi da je taj osiguratelj Općoj bolnici Šibenik, koja je vlasnik vozila oznake [registarska oznaka], izvršio isplatu po njenom odštetnom zahtjevu koji je postavljen i to po kriteriju krivnje kao i isplatu po zahtjevu za pretrpljenu neimovinsku štetu oštećene TO, putnice u vozilu „Renault Clio“ koji je postavljen po kriteriju objektivne odgovornosti obzirom je ista bila treća osoba.

Slijedom svega navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-1614/2019-2 od 3. studenog 2020. potvrdio je ovu presudu.

13. Tuženik je osporio predmetno potraživanje tužitelja i po osnovi i po visini ističući kako nije ostvaren intervencijski efekt na koji se poziva tužitelj zatim da je tužitelj nepravilno vodio parnicu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1478/09, a osporeno je i pravo na direktnu tužbu protiv osiguratelja.

13.1. U odnosu na ovo potonje ističe se da su stranke kao članice Hrvatskog ureda za osiguranje 4. kolovoza 2004. sklopile Sporazum o postupanju pri postavljanju i ostvarivanu međusobnih regresnih potraživanja (dalje: Sporazum) kojim je u čl. 1. st. 3. predviđeno da se društva za osiguranje obvezuju svoje regresne zahtjeve postavljati u mirnom postupku te su suglasna da će se tužbe podnositi tek ako svoja regresna potraživanja postavljena u mirnom postupku nisu uspjela naplatiti niti nakon provedenog arbitražnog postupa. Kako navedena odredba ne predstavlja arbitražnu klauzulu u smislu odredbi ZA kojom bi stranke ugovorile arbitražu za rješavanje spora u konkretnom slučaju ne postoji negativna procesna pretpostavka za podnošenje tužbe sudu u smislu odredbe ZPP-a pa da bi, kako to predlaže tuženik, tužbu trebalo odbaciti.

13.2. Nadalje sud ne nalazi osnovanim ni prigovor tuženika da je tužitelj nepravilno vodio spor pred Općinskim sudom u Šibeniku poslovni broj P-1478/09. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je da je u tom postupku ovdje tužitelj bio jedan od tuženika te da se ponašao u skladu sa svojom procesnom ulogom. Dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke proveden je radi utvrđenja vrste i težine ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju kao i posljedica tih ozljeda sve kako bi se utvrdilo da li tjelesne ozljede tužiteljice opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

13.3. U odnosu na intervencijski efekt ističe se kako je ovdje tuženik sukladno odredbi čl. 211. st. 1. ZPP-a bio obaviješten o parnici koja se vodila pred ovim sudom poslovni broj P-21/18 između ovdje tužitelja i Adriatic osiguranje d.d. u kojem je sud utvrđivao dinamiku nastanka prometne nezgode. Tuženik je uredno zaprimio obavijest u prilogu koje su bili tužba sa prilozima, odgovor na tužbu sa prilozima te zapisnik sa pripremnog ročišta na kojem je zaključen prethodni postupak. Tuženik je odgovorio da nema interes za miješanje u parnicu uz obrazloženje da je zaključen prethodni postupak zbog čega je u toj fazi postupka onemogućen u isticanju bilo kakvih prigovora ili dokaza pa da bi se miješanjem u spor u toj fazi narušilo njegovo pravo na jednakost pred sudom i pravo na dokazivanje.

Obzirom da stranke različito tumače učinak presude donesene u tom postupku za istaći je kako pravomoćna presuda u parnici koja se vodila između drugih osoba proizvodi kako prema umješaču, tako i prema osobi obaviještenoj o parnici (čl. 211. ZPP-a) specifični intervencijski efekt, izvan objektivnih i subjektivnih granica pravomoćnosti, tj. specifični relativni prejudicijelni učinak. Taj se učinak izražava na način da ako u parnici u kojoj je treća osoba intervenirala ili je odbila intervenirati iako je bila pozvana, bude donesena odluka nepovoljna za stranku kojoj se pridružila ili se odbila pridružiti, u kasnijem sporu s tom strankom treća osoba neće načelno moći s uspjehom osporavati pravilnost odluke ni u činjeničnom ni u pravnom pogledu (pod pretpostavkom da je trećoj osobi bila pružena mogućnost poduzeti parnične radnje i da je stranka kojoj se pridružila ili bila pozvana pridružiti se vodila parnicu korektno imajući na umu i njene interese).

Sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti da pravomoćna presuda iz te parnice proizvodi prema ovdje tuženiku intervencijski efekt. Uvidom u spis predmeta P-21/18 utvrđeno je da je sud izvršio uvid u raspoloživu dokumentaciju, izveo niz personalnih dokaza te proveo vještačenje kojim je utvrđena dinamika nastanka štetnog događaja. Vještak je na raspolaganju imao svu potrebnu dokumentaciju, a provedenim vještačenjem je utvrđeno da ne postoji odgovornost vozača vozila osiguranog kod društva Adriatic osiguranje d.d., već da postoji odgovornost vozača vozila marke „Mercedes“ osiguranog kod ovdje tuženika, koji je i jedini oglašen krivim u prekršajnom postupku, a ovdje tuženik izvršio isplatu po odštetnom zahtjevu postavljenom po kriteriju krivnje Opće bolnice Šibenik, koja je vlasnik vozila oznake [registarska oznaka], kao i isplatu po zahtjevu za pretrpljenu neimovinsku štetu oštećene TO, putnice u vozilu „Renault Clio“ (koja je saslušana tijekom postupka), a koji je postavljen po kriteriju objektivne odgovornosti obzirom je ista bila treća osoba.

14. Kraj takvog stanja stvari sud nalazi da je tužitelj dokazao osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva zbog čega nije izvodio daljnje dokaze u ovom postupku već je o zahtjevu tužitelja odlučio kao u toč. I. izreke presude. Pored glavnice tuženiku je naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) od dana isplate po nižoj stopi, kako je to i zatraženo.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava podneska od 24. travnja 2025. u visini od 25 boda, sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), a ne po Tbr. 8 toč. 1. Tarife kako je zatraženo kao i za zastupanje na ročištu održanom 16. rujna 2025. u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife što uz vrijednost boda koja sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR, te uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi ukupno 312,50 EUR (točka II. izreke).

16. Daljnje zatraženi trošak tužitelja na ime sastava podneska od 24. travnja 2025. u iznosu od 187,50 EUR odbijen je kao neosnovan (točka III. izreke).

U Zadru 7. listopada 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove odluke ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćnicima,

- u spis.