1

                            Poslovni broj: 24 Gž-609/2022-3

 

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-609/2022-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. O. iz O., OIB:..., zastupane po punomoćnici E. P., odvjetnici u B., protiv tuženice R. H., OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, u povodu žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-1780/2020-23 od 9. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-1780/2020-23 od 9. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe.

 

III. Točka III. izreke presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-1780/2020-23 od 9. ožujka 2022. ostaje neizmijenjena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke utvrđeno da je prema tuženoj R. H. tužiteljica B. O., OIB:..., stekla pravo vlasništva na čest. zem. 1465/52 k.o. V. u površini od 1310 m2 prikazanoj na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka F. V. dipl. ing. geod. od 8. lipnja .2021., koja skica je sastavni dio te presude, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužiteljica ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime. Točkom II. izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.137,50 kn dok je točkom III. izreke odbijen preostali zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova od 3.500,00 kn.

 

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini - katastarskoj čestici 1465/52 od 1310 m2 upisanoj u zk.ul.br. 385 k.o. V. koja se u zemljišnim knjigama vodi kao općenarodna imovina s organom upravljanja Narodni odbor općine u S., prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećim, u postupku utvrđenim činjenicama:

- da je prijeporni dio nekretnine k.č.br. 1465/52 od 1310 m2 k.o. V. u naravi kuća s okućnicom i pomoćne zgrade u posjedu tužiteljice

- da je riječ o zemljišnoj čestici koja je 1997. nastala diobom matične čestice 1465/1 k.o. V. koja je na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 41/1990, dalje: ZID Zakona o šumama) bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima benkovačkog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991.

- da je riječ o nekretnini koja je u smislu članka 6. ZID Zakona o šumama kojom je izmijenjen članak 18. Zakona o šumama ("Narodne novine", br. 54/83, 32/87 i 47/89) u državnom vlasništvu R. H..

- da je posjed tužiteljici i njezinom sada pokojnom suprugu A. M. početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća predao otac njezinog pokojnog supruga I. M.

- da iz iskaza svjedoka S. M. i M. P. proizlazi da je riječ o nekretnini koja je prethodno predstavljala dvorište stare obiteljske kuće I. M. s gumnom te da je kao starina obitelji M. bila u njihovom dugogodišnjem mirnom posjedu

- da je tužiteljica na predmetnoj nekretnini1974. započela gradnju kuće u koju se uselila 1980.

- da je kuća tužiteljice oštećena u Domovinskom ratu nakon kojeg je obnovljena te je tada izgrađena i pomoćna zgrada

- da tužiteljicu i njezine prednike nikad nitko nije smetao u posjedu predmetne nekretnine.

 

6. Na temelju naprijed iznesenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica na temelju izvanredne dosjelosti, kao barem poštena posjednica, stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine koja je po sili zakona vlasništvo tuženice, i to primjenom članka 159. stavka 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst).

 

6.1. Osim toga, utvrđuje i da je tužiteljica stekla vlasništvo predmetne nekretnine građenjem, na temelju članka 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96., dalje: ZOVO).

 

7. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

8. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti uključivo i bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženica jer se odluka sud prvog stupnja može ispitati.

 

9. U žalbi tuženica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, tvrdeći da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su šuma ili šumsko zemljište počinje teći tek nakon objave odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000. kojom je ukinuta je odredba Zakonom o šumama kojom je bilo propisano da se na šumama i šumskom zemljištu u društvenom odnosno državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

 

10. Pravno shvaćanje tuženice nije pravilno.

 

11. Odredbom članka 3. Zakona o preuzimanju ZOVO-a („Narodne novine“ broj 53/91) stavljen izvan snage članak 29. ZOVO-a koji je branio stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu.

 

11.1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96. i 68/98., dalje: ZV) u članku 388. stavku 4. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

11.2. Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. stavak 4. ZV-a (odluka broj U-I-58/1997 i dr., „Narodne novine“ broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). Iz toga slijedi da je u razdoblju od 1991. do 1999. zakonodavac dopustio da se u rok dosjedanja uračunava i vrijeme koje je proteklo prije 8. listopada 1991.

 

12. Iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi Rev 1366/2021-2 od 29. ožujka 2022., točke 13. i 18., proizlazi da je i u odnosu na nekretnine koje su šume i šumsko zemljište u društvenom odnosno državnom vlasništvu primjenjivo pravno shvaćanje tog Suda izraženo u ranijim odlukama Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018. i Rev-535/2017 od 5. siječnja 2021. koje glasi:

 

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba istog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

12.1. Pritom za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a- nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-418/2021 od 1. lipnja 2022. i Rev-2776/2016 od 29. siječnja 2019.)

 

13. Kako iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica, zajedno sa svojim prednicima u posjedu spornih nekretnina više od četrdeset godina te kako ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba glede spornih nekretnina, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini. Suprotno pravnom shvaćanju žaliteljice, upravo su na temelju odredbe članka 159. stavka 4. ZV-a ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pri čemu je to pravo tužiteljica stekla do ukidanja odredbe članka 388. stavka 4.

 

14. Imajući na umu da je prvostupanjski sud pravo vlasništva tužiteljice utvrdio na temelju odredbi ZV-a, a ne Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) primjena kojega je u vidu pravnih pravila omogućena Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., neodlučni su žalbeni navodi tužiteljice kojima pobija utvrđenja o posjedovanju nekretnine prije 6. travnja 1941. i postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravilnim pravilima OGZ-a. Isto tako, s obzirom na pravilnu i zakonitu odluku suda prvog stupnja o stjecanju vlasništva tužiteljice dosjelošću, neodlučni su žalbeni navodi kojima se pobija zaključak prvostupanjskog suda o stjecanju prava vlasništva građenjem.

 

15. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda poboja, a ni razlozi na koje ovaj sud u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

16. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točci II. izreke pa pravilnost te odluke suda prvog stupanja koja je donesena na temelju članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a nije dovedena u pitanje. Stoga je uz primjenu članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanoj odluci o troškovima postupka sadržanoj u točci II. izreke.

 

17. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP), imajući na umu da tuženica sa žalbom nije uspjela, odbijena je sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe.

18. S obzirom na to da točka III. presude nije pobijana žalbom, nije uz primjenu članka 365. stavka 1. ZPP-a ispitivana u žalbenom postupku.

 

U Varaždinu 20. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Dubravka Bosilj v.r.