Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1168/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKING d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 28, OIB:90551978160, zastupanog po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-367/2024 od 14. travnja 2025., dana 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-367/2024 od 14. travnja 2025. te rješenje iz iste odluke u dosuđujućem dijelu točke I. izreke te pod točkom III. izreke i predmet vraća u tom dijelu istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke rješenja te u odnosu na točku II. izreke istog rješenja, navedena odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Helene Dragun iz Splita broj Ovrv-416/2023 od 10. kolovoza 2023. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 66,36 EURA sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2022. do isplate, dok je pod točkom I. izreke rješenja naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 153,63 EURA sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 14. travnja 2025. do isplate, dok se za više zatraženi iznos od 43,94 EURA zahtjev odbija kao neosnovan. Ujedno su pod točkom II. izreke rješenja odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem prometnog redara i pribavljanjem podataka o vlasništvu vozila, a pod točkom III. izreke odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za izvođenjem dokaza očevida uz sudjelovanje vještaka prometne struke te pribavljanje dokumentacije od prometnog redarstva vezane za uklanjanje prometnog znaka te sankcioniranja treće osobe u vezi neovlaštenog postavljanja znaka.

2. Navedenu odluku pravodobno podnesenom žalbom, sadržajno osporavajući presudu te dosuđujući dio točke I. i točku III. rješenja, pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, odnosno podredno da navedenu odluku ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Nije sporno da je tuženik vlasnik vozila kojeg je tužitelj temeljem izdane naredbe 27. listopada 2022. od strane Prometnog redarstva Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Grada Splita premjestilo na svoj deponij, te da je isto vozilo tuženik preuzeo, a ono što spori je da bi parkiranjem vozila na zatečenom mjestu počinio prekršaj iz čl. 82. st. 1. toč. 11., a kažnjiv po čl. 82. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22 – dalje: ZSPC) tvrdeći da nije postojala osnova za premještanje njegovog vozila, slijedom čega da tužitelj nema pravo potraživati troškove vezane uz premještanje.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a pozivajući se na odredbe čl. 84. st. 1. ZSPC-a, prvostupanjski sud tvrdi da osoba koja obavlja poslove premještanja nije ovlaštena preispitivati osnovanost izdane naredbe u smislu postojanja prekršaja, već je dužna postupati po istoj, pa osoba kojoj se stavlja na teret počinjenje prekršaja ima mogućnost u prekršajnom postupku osporavati izdavanje obveznog prekršajnog naloga, jer ukoliko bi sud utvrdio da radnjom parkiranja ili zaustavljanja nije ostvareno obilježje prekršaja, tada bi se mogao potraživati povrat iznosa naplaćenog na ime troškova premještanja slijedom čega tvrdi da je pitanje prethodnog postojanja prekršaja u smislu izvršenja naredbe bez utjecaja na predmetni parnični postupak radi naplate troškova premještaja, dok je visina troškova premještaja utvrđena Zaključkom o visini troškova premještaja nepropisno parkiranih ili zaustavljenih vozila na javnoprometnim površinama Grada Splita od 4. prosinca 2012.

7. Stoga kako je odredbom čl. 86. ZSPC-a propisano da troškove premještanja vozila snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, to je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odlučio kao u izreci presude.

8. U žalbi tuženik ističe da prvostupanjski sud nije uopće utvrdio odlučne činjenice niti potpuno i brižljivo ocijenio izvedene dokaze, te je pogrešno primijenio materijalno pravo, prvenstveno ističući da je sud nezakonito odbio dokazne prijedloge tuženika. Brani tezu da ne osporava činjenicu da je tužitelj ovlašten obavljati poslove premještanja vozila, ali da to ne podrazumijeva da iste obavlja na zakonit i propisan način, osporavajući pravo tužitelju na uklanjanje propisno parkiranih vozila na mjestima gdje je nepropisno postavljen znak zabrane parkiranja, uz obrazloženje da prvostupanjski sud nezakonito tvrdi kako osoba koja obavlja poslove premještanja nije ovlaštena preispitivati osnovanost izdane naredbe u smislu postojanja prekršaja, već je dužna postupiti po njoj, jer je svatko dužan odbiti izvršenje nezakonite naredbe. Pojašnjava da je proturječan i neutemeljen stav suda kojim se tuženiku daje mogućnost u prekršajnom postupku osporavati osnovanost izdanog prekršajnog naloga, obzirom da nikada nije platio kaznu za navodno počinjeni prekršaj, niti je protiv njega pokrenut ikakav prekršajni postupak.

9. Prije svega valja istači da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a, u kojem se presuda ili rješenje, kojim se završava spor takve vrste, mogu pobijati samo iz razloga propisanih čl. 467. st. 1. ZPP-a.

10. Stoga, ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da pravilno ukazuje tuženik da je u pobijanoj odluci prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, na koje sadržajno ukazuje isti, obzirom da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a sud je ujedno i nezakonitim postupanjem onemogućio tuženika da raspravlja pred sudom.

11. Naime, kako je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu troškova premještanja vozila pozivom na odredbu čl. 86. ZSPC-a, obzirom je službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odredio da se vozilo tuženika premjesti na drugo mjesto jer je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa, kako je to propisano odredbom čl. 84. istog Zakona, obzirom na navedene zakonske odredbe, potpuno pogrešno smatra sud da je u ovom parničnom postupku vezan procjenom službenika jedinice lokalne samouprave ugrožava li zaustavljeno ili parkirano vozilo sigurnost prometa ili ometa normalni tok prometa, već je potrebno, kako to pravilno tvrdi tuženik utvrditi jesu li se ostvarili propisani uvjeti za premještaj vozila (isti stav izražen je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-584/2022-2 od 25. svibnja 2022. i Rev-1344/2024-2 od 22. listopada 2024.), a što je prvostupanjski sud propustio raspraviti slijedom čega se pobijana odluka ukazuje nezakonitom. Zbog navedenog sud je ujedno nezakonitim postupanjem onemogućio tuženika da navedene sporne okolnosti dokaže predloženim dokazima čime ga je onemogućio u raspravljanju, jer samo ukoliko su ostvareni uvjeti za premještaj vozila, vlasnik odnosno korisnik vozila dužan je snositi troškove premještaja obzirom da bi pravno shvaćanje kakvo je izrazilo prvostupanjski sud oduzelo vlasniku odnosno korisniku vozila pravo osporavati naredbu za premještanje vozila iz čl. 84. ZSPC-a.

12. Stoga je zbog navedenih nepravilnosti, a primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a usvajanjem žalbe tuženika valjalo ukinuti pobijanu presudu, a posljedično sukladno odredbi čl. 166. st. 3. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a i dosuđujući dio točke I. rješenja kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi naznačeni trošak, te u odnosu na točku III. izreke rješenja kojim se odbijaju dokazni prijedlozi tuženika koji su pobliže opisani u izreci, a koji su predloženi na okolnost da nisu ostvareni zakonski uvjeti za premještanje vozila te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud uvažavajući naprijed naveden pravni stav da sud nije vezan procjenom službenika jedinice lokalne samouprave i da je tuženik ovlašten dokazivati da za premještanje vozila nisu bile ispunjene pretpostavke, detaljno raspraviti i ocijeniti sve odlučne činjenice od kojih zavisi ocjena da li je tuženik dužan platiti troškove premještanja zbog činjenice da je zaustavio ili parkirao vozilo na način da je ono ugrožavalo sigurnost prometa ili ometao njegov normalni tok, te će nakon toga donijeti odluku dajući za svoje zaključke jasne i logične razloge koji imaju uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, pravilno pritom primjenjujući materijalno pravo, a novom odlukom odlučit će i o troškovima postupka.

14. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke rješenja te u odnosu na točku II. izreke istog rješenja, navedena odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 7. listopada 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić