Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-280/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3282/17 od 12. studenog 2021. i dopunske presude istog suda poslovni broj P-3282/2017-30 od 17. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice UB kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3282/17 od 12. studenog 2021. i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3282/2017-30 od 17. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime izgubljene zarade iznos od ukupno 144.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koje tek od 20.lipnja 2013. Te po zakonski m zateznim kamatama koje od 1.8.2015. teku po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih a razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a teku na iznos od 6.000,00 kuna od 01.08.2014. pa do isplate, - na iznos od 6.000,00 kuna od 01.09.2014. pa do isplate, - na iznos od 6.000,00 kuna od 01.10.2014. do isplate, - na iznos od 6.000,00 kuna od 01.11. 2014. Do isplate, - na iznos od 6.000,00 kuna od 01.12.2014. do isplate, - na iznos od 6.000,00 kuna od 01.01.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.02.2015. do isplate, na iznos od 6.000,00 kuna od 01.03.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.04.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.05.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.06.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.07.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.08.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.09.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.10.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.11.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.12.2015. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.01.2016. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.02.2016. do isplate, na iznos od 6.000,00 kuna od 01.03.2016. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.04.2016. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.05.2016. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.06.2016. do isplate,- na iznos od 6.000,00 kuna od 01.07.2016. pa sve do isplate.“ kao neosnovan.''

2. Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničkog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica, odnosno tvrtka „Dobrila" d.o.o. imala je zaključen ugovor za 2013. i ranije godine, a što potvrđuje da se kiosk na toj lokaciji legalno nalazio godinama. Sud navodi rješenje Grada Splita o uklanjanju kioska od 2. lipnja 2014., a izostavlja obvezni prekršajni nalog Grada Splita od 21. veljače 2014. kojim se neosnovano okrivljuje tužiteljica da je bespravno postavila kiosk. Ukazuje se da je presudom Prekršajnog suda u Splitu od 22. svibnja 2014. odbačen prekršajni nalog u kojem se tvrdilo da je kiosk postavljen nelegalno. Grad Split je 17. lipnja 2014. donio rješenje o izvršenju kojim se nalaže tužiteljici da u roku od sedam dana ukloni kiosk. Tužiteljica je podnijela zahtjev za sklapanje Ugovora o zakupu za 2014., te joj ga je Grad Split stavio na raspolaganje u ožujku 2014. i sa svoje strane parafirao. Tužiteljica je u mjesecu travnju, u pratnji svoga supruga, došla s namjerom ovjere Ugovora o zakupu u javno-bilježnički ured HB. Tužiteljica je pripremila 500,00 kn koliko joj je bilo rečeno da će koštati ovjera. Javni bilježnik je tužiteljici kazala kako na rješenju izdanom od Trgovačkog suda nedostaje broj tvrtke „Dobrila" d.o.o, te da joj zbog toga ne želi ovjeriti ugovore. Izjavila je da ona taj broj može pribaviti, ako joj tužiteljica plati dodatnih 800,00 kn, što nije bio beznačajni novac. Bilježnica Popovac je odbijala ovjeru, na što je tužiteljičin muž reagirao, te je došlo do svojevrsnog incidenta. Činjenica da je tužiteljica došla, kod od Grada Splita određenog javnog bilježnika i htjela potpisati i ovjeriti Ugovor o zakupu za 2014., potvrđuje činjenicu da je tužiteljica taj Ugovor držala valjanim i prihvaćenim. Nije postajao precizan datum niti neki čvršći rok, kada se trebao potpisati ugovor o zakupu za tekuću godinu. Tužiteljica je kao uredan višegodišnji partner imala sklopljen Ugovor o zakupu javne površine za 2014., a pitanje ovjere tog ugovora bilo je formalno pitanje koje nije moglo biti eliminatorno, posebno ne bez prethodnih obavijesti. Sam Ugovor nije izricao rok do kada se mora ovjeriti, a tužiteljica do donošenja rješenja o uklanjanju kioska od Grada Splita, nije dobila nikakvu, ni pisanu ni usmenu požurnicu ili opomenu. U presudi se na više mjesta ponavlja pogrešna tvrdnja, da tužiteljica nije imala pravnu osnovu za postavljanje i držanje kioska na predmetnoj lokaciji, odnosno da nije postajao Ugovor o zakupu za 2014. Ključni i jedini dokument je rješenje Grada Splita - Upravni odjel za komunalno gospodarstvo i redarstvo od 2. lipnja 2014. u kojem se nalaže Dobrila d.o.o. i odgovornoj osobi FB, da u roku od 7 dana, uklone protupravno postavljeni kiosk postavljen na javnu gradsku površinu u Splitu, Zagorski put b.b. Tim rješenjem utvrđeno je da je očevidom na licu mjesta, koji je izvršio komunalni redar 2. lipnja 2014., da Dobrila d.o.o. i odgovorna osoba FB imaju postavljen kiosk na javnoj gradskoj površini, bez odobrenja nadležnog tijela Gradske uprave. Tužiteljica i Grad Split u tom su vremenu već imali u rukama presudu Prekršajnog suda u Splitu od 22. svibnja 2014. koja kazuje da je kiosk u 2014. postavljen legalno i koja tužiteljicu oslobađa krivnje po optužbi da bi na predmetnoj lokaciji imala bespravno postavljen kiosk. Rješenje o uklanjanju kioska od 2. lipnja 2014. bilo je neutemeljeno pa se tužiteljica žalila, no već i prije isteka žalbenog roka, tuženik 17. lipnja 2014. donosi rješenje o izvršenju uklanjanja kioska. Iznimno je pogrešno što sud ne uzima u razmatranje postojanje i način donošenja rješenja o izvršenju Grada Splita od 17. lipnja 2014. Videći da nema drugoga izbora, tužiteljica je postupila po rješenju i uklonila kiosk. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo Zakon o komunalnom gospodarstvu te Zakon o obveznim odnosima. Presuda se o tužbenom zahtjevu naknade štete po pitanjima povrede prava osobnosti u izreci uopće ne očituje, a sve navedeno što je proživjela tužiteljica eklatantno i gotovo u cijelosti potpada pod normu čl. 19. i čl. 1100. ZOO-a. Presuda je konstrukt izrađen na izraženom prešućivanju velikog broja bitnih činjenica, te selektivno izabranima i pogrešno protumačenim, te je fundamentalno promašena. Predlaže se presudu ukinuti, a predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv dopunske presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavlja žalbene navode iz žalbe protiv presude, te akcentira da je neobrazložena tvrdnja da tužiteljica nije imala pravnu osnovu za postavljanje i držanje kioska na predmetnoj lokaciji, posve pogrešna. Tužiteljica je raspolagala valjanim Ugovorom o zakupu za 2014., a i u ranijim godinama je imala ugovore. Smatra da je Prekršajni sud u Splitu pravilno i zakonito valorizirao činjenicu postojanja Ugovora o zakupu za 2014. i na temelju toga donio presudu 22. svibnja 2014. Tužiteljica je bila višegodišnji uredni zakupac i ugovorni partner s Gradom Splitom, imala sklopljen Ugovor o zakupu za 2014. i imala je presudu Prekršajnog suda u Splitu o istom pitanju. Tužiteljica podnijela žalbu na rješenje od 2. lipnja 2014., a Grad Split već 17. lipnja 2014. donosi rješenje o izvršenju uklanjanja kioska, dakle i prije isteka žalbenog roka. Nasuprot tvrdnji da je kiosk uklonjen temeljem r ješenja Grada Splita od 2. lipnja 2014., stoji činjenica da je tužiteljica kiosk uklonila po rješenja o izvršenju od 17. lipnja 2014., nakon pretrpljenih neugodnosti. Takvim postupanjem Grad Split postao je pravni nasilnik prema tužiteljici. Neosnovano i protupravno postupanjem tuženika u dužem vremenu opravdano se moglo doživjeti kao zlonamjerno i kapriciozno prema tužiteljici, što je ugrožavalo zdravlje i život nje i njezina nerođenog djeteta, te izazvalo teške oblike povrede ugleda i javnog sramoćenja, pri čemu nanesena duševna bol prati tužiteljicu do dana današnjega. Opisano je uzrokovalo i velike materijalne štete koje tužiteljica nikada nije nadoknadila. Sve je počelo dostavljanjem Obveznog prekršajnog naloga Grada Splita od 21. veljače 2014. godine kojim se tvrdilo daje kiosk postavljen nelegalno. Izražena nesigurnost, strah i stres po toj osnovi trajali su do donošenja presude Prekršajnog suda od 22. svibnja 2014. Presudom je nalog odbačen kao neosnovan i tužiteljica je oslobođena neutemeljene optužbe. Nekoliko dana nakon oslobađajuće presude, Grad Split donosi rješenje od 2. lipnja 2014. kojim se tužiteljici nalaže uklanjanje kioska. Tužiteljica nakon već proživljenog razdoblja uznemirenosti, sada zapada u stanje pojačanih tegoba, napetosti i straha, a tada je bila trudnica u petom mjesecu rizične trudnoće. U stanju teškog psihičkog opterećenja i općem pogoršanju zdravstvenog stanja, tužiteljica je podnijela žalbu na navedeno rješenje. U kontinuitetu tužiteljica je pravno neutemeljenim postupanjima Grada Splita trpjela teške oblike povrede prava osobnosti u dugom razdoblju od veljače pa do prosinca 2014., najintenzivnije u lipnju i srpnju 2014. Tužiteljica je pretrpjela teške traume, dovedena je u stanje životne ugroženosti sebe i svoga nerođenoga djeteta. Sve navedeno što je proživjela tužiteljica izrazito i u cijelosti potpada pod odredbe čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima i to u težem obliku, s obzirom na okolnosti i na dužinu trajanja. Predlaže se preinačiti pobijanu dopunsku presudu, na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženika obveže na snošenje parničnih troškova uvećano za troškove žalbe, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi odluku prvostupanjskog suda.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Ispitujući pobijane presude suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju istih, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

7. Parnični postupak pokreće se tužbom, parničnom radnjom tužitelja koja treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Tužbom se postupak determinira u subjektivnom smislu naznakom aktivne stranke koja podnosi tužbu (tužitelja) i pasivne stranke protiv koje se tužba podnosi (tuženika) i u objektivnom smislu isticanjem određenog tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te navođenjem činjenica kojima se potkrepljuje i individualizira tužbeni zahtjev.

8. Sud prvog stupnja, između ostalog, u obrazloženju pobijane odluke navodi:

- da tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je bila jedini vlasnik i osnivač tvrtke Dobrila d.o.o.

- da joj je tvrtka bila jedini izvor prihoda

- da je tvrtka osiguravala prihode isključivo iz djelatnosti prodaje hrane koju je obavljala u kiosku na lokaciji Zagorski put bb

- da je imala zaključene ugovore o zakupu javne površine za 2011., 2012., 2013. i 2014.

- da je redovito podmirivala zakupninu tuženiku

- da je tuženik u lipnju 2014. donio rješenje kojim se nalaže uklanjanje kioska, te je tužiteljica o svom trošku uklonila kiosk

- da je ostala bez jedinih prihoda koje tužbom potražuje uvećano za štetu zbog nanijete joj duševne boli, sve zbog nezakonitog postupanja tuženika

- da tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti navodeći da tužiteljica nije zaključila ugovor s tuženikom za 2014.

- da je kiosk bespravno postavljen na javnoj površini trebalo ukloniti

- da ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije

- da nije sporno da je tvrtka Dobrila d.o.o., zastupana po tužiteljici imala zaključen ugovor o zakupu javne gradske površine sa tuženikom na temelju kojeg ugovora je imala pravo na privremeno korištenje predmetne gradske površine za postavljanje kioska

- da je predmetni kiosk nakon isteka ugovora o zakupu javne površine uklonjen

- da je tvrtka Dobrila d.o.o. s tuženikom imala zaključen ugovor o zakupu javne gradske površine sklopljen na godinu dana, s tim da je ugovor bio zaključen za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013.

- da je rješenjem upravnog odjela za gospodarstvo i komunalno redarstvo tuženika od 2. lipnja 2014. naloženo Dobrila d.o.o. i odgovornoj osobi FB uklanjanje protupravno postavljenog kioska sa javne gradske površine

- da tužiteljica nije zaključila sa tuženikom ugovor o zakupu javne gradske površine za 2014.

- da je tužiteljica o svom trošku uklonila predmetni kiosk sa javne gradske površine u srpnju 2014., jer da je tužiteljici istekom ugovora o zakupu javne gradske površine prestalo pravo na korištenje predmetne lokacije

- da je zahtjev za naknadom izgubljene zarade kojom je tužiteljica mogla prehraniti obitelj da predmetni kiosk nije uklonila po nalogu tuženika neosnovan.

9. U dopunskoj presudi je između ostalog navedeno:

- da je u presudi poslovni broj P-3282/2017 od 12. studenog 2021. propušteno odlučiti u cijelosti o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti

- da je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev radi naknade štete u vidu izgubljene zarade, ali je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva koji se odnosi na povredu prava osobnosti

- da je tužiteljica pravovremeno i osnovano zatražila dopunu presude

- da tužiteljica tvrdi da je nezakonitim postupanjem tuženika istoj narušena čast i ugled, odnosno nanijeta sramota

- da je kiosk uklonjen sa javne gradske površine sukladno odluci tuženika, te da nema elementa protupravnosti pa niti osnova za naknadu štete zbog povrede časti ili ugleda ili nanošenja sramote

- da nije utvrđena uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i ugleda tužiteljice, pogotovo u činu uklanjanja kioska koje je izvela tužiteljica

- da tužiteljica tvrdi da je pretrpjela traume u trudnoći, te nakon poroda, zbog nezakonitog postupanja tuženika

- da nisu utvrđeni elementi protupravnosti kao pretpostavke za naknadu štete jer nije utvrđeno da je tuženik počinio protupravnu radnju na štetu tužiteljice niti je utvrđena uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i štete nastale tužiteljici

- da je tužiteljica o svom trošku uklonila predmetni kiosk sa javne gradske površine u srpnju 2014., a da je tužiteljici istekom ugovora o zakupu javne gradske površine prestalo pravo na korištenje predmetne lokacije i kioska.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da nisu osnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice.

11. Svoje presude prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da tužitelj u ovome postupku nije dokazao jednu od pretpostavki odgovornosti za štete, protupravnost u postupanju tuženika. Odredba čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prvostupanjski sud navodi da tužiteljica tvrdi da joj je zbog štetne radnje tuženika nastala šteta u obliku izgubljene mjesečne zarade, plaće koju je ostvarivala radom u predmetnom kiosku, kroz razdoblje kada više nije imala zaključen ugovor o zakupu javne gradske površine. Tužiteljica je bila dužna između ostalog dokazati da je šteta nastala štetnom radnjom štetnika, te da je štetna radnja protupravna, odnosno tužiteljica je trebala dokazati da je uklanjanje kioska nezakonita radnja tuženika koja je uzrokovala štetu s osnova izgubljene zarade, što ista nije učinila, a utvrđeno je da je pravo na obavljanje djelatnosti tužiteljici prestalo istekom ugovora prije nego je uklanjanje izvršeno.

12. Prvostupanjski sud navodi da je ovlaštenje tuženika na uklanjanje spornog kioska propisano čl. 16. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09 i 49/11 – dalje: ZKG) jer da jedinice lokalne samouprave odlukom o komunalnom redu propisuju osobito odredbe o uređivanju naselja, održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, korištenju javnih površina, skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim otpadom, uklanjanju snijega i leda, uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, mjere za provođenje komunalnog reda, kaznene odredbe. Nadalje, prema čl. 18. st. 1. ZKG-a, komunalni redar ovlašten je rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnje u svrhu održavanja komunalnog reda, izricati mandatne kazne, predložiti pokretanje prekršajnog postupka.

13. U konkretnom slučaju, nesporno je utvrđeno da je predmetna nekretnina definirana u Ugovoru o zakupu kao javna gradska površina označena u Planu rasporeda kioska („Službeni glasnik Grada Splita“ broj 10/94 i 10/00) kao lokacija anagrafske oznake [adresa], oznaka objekta B/1 zona 6., na kojoj je bio postavljen kiosk, a da predstavlja javnu površinu, te je uklanjanje spornog kioska izvršeno u skladu s odredbom čl. 18. st. 1. t. 1. ZKG-a te sukladno čl. 105. Odluke o komunalnom redu o uklanjanju protupravno postavljenih predmeta.

14. Prvostupanjski sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o komunalnom gospodarstvu i u tom slučaju nema samovlasnog postupanja, jer postoji ovlast na poduzimanje predmetnog čina koji mijenja postojeće posjedovno stanje, pa tužitelj nema pravo na zaštitu od tog čina. Sud navodi da nije ovlašten ispitivati zakonitost i ocjenjivati svrhovitost odluke komunalnog redara, slijedom čega tužiteljica nije dokazala da je naredba o uklanjanju kioska, te konačno uklanjanje kioska od strane same tužiteljice u uzročno – posljedičnoj vezi sa eventualnom štetom koju bi ista trpjela, bilo zbog gubitka zarade bilo zbog duševnih boli nastale postupanjem tuženika. Nije utvrđeno da čin uklanjanja ima elemente protupravnosti, što je jedna od općih pretpostavki odgovornosti za štetu, koja u konkretnom slučaju nije ispunjena, pa nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu. Nema osnove za dosudu naknade štete temeljem odredbe čl. 1046. ZOO-a, jer da je tužiteljica i pretrpjela štetu zbog izgubljene zarade ili pretrpljenih duševnih boli zbog navedenih postupaka tuženika, nije utvrđeno da je takvo postupanje bilo protupravno. Tužiteljica nije dokazala da je uklanjanje kioska nezakonita radnja tuženika koja je uzrokovala štetu s osnova izgubljene zarade.

15. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Temeljem čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te posebno cilju kojemu služi ta naknada.

16. Temeljem iste argumentacije prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala da je nezakonitim postupanjem tuženika, istoj narušen čast i ugled odnosno nanijeta sramota, te da joj je povrijeđeno pravo osobnosti. Nesporno je utvrđeno da je kiosk uklonjen sa javne gradske površine sukladno odluci tuženika, te u tome nema elemenata protupravnosti, pa niti osnova za naknadu štete zbog povrede časti ili ugleda ili nanošenja sramote, odnosno povrede prava osobnosti. Nije utvrđena uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i povrede prava osobnosti tužiteljice, pogotovo u samom činu uklanjanja kioska, koje je izvela nesporno sama tužiteljica. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da su u postupanju tuženika ostvareni elementi protupravnosti kao pretpostavke za naknadu štete, jer nije utvrđeno da je tuženik počinio protupravnu radnju na štetu tužiteljice, niti je utvrđena uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i štete nastale tužiteljici. Tužiteljica nije dokazala ni da je naredba o uklanjanju kioska, te uklanjanje kioska od strane tužiteljice u uzročno posljedičnoj vezi sa eventualnim štetama.

17. Nesporno je utvrđeno da je predmetni kiosk nakon isteka ugovora o zakupu javne površine uklonjen, jer je tvrtka Dobrila d.o.o. s tuženikom imala zaključen ugovor o zakupu javne gradske površine, sklopljen na godinu dana, a ugovor je bio zaključen za razdoblje od 1.siječnja 2013. do 31.prosinca 2013. Nesporno je da tužiteljica nije potpisala ugovor za 2014., pa je rješenjem upravnog odjela za gospodarstvo i komunalno redarstvo tuženika od 2. lipnja 2014. naloženo Dobrila d.o.o. i odgovornoj osobi FB uklanjanje protupravno postavljenog kioska sa javne gradske površine. Nesporno je utvrđeno temeljem iskaza same tužiteljice da je o svom trošku uklonila predmetni kiosk sa javne gradske površine u srpnju 2014. U utvrđenoj situaciji, nije relevantan žalbeni navod da je nasuprot tvrdnji iz presude da je kiosk uklonjen temeljem r ješenja Grada Splita od 2. lipnja 2014., da je tužiteljica kiosk uklonila po rješenja o izvršenju od 17. lipnja 2014. Zbog navedenog osim svega pravilno utvrđenog i navedenog u pobijanim presudama, štetnu radnju nije ni počinio tuženik. Nastupanje neke štete (imovinske i/ili neimovinske) na neki se način mora pripisati neadekvatnosti štetnikova postupanja, ovdje tuženika. Nesporno je utvrđeno da je tužiteljica o svom trošku, uklonila predmetni kiosk sa javne gradske površine u srpnju 2014. Nadalje, protupravnost je samo jedna od pretpostavki koje se kumulativno moraju ispuniti da bi došlo do odgovornosti za štetu. Sama protupravnost određenog postupanja neće dovesti do odgovornosti za štetu, ako iz tog protupravnog postupanja nije proizašla nikakva šteta, odnosno ako nastala šteta nije u uzročnoj vezi s protupravnošću postupanja određenog subjekta. Hrvatsko odštetno pravo, stoji na konceptu protupravnosti štetne radnje, pa se protupravnost može odnositi samo na štetnu radnju, odnosno na ponašanje štetnika, a što ovdje nije dokazano. Prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da je sporna nekretnina definirana u Ugovoru o zakupu, kao javna gradska površina označena u Planu rasporeda kioska („Službeni glasnik Grada Splita“ broj 10/94, i 10/00) kao lokacija anagrafske oznake Zagorski put bb, oznaka objekta B/1 zona 6., te da je na njoj bio postavljen kiosk, te je uklanjanje spornog kioska, sa javne površine, izvršeno u skladu s odredbom čl. 18. st. 1. t. 1. ZKG-a, te sukladno čl. 105. Odluke o komunalnom redu o uklanjanju protupravno postavljenih predmeta. Ovlaštenje tuženika na uklanjanje spornog kioska propisano čl. 16. st. 2. ZKG-a te čl. 18. st.1. ZKG-a. Zbog svega navedenog je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o komunalnom gospodarstvu i u tom slučaju nema samovlasnog postupanja, jer postoji ovlast na poduzimanje predmetnog čina koji mijenja postojeće posjedovno stanje.

18. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

19. Zbog navedenog, žalbe tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu od 12. studenoga 2021. i dopunsku presudu od 17. studenog 2023. (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

20. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer su njezine žalbe odbijene kao neosnovane (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina