Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8165/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ŠI, radi prekršaja iz čl. 59. st. 5., Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/.20, 85/22., 114/22., 133/23.,145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, klasa: 211-07/25-3/7616, urbroj: 511-12-32-25-2 od 9. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenice ŠI osnovanim, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri tako da se okrivljenici na temelju čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

II U ostalom se dijelu prigovor okrivljenice ŠI odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

III Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona okrivljenica ŠI obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, klasa: 211-07/25-3/7616, urbroj: 511-12-32-25-2 od 9. svibnja 2025., okrivljenica ŠI proglašen je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 59. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji prekršaj je istoj izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi iznos od 66,36 eura.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

3. Okrivljenica je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

4. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

5. Prigovor je djelomično osnovan.

6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

7. Okrivljenica u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, za isto izražava kajanje, te ističe da počinjenjem prekršaja nisu nastupile nikakve štetne posljedice. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.

8. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj odredbom čl. 59. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura, pa novčana kazna u iznosu od 390,00 eura izrečena okrivljenici predstavlja najnižu zakonom propisanu mjeru kazne za predmetni prekršaj. Ovaj Sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

9. Uz navedeno, okrivljenica u prigovoru nije iznijela niti dokumentirala razloge koje bi ovaj Sud mogao razmotriti kao naročite izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, slijedom čega je ovaj Sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

10. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, u smislu odredbe čl. 58. Prekršajnog zakona, opravdano i zakonito izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja notornim vozilom B kategorije. Ovo posebno iz razloga što je okrivljenica proglašena krivom jer je upravljajući motornim vozilom propustila isto vozilo zaustaviti na znak crvenog svjetla na semaforu, koje ponašanje, već zbog same svoje težine i stupnja ugrožavanja sudionika u prometu, upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.

11. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenica do sada bila prekršajno osuđivana, niti da bi se protiv iste vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj Sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 3 mjeseca preduga odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere, kada ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika.

12. Stoga je ovaj Sud, uvažavajući navedene okolnosti, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice te da je navedena mjera razmjerna potrebi za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.

13. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. i čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Solin,u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.