Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-90/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆP, zbog kaznenih djela iz čl. 158. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021., dalje: KZ/11) uz primjenu čl. 51. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženog ĆP podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovnog broja: Kzd-13/2023-50 od 28. lipnja 2024., na sjednici 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆP kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Gospiću presudom poslovni broj: Kzd-13/2023-50 od 28. lipnja 2024., proglasio je krivim optuženog ĆP, zbog počinjenja dvaju kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11 uz primjenu članka 51. KZ/11, te mu je na temelju čl. 158. st. 2. KZ/11 utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo pod točkom 1) kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo pod točkom 2) kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te ga je na temelju čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i pritvora od 3. srpnja 2022. do 5. srpnja 2022.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08-24), u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1., 3., 6. i 8. ZKP/08-24, optuženik ĆP dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.853,77 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok je oslobođen obveze naknade paušalne svote te nagrade i nužnih izdataka postavljene opunomoćenice mldb. oštećene.
1.3. Na temelju čl. 452. toč. 3. ZKP/08-24, odbijena je optužba protiv optuženika ĆP da bi počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11.
2. Protiv te presude žalbu u odnosu na njezin osuđujući dio podnosi optuženi ĆP po branitelju Darku Gojaku, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava (pravilno povrede kaznenog zakona) te odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu optuženika kao osnovanu i pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-792/2024-3 od 2. listopada 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24 optuženik nalazi u tome da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije na valjan način obrazložio osnovu postojanja kaznenih djela za koja je pobijanom presudom proglašen krivim, zbog čega presudu nije moguće ispitati.
6.1. Međutim, u daljnjem tekstu žalbe takve uopćene tvrdnje ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da se iz cjelokupnog konteksta žalbe može zaključiti da ostvarenje citirane povrede ustvari nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o citiranoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, već o žalbenim navodima koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.
7. Isto tako, iz sadržaja žalbe može se zaključiti da optuženik i ostvarenje žalbene osnove povrede kaznenog zakona nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj povredi, budući da ista postoji samo kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.
8. Povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.
– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08-25), ovaj žalbeni sud ispitao je pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi sud prvog stupnja ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25.).
9. Optuženik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku glede kaznenih djela za koja ga je pobijanom presudom proglasio krivim.
9.1. U odnosu na kazneno djelo za koje je proglašen krivim pod toč. 1) izreke pobijane presude smatra da tijekom dokaznog postupka nije izveden niti jedan dokaz koji bi izvan svake sumnje potvrdio da je počinio to djelo.
9.2. Pritom posebno upire da sama žrtva u svom iskazu na dokaznom ročištu nije izričito navela da bi nad njom na način kako se to opisuje u činjeničnom opisu tog djela u lipnju 2022. izvršio bludnu radnju, dok predmetni događaj u svojim iskazima spominju jedino ispitani svjedoci ŽP i PP, koji o istom, međutim, nemaju neposrednih saznanja, s time da njihovi iskazi nisu u skladu s činjeničnim opisom tog kaznenog djela. Uz to, dodatno ističe da je svjedok PP u svom iskazu naveo da žrtva nikada nije ostajala sama s njime, tako da nije jasno kada i gdje je to djelo počinjeno.
9.3. Što se pak tiče kaznenog djela za koje je proglašen krivim pod toč. 2) izreke pobijane presude posebno upire da se utvrđenje suda prvog stupnja da je počinio to djelo temelji isključivo na iskazu same žrtve, te nije potvrđen drugim dokazima.
9.4. Vezano za iskaz žrtve posebno upire da iz rezultata provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja proizlazi da ista nema razvijene komunikacijske vještine, te je ograničenog kognitivnog kapaciteta, tako da, po njegovom mišljenju, nije u stanju opisati stvarni događaj.
9.5. Uz to, optuženik se u žalbi poziva i na svoju obranu u kojoj je porekao da bi počinio predmetno kazneno djelo, navodeći kako je inkriminiranog dana (3. srpnja 2022.) doduše sreo žrtvu, budući da je išao "pripetiti" kobilu, te je od nje zatražio da mu donese odgovarajući alat, međutim, kako ona to nije učinila, odgurnuo ju je i otišao.
9.6. Naposljetku, a vezano za kazneno djelo pod toč. 2) izreke pobijane presude, ističe da ispitani svjedoci ŽP, KP, PP i ZP nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, već ista crpe posredno iz onog što im je o tome ispričala sama žrtva.
10. Prije svega, a vezano za žalbene tvrdnje kojima optuženik polazeći od rezultata provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da žrtva nema razvijene komunikacijske vještine, te da je ograničenog kognitivnog kapaciteta, dovodi u pitanje njezinu sposobnost da u svom iskazu opiše stvarne događaje, ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj očito ispušta iz vida da su vještaci iznijeli i mišljenje da ista neovisno o tome ima dostatne kognitivne i moralne kapacitete za davanje vjerodostojnog iskaza, te da se kod nje ne nalazi motivacija za lažno svjedočenje.
11. Polazeći od toga, a imajući u vidu da iskaz žrtve u svim bitnim momentima potvrđuju i ispitani svjedoci ŽP (njezina majka) i PP (njezin očuh) kojima je ista ispričala što se dogodilo, te sve to povezujući još i s rezultatima provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja iz kojih proizlazi da su kod nje utvrđeni simptomi seksualne traumatiziranosti, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da je u ovom slučaju na izvjestan način utvrđeno da je optuženik počinio kaznena djela pobliže činjenično i pravno opisana pod toč. 1) i 2) izreke prvostupanjske presude.
11.1. Pritom je prvostupanjski sud glede kaznenog djela opisanog pod toč. 1) imao na umu da žrtva u svom iskazu nije decidirano potvrdila navode optužbe, a na što optuženik posebice upire u žalbi, međutim, povezujući njezin iskaz iz kojeg proizlazi da je žalitelj nad njom izvršio bludne radnje i prije inkriminiranog događaja od 3. srpnja 2022. sa iskazom njezine majke ŽP u dijelu gdje je navela da joj je žrtva već ranije govorila o događaju koji se odigrao oko mjesec dana prije događaja od 3. srpnja 2022. (dakle, tijekom lipnja, a kako se to i navodi u činjeničnom opisu tog djela), rekavši joj da ju je optuženik hvatao za grudi, stražnjicu i međunožje, međutim, misleći da Ć ne govori istinu tada ništa nije poduzela, te iskazom njezinog očuha u dijelu gdje navodi da je jedne zgode, prije događaja od 3. srpnja 2022. zatekao žrtvu koja je bila sva uplakana te mu je rekla da ju je optuženik pipao, pri čemu tada ništa nije poduzeo, misleći da to možda nije ništa, sud prvog stupnja je, a suprotno žalitelju, imajući pritom dodatno vidu ranije izložene rezultate provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je žrtvin rječnik siromašan i da su joj vremenski koncepti nepoznati (slijedom čega je i po ocjeni ovog žalbenog suda životno i logično za očekivati da se bolje sjećala inkriminiranog zbivanja kada je o tome pričala majci i očuhu), ali da ima dostatne kognitivne i moralne kapacitete za davanje vjerodostojnog iskaza, s time da se kod nje ne nalazi motivacija za lažno svjedočenje, s pravom zaključio da iz takvih rezultata dokaznog postupka proizlazi kao izvjesno da je žalitelj počinio i kazneno djelo opisano pod toč. 1) izreke ove presude.
12. Slijedom svega navedenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
13. Naposljetku, optuženik nije u pravu niti kada se žalbi zbog odluke o kazni, uz bitnu argumentaciju da sud prvog stupnja prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu da do sada nikada nije bio kazneno osuđivan, da je u dobi od 76 godina, te otac četvero djece, s posljedicom da mu je pobijanom presudom izrekao prestrogu kaznu.
13.1. Suprotno žalitelju, po ocjeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te slijedom toga pravilno postupio kada mu je za svako pojedino djelo za koje ga je pobijanom presudom proglasio krivim utvrdio kazne zatvora u trajanju od jedne godine, te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
13.2 Naime, polazeći od stupnja krivnje s kojim je optuženik počinio kaznena djela za koja je pobijanom presudom proglašen krivim (izravna namjera prvog stupnja), te sagledavajući olakotne okolnosti na koje upire u žalbi u svijetlu otegotnih okolnosti na njegovoj strani u vidu činjenice da je žrtva u vrijeme počinjenja djela bila stara svega 11 godina, te da je ista mlađa od njega čak 63 godine, kao i utvrđenje da je u kuću žrtve dolazio gotovo svakodnevno, jer je od strane njezinih roditelja bio prihvaćen skoro kao član obitelji, tada i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, u ovom slučaju nije bilo mjesta izricanju blaže kaznene sankcije od one na koju ga je osudio prvostupanjski sud pobijanom presudom, i to kako u pogledu vrste tako i mjere, dapače, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci se ukazuje kao kaznena sankcija koja je u svemu primjerena utvrđenim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije, podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.
14. Kako slijedom svega navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
