REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3027/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe uxorcom d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JJ, zastupane po braniteljici Ljiljani Bilbiji, odvjetnici u [adresa], zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. i dr. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj: 1714/2023-14 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe uxorcom d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenu pravnu osobu uxorcom d.o.o. i okrivljenu odgovornu osobu JJ (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se optužbe

1. što je Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru kod poslodavca uxorcom j.d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, [adresa], sastavljenog dana 14.4.2023. godine u prostorijama Državnog inspektorata, Ispostave u Bjelovaru, povodom prijave radnice TJ od dana 13.10.2022. 2 Poslovni broj: Pp -1714/2023-14 godine i uvidom u radno-pravnu i inu dokumentaciju, utvrđeno da 1. okrivljena pravna osoba i 2. okr. kao odgovorna osoba pravne osobe: 1. nisu vodili na propisan način evidenciju o radnicima: MJ, rođenom **.**.1986., OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koji radi u tvrtki uxorcom j.d.o.o., Sveti Ivan Zelina, na poslovima administrativnog referenta od dana 25.3.2022. na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, SJ rođenom **.**.1990., OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravištem u [adresa] u [adresa], državljaninu Srbije, koji radnik je zaposlen u tvrtki uxorcom j.d.o.o., Sveti Ivan Zelina, na poslovima limara temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 10.6.2022. do dana 31.5.2023.; BJ rođenom **.**.1990., OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa] u [adresa], državljanina Srbije, koji je radnik zaposlen u tvrtki uxorcom j.d.o.o., Sveti Ivan Zelina, na poslovima limara temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 10.6.2022. do dana 31.5.2023; poslodavac radnicima MJ, SJ i BJ nije uredno na propisan način vodio evidenciju o radnicima tako što im nisu u evidenciju o radnicima uvodili temeljem kakvog ugovora o radu su zaposleni tj. da li su zaposleni temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme ili temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme te potpuno mjesto boravišta u [adresa], u evidenciji rada upisana je samo ulica boravišta radnika bez mjesta boravišta, te točno navođenje u evidenciji o radnicima koje imaju zanimanje, te su mnoge rubrike u evidenciji o radnicima ostale nepopunjene,

dakle, nisu na propisan način, vodili evidenciju o radnicima i o radnom vremenu,

čime da bi postupili suprotno članku 5. Zakona o radu, kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke, žalba okrivljene pravne osobe uxorcom d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JJ, u tom je dijelu bespredmetna.

III. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe uxorcom d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika iz točke 2. izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19.).

IV. Povodom žalbe okrivljene pravne osobe uxorcom d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 3. izreke u odluci o kazni, na način da se okrivljenoj odgovornoj osobi JJ, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki 3. izreke, na temelju članka 127. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21.), uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura).

V. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi uxorcom d.o.o. na način da se za djelo iz točke 2. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 2.000,00 eura (dvijetisuće eura), za djelo iz točke 3. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura) te za djelo iz točke 4. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 2.000,00 eura (dvijetisuće eura), pa se okrivljenoj pravnoj osobi, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 7.000,00 eura (sedamtisuća eura) koju kaznu je okrivljena pravna osoba uxorcom d.o.o. obvezna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

VI. Uslijed odluke pod točkama I. i IV. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi JJ na način da se za djelo iz točke 2. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura) a za djelo iz točke 4. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), pa se okrivljenoj odgovornoj osobi, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 900,00 eura (devetsto eura) koju kaznu je okrivljena odgovorna osoba JJ obvezan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

VII. Žalba okrivljene pravne osobe uxorcom d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JJ odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

VIII. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici uxorcom d.o.o. kao pravna osoba i JJ kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosima od 9.000,00 eura (pravna osoba) te 1.400,00 eura (odgovorna osoba) zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1., 18. i 46. u svezi stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u točkama 1., 2. i 4. izreke prvostupanjske presude, te zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. točke 3. u svezi stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanom u točki 3. izreke prvostupanjske presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plate u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

1.2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno po braniteljici podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova, u bitnome navodeći da sud nije saslušao svjedoka ĆJ, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost utvrđenog činjeničnog stanja, te ističu kako je iskaz svjedoka DJ, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru, proturječan iskazu svjedokinje TJ, kao i da je kazna izrečena okrivljenicima prestroga s obzirom da nisu nastupile štetne posljedice.

2.2. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba okrivljenika bespredmetna je u odnosu na prekršaj opisan u točki I. izreke, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da je u prvostupanjskom postupku u odnosu na djelo opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona jer djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

4.1. N aime, točkom 1. izreke okrivljenici su proglašeni krivima za prekršaj počinjen na način da, u bitnome, nisu na propisani način vodili evidenciju o radnicima MJ, SJ i BJ, jer u evidenciji nisu naveli temeljem koje vrste ugovora o radu su zaposleni, potpuno mjesto boravišta u [adresa] te koje zanimanje, te su mnoge rubrike u evidenciji o radnicima ostale nepopunjene, čime su postupili suprotno članku 5. Zakona o radu, kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu.

4.2. Međutim, odredbom članka 5. Zakona o radu koja je sankcionirana odredbom članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan voditi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni (stavak 1.), da evidencija iz stavka 1. tog članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu (stavak 2.), da je poslodavac dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. tog članka (stavak 3.) te da ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija iz stavka 1. tog članka (stavak 4.).

4.3. Prema članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu novčanom kaznom kaznit će za prekršaj poslodavac ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.).

4.4. Iz navedenog slijedi da se nepropisno vođenje evidencije o radnicima i radnom vremenu utvrđuje na temelju posebnog propisa, pa se, dakle, radi o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela. Iz stanja spisa predmeta vidljivo je da se u konkretnom slučaju radi o kršenju Pravilnika o vođenju evidencije o radnicima, a što je izostalo u činjeničnom opisu djela prekršaja opisanog u izreci presude

4.5. Kako u činjeničnom opisu prekršaja iz točke 1. izreke prvostupanjske presude nije naveden propis kojim se određuje biće prekršajnog djela, Pravilnik o vođenju evidencije o radnicima, okrivljenici su proglašeni krivima za djelo koje po činjeničnom opisu djela, sadržanom u izreci osporavane presude, nije prekršaj, slijedom čega je ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika navedena i opisana u članku 196. stavku 1. Prekršajnog zakona,

4.6. Iz navedenih razloga, ovaj sud je, postupajući po službenoj dužnosti uz pravilnu primjenu zakona, pobijanu presudu u tom dijelu preinačio u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona te je okrivljenike za navedeno djelo oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki 1. izreke ove presude.

5. Nadalje, ovaj je sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenika iz točke 2. izreke pobijane presude po „starom“ Zakonu o radu, važećem u vrijeme počinjenja djela, budući da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 151/22.) u konkretnom slučaju stroži za počinitelje, a s obzirom da propisuje širu obvezu dostavljanja obračuna iznosa naknade plaće radniku u slučaju kada poslodavac na dan dospjelosti radniku tu naknadu ne isplati, odnosno, za razliku od ranijeg Zakona, propisuje dostavu dva obračuna naknade plaće (dostavu obračuna u kojem je iskazan ukupan iznos naknade plaće te dostavu obračuna u kojem je iskazan iznos naknade plaće koji je poslodavac bio dužan isplatiti), kako je odlučeno u točki III. izreke ove presude.

6. Protivno žalbenim navodima da okrivljenici nisu počinili prekršaje za koje su proglašeni krivima, pravilno je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud donio odluku o krivnji okrivljenika.

6.1. Naime, shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelima okrivljenika zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, i to prije svega temeljem uvida u zapisnik o inspekcijskom nadzoru uz popratnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu te temeljem saslušanja svjedoka DJ, inspektora rada, te svjedokinje TJ, bivše zaposlenice okrivljenika, a koji dokazi su suglasni kako međusobno, tako i u odnosu na materijalnu dokumentaciju.

6.2. U tom smislu nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude žalbeni navodi kako je u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer prvostupanjski sud nije saslušao svjedoka ĆJ niti je o tome u pobijanoj presudi iznio razloge, a s obzirom da je činjenično stanje utvrđeno temeljem drugih, prethodno navedenih dokaza. U odnosu na navedeno valja istaknuti i to da se spomenuti dokazni prijedlog odnosio na okolnosti počinjenja djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, a za koje djelo su okrivljenici ovopredmetnom odlukom ovog suda oslobođeni od optužbe, pa je žalba okrivljenika u tom dijelu, kako je već navedeno, bespredmetna. U odnosu na žalbene navode kako je u postupku dokazano da su okrivljenici radnici GJ isplatili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. i 2022. godinu, valja istaknuti kako iz stanja spisa ne proizlazi da su tu obvezu ispunili u zakonskom roku, pri čemu se napominje da se okrivljenike u ovom postupku teretilo za nedostavljanje obračuna dugovane, a neisplaćene naknade za iskorišteni godišnji odmor radnici TJ, a što imenovana radnica nije osporila prilikom saslušanja pred prvostupanjskim sudom.

6.3. Slijedom navedenog, i po mišljenju ovog suda je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici počinili inkriminirano djelo, za što je prvostupanjski sud u svojoj odluci dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok navodi žalitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Nadalje, ovaj je sud postupajući po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljene odgovorne osobe kada je istome, unatoč primjeni članka 37. Prekršajnog zakona, za djelo iz točke 3. izreke pobijane presude (djelo iz članka 127. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o Državnom inspektoratu), utvrdio novčanu kaznu unutar zakonskog raspona propisane kazne za terećeno djelo, umjesto ublaženu novčanu kaznu.

7.1. Stoga je ovaj sud, primjenjujući članak 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj odgovornoj osobi za djelo iz točke 2. izreke pobijane presude, uzimajući u obzir okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio olakotnima, utvrdio ublaženu novčanu kaznu, kako je odlučeno u točki IV. izreke ove odluke.

8. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj sud nalazi da pojedinačne kazne utvrđene okrivljenicima za djela iz točke 2., 3. i 4. izreke pobijane presude (uz iznimku kazne utvrđene drugookrivljeniku za djelo iz točke 3. izreke, kako je prethodno obrazloženo) nisu prestroge. Naime, prvostupanjski je sud primjenom članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenicima utvrdio ublažene novčane kazne, uvažavajući olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Ovaj sud tako utvrđene kazne smatra primjerenima težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a okrivljenici u žalbi ne ističu niti ne dokumentiraju nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke daljnjim ublažavanjem kazne.

8.1. Stoga je, uslijed odluka iz točke I. i IV. izreke ove presude, preinačena odluka o ukupnim novčanim kaznama, kako je odlučeno u točkama V. i VI. izreke ove presude. Tako izrečenu ukupnu novčanu kaznu ovaj sud smatra primjerenom težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

9. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.