- 1 -              Rev 571/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 571/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz Z., V. P., ..., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik E. S.-K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Dom zdravlja Z. C. sa sjedištem u Z., ..., OIB ..., kojega zastupa punomoćnica J. Č.-Ž., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-473/2019-2 od 5. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2923/2018-3 od 30. siječnja 2019., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. siječnja 2018., zahtjev da se kao dan prestanka radnog odnosa odredi 30. rujna 2018., odbijen je zahtjev za isplatu naknade štete od 155.494,72 kn kao i zahtjev za isplatu naknade plaće od 174.931,56 kn s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnoga troška. Tužitelju je naloženo da naknadi parnični trošak tuženiku od 26.875,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbaciti podredno odbiti istu kao neosnovanu.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta obje nižestupanjske presude o odlučnim činjenicama imaju dostatne, neproturječne, logične i uvjerljive razloge te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.2. Revident iznosi svoju ocjenu dokaza i osporava primjenu odredbe čl. 8. ZPP, međutim, prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.

 

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kzd-16/16 od 9. ožujka 2016. tužitelj proglašen krivim zbog kaznenih djela bludnih radnji nad djetetom mlađim od 15 godina i zbog prikazivanja pornografskih sadržaja putem računalnog sustava djetetu mlađem od petnaest godina te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora od jedne godine koja je zamijenjena radom za opće dobro,

 

- da je navedena presuda postala pravomoćna 17. lipnja 2016.,

 

- da je malodobna oštećenica na čiju su štetu počinjena kaznena djela bila pacijentica ordinacije dentalne medicine u kojoj je radio tužitelj,

 

- da je ravnateljica tuženika imala saznanje o vođenju kaznenog postupka protiv tužitelja i tražila je njegovo očitovanje, po iskazu samog tužitelja on je kod ravnateljice bio na razgovoru u travnju 2016. "samo joj je rekao da je bio kazneni postupak ali joj nije rekao radi čega", da se o postupku pisano očitovao njegov odvjetnik koji da je dostavio nepravomoćnu presudu i potom je tužitelj u lipnju 2016. (prije pravomoćnosti presude) ponovno razgovarao s ravnateljicom u prisutnosti svoga oca,

 

- da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je ravnateljica tuženika ili druga ovlaštena osoba tuženika imala saznanje o pravomoćnosti kaznene presude sve do 27. prosinca 2017.,

 

- da je 27. prosinca 2017. tuženiku dostavljen dopis Hrvatske komore dentalne medicine o dovršenom postupku pred Časnim sudom drugog stupnja, u prilogu je dostavljena odluka Časnog suda prvoga stupnja od 7. srpnja 2017. kojom je utvrđeno da počinjena kaznena djela, za koja je tužitelj pravomoćnom kaznenom presudom proglašen krivim dovode u pitanje njegovu dostojnost kao doktora dentalne medicine te mu je izrečena zabrana obavljanja stomatološke djelatnosti u razdoblju od šest mjeseci, da je ta odluka potvrđena odlukom Časnog suda drugoga stupnja od 20. studenoga 2017.,

 

- da je 29. prosinca 2017. tuženik zaprimio rješenje Hrvatske komore dentalne medicine od 19. prosinca 2017. kojim se tužitelju oduzima odobrenje za samostalan rad (licenca) u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018.,

 

- da se o namjeri otkazivanja ugovora o radu tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu savjetovao s radničkim vijećem koje se 10. siječnja 2018. suglasilo s odlukom o otkazu,

 

- da je 10. siječnja 2018. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, odnosno zbog nastupanja osobito važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć,

 

- da je u odluci o otkazu navedeno da je poslodavac saznao da je pravomoćnom presudom kaznenog suda tužitelj proglašen krivim zbog kaznenih djela na štetu djeteta, da je odlukom Časnog sud pri Hrvatskoj komori dentalne medicine dovedena u pitanje dostojnost tužitelja kao doktora dentalne medicine za obavljanje djelatnosti dentalne medicine, da je tužitelju oduzeta licenca za samostalan rad što je sve dovelo do gubitka povjerenja poslodavca u radnika, ovdje tužitelja,

 

- da je 10. siječnja 2018. Hrvatska komora dentalne medicine donijela rješenje kojim odgađa izvršenje svojeg rješenja od 19. prosinca 2017. o oduzimanju licence tužitelju jer je isti pokrenuo upravni spor, da je to rješenje dostavljeno tuženiku 12. siječnja 2018.

 

10. Nižestupanjski su sudovi zaključili da okolnost da je tužitelj pravomoćnom sudskom presudom proglašen krivim zbog opisanih kaznenih djela počinjenih na štetu djeteta, pacijenta u njegovoj ordinaciji, već sama po sebi predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje za tuženika kao poslodavca nastavak radnog odnosa nije moguć. Zaključili su da je poslodavac ne prejudicirajući kaznenu odgovornost, odluku o otkazu vezao uz pravomoćnost kaznene presude, a iz utvrđenja proizlazi da je poslodavac za pravomoćnost kaznene presude saznao 27. prosinca 2017. pa je odluka o otkazu od 10. siječnja 2018. donesena u zakonskom roku. Nižestupanjski sudovi su zaključili da privremeno oduzimanje dozvole za rad i proglašenje tužitelja nedostojnim za obavljanje djelatnosti dentalne medicine od nadležnih tijela Hrvatske komore dentalne medicine (o čemu je tuženik obaviješten 27. prosinca 2017.) su činjenice zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć i zbog koji je osnovana odluka o otkazu, a u odnosu na koje također prigovor prekluzije nije osnovan. Okolnost da je naknadno rješenjem Hrvatske komore dentalne medicine od 10. siječnja 2018. odgođeno izvršenje izrečene mjere oduzimanja dozvole za rad zbog pokretanja upravnog spora sudovi su ocijenili neodlučnom za ocjenu opravdanosti otkaza jer takvom odlukom nisu stavljene van snage odluke Suda časti o oduzimanju dozvole za rad i nedostojnosti tužitelja za obavljanje poslova doktora dentalne medicine. Konačno nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj grubo prekršio povjerenje poslodavca i nanio štetu njegovom ugledu. Stoga su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

11. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a u st. 2. određeno je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

12. Revident osporava da je odluka o izvanrednom otkazu donesena u prekluzivnom roku, navodi da je tuženik još 2016. imao saznanja o kaznenom postupku protiv tužitelja, znatno prije 27. prosinca 2017. koji je utvrđen kao početak tijeka prekluzivnog roka samo jer je tada "službeno" tuženik saznao za pravomoćnu kaznenu presudu. Revident ističe da je sam tužitelj obavijestio ravnateljici tuženika o kaznenom postupku, da je tužitelj kaznena djela priznao (što proizlazi iz prvostupanjske presude koja da je dostavljena tuženiku). Revident ističe da "službeno" saznanje o počinjenju kaznenog djela ne može biti okolnost koja bi određivala početak roka za donošenje odluke o izvanrednom otkazu jer čl. 116. st. 2. ZR govori o saznanju za činjenicu na kojoj se otkaz temelji, a ne o službenom saznanju za tu činjenicu.

 

13. Međutim odluka o izvanrednom otkazu donesena je, ne samo zbog saznanja tuženika za pravomoćnu kaznenu presudu, već i zbog saznanja da je donesena odluka Časnog suda Hrvatske komore dentalne medicine kojom je dovedena u pitanje dostojnost tužitelja za obavljanje djelatnosti doktora dentalne medicine, saznanja da je tužitelju izrečena zabrana obavljanja stomatološke djelatnosti u razdoblju od šest mjeseci i doneseno rješenje kojim je tužitelju oduzeto odobrenje za samostalan rad, zbog svega navedenog je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja i svaka od navedenih činjenica je i sama za sebe osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć i koja odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu čini osnovanom.

 

13.2. Naime ovaj sud ne osporava shvaćanje revidenta da je već samo saznanje da je tužitelj priznao kazneno djelo spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od 15 godina osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć i predstavlja osnovan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, ali konkretna odluka o otkazu ne temelji se samo na saznanju za predmetnu kaznenu presudu stoga se prekluzivni rok ne može računati od saznanja za (ne)pravomoćnost iste.

 

13.3. To što je tužitelj odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu vezao i uz saznanje za pravomoćnu kaznenu presudu je neodlučno za početak tijeka prekluzivnog roka jer to saznanje nije jedini razlog zbog kojeg je odluka o otkazu osnovana.

 

13.4. U konkretnoj situaciji prekluzivni rok se računa od saznanja za sve okolnosti koje su dovele do gubitka povjerenja u tužitelja i posljedično odluke o otkazu ugovora o radu. Stoga su neosnovani navodi da je odluka o otkazu donesena protekom roka iz čl. 116. st. 2. ZR.

 

13.5. Osim toga revidentovo preispitivanje trenutka u kojem je tuženik saznao za kaznenu presudu (uz utvrđenje nižestupanjski sudova da je tuženik 27. prosinca 2017. saznao za pravomoćnu kaznenu presudu) preispituju se činjenična utvrđenja što u reviziji sukladno čl. 386. ZPP nije dopušteno.

 

14. Revident osporava da je savjetovanje s radničkim vijećem zakonito jer da u trenutku savjetovanja radničko vijeće nije imalo podatak da je odlukom Hrvatske komore dentalne medicine suspendirana odluka Komore o oduzimanju licence što da je poslodavac prešutio radničkom vijeću pa radničko vijeće, prije davanja suglasnosti 10. siječnja 2018., nije imalo sve relevantne, potpune i pravodobne podatke za donošenje odluke o radno pravnom statusu tužitelja čime da je postupljeno protivno odredbi čl. 150. st. 1. u vezi sa st. 4. ZR.

 

15. Prema čl. 150. st. 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a st. 4. određeno je da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave mogli utjecati na donošenje odluke.

 

16. Osim što navedeni podatak, odluka o odgodi oduzimanje licence, nije radničkom vijeću dostavljen zato jer je istu poslodavac zaprimio 12. siječnja 2018., a radničko vijeće je suglasnost dalo 10. siječnja 2018., treba reći da se u okolnostima i razlozima zbog kojih je osnovana ovopredmetna odluka o otkazu, ne radi o podatku koji je važan za osnovanost iste.

 

16.2. Naime odlukom o odgodi izvršenja odluke o oduzimanju licence nisu stavljene van snage odluke Suda časti o oduzimanju dozvole za rad, i dalje je na snazi odluka o oduzimanju dozvole za rad tužitelju zbog nedostojnosti tužitelja za obavljanje poslova doktora dentalne medicine stoga sama odluka o odgodi izvršenja mjere oduzimanja licence, u okolnostima ovog slučaja ne predstavlja podatak važan za donošenje odluke o otkazu. Tuženik je izgubio povjerenje poslodavca, a to što je odgođeno izvršenje mjere oduzimanja dozvole za rad, nije podatak iz čl. 150. st. 1. i 4. ZR koji bi mogao utjecati, uz sve navedene činjenice na kojima se temelji odluka o otkazu, na ocjenu opravdanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

17. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.