Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-262/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKE, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, zastupane po ODO Karlovac, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 23. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, po objavi 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ-Ministarstvu obrane, OIB: 66486182714, da tužitelju ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 4.060,32 EUR (30.592,48 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim zz kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu tekućom kako slijedi:

- na iznos od 45,01 EUR počam od 16. lipnja 2012.,

- na iznos od 18,30 EUR počam od 16. kolovoza 2012.,

- na iznos od 46,98 EUR počam od 16. listopada 2012.,

- na iznos od 40,85 EUR počam od 16. studenog 2012.,

- na iznos od 42,70 EUR počam od 16. prosinca 2012.,

- na iznos od 577,72 EUR počam od 16. veljače 2013.,

- na iznos od 516,74 EUR počam od 16. ožujka 2013.,

- na iznos od 519,68 EUR počam od 16. prosinca 2013.,

- na iznos od 60,20 EUR počam od 16. siječnja 2014.,

- na iznos od 42,65 EUR počam od 16. veljače 2014.,

- na iznos od 909,02 EUR počam od 16. ožujka 2014.,

- na iznos od 666,43 EUR počam od 16. travnja 2014.

- na iznos od 574,05 EUR počam od 16. lipnja 2014.,

pa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 3.851,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 7. listopada 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe u Hrvatskoj kopnenoj vojsci sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, da je u vremenskom razdoblju od 2011. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke na plaću mu tuženik nije platio. Zbog neplaćanja dodataka na plaću, u vremenskom razdoblju od 12. rujna 2011. pa do 1. lipnja 2014. godine, tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko bruto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja pa predlaže da sud, po provedenom postupku, donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu plaće za sve odrađene prekovremene sate na terenu, za rad noću, neradnim danima, a sve uz zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, kao i da mu tužena nadoknadi parnični trošak.

2. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 21.2.2020 (str. 211 do 212 spisa), te traži isplatu iznosa od 30.592,48 kn EUR sa zz kamatama tekućim od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec na pojedine iznose kako to proizlazi iz specificiranog zahtjeva (sukladno varijanti 2. dopune nalaza vještaka od 6.2.2020. koja oduzima slobodne dana).

3. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako je u razdoblju od 01. listopada 2009. do 01. lipnja 2014. godine bila u primjeni Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće. Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom i nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je imenovani ostvario i koji su tužitelju isplaćeni u navedenom razdoblju. Dana 26. lipnja 2013. godine stupio je na snagu Zakon o službi u oružanim snagama kojim je u članku 155. izričito propisano da djelatnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BC, CC, te dokaz saslušanjem tužitelja (koji svjedoci i tužitelj su i dopunski saslušani na zadnjem ročištu), provedeno je knjigovodstveno vještačenje po vještaku iz OMEGA Plus Karlovac te izvršen uvid u nalaz i mišljenje od 19.12.2017. na str. 76-82 spisa i u dopunu nalaza od 1. 3. 2018. na str. 184 do 186 spisa.

5. Ocjenjujući izvedene dokaza sud je donio presudu kao u izreci.

6. Inače u predmetu je bila donijeta prvostupanjska presuda koja je po žalbi tužene ukinuta (u dosuđujućem dijelu u točki I. i II. izreke) rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: Gž R-123/2023 od 12. prosinca 2024.) uz obrazloženje:

-da prema stajalištu tog suda svaka stranka može predložiti da se na okolnost njezinih tvrdnji provede odgovarajući dokaz, pa je tako tužitelj osporavajući tuženikovu tvrdnju da je vodio urednu evidenciju radnog vremena, predložio saslušanje svjedoka, da nasuprot tome, tuženik tvrdi da je u dostavljenoj evidenciji radnog vremena evidentiran prekovremeni rad, kao i slobodni dani koje je tužitelj koristio, te ukoliko je to točno, teret dokaza bio bi na tužitelju,

-da je u takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud dužan, a polazeći od sadržaja citiranih zakonskih odredbi, uzimajući u obzir poslovnu praksu u utuženom razdoblju, razmotriti sadržaj i narav evidencije radnog vremena tužitelja te prosuditi kvalitetu iskaza saslušanih svjedoka na iste okolnosti te nakon toga ocijeniti je li tuženik evidenciju vodio na propisani način.

-da valja ukazati da će u slučaju nemogućnosti utvrđenja je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođen, prvostupanjski sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

-da će ponovljenom postupku prvostupanjski sud polazeći od navoda iz ove odluke upotpuniti činjenično stanje i izvesti dokaze sukladno dispoziciji stranaka te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, u smjenama, za vrijeme rada na terenu za utuženi period od 12. rujna 2011. pa do 1. lipnja 2014.

7. U postupku je valjalo utvrditi ima li tužitelj, prema specijalnim propisima kojima se uređuju materijalna prava djelatnih vojnih osoba, pravo na tražene isplate.

7.1. Inače obzirom na utuženi period primjenjuju se i relevantni su slijedeći propisi:

- Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09)

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09),

-Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012., i kojom je samo brisan st. 3. točke II Odluke NN 118/09

8. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09), dalje:

Odluka /2009

9. Navedenom Odlukom/2009 točkom II. propisano propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

9.1. Točkom II. te Odluke/2009 je propisano:

-tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka.

-redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati,

-redovno dnevno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba raspoređenih u Ministarstvo obrane traje od 8.30 do 16.30 sati - (ovaj stavak je kasnije brisan Odlukom o izmjeni Odluke o rasporedu dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/2012),

-u redovno dnevno radno vrijeme iz st. 2. i 3. ove točke uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati.

9.2. Točkom XII. Odluke /2009 je propisano :

-da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

-o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

-sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

9.3. Točka XIII. Odluke/2009 sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću :

-za prekovremeni rad 50%,

- rad noću 40%,

-rad subotom 25%,

- rad nedjeljom 35%,

- za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%,

-za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%,

- za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i

-za rad u turnusu 5%.

Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

10. Kao što je rečeno kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012, a kojom je dakle samo brisan st.3. točke II. Odluke/2009.

11. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. prosinca 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. listopada 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. rujna 2012., time da ovi Pravilnici reguliraju dodatke na plaću.

12. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13., 75/15. i 50/16), dalje: ZSOSRH/2013 koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

12.1. Člankom 155. navedenog ZSOSRH/2013 je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.), dalje: Pravilnik o dodacima/2014.

13. U NN 33/14. od 14. 3. 2014., objavljen je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, a nakon toga u NN 66/14 od 30. 5. 2014. (dalje Pravilnik /2014) objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena (dalje: Odluka/2014) neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika/2014, a koja je stupila na snagu 1.6.2014.

13.1. Ovom se Odlukom /2014 propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a kojom Odlukom točkom IV. je određeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

14. Odluka/2014 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., ne primjenjuje se u ovom konkretnom slučaju obzirom na utuženi period, već se dakle primjenjuju Odluka/2009, a temeljem prijelaznih i završnih odredbi ZSOSRH/2013 i to čl. 218. kojim je određeno da će se provedbeni propisi na temelju ovlasti iz ovoga Zakona donijet će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, time da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09.) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona.

15. Dakle, do stupanja na snagu Odluke/2014 o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014. povećana plaća za prekovremeni rad pripada prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

16. Slijedom citiranih propisa tužitelj dakle ima pravo ima pravo na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno za vrijeme rada na terenu do zaključno sa 31. svibnja 2014.

17. Tužena je u spis, od relevantne dokumentacije koja se odnosi na tužitelja i na utuženi period, dostavila Dnevne evidencije radnog vremena za razdoblje od rujna 2011. do svibnja 2014. godine (str. 15 do 31 spisa), Mjesečno izvješće o ostvarenim satima rada za isti period i mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih dodataka (str.14 spisa), i Karticu djelatnika za period od 09/2011 do 6/2014 (str. 65 do 75 spisa).

17.1. Ovim evidencijama i dokumentaciji tužitelj je u postupku prigovarao u pravcu da nije ispravno vođena, da je sav rada tužitelja na terenu evidentirao od 8,00 do 16,00 sati iako se gotovo nikada nije radio tako, nego se uobičajeno radilo duže, da u evidencijama tužena nije evidentirala rad djelatnik vojnih osoba i to sudjelovanje na sahranama, službeno putovanje (pripremno ročište od 27. kolovoza 2017. na str. 50 spisa).

18. U postupku su, na okolnost rada na terenu, prekovremenog rada, slobodnih dana, saslušani svjedoci EC i CC, koji su sa tužiteljem bili u istoj postrojbi u utuženom periodu, te tužitelj, te su svjedoci i tužitelj, nakon ukidne drugostupanjske odluke, još i dodatno saslušani.

18.1. Svjedok EC je u iskazu naveo:

-da je u utuženom razdoblju bio sa tužiteljem u istoj postrojbi, da je od kolovoza 2012 pa do prosinca 2012. bio u pripremama za misiju zajedno sa tužiteljem, da je tužitelj 2013. .otišao u mirovnu misiju,

-poslije povratka tužitelja iz mirovne misije svjedok je s tužiteljem bio na vježbama u Slunju, a neke vježbe su bile po 10 dana a neke po tri tjedna,

-kao izvidnica su ustajali rano nekada i u 4,00 sata i radili do 20,00 sati, a nekada i duže, te su subotom isto tako radili, a nedjeljom su radili samo do podne, misli da su za taj teren dobivali oko pola dnevnice,

-dobivali su slobodne dane za prekovremene sate koje je pisao zapovjednik ali koji su bili znatno manji od stvarnog obavljenog rada,

-trebalo je imati 8 sati prekovremenog za jedan slobodni dan time da se subota pisala

8 sati, a nedjelja 5 sati,

-da su zajedno smo bili i u Gašincima otprilike po 5 dana, tu je bilo radno vrijeme od 6 do 18,00 sati, time da su za jedan radni dan dobivali dva prekovremena sata, tu nisu dobivali dnevnice,

-ne sjeća se da li su dnevne evidencije rada za vrijeme rada na terenu dobivali na uvid,

-kada su bili na terenu početak radnog vremena je bio prije 8,00 sati ujutro, i to već u 6,15 sati kada su počinjali sa motorikom, a radi se o trčanju, te motoričke pripreme su imali do 7 sati, onda je bio doručak i onda se dalje nastavlja radno vrijeme,

- u Gašincima su bili 2012. i to koncem 8 mj. i to su bile pripreme za misiju, svjedoku su te pripreme trajale do 22. 12. 2012., a tužitelj je i nakon toga imao te pripreme i to je sve bilo u Gašincima,

-što se tiče terena u Slunju tu je bilo fleksibilno radno vrijeme, time da su ustajali u 6,00 sati, a svjedok i tužitelj su bili do 8 sati navečer, a nekad su čak ustajali i u 3 ili 4 ujutro zavisi od zadaća jer su bili u izvidnici, obično su radili do večere oko 6 , pola 7 navečer, ali su onda nakon večere još imali zadatke, a to je čišćenje osobne opreme i naoružanja,

-kad se radio o terenu za pripreme u misijama, a to je bio teren u Gašincima, tu su imali i noćne vježbe od 10 navečer do 2 ujutro, i to je trajalo oko 2 tjedna, subotom su u Gašincima radili od 8,00 do 16,00 sati, a nedjeljom od 8,00 stati do 12,00 sati, a isto je tako otprilike bilo i Slunju.

-ne zna jesu li se vodile dnevne evidencije i pisalo radno vrijeme, da oni valjda jesu pisali, time da svjedok sebi osobno nije vodio svoju evidenciju, ali zna kako se radilo i kakvo je imao na terenu radno vrijeme,

-svjedoku je dana na uvid dnevna evidencija za siječanj 2013. koja prileži u spisu na str. 23, pa na pitanje da li su mu poznate te dnevne evidencije, svjedok je iskazao da je to najvjerojatnije tužiteljeva evidencija za Gašince i to u periodu kada svjedok vište tamo nije bio, i da oni jesu nešto takvo potpisivali, ali se to nije poklapalo sa stvarnim radnim vremenom.

18.2. Svjedok CC je iskazao:

-da je sa tužiteljem u utuženo vrijeme bio u istoj postrojbi, da je svjedok inače kao tužiteljev zapovjednik u 90 % slučajeva bio zajedno s tužiteljem terenu utuženom razdoblju i to dva puta godišnje u Slunju otprilike i Gašincima time da je teren u Slunju trajao 7 do 21 dana, a u Gašicima 7 do 10 dana,

-nije sudjelovao sa tužiteljem u pripremi za mirovnu misiju, bili su također na terenu za vrijeme poplava u Županji,

-rad u Slunju obzirom da su izvidnici počinjao je u 5 ujutro, a završavao u 20 sati, subota je bila normalan radni dan dok se nedjeljom radilo do 12 sati,

-u Gašincima (priprema za misije), je bilo isto ali se radilo do 6 ili 7 ujutro do 18 ili do 20 sati ovisno o potrebi.

-nikakav novčani dodatak na tim terenima nisu dobivali, dobivali su se slobodni dani tjednom 1:6, a subota jedan za jedan dan.

-zapovjednik satnije vodio je evidenciju rada na terenu.

- evidenciju radnog vremena za vrijeme rada na u pravilu nisu dobivali, a ako su je nekada i dobili, ono što je u tim evidencijama pisalo nije se podudaralo sa stvarnim radnim vremenom jer kada su bili na terenu sa radom su počinjali u 6 sati ujutro, evidenciju radnog vremena je vodio zapovjednik satnije i logistički dočasnik,

-dnevne evidencije su ih dobivali uglavnom su ih potpisivali i to je počelo od 2017. , ali primjerak tih evidencija nismo dobivali, već bi ih popisali i vratili, a prije 2016. nismo uopće dobivali na uvid evidencije.

- ako se nisu slagali s evidencijama mogli su prigovarati zapovjedniku satnije, ali od toga nije bilo nikakve koristi, a govorili su da evidencije nisu dobre, a kada bi prigovorili, odgovor bi bio "šta ti ja mogu".

18.3. Tužitelj u svom iskazu navodi:

-da je bio na pripremama za mirovnu misiju od rujna 2012. do ožujka 2013. godine time da od 3. ožujka 2013. pa negdje do polovice rujna 2013. bio u mirovnoj misiji,

-nakon povratka iz mirovne misije 2013. i 2014. bio je na terenu u Gašincima, a to je bilo u više navrata po pet dana i negdje u ožujku 2014. je bio na terenu dva tjedna u Slunju,

-redovno radno vrijeme mu je bilo od 8,00 do16,00 sati,

-dok su bili na terenu prosječno su radili od 6,00 do 22,00 sata ali ne može točno specificirati kada je bilo manje ili više,

-zapovjednik satnije vodio je evidenciju o tim prekovremenim satima,

-obično su provodili noćne patrole, tako da su imali cijeli dan obuku, a navečer je bila noćna patrola,

-za rad na terenu upisivano je da su u tjednu radili po dva prekovremena sata, iza tih pet dana dobivali su kao jedan dan, a kad se radilo vikendom dobilo se za jedan dan vikenda jedan slobodan dan.

-radno vrijeme vikendom je bilo od 6,00 do 18,00 sati, a nedjeljom od 6,00 do 12,00 sati,

- iskoristio je slobodne dane koje je prema njihovoj evidenciji dobio,

-ne sjeća točno je li dobivao na uvid evidencije radnog vremena na terenu i je li ih potpisivao, nešto se je dobivalo na uvid, a zna da ono što se dobivalo pred plaću, što su dobivali na uvid , on se sa time se nije slagao, i pisao pisani prigovor na poleđini, ali sada ne zna koliko tih prigovora i za koje godine, niti koliko je tih evidencija potpisao.

-tužitelju je dana na uvid dnevna evidencija radnog vremena na str. 28 spisa (za studeni 2013), te je tužitelj iskazao da je to njegovo potpis time da su sada evidencije drukčije i nisu više takve,

-da je nedavno razgovarao sa svojim zapovjednikom ŠC koji je rekao da je on morao potpisivati te evidencije jer uvijek ima nadređenog iznad sebe,

-da ono što je u tim dnevnim evidencijama navedeno da je početak radnog vremena u 8 sati ujutro dok smo bili na terenu, to jednostavno nije točno i počinjali su sa radom u 6 ujutro, nekad i prije, jer su imali osim toga i noćne patrole i noćno gađanje,

-u Gašincima su bile pripreme za misiju, a u Slunju je bio teren u svezi ocjenjivanja satnija, pa su oni bili prethodnica, tako da su se u Slunju dizali u 3 ili 4 sata ujutro, i prije svih obzirom su bili izvidnica pa su išli izviđali to područje na koje treba doći ta satnija.

19. U postupku je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenja po vještaku iz Omega plus Karlovac, te iz nalaza i mišljenja od 19. prosinca 2017. (str. 76 do 82 spisa) proizlazi:

-da je prema evidencijama rada koje je tužena priložila u spis (str. 15 do 31 spisa) uzeo u obzir evidentirane prekovremene sate rada u razdoblju od početka utuženog perioda pa do 1. lipnja 2014.,

-da su za provođenje vještačenja također korišteni podaci iz Kartice djelatnika radi utvrđivanja vrijednosti satnice,

-da u jednoj varijanti obračuna ostvareni prekovremeni sati su uvećani koeficijentom 1,5 te oni predstavljaju prekovremene sate za obračun,

-da je u varijanti kada se ne priznaju iskorišteni slobodni dani tužitelj u utuženom periodu ostvario razliku bruto plaće koja je nastala obračunom prekovremenih sati u ukupnom iznosu od 31.260,19 kn (ili 32.393,28 kn s minulim radom) i po mjesecima kako je navedeno u Tablici 3 Nalaza,

-u drugoj varijanti obračuna obračunao je da su za prekovremene sate iskorišteni slobodni dani te tužitelj ne ostvaruje pravo na razliku plaće po toj osnovi, odnosno ako se uzme u obzir da su za prekovremene sate iskorišteni slobodni dani, kako je opisano u Tablici 2, tužitelj ne ostvaruje pravo na razliku plaće.

19.1. Dakle, dajući ovaj nalaz i mišljenje vještak je isti dao temeljem dokumentacije i evidencije tužene.

20. Tužitelj je u podnesku od 15. siječnja 2018. (str. 176 do 179 spisa ) u cijelosti prigovorio nalazu vještaka navodeći da u varijanti u kojoj su obračunati prekovremeni sati bez odbitka slobodnih dana vještak izračun temelji na evidencijama radnog vremena koje ne odražavaju na ispravan način radno vrijeme tužitelja na terenima, a u varijanti u kojoj utvrđuje da su svi prekovremeni sati kompenzirani slobodnim danima, vještak nije obračunao dodatke na plaću za rad subotama, nedjeljama, noću i blagdanima, a koji se ne mogu kompenzirati slobodnim danima.

21. Iz dopunskog očitovanja vještaka (dopuna str. 184 do186), a očitujući se na prigovore tužitelja vještak je dao varijantu obračuna razlike plaće za prekovremeni rad koja uključuje dodatke za vrstu rada tijekom prekovremenog rada te u drugoj varijanti ako se uzme u obzir da su za prekovremene sate iskorišteni slobodni dani tužitelj tada ostvaruje pravo na razliku plaće koja se odnosi na dodatak za vrstu rada u prekovremenom radu u iznosu od 3.711,24 kn (ili 3.848,16 kn s minulim radom),a po mjesecima kako je navedeno u Tablici 4 Dopune.

22. Nadalje, u istom podnesku od 15. siječnja 2018. (str. 176 do 179 spisa ) tužitelj je dao svoj prijedlog za dopunu nalaza vještaka i predložio da se sačini varijanta izračuna uzimajući u obzir iskaze svjedoka, na način da se dodaci za prekovremeni rad kao i ostali dodaci obračunaju za rad svakim radnim danom na terenu od 6,00 do 20,00 sati, za noćna gađanja, prema evidencijama u spisu, subotama obračunati rad u trajanju od 6,00 do 20,00 sati, za noćna gađanja prema evidencijama u spisu, a nedjeljama obračunati rad u trajanju od 6,00 do 12,00 sati, za noćna gađanja prema evidencijama u spisu. Ujedno predlaže da se slobodni dani koje je tužitelj iskoristio odbiju od ukupno obračunatih mjesečnih iznosa samo ako tužena priloži Odluku o preraspodjeli radnog vremena ostvarenog prekovremeno na terenu ili, ako tužena takvu odluku ne dostavi, slobodne dane obračunati sukladno toč. XII st 4. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), odnosno na način da se za pet prekovremenih sati oduzme jedan slobodan dan.

23. Iz dopunskog očitovanja vještaka od 6.2.2020. na str. 197 do 209 spisa

(prema prijedlogu tužitelja za vještačenje) proizlazi:

-da je prema prijedlogu tužitelja izvršio obračun prekovremenih sati za vrijeme rada na terenu tako da je prema evidencijama rada koje je tužena priložila u spis (str. 15 do 31 spisa) uzeo u obzir evidentirane dane rada na terenu i za njih obračunao prekovremene sate kako je to predložio tužitelj i to:

radnim danom na terenu od 6,00 do 20,00 sati tj. u trajanju od 6 prekovremenih sati, subotama na terenu od 6,00 do 20,00 sati, tj. u trajanju od 14 prekovremenih sati, nedjeljama na terenu od 6,00 sati do 12,00 sati tj. u trajanju od 6 prekovremenih sati,

-da su za provođenje vještačenja korišteni i podaci iz Kartice djelatnika radi utvrđivanja vrijednosti satnice (na str. 65 do 75 spisa),

-da tužitelj predlaže za noćna gađanja obračunati sate prema evidencijama, ali da nigdje posebno u evidencijama nije navedeno da se neki sati odnose na noćno gađanje, pa je sve ostale prekovremene sate obračunao iz evidencije rada,

-da u varijanti obračuna (prvoj) kao da za prekovremene sate nisu iskorišteni slobodni dani, ostvareni prekovremeni sati su uvećani koeficijentom 1,5, i oni predstavljaju prekovremene sate za obračun,

-da u drugoj varijanti je vještak obračuna da je za prekovremene sate iskorišteno 115 slobodnih dana, te tužitelj za to razdoblje (od početka utuženog perioda do djelomično siječnja 2013.), ostvaruje pravo na razliku plaće za dodatke za vrstu rada, a nakon toga do kraja utuženog perioda ostvaruje razliku plaće za sve prekovremene sate,

-da je u prvoj varijanti kada se ne priznaju iskorišteni slobodni dani tužitelj u periodu od 12. rujna 2011. do zaključno sa 1. lipanj 2016., ostvario razliku bruto plaće koja je nastala zbog obračuna prekovremenih sati u iznosu od 62.699,30 kn (odnosno 64.941,19 kn s minulim radom), i po mjesecima kako je navedeno u Tablici 4 Nalaza,

- da je u drugoj varijanti obračuna, ako se uzme u obzir da su za prekovremene sate djelomično iskorišteni slobodni dani, tužitelj ostvario pravo na razliku plaće u ukupnom iznosu od 30.440,94 kn (ili 31.620,75 kn s minulim radom) i po mjesecima kako je navedeno u Tablici 5 Nalaza.

24. Nakon ove dopune nalaza tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 21.2.2020. (str. 211 i 212 spisa) u skladu s ovom varijantom drugom, dakle s umanjenjem za slobodne dane, te potražuje iznos od 30.592,48 kn bruto i to za period od travnja 2012. do svibnja 2014. (tj. ne potražuje listopad, studeni 2011., ni siječanj 2012.) (po pojedinim mjesecima počam od mjeseca studenog 2012., s dospijećem 16.12.2012.).

25. Tužena je prigovarala ovoj dopuni nalaza vještaka i prigovara varijanti nalaza i mišljenja u dijelu u kojem vještak za ostvareni prekovremeni rada ne oduzima slobodne dane, te još navodi da se u cijelosti protivi izračunu koji se temelji na prijedlogu tužitelja, jer iskaz tužitelja o njegovom radu te broju sati rada ne terenu, osobiti nakon više od pet godina od izvršenog rada ne može biti precizan ni vjerodostojan, te da je za prekovremeni rad na terenu jedino i isključivo mjerodavna evidencija tužene, te liste obračuna plaća (podneska tužene od 11.3.2020. na str. 214 do 216 spisa).

26. Ovaj sud je prihvatio drugu varijantu iz dopunskog nalaza vještaka od 6.2.2020., prema kojoj je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev, a u kojoj varijanti su uzeti tereni prema evidenciji tužene, a prekovremeni sati prema satnici -radnim danom na terenu od 6,00 do 20,00 sati, subotama od 6,00 do 20,00 sati te nedjeljama na terenu od 6,00 sati do 12,00 sati

27. Naime, ovaj sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka te iskaz tužitelja u pogledu radnog vremena tužitelja za vrijeme rada na terenu, iz kojih iskaza proizlazi da je tužitelj pored redovnih sati ostvario i prekovremene sata i da na terenu radno vrijeme tužitelja nije bilo onakvo kako je evidentirano u evidencijama tužene.

28. Kao što je rečeno, tužena je dostavila dnevne evidencije radnog vremena za tužitelja u utuženom periodu (str. 15 do 31 spisa).

28.1. Te evidencije koje je tužena dostavila u spis su u obliku kompjuterskog ispisa, time da tužena nije dostavila evidencije u obliku ručno vođenih evidencija, kod čega su sve evidencije potpisane po tužitelju.

28.2. Tako iz tih evidencija proizlazi da je tužitelj bio na terenu u listopadu i studenom 2011., ožujku i travnju 2012., kolovozu, rujnu, listopadu, studenom i prosincu 2012., siječnju i veljača 2013., studenom 2013., veljači, ožujku i svibnju 2014. – u dnevnim evidencijama označeno oznakom TR.

28.3. Nadalje je vidljivo da je u tim evidencijama radno vrijeme tužitelja na terenu evidentirano kako slijedi:

- od 8,00 do 18,00 sati radnim danima, subotama i nedjeljama od 8,00 do 13,00 sati - kolovoz, rujan, listopad, studeni 2012., zatim u prosincu 2012. je tužitelj četiri dana bio na terenu time da tu nema evidencije o početku i završetku radnog vremena za svaki pojedini dan ali je naznačeno da je imao 8 sati redovnog rada i po 2 sata prekovremenog rada,

-za ožujak 2012. u kojem je tužitelj bio pet dana na terenu radno vrijeme je evidentirano za četiri dana od 8,00 do 20,00 sati.

-u siječnju i veljači 2013. radno vrijeme tužitelja na terenu je evidentirano radnim danima od 8,00 do 19,00 sati u pravilu, subotama i nedjeljama od 8,00 do 13,00 sati.

-u studenom 2013. radno vrijeme je u dnevnim evidencijama na terenu evidentirano od 8,00 do 18,00 sati negdje do 17,00 sati i do 16,00 sati, a nedjeljom od 15,00 do 20,00 sati, isto tako i u veljači 2014. time da tu ima jedan dan evidentiranog radnog vremena od 8,00 do 20,00 sati, subotom od 8,00 do 18,00 sati i nedjeljom od 8,00 do 12,00 sati, u evidenciji za ožujak 2014. kada je tužitelj bio na terenu 12 dana nije evidentiran početak i završetak ranog vremena za svaki pojedini dan, ali je naznačeno da je imao po 8 sati redovnog rada i po 5 sati prekovremenog rada, u svibnju 2014. je tužitelj bio na terenu 5 dana i tu ima evidentirano npr. da je nedjeljom radio od 8,00 do 24,00 sata, ponedjeljkom i utorkom od 00,00 do 16,00 sati, srijedom od 8,00 do 24,00 sata.

-u listopadu i studenom 2011. radno vrijeme tužitelja na terenu je bilo evidentirano od 8,00 do 16,00 sati, negdje i do 17,00 i 18,00 sati, 19. 10. 2011. je evidentirano da mu je radno vrijeme bilo od 5,00 do 22,00 sata time da po tim evidencijama nije bilo rada na terenu subotama i nedjeljama.

29. Dakle, iz evidencija proizlazi da je radno vrijeme tužitelja na terenu različito evidentirano, pa se ne može reći da bi u svim evidencijama njegovo radno vrijeme na terenu bio evidentirano kao redovno radno vrijeme od 8,00 do 16,00 sati, proizlazi da je tužitelju u pravilu radno vrijeme na terenu evidentirano od 8,00 do 18,00 ili 19,00 sati, svega nekoliko puta do 20,00 sati, a kada se radi o terenu subotama i nedjeljama tada je u pravilu evidentirano od 8,00 do 13,00 sati.

29.1. Kao što je rečeno tužitelj je u postupku prigovarao ovim (tuženikovim) evidencijama kao manjkavim jer ne odražavaju stvarni rad na terenu.

29.2. Sud je prihvatio ove prigovore tužitelja jer je temeljem iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da je radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu bilo u pravilu radnim danima i subotama bilo od 6,00 do 20,00 sata, a nedjeljama od 6,00 sati do 12,00 sati, kod čega valja imati u vidu da je terenski rad specifičan rad u pogledu trajanja samog radnog vremena na terenu, kod čega je tužitelj (zajedno sa saslušanim svjedocima) bio "izvidnica", što je značilo i dodatne radne zadaće, ranije ustajanje, motoričke pripreme, noćne vježbe odnosno noćne patrole i noćno gađanje, nakon večere čišćenje opreme i naoružanja, kod čega su svjedoci u iskazima jasni i decidirani u pogledu početka njihovog i tužiteljevog radnog vremena na terenu kao izvidnice, tj. da je početak radnog vremena na terenu uvijek bio u 6,00 sati ujutro, time da se donekle razlikuju u završetku rada na terenu u Gašincima, pa tako svjedok EC iskazuje da je tu radno vrijeme bilo do 18,00 sati, a svjedok CC da je bilo do 18,00 ili do 20,00 sati, ovisno o potrebi i da je subota bila normalan radni dan, dok tužitelj tvrdi da je radno vrijeme na svim terenima bilo do 22,00 sata, nekad manje nekad više, te je sud u konačnici cijeneći specifičnost rada na terenu pogotovo "izvidnice" i cijeneći iskaz svjedoka CC utvrdio da je radno vrijeme radnim danima i subotama bilo do 20,00 sati.

29.3. U odnosu na evidencije koje je vodila tužena i dostavila u spis, ovaj sud nalazi da su te evidencije nepotpune i proturječne, pa je tako u nekim evidencijama naznačen broj redovnih sati rada na terenu i broj prekovremenih, ali istovremeno nema evidentiranog početka ili završetka radnog vremena, u nekim evidencijama je rad na terenu evidentiran u okviru redovnog radnog vremena tj. od 8 do 16 sati, što bi značilo da je tužitelj na terenu radio po 8 sati u okviru redovnog radnog vremena što nije za prihvatiti jer obzirom na specifičnost rada na terenu djelatnih vojnih osoba nije vjerojatno da bi djelatne vojne osobe, pa tako ni tužitelj koji je bio "izvidnica" na terenu radio od 8,00 do 16,00 sati u okviru redovnog osmosatnog radnog vremena.

30. Dakle, cijeneći s jedne strane iskaze svjedoka, a s druge strane cijeneći da su evidencije tužene koje je dostavila u spis u pogledu rada na terenu nepotpune i manjkave iz naprijed opisanih razloga ovaj sud nalazi da je radno vrijeme na terenu bilo onakvo kako su iskazali svjedoci i tužitelji tj. radnim danom i subotama od 6,00 do 20,00 sati, a nedjeljama od 6,00 do 12 sati.

31. Dakle, iako je tužena vodila evidenciju radnog vremena za tužitelja za vrijeme rada na terenu, koju je dostavila u spis, tužena tu evidenciju nije vodila na propisani način jer nije evidentirala stvarni rad tužitelja na terenu, a tužitelj je s druge strane učinio vjerojatnim i dokazao (iskazima svjedoka) svoje tvrdnje da je na terenu radio prekovremeno i da evidencija tužene o radnom vremenu za vrijeme rada na terenu ne odgovara stvarnom stanju i stvarnom radu tužitelja na terenu.

31.1. Kod toga je neodlučno što je tužitelj potpisivao dnevne evidencije radnog vremena. Naime, to što je tužitelj potpisivao dnevne evidencije ne znači da ih je potpisivao u smislu potvrđivanja njihove ispravnosti i točnosti, već u pravcu da su mu dane na uvid.

32. Kako je tužitelj učinio vjerojatnim svoje tvrdnje o radnom vremenu na terenu to je tužena kao poslodavac koja nije vodila evidenciju o radnom remenu na propisani način dužna dokazati svoje tvrdnje tj. da je njena evidencija ispravna i pravilna, a što tužena nije dokazala.

33. Ukazuje se da ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr- 1696/16 od 1. ožujka 2017.).

33.1. Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni je na tuženoj sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019.

33.2. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Nadalje, prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, jer je temeljem iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da ista nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim sati rada tužitelja.

33.3. Ovaj stav izražen je i u istovrsnom predmetu u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-358/2020-2 od 16. 9. 2020.

33.4. Županijski sud u Rijeci u istovrsnom predmetu u presudi poslovni broj: Gž R- 391/2018-2 od 13. 12. 2018., a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio: „S obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja, a da iz neposrednih i sukladnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vozač na terenu, ostvario prekovremene sate, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad, sukladno izračunu vještaka u varijanti temeljem iskaza svjedoka i tužitelja...“

33.5. Identičan stav zauzet je u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 14 Gž R-317/2019-3 od 1. 9. 2020.

33.5. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Revd 2954/2020-2 od 28. listopada 2020. izričito navodi: "Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. To zbog toga jer odgovor na prvo pitanje u dijelu: "na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi s radnim vremenom ..." proizlazi iz odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) koja je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, dok se drugi dio prvog pitanja odnosi na konkretan slučaj."

34. Kada se radi o potraživanju zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

34.1. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

34.2. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, a kako je to tužitelj ispravno u tužbenom zahtjevu i naznačio.

35. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

O troškovima postupka.

36. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP tužena je dužna tužitelju nadoknaditi parnične troškove koji se sastoje od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i u skladu su s Odvjetničkom tarifom, 25% PDV na trošak zastupanja te troška plaćenog predujma za vještačenje.

36.1. Tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno VPS i Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 1138/2023).

36.2. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od:

-troška sastava prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR

- sastav tužbe od 200,00 EUR,

-sastava podneska od 11. 7. 2017. (očitovanje na odgovor na tužbu) 200,00 EUR

-sastava podneska od 23. 10. 2017. u iznosu 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 19. 12. 2017. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 15. 1. 2018. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu 200,00

EUR

-sastav podneska od 27. 3. 2018. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 21. 2. 2020. (specifikacija tužbenog zahtjeva) u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 26. 3. 2020. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 12. 3. 2025. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 28. 4. 2025. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.),

-zastupanje na ročištu 29. 8. 2017. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 13. 9. 2017. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje 13. 2. 2018. u iznosu od 200,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 9. t.5.),

-zastupanja 17. 11. 2022. u iznosu od 200,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 9. t.5.),

-pristup na ročište za objavu presude 16. 12. 2022. u iznosu od 100,00 EUR

-zastupanje na ročištu 16. 5. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročište 23. 9. 2025 u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude 7. 10. 2025. u iznosu od 100,00 EUR što je sveukupni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosu od 2.550,00 EUR što uvećano za iznos od 637,50 EUR na ime PDV-a čini ukupno 3.187,50 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 663,61 EUR što je ukupno 3.851,11 EUR.

36.3. Tužitelju nije priznat traženi trošak sastava podneska od 5. 9 2017. i 27. 2. 2018. (uz koje dostavlja dokaz tj. uplatnice o plaćenom predujmu za vještačenje) ejr ti podnesci nisu bili neophodni za postupak jer je tužitelj mogao samo dostaviti dokaz o uplati tj. uplatnice, te tužitelju nije priznat ni traženi trošak sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio neophodan za postupak, a osim toga ranija prvostupanjska presuda je ukinuta po žalbi tužene.

U Karlovcu 7. listopada 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud u Karlovcu.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. ODO Karlovac, na broj: P- DO-69/2025