REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-459/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grahovac i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. (OIB:92963223473) iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: P-723/2023-20 od 25. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 07. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: P- 723/2023-20 od 25. veljače 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 21.339,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose pobliže navedenim u izreci prvostupanjske odluke počevši od 20. siječnja 2016. na iznos od 26,72 eura do zaključno 20. siječnja 2016. na iznos od 332,86 eura do isplate, u roku od 15 dana;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.029,08 eura, u roku od 15 dana;

-u st. III., da se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa razlike glavnice od 15.309,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom;

-u st. IV., da se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 1.583,12 eura na ime obračunate zakonske zatezne kamate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do konverzije sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 12. lipnja 2023. pa do isplate, kao i zahtjev tužitelja na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do konverzije od 5.029,08 eura iz t. II. prvostupanjske presude tekućom od 12. lipnja 2023. do isplate;

-u st. V., da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.792,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude 25. veljače 2025. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnose obje parnične stranke.

3. Tužitelj podnosi žalbu putem svojih punomoćnika i to u odnosu na st. III., IV. i V. presude iz svih žalbenih razloga. Tužitelj ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da obzirom na to da utuženi iznos na ime razlike glavnice nije posljedica ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog Ugovora o kreditu, već je posljedica sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu i izračuna konverzije izvršenog sukladno odredbama ZID ZPK/15, a na kojega je tužitelj slobodnom voljom pristao, tužitelju ne pripada pravo zahtijevati ovu isplatu. No, obzirom da je utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF, ispravnom primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan isplate kredita, preostala glavnica trebala bi iznositi 1.229.072,02 kuna. Točkom IV. pobijane presude prvostupanjski sud odbio je tužitelja s dijelom tužbenog u iznosu od 1.583,12 eura koji se odnosi na dio obračunate zakonske zatezne kamate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do konverzije sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 12. lipnja 2023. pa do isplate. Tužitelj u odnosu na navedeno ističe kako je neispravan postupak prvostupanjskog suda kada je u pobijanoj presudi samoinicijativno, odnosno bez istaknutog adekvatnog protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja, umanjio tužbeni zahtjev tužitelja.

3.1. Naime u predmetnom postupku nema mjesta obračunavanju troškova prema omjeru uspjeha stranaka u sporu, obzirom da su svi tužbeni zahtjevi tužitelja osnovani, i u pogledu pravne osnove, i u pogledu visine, slijedom čega je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) trebao priznati tužitelju ukupno zatraženi trošak. Osim toga, pogrešno je utvrđeno kako tužitelj nema pravo na trošak sastavka podneska od dana 20. prosinca 2024. obzirom da se istim tužitelj očitovao na navode tuženika kojim isti, nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, traži umanjenje tužbenog zahtjeva za iznos preplate i iznos negativnih tečajnih razlika, a na koje navode se i sama pobijana presuda poziva u točki 19.6. obrazloženja. Podredno, u slučaju da se utvrdi kako je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa preplaćene glavnice pravilna, tužitelj ističe kako je predmetna odluka o troškovima nezakonita i neosnovana, a to stoga što je uspjeh parničnih stranaka u sporu pogrešno utvrđen u pogledu osnove uspjeha u postupku.

3.2. Žalbeni je prijedlog tužitelja da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja te preinači pobijane točke presude na način da sud iste usvoji kao osnovane i tužitelju dosudi potraživani iznos u cijelosti, a podredno pobijane točke presude ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka tužitelju.

4. Tuženik podnosi žalbu iz svih zakonskih razloga. U postupku je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK/15). Tužitelj je slobodnim i osobnim očitovanjem volje i na temelju informiranog pristanka odlučio provesti konverziju kredita iz CHF u EUR. Stoga nema stečenog bez osnove pa tužitelj nema pravo na bilo kakvu isplatu uslijed provedene konverzije i sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu (dalje Dodatak). Dosudom navedenih iznosa rezultira stavljanjem tužitelja u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u eurima iako je cilj ZID ZPK/15 bio izjednačavanje s tim potrošačima. Banka je naime sukladno navedenim odredbama tužitelju bila dužna dostaviti propisani izračun konverzije sa prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili ne prihvatiti tu ponudu. Ako tužitelju ponuda nije odgovarala nije trebao prihvatiti konverziju. Takav pristup suda protivan je osim odredbama ZID ZPK/15 i rješenju Vrhovnog suda Gos-1/2019.

4.1. U postupku je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 502.c u vezi sa čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Tužitelj je trebao dokazati svoje svojstvo prosječnog potrošača imajući pri tome u vidu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) kao i presude suda Europske unije u predmetu C-567/20. Navodi da je sud u st. III. izreke tužitelju dosudio zatezne kamate na umanjeni (odbijeni) iznos glavnice na što da tužitelj nema pravo, a isto tako da je u st. II. neosnovano dosuđena zakonska zatezna kamate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjena tečaja. Tuženik ustraje i kod istaknutog prigovora zastare. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u vezi s tijekom zateznih kamata. Naime, sve da i treba vratit navodno stečeno bez osnove vraćanje ne može uslijediti prije dana podnošenja tužbe. Osporava se i odluka o troškovima postupka.

4.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana odluka na način "da se odbiju tužbeni zahtjevi tužitelja uz naknadu troškova tuženiku", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

6. Odgovori na te žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

8. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje stranke jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu se s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati iznos od 36.648,61 eura tj. iznos od 21.339,55 eura s osnove valutne klauzule te 15.309,06 eura preplaćena glavnica kao i iznos od 6.612,20 eura s osnova zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose (21.339,55 eura), a sve temeljem Ugovora o kreditu broj: 3205092905 od 06. srpnja 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i JĐJ kao sudužnika te tuženika kao davatelja kredita koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba 18. srpnja 2005. pod brojem OU-231/2005 te Dodatka Ugovora o kreditu od 13. siječnja 2016.

10. Nesporne i nedvojbeno utvrđene činjenice u ovom postupku su slijedeće:

-da je 06. srpnja 2005. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i JĐJ kao sudužnika te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor o kreditu broj 3205092905 slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 310.500,00 CHF na rok otplate od 30 godina;

-da je čl. 1. ugovoreno da se tužitelj obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s propadajućom kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom;

-da je čl. 2. Ugovora tužitelj se obvezao platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva (sukladno važećim odlukama tuženika) i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,30% godišnje Namjena kredita (čl. 6.) bila je kupnja i adaptacija nekretnine;

-da su stranke dana 13. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu (dalje Dodatak) temeljem odredaba ZID ZPK/15 ("Narodne novine" broj: 102/15 dalje) i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u eurima prema kojem proizlazi neotplaćena glavnica na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 177.368,09 eura u kunskoj protuvrijednosti, te da pretplata iznosi 11.522,99 kuna;

-da nije osnovan prigovor tuženika da bi u izračun trebalo uzeti u obzir tzv. negativne razlike jer da tuženik nije potrošač niti se može pozvati na zaštitu koja je potrošačima pružena kolektivnom zaštitom kao i "da tužitelj nije bilo što primio ili stekao bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik";

-da tužitelju ne pripada pravo na isplatu razlike glavnice tj. razlike iznosa preostale glavnice prama obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primijenim tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije jer je ista posljedica sporazuma stranaka, odnosno "valjanog dogovora", a da tužitelj nije dokazao da su te odredbe ništetne nit je sud našao da postoje neki od razloga ništetnosti.

11. Nesporno je i da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima te da je tijekom otplate kredita u razdoblju od studenog 2007. do rujna 2015. došlo do povećanja redovnih kamata od 4,30%, 4,95%, 5,60%, 6,20%, 5,40%, 5,15% i 3,23% godišnje kao i do znatnog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na početni (4,8004) uslijed čega je i došlo do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta.

12. Sporno je i nadalje prema žalbenim navodima tuženika, prvenstveno da li je tužitelj potrošač; ima li isti uopće pravo na restituciju nakon sklapanja Dodatka; podredno radi li se o ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu; da li je nastupila zastara potraživanja; tijek zakonskih zateznih kamata. Prema žalbenim navodima tužitelja ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa s osnova razlike u glavnici.

13. Iz Ugovora o kreditu, Dodatka te iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj sklopio navedeni Ugovor i Dodatak kao fizička osoba i za vlastite potrebe dok je u samom Ugovoru navedeno da je svrha kupnja nekretnine i adaptacija. Prema čl. 3. ZZP-a potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. ZZP-a, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-56/2023-9 od 23. studenog 2023.). Tužitelj je dakle status potrošača dokazao time što je kao fizička osoba zaključio Ugovor radi kupnje nekretnine i njezine adaptacije, a tuženik na okolnost da isti nije potrošač, odnosno da je nekretnina kupljena u poslovne svrhe nije predložio niti jedan dokaz, pa je neosnovano njegovo isticanje da tužitelj nije potrošač.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i porezno savjetovanje OĐ, dipl. oec. iz Darfin d.o.o. utvrđeno je da ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 21.339,55 eura, a ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos je 935,94 eura. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom promjene tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema otplatnom planu banke primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 15.309,06 eura. Ukoliko se na više plaćene razlike anuiteta obračunaju zatezne kamate do dana konverzije 20. siječnja 2016. dolazi se do iznosa od 6.612,20 eura. U rekapitulaciji tražbine tužitelja vještak je evidentirao i preplatu utvrđenu konverzijom koja nesporno iznosi 1.583,12 eura koji je iznos oduzeo od iznosa zatezne kamate u apsolutnom iznosu na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do konverzije (6.612,20 eura) i više plaćene razlike anuiteta s osnove valutne klauzule (21.229,55 eura), što daje ukupan iznos od 26.368,63 eura.

15. Prvostupanjski je sud pozivom na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se radi o formalnom i unaprijed pripremljenom Ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i o kojim odredbama nije sa tuženikom pregovarao pa je primjenom čl. 502.c ZPP-a zaključio da se radi o ništetnim odredbama. Nadalje, da je tuženiku bio poznat rizik koji nosi švicarski franak o kojem nije na adekvatan način informirao tužitelja, odnosno isti nije u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke koja je utemeljena na potpunoj obavijesti. Tuženik nije prilikom sklapanja Ugovora postupao savjesno i pošteno posljedica kojega je i ugovaranje navedenih spornih odredbi koje su uzrokovale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

16. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03) te na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i dr.) posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).

17. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koje je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pred Visokim trgovačkim sudom dana 13. lipnja 2014., odnosno u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018. počela teći ispočetka, a predmetna tužba koja se odnosi na isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetnosti dijela valutne klauzule u CHF je podnesena 12. lipnja 2023.

18. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i iznio valjane razloge o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji su sadržani u navedenom Ugovoru kada je zaključio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i kada je uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a temeljio svoju odluku na pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rvt- 249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.

19. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96., čl. 99. i čl. 102. ZZP-a iz 2007. godine.

20. U odnosu na Dodatak koji je sklopljen 13. siječnja 2016. valja reći da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

21. Naime, odredbama ZID ZPK/15 nije propisan način rješavana posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Odredba čl. 19.b ZID ZPK/15 propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u euro podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Sklapanje navedenog Dodatka ima svrhu potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Isto tako ni pravilima po kojima se vrši konvertiranje kredita (sadržanim u odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15), a ni nekim drugim odredbama navedenog Zakona pa niti iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi, odnosno nije uređeno pitanje rješavanja pretplaćenog u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti CHF tj. nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi kako one o promjenjivoj stopi ugovorene kamate tako i one o valutnoj klauzuli.

21.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika sklapanjem navedenog Dodatka nisu otklonjene pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu pa tužitelj zbog sklapanja takvog Dodatka ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namiren iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro. Isto tako treba imati u vidu i da korisnik kredita, odnosno tužitelj se niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u valuti CHF.

22. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se upućuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odnosno da je odluka suda prvog stupnja protivna navedenom shvaćanju valja reći da to nije osnovano. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli. Stoga prema tom shvaćanju nije isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po navedenim odredbama zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita već samo da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

22.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da su tužitelj i tuženik u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na početak tijeka zateznih kamata jer tuženik duguje tužitelju i zatezne kamate od isplate svakog pojedinačnog iznosa jer, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, s obzirom na sve okolnosti slučaja nema sumnje da je tuženik nepošteni stjecatelj pa mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja kako je i propisano u čl. 1115. ZOO-a.

24. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo u pogledu zastare jer tuženikov prigovor nije osnovan budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (14. lipnja 2018.), a tužba je podnesena 12. lipnja 2023., dakle unutar općega zastarnog roka koji prema čl. 225. ZOO-a iznosi pet godina.

25. U odnosu na žalbu tužitelja

Prvostupanjski je sud pravilno odlučio o visini zahtjeva tužitelja koji ima pravo "samo" na iznos preplate po osnovi promjene u tečaju CHF u razdoblju od sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja tako preplaćenih iznosa, pa do isplate. U odnosu na visinu glavnice utvrđene sklapanjem navedenog Dodatka (s time u vezi i razliku glavnice od 15.309,06 eura) ugovorne strane su se međusobno suglasile i ona nije bila predmetom ispitivanja u tzv. kolektivnom sporu potrošača pa ona ni nije obuhvaćena razlogom ništetnosti niti je to tužitelj tijekom postupka dokazao. Stoga je pravilno taj zahtjev tužitelja odbijen u st. III. izreke dok tuženik u svojoj žalbi (stranica 14) pogrešno navodi da je sud tužitelju dosudio u st. III. "zatezne kamate na umanjeni dio glavnice". Od utvrđenih iznosa preplate po osnovu valutne klauzule (iznos zakonske zatezne kamate u apsolutnom iznosu od 6.612,20 eura) pravilno je odbijen iznos koji je prilikom sklapanja Aneksa priznat tužitelju (iznos od 1.583,12 eura). Naime, sklapanjem navedenog Aneksa stranke su se osim sa glavnicom kredita (koja nije bila predmet kolektivnog spora) suglasile i sa iznosom priznate pretplate.

26. U odnosu na istaknute prigovore prijeboja, odnosno uračunavanja tzv. negativnih razlika u iznosu od 935,94 eura zbog manje plaćenih anuiteta za vrijeme otplate kredita kada je tečaj CHF bio niži od početnog, ovaj drugostupanjski sud podržava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o nepostojanju te tražbine. Tužitelj je plaćanjem manjih anuiteta ostvario određenu korist, međutim ne može se smatrati da je time nešto primio od tuženika, a ni da je izvršena radnja kojom je stekao korist, prema općem pravilu o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 2. ZOO-a.

27. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife). Tužitelj nije uspio u s osnovom zahtjeva u odnosu na glavnicu, a nije ni s osnovom pretplate koja je ugovorena Dodatkom tako da je pravilno prvostupanjski sud cijenio uspjeh tužitelja u omjeru od 60,95%. Nadalje nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je dostavio dva podneska jedan u kojem se očitovao na nalaz i mišljenje i drugi u kojem je u skladu sa istim specificirao tužbeni zahtjev te je sud prvog stupnja pravilno istome prema čl. 155. st. 1. ZPP-a priznao sastav "samo" jednog podneska.

28. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te potvrditi pobijanu presudu (po čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako su odbijene žalbe tužitelja i tuženika valjalo je odbiti i njihove zahtjeve za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 07. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus