- 1 -              Rev 469/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 469/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. M. iz Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-415/2019-2 od 10. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2196/17-31 od 20. ožujka 2019., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvog stupnja je odlučeno:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o pravima i obvezama za vrijeme obavljanja poslova direktora projekta E. br: H3-1855536-2A-2017 od dana 15.lipnja 2017.g. i Ugovora o radu broj: H3-1855536-2-2017 od dana 15.lipnja 2017.g. donesena od strane tuženika H. T. d.d., Z., ..., OIB: ..., dana 06.listopada 2017.g. te se utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao.

 

              II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu broj: H3-1855536-2-2017 od dana 15.lipnja 2017.g. za radno mjesto Voditelj projekta 1 - Stariji potpredsjednik i glavni pravni savjetnik - Funkcija predsjednika uprave i Ugovora o pravima i obvezama za vrijeme obavljanja poslova direktora projekta E. br: H3-1855536-2A-2017 od dana 15.lipnja 2017.g. s danom 01.01.2018.g.

 

              III. Nalaže se tuženiku H. T. d.d., Z., ..., OIB: ... isplatiti tužitelju H. M. iz Z., ..., OIB: ..., na ime naknade štete iznos od 144.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 02.01.2018.g. pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

 

              IV. Nalaže se tuženiku H. T. d.d., Z., ..., OIB: ... naknaditi tužitelju H. M. iz Z., ..., OIB: ... troškove parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 02.01.2018.g. pa do isplate, a sve u roku od 8 dana."

 

              II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.875,00  kuna, u roku od 8 dana."

 

2. Drugostupanjskom odlukom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju i ukine nižestupanjske odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje podredno preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

 

4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.2. Revident iznosi svoju ocjenu dokaza i osporava primjenu odredbe čl. 8. ZPP, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.

 

7.3. Revident ističe i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP. Međutim sud je u pobijanoj presudi ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP dok navodima kojima obrazlaže ovu povredu revident osporava činjenična utvrđenja što nije dopušteno osporavati u reviziji (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i zahtjev za naknadu štete.

 

8.2. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj sklopio ugovor o radu s tuženikom 15. lipnja 2017. koji je sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta voditelj projekta 1 - Stariji potpredsjednik i glavni pravni savjetnik,

 

- da je ugovorom o pravima i obvezama za vrijeme obavljanja poslova od 15. lipnja 2017. određeno da će tužitelj obavljati poslove direktora projekta E. - Stariji potpredsjednik i glavni pravni savjetnik počevši od 15. lipnja 2017., da je čl. 2. određeno da tužitelj unutar djelokruga tih poslova kao direktor projekta preuzima odgovornost koja mu je dodijeljena odlukom Uprave i aktima društva za projekt E.,

 

- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. listopada 2017. proizlazi da se unutar svakog pojedinog poslovnog područja poslodavca planiraju izvještaji koji uključuju financijsko planiranje poslovanja poslodavca, odnosno planiranje prihoda i troškova poslodavca za pojedinu godinu (FC5 izvještaj),

 

- da je tužitelj, obavljajući poslove radnog mjesta Direktor projekta, u mjesecu lipnju 2017. sačinio FC5 izvještaj za područje električne energije za cijelu 2017. kojim je prikazao pozitivan financijski rezultat od 3,7 miliona kuna,

 

- da je tužitelj potom u rujnu prezentirao poslodavcu izvještaj za područje električne energije za cijelu 2017. iz kojeg je razvidno odstupanje od - 11 miliona kuna u odnosu na izvještaj iz lipnja 2017.,

 

- da je na zahtjev poslodavca prezentirao poslodavcu izvještaj za četvrti kvartal 2017., 25. rujna 2017. iz kojeg je razvidno odstupanje od - 12,6 miliona kuna,

 

- da je na upit poslodavca za dodatnim pojašnjenjem izvještaja od 25. rujna 2017., tužitelj 27. rujna 2017. iznio poslodavcu novi podatak kojim je ukazao da su prethodni izvještaji bili netočni, a da je točan izvještaj u kojem je razvidno odstupanje - 13,5 miliona kuna,

 

- da je, obzirom su prezentirani izvještaji od 25. rujna 2017. i 27. rujna 2017. ukazivali na velika odstupanja, poslodavac zatražio izradu novog izvještaja za 29. rujna 2017.,

 

- da je 29. rujna 2017. prije prezentacije izvještaja, na zahtjev tužitelja održan sastanak s njemu nadređenom osobom, na kojem je sastanku tužitelj izjavio da je zbog straha od neuspjeha izvještaje od 25. rujna 2017. i 27. rujna 2017. prikazao netočno te da je u izvještajima prikrio troškove električne energije u iznosu od tri miliona kuna koji se očekuju za mjesece listopad, studeni i prosinac 2017., da je na tom sastanku tužitelj predložio i da se radi prikaza boljeg rezultata izvještaja ospore ispravni računi prema HEP-u te da će on osobno to s HEP-om riješiti,

             

- da je nakon tog sastanka, tužitelj istoga dana, 29. rujna 2017. prezentirao novi izvještaj iz kojeg je razvidno odstupanje u iznosu od -16,8 miliona kuna u odnosu na FC5 izvještaj, što je za 3,3, miliona kuna lošije od izvještaja od 27. rujna 2017.,

             

- da je tužitelj poslodavcu ukazao i da postoji rizik od dodatnih 4 miliona kuna troška koji se odnosi na ispostavljene račune poslodavcu za električnu energiju za siječanj 2017. i lipanj 2017. pri čemu je tužitelj tada prvi put iznio podatak o riziku takvog troška za poslodavca te ga nije prikazao niti u jednom prethodno dostavljenom i prezentiranom izvještaju,

 

- da je tada utvrđeno da je tužitelj odobravao popuste za opskrbu električnom energijom za krajnje kupce u iznosu većem nego što je bio ovlašten odlukom Uprave od 31. svibnja 2017.,

 

- da je 29. rujna 2017. ponovno održan sastanak tužitelja i njemu nadređene osobe na kojem je tužitelj upoznat s nepravilnostima u vezi obavljanja povjerenih mu poslova, da mu je dana mogućnost da obrazloži razlike u izvještajima koje je prikazivao poslodavcu, da je tužitelj priznao nepravilnosti u svom radu te prikrivanje podataka u svojim izvještajima,

 

- da je 6. listopada 2017. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz koje proizlazi da je tužitelj višekratnom dostavom i prezentiranjem netočnih izvještaja poslodavcu doveo poslodavca u zabludu o stvarnom stanju prihoda i troškova vezanih za područje električne energije iz čega je mogao proizaći pogrešan konačan financijski rezultat poslodavca za 2017., da je tužitelj nemarno izvršavao povjerene mu poslove, zlouporabio svoj položaj i prekoračio dana ovlaštenja te nanio štetu poslodavcu, što predstavlja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa slijedom čega nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana više nije moguć zbog trajnog gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi zaključili da je tužitelj višekratnom dostavom i prezentiranjem netočnih izvještaja poslodavcu, istog doveo u zabludu o stvarnom stanju prihoda i troškova, da je tužitelj nemarno izvršavao povjerene mu zadatke, zlorabio svoj položaj i prekoračio dana ovlaštenja što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega je poslodavac trajno izgubio povjerenje u tužitelja i nastavak ranog odnosa više nije moguć. Stoga su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev.

 

9.2. Odredbom čl. 116. st. 1. ("Narodne novine", broj 93/2014, 127/17 - dalje: ZR) određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, a u st. 2. određeno je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

10. Revident osporava da je odluka o izvanrednom otkazu donesena u roku iz čl. 116. st. 2. ZR.

 

11. Međutim sud je u pobijanoj presudi zaključio da je poslodavac krajnji iznos odnosno konačni financijski podatak saznao 29. rujna 2017. kad je tužitelj prezentirao novi izvještaj iz kojeg je razvidno odstupanje od 16.800.000,00 kuna u odnosu na FC5 izvještaj, a što je za 3.300.000,00 kuna lošije od izvještaja od 27. rujna 2017. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da kada je poslodavac primijetio da se događaju odstupanjima u financijskih izvještajima zatražio je pojašnjenje na način da se utvrdi točno činjenično stanje i tek po utvrđenju činjeničnog stanja saznao je konačno 29. rujna 2017. da izvještaji pokazuju gubitke, odstupanja i drugačije podatke od onih koje je prezentirao tužitelj. Osim toga tada je saznao i da je tužitelj odobravao popuste za opskrbu električnom energijom za krajnje kupce u iznosu većem nego što je bio ovlašten odlukom Uprave od 31. svibnja 2017. što je sve utjecalo na gubitak povjerenja i donošenje odluke o izvanrednom otkazu.

 

11.2. Znači poslodavac je detaljno i potpuno za nedostatke i pogreške u izvještajima tužitelja saznao 29. rujna 2017. stoga je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. listopada 2017. donesena u prekluzivnom roku iz čl. 116. st. 2. ZR. 

 

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda pravno je relevantan trenutak u kojem je tuženik sa sigurnošću utvrdio da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa, a zbog koje povrede je poslodavac izgubio povjerenje u radnika i otkazao mu ugovor o radu. Naime u situaciji kada radnik uzastopce korigira prijašnji iznesen financijski izvještaj na način da iznosi nove, veće gubitke i projekcije, logično je i životno da je nakon niza pogrešnih financijskih izvještaja tužitelja, poslodavac konačno izgubio povjerenje u radnika što je posljedično i opravdano rezultiralo odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

13. Revident osporava da je odluka o otkazu obrazložena čime da je došlo do pogrešne primjene čl. 120. st. 2. ZR.

 

14. Međutim, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu obrazložena je sukladno čl. 120. st. 2. ZR koji propisuje da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Naime poslodavac je na nekoliko stranica detaljno opisao situacije (višekratno prezentiranje netočnih financijskih izvještaja, odobravanje popusta na opskrbu električnom energijom za krajnje kupce u većem iznosu nego što je tužitelj bio ovlašten) čime je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje je poslodavac trajno izgubio povjerenje u tužitelja. U odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac je jasno naveo da je zbog niza propusta i pogrešaka tužitelja ugovor o radu otkazan zbog trajnog gubitka povjerenja u radnika.

 

15. Preostalim revizijskim navodima revident osporavajući primjenu materijalnog prava zapravo osporava činjenična utvrđenja, osobito navodima da tužitelj nije priznao da je sačinio pogrešna financijska izvješća. Međutim navode kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

16. Slijedom iznesenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

18. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 19. rujna 2023.

 

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.