REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3990/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MK, državljanina Ruske Federacije, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/136, URBROJ: 511-01-212-24-15 od 14. kolovoza 2023. i odobrenje azila, podredno supsidijarne zaštite u Republici Hrvatskoj te utvrđenje da tužitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana dostave presude.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/136, URBROJ: 511- 01-212-24-15 od 14. kolovoza 2023., odbija se zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da je tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je rođen 1999. godine, inženjer je radiofizike te je u Hrvatsku došao sa suprugom HK, koja je rođena 2002. godine i završila je pedagoški studij, smjer razredne nastave. Oboje su etnički M te ruski državljani koji su prije dolaska u RH zajedno živjeli i radili u Čečenskoj Republici, Ruska Federacija. Zemlju podrijetla napustili su u prosincu 2022., zbog straha od pozivanja tužitelja, koji je vojni obveznik, u vojnu službu i prisilnog slanja u rat u Ukrajini, u kojem on ne želi nikakvo sudjelovanje niti bilo kakvu mogućnost da bude uključeni u taj rat, a što je odraz njegovih osobnih političkih (i moralnih) uvjerenja (protivnih represivnoj vladajućoj ruskoj i čečenskoj politici). Ističe kako su njegove izjave sukladne dostupnim relevantnim informacijama o stanju u Čečeniji te je u odnosu na nedostajuće dokaze trebalo primijeniti institut blagodati sumnje, koji na štetu tužitelja nije primijenjen. Dodaje kako je ukazao da je u Čečeniji drugačije nego u ostatku Rusije, ukazujući na bezakonje, prisilne mobilizacije, nezakonito postupanje policije, prisile i iznude od strane policije radi dobivanja novca, odvođenja ljudi u rat i bez pisanog poziva na način da policija odvede koga želi. S obzirom da je u dobnoj skupini koja se poziva na služenje vojnog roka, da mu nije utvrđena nesposobnost za služenje vojne službe, tvrdi kako se, s obzirom na njegove izjave sukladne stanju u zemlji podrijetla, ne može zanemariti velika vjerojatnost da bi u slučaju ostanka u Čečeniji, Ruskoj Federaciji ili povratka u nju, bio pozvan u vojnu službu te potom prisiljen sudjelovati u ratnim i drugim zločinima koje čini ruska vojska u Ukrajini, protivno svojim političkim, vjerskim i moralnim uvjerenjima. Ističe kako aktualne ruske i čečenske vlasti protivnike rata u Ukrajini i izbjegavatelje vojne službe i mobilizacije percipiraju kao protivne aktualnoj ruskoj i čečenskoj vlasti i politici te se takve osobe kažnjava i kao političke oponente, a kazne su zatvor, lažne optužbe, prisilno slanje u rat u Ukrajinu. Smatra da se tuženikov pogrešan zaključak da je neznatna mogućnost da bi u slučaju povratka mogao biti izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi, s obzirom da nije dobio pisani poziv za mobilizaciju i da je legalno napustio zemlju, u bitnome temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom stanju u zemlji podrijetla. Naime, tužitelj je u upravnom postupku naveo da je prije odlaska primio telefonski, ali ne i službeni poziv za medicinski pregled za vojnu službu, a koji se obavlja u istoj zgradi gdje je i vojni ured. Naveo je stanje u Čečeniji gdje pisani poziv nije nužan i gdje se sve to odvijalo uz brojne nepravilnosti protiv koje nema efikasne zaštite. Tvrdi kako se u Čečeniji sa pripadnicima vojnog i policijskog aparata ne raspravlja i ne prigovara, jer to znači daljnju posebnu pažnju takvih vlasti koja vodi u zatvor, prisile, mučenja sve dok osoba ne postupi kako vlast želi. Navodi da elektronički poziv putem Gosuslugi nije primio, međutim, prema izvješćima o stanju u zemlji podrijetla on takav poziv nije niti mogao primiti, jer to, unatoč donesenom zakonu u travnju 2023., još nije u funkciji.

2.1. Tužitelj smatra da je, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te nepravilne primjene čl. 8. ZUP-a (načelo utvrđivanja materijalne istine) i čl. 9. st. 2. ZUP-a (potreba savjesne i brižljive ocjene svih dokaza), zatim čl. 28. ZMPZ (procjena činjenica i okolnosti), čl. 29. ZMPZ (blagodat sumnje), čl. 24. ZMPZ (načelo sur place) i čl. 44. ZMPZ (sigurna zemlja podrijetla), došlo do pogrešne procjene okolnosti relevantnih za ocjenu osnovanosti zahtjeva, slijedom čega nisu primijenjene materijalnopravne odredbe čl. 20. i 21. ZMPZ, a što je bitno utjecalo na donošenje nezakonite i nepravilne odluke te u konačnici i povrede čl. 3. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, čl. 33. Konvencije o izbjeglicama iz 1951. kako je izmijenjena protokolima iz 1967. god. te čl. 4. Povelje o temeljnim pravima EU, kao i Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (preinačena) (tzv. Kvalifikacijska Direktiva). Predlaže poništiti osporeno rješenje i odobriti mu azil, podredno supsidijarnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te utvrditi da ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana dostave presude. Traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć u predmetnom sporu.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi navodima tužbe, s obzirom na to da tužitelj nije dobio vojnu knjižicu niti je ikad bio podvrgnut medicinskom pregledu sukladno kojem bi bila utvrđena njegova vojna sposobnost. I sam je naveo da ima određenih zdravstvenih problema zbog kojih u teoriji ne bi bio podoban služiti vojsku. Nadalje ističe kako tužitelj, kao osoba koja ima određene zdravstvene probleme, prema članku 23. Zakona o vojnoj dužnosti i službi, ima pravo na odgodu služenja vojnog roka te iz zdravstvenih razloga ne bi bio mobiliziran za slanje na ratište u Ukrajinu. Tvrdi kako se prema posljednjim odlukama predsjednika ĐK mobilizacija nastavlja samo za osobe s prijašnjim vojnim ratnim iskustvom. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako se može zaključiti da tužitelj, s obzirom na svoje neiskustvo u smislu vojne obuke, ne bi došao u fokus sigurnosnih službi niti bi bio pozvan na služenje vojnog roka ili mobiliziran za ratište u Ukrajini. Tuženik dodaje kako prema članku 15. Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju, napuštanje, a samim time i povratak u Rusku Federaciju, može biti ograničeno u slučaju državljanina koji ima pristup dokumentima s oznakom tajnosti i/ili državnoj tajni, primio je poziv za služenje vojnog roka, pritvoren je zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela, osuđen je za počinjenje kaznenog djela, napuštanjem države izbjegava ispunjenje obveza danih od strane suda ili je namjerno predočio lažne informacije kod napuštanja države. Tvrdi kako navedeno potvrđuje da tužitelj nije primio poziv niti je na popisu za novačenje ili mobilizaciju, jer u suprotnom ne bi mogao legalno napustiti zemlju podrijetla niti bi mogao u više navrata ulaziti i izlaziti iz Ruske Federacije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je na raspravi izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

6. Tužitelj se na raspravi protivi odgovoru na tužbu, a posebice navodu da bi tužitelj imao zdravstvenih problema zbog kojih bi mogao dobiti odgodu služenja vojnog roka. Ističe da članak 15. ruskog zakona o ulasku i izlasku iz Ruske Federacije navodi da se može ograničiti izlazak iz države, a ne da će se ograničiti te se radi o zakonskoj odredbi koja treba biti realizirana u praksi, a za što je potrebno da je granična služba obaviještena o postojanju poziva za vojsku. Dodaje kako je tužitelj, koji je u RH došao zajedno sa suprugom, u međuvremenu dobio dijete, o čemu u spis predaje presliku rodnog lista djeteta.

6.1. Tuženik na raspravi ističe kako je bitna činjenica da tužitelj poziv za vojsku nije zaprimio ni u pisanom obliku niti putem elektroničkog sustava, a što je pretpostavka da bi ga uopće mogli poslati u rat.

6.2. Tužitelj je iskazao kako je zemlju podrijetla odlučio napustiti ubrzo nakon vjenčanja, kada je dobio telefonski poziv u kojem mu je rečeno da dođe na liječnički pregled sljedeći dan, trebao je doći u vojni ured. Ne zna točno kojeg datuma je primio poziv, otprilike 10. ili 11. prosinca 2022. Na telefon je rekao da će doći na pregled. Na pregled nije otišao. Zemlju je napustio legalno bez problema 18. prosinca 2022. Nakon što se nije pojavio na pregledu nitko ga nije tražio niti zvao telefonom. Ukoliko se vrati kući, najvjerojatnije će ga poslati u rat. U Hrvatskoj je već skoro tri godine, legalno zarađuje vozeći taksi. Mjesečno zarađuje 446 eura. Supruga ne radi. Smješteni su u Porinu. Na upit svoje opunomoćenice na temelju čega zaključuje da bi ga poslali na ratište u slučaju povratka, tužitelj odgovara da je siguran, to svi znaju, suprug njegove sestre koji se vratio je dobio poziv te je odmah otišao na sjever raditi. Na daljnji upit odgovara da ni prije niti nakon napuštanja Čečenije nije dobio ni poziv za liječnički pregled niti poziv za služenje vojnog roka. Na pitanje da li ima problema s vidom i sa srcem, odgovara da s vidom ima problema i nosi naočale, a sa srcem je imao problema, ali sada je to u redu. Ne zna koliku ima dioptriju. Tužitelj zaključno navodi da potječe iz bogate obitelji koja ima svoj obiteljski posao, gdje je tužitelj radio od svoje 16. godine, kod kuće ima i auto i nije imao nikakvih drugih, a osobito ne financijskih razloga napuštati zemlju podrijetla. Ističe da su mu rođake i prijatelje poslali na ratište, a htjeli su poslati i braću od njegove supruge koji su zbog toga pobjegli na sjever i sada tamo rade.

7. Tuženik u osporenom rješenju navodi kako Rusija ima obavezni vojni rok. Vojni rok traje 12 mjeseci i služe ga muškarci starosti od 18 do 27 godina koji ne ulože ili im se ne uvaži prigovor savjesti. Izvor EUAA navodi da ruski muškarci u dobi od 18 do 27 godina podliježu obaveznoj vojnoj službi te moraju obavijestiti svoj lokalni vojni nadležni ured o mjestu svog stanovanja. Neobavještavanje vojnih dužnosnika o promjeni mjesta stanovanja, kao i nejavljanje u vojsku predstavlja upravni prekršaj i kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 500 do 3000 rubalja. Uvidom u službena izvješća, utvrđeno je da se mobilizacija koja je provedena u Rusiji 21. rujna 2022. godine, zove „djelomična" iz razloga jer se primjenjuje samo na one ruske državljane koji su prethodno služili u ruskim vojnim snagama i stekli jedinstvene vojne vještine, kao što su strijelci, tenkisti, topnici, vozači i vozači-mehaničari. Prema izvješću Reutersa, Rusija je završila djelomičnu vojnu mobilizaciju 31. listopada 2022. te su prestale sve aktivnosti vezane uz novačenje građana rezervista. Dekret čečenskog poglavara od 14. rujna 2022. o novačenju čečenskih državljana raspona godišta od 1995. do 2004. u razdoblju između listopada i prosinca 2022. podrazumijeva uvođenje vojne obaveze za H, odnosno riječ je o regularnoj vojnoj obvezi čečenskih državljana koji su u to doba bili starosti od 18 do 27 godina, kao što je slučaj sa regularnom regrutacijom u ostatku Ruske Federacije. Regularna vojna obaveza ne podrazumijeva mobilizaciju odnosno slanje na ratište u Ukrajinu.

8. Vezano za novačenje Đ, izvor COUNTRY OF ORIGIN REPORT FFM- RUSSlA-RECRUITMENT OF CHECHENS TO THE WAR IN UKRAINE od travnja 2024. godine navodi tri načina mobilizacije Đ odnosno slanja na ratište u Ukrajinu. Prvi je patriotski po savjesti, drugi je pomoću novčane nagrade (plaćenici), a treći je prisila. Utvrđeno je da je od tih načina najveći broj onih koji su dobrovoljno potpisali ugovor (ugovorni vojnici koji primaju plaću). Utvrđeno je i da je vrlo mali broj Đ koji su otišli u rat u Ukrajinu iz patriotskih razloga. Čečenija je relativno siromašna regija u Rusiji, a zarađeni novac potpisivanjem ugovora s ruskim Ministarstvom obrane značajan je u usporedbi sa standardnim plaćama u Čečeniji. Prema dvojici istraživača iz Zaklade Rondeli, većina Đ potpisala je ugovore i stoga su raspoređeni na ratište u Ukrajini iz financijskih razloga. Čečenski vojnici primaju mjesečne plaće od oko 3.000 USD zajedno s drugim beneficijama kao što su besplatno stanovanje i socijalne usluge. Ove dodatne pogodnosti odnose se samo na etničke H. M koji dobrovoljno potpišu ugovore vjerojatnije će utjecati na mjesto raspoređivanja i na zadatke koje obavljaju.

8.1. Vezano za prisilu izvor navodi sljedeće: Prema PK, opseg prisilne mobilizacije u Čečeniji dosegao je vrhunac u periodu objave djelomične mobilizacija u Rusiji krajem rujna 2022. i o tada je u padu. Svi konzultirani izvori na temu prisilnog novačenja izjavili su da je prisilno novačenje u Čečeniji usmjereno na određene skupine lokalnog stanovništva, pri čemu su kritičari vlasti u posebnoj opasnosti. Isto tako aktivisti i članovi organizacija civilnog društva mogu riskirati da budu regrutirani. Članovi obitelji glasnih kritičara čečenskih vlasti također riskiraju da budu novačeni. Također postoje primjeri osoba koje su regrutirane jer su bile dio LGBT zajednice. Tim osobama je dan izbor: ili će biti izložene na način da njihov LGBT identitet bude poznat u javnosti i njihovim obiteljima - što bi podrazumijevalo rizik da budu ubijeni - ili mogu potpisati ugovor s Ministarstvom obrane. Konzumenti ilegalnih droga i alkohola također su bili prisiljeni potpisati ugovore s Ministarstvom obrane. Zabilježeni su slučajevi i mobilizacije zatvorenika. Naime, vlasti su se koristile prisilnim regrutiranjem kako bi se riješile onoga što su označile kao „nepoželjno”. lako se navedene skupine mogu identificirati kao rizičnije od drugih, postoji određeni stupanj nepredvidljivosti vlasti u pogledu prisilne mobilizacije. Međutim, ova vrsta mobilizacije bila je najvjerojatnija tijekom perioda djelomične mobilizacije te se u konkretnom slučaju ne odnosi na tužitelja, budući da u postupku nije utvrđeno da pripada ijednoj od grupa koje se prisilno mobiliziraju.

8.2. Izvor RadioFreeEurope obavještava kako je ruski predsjednik ĐK **.**.2023. potpisao Zakon o elektroničkom vojnom novačenju s ciljem otežavanja potencijalnim vojnicima da izbjegnu dužnost. Sukladno Zakonu, pozivi bi se slali i redovnom poštom i elektronički. Elektronički poziv smatrao bi se uručenim osobi koja ispunjava uvjete za služenje vojnog roka, sedam dana nakon postavljanja takvog poziva na online račun konkretne osobe.

9. Tuženik pravilno zaključuje kako, sukladno navedenim izvorima, nije vjerojatno da je tužitelj u prosincu 2022. zaprimio samo telefonski poziv da se treba javiti u vojni komesarijat na liječnički pregled, a da navedeni dokument nije zaprimio pismeno, budući da izvor navodi da telefonski poziv ne zamjenjuje pismeni dokument. Dodatno, tužitelj ne pojašnjava kako je službenica koja ga je zvala znala njegov broj mobitela, dok je njegov iskaz vezan za telefonski poziv izrazito paušalan, budući da ne navodi ni ime niti funkciju ženske osobe koja ga je nazvala, dan niti sat kada se trebao javiti, a niti kome se konkretno trebao javiti. Također ne raspolaže informacijom da mu je pismeni poziv naknadno stigao odnosno nije vidljivo da ga je zaprimio naknadno elektronički preko portala Gosuslugi, budući da je u isti prilikom saslušanja ušao te nije vidio poziv. Isto tako, tužitelj ne spada u kategoriju rezervista, jer vojsku nije služio. Nadalje, djelomična mobilizacija je završena 31. listopada 2022., a tužitelj je zemlju podrijetla napustio legalno bez ikakvih problema 18. prosinca 2022., što ne bi bilo moguće da je riječ o vojnom obvezniku odnosno osobi koja se trebala ići boriti u Ukrajinu. Relevantna je i činjenica da tužitelj ne pripada grupi ljudi u Čečeniji koji su se prisilno slali na ratište u Ukrajinu. Nisu nađena izvješća da je na snazi novi val mobilizacije, iako osobe dobivaju pozive za regularno služenje vojnog roka.

10. Slijedom navedenoga, u upravnom postupku je pravilno utvrđeno da tužitelj nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Bez bilo kakvih dokaza da tužitelju konkretno prijeti opasnost od slanja na ratište u Ukrajinu, njegova izjava da bi po povratku u Rusku Federaciju vjerojatno bio poslan na ratište u Ukrajinu predstavlja samo njegovo subjektivno mišljenje koje nije potkrijepljeno objektivnim činjenicama. Utvrđeno je da nema dokaza da je bio žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla niti je vjerojatno da će to biti po povratku u Rusku Federaciju. Sukladno Ustavu Ruske Federacije svatko može slobodno napustiti zemlju. Također, ruski državljani imaju pravo slobodno se vratiti u zemlju. S obzirom da tužitelj, prema vlastitim navodima, u zemlji podrijetla nije bio izložen proganjanju te s obzirom na to da mu nije upućen poziv za mobilizaciju ili regrutaciju, sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da je neznatna mogućnost da bi u slučaju povratka u Rusiju mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Uz navedeno, tužitelju nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja ruskog teritorija, koji je prema vlastitim navodima napustio legalno služeći se svojom vlastitom putovnicom. Stoga analizom izjava tužitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, procjenom budućeg rizika i analizom informacija o zemlji podrijetla nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25). Naime, u tužiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje, a njegov je strah subjektivan.

11. Utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, utvrđeno je da se u zemlji podrijetla nije bavio aktivizmom niti je ičim privukao pažnju vlasti. Nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, budući da ga vojne vlasti do sada nisu pozvale na regrutaciju ili mobilizaciju te do sada nije utvrđeno ni da li je uopće vojno sposoban. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tužitelj ne ispunjava ni uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

12. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

13. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći te priloženih isplatnih lista za zadnja tri mjeseca proizlazi da prosječna neto plaća tužitelja mjesečno iznosi 433,00 eura, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1., 2. i 6. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15). Naime, navedena visina prihoda koje tužitelj ostvaruje u Republici Hrvatskoj ne prelazi iznos proračunske osnovice, koja iznosi 441,44 eura (čl. 39. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu, Narodne novine br. 149/24).

13.1. Budući da je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetnici je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu 11.09.2025. po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, Bukovačka cesta 51, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis