REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1416/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća Imotske krajine d.o.o. Imotski, Fra Rajmunda Rudeža 1, OIB: 50922695010, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Pervanu, odvjetniku u Vrgorcu, radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-40/2023 od 18. srpnja 2024., dana 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-40/2023 od 18. srpnja 2024. u pobijanim dijelovima – točki. I. izreke i dosuđujućem dijelu točke III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Tomislava Žderića iz Ploča, posl.br. Ovrv-721/2022 od 2. svibnja 2022. i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju, uplatom na njegov račun, namiri tražbinu u iznosu od 39,17 eura / 295,16 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućima od 16. siječnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je točkom II. izreke platni nalog ukinut u preostalom dijelu tražbine od 24,89 eura / 187,50 kuna. Istom presudom, točkom III. izreke, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 149,88 eura, dok je za više zatraženi trošak od 1.125,00 eura tužitelj odbijen.

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik u odluci o glavnoj stvari iz točke I. izreke i dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku iz točke III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da tužitelj ne obavlja usluge odvoza smeća za tuženika, u vezi s čime da sud nije uzeo u obzir sudsku praksu utemeljenu na načelu „onečišćivač plaća“. U vezi odluke o parničnom trošku, navodi da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja troška tužitelju nije cijenio uspjeh stranaka u sporu, s obzirom da je tužitelj u točki II. izreke prvostupanjske presude odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi parnični trošak u cijelosti, a podredno da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 75,00 eura.

3. Sa žalbom tuženika je postupljeno prema odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

3.1. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog spora, koji se vodi povodom prigovora tuženika na rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, je zahtjev tužitelja za naplatom iznosa od 39,17 eura / 295,16 kuna na ime pružanja usluge skupljanja i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada.

6. Ranijom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-57/2022 od 25. studenog 2022. bio je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Žderića broj: Ovrv-721/2022 od 2. svibnja 2022.

6.1. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-67/2023-2 od 10. ožujka 2023. ukinuta je, povodom žalbe tužitelja, ranija prvostupanjska presuda uz shvaćanje da je tuženik, kao vlasnik odnosno korisnik nekretnine, po samom zakonu korisnik javne usluge prikupljanja i zbrinjavanja otpada, a prvostupanjski sud da nije dao valjane razloge o tome da tužitelj ne bi pružio komunalnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja otpada, uslijed čega je predmet vraćen na ponovno suđenje uz uputu prvostupanjskom sudu da provede predložene dokaze radi utvrđenja te bitne činjenice.

6.2. Nakon ponovno provedenog postupka, prvostupanjski sud je ovdje pobijanom presudom djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, i to u dijelu glavne tražbine od 39,17 eura / 295,16 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je u pogledu troška postupka odlučio kao u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude, u bitnome s obrazloženjem da tuženik povremeno koristi nekretninu na području na kojem tužitelj zaista pruža komunalnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, a tuženik da suprotne činjenice nije dokazao, pa je, shodno tome, u obvezi i platiti predmetnu uslugu.

7. Postupajući u smislu odredbe članka 365. u vezi s odredbom članka 457. ZPP-a, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izuzev u dijelu odluke o troškovima postupka) kao i na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Po tako provedenom ispitivanju, ocjena je ovog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

8. U ovom postupku, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o postupku u sporu male vrijednosti na kojeg se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP-a.

8.1. Prema odredbi članka 467. stavka 1. i 2. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupcima u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim one iz točke 3. toga stavka), a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a.

8.2. Iz navedenog proizlazi da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega se tuženik nedopušteno poziva na taj žalbeni razlog.

8.3. Posljedično, ovaj žalbeni sud nije uzimao u obzir žalbene navode tuženika da tužitelj nije obavljao usluge odvoza smeća za tuženika, s obzirom da su takvi navodi tuženika u suprotnosti s činjeničnim utvrđenjem prvostupanjskog suda da tužitelj takvu uslugu jest obavljao, što proizlazi iz izvedenih dokaza, dok tuženik suprotno ničime nije dokazao (točke 14. i 22. obrazloženja prvostupanjske presude).

9. Iako se tuženik u žalbi poziva i na žalbeni razlog počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka, određeno ne navodi niti opisuje neku povredu postupka, pa takve navode ovaj sud nije mogao ni ispitati.

9.1. Nisu počinjene ni apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. U ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe tuženika valja, u smislu prethodno citiranih odredaba članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a, odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koji je nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj predmet bitnih pitanja te slobodne ocjene izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) utvrdio:

- da je tuženik vlasnik i povremeni korisnik nekretnine za koju mu je tužitelj ispostavio račune za uslugu skupljanja i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, a što proizlazi iz evidentirane potrošnje električne energije i iskaza samog tuženika;

- da tužitelj na području koje obuhvaća predmetnu nekretninu pruža uslugu skupljanja i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada te da za izvršenu uslugu ispostavlja račune kako tuženiku tako i ostalim mještanima, što proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka GJ, samog tuženika kao i dokumentacije u spisu;

- da za predmetno potraživanje tužitelja nije nastupila zastara.

11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji se odnosi na glavnu tražbinu tužitelja u iznosu od 39,17 eura / 295,16 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), ispravno se pozivajući, u točki 15. obrazloženja pobijane presude, na odredbe članka 29. stavka 10. te članka 30. stavaka 5. i 6. točke 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/13, 73/17, 14/19, 98/19 i 84/21 dalje: ZOGO). Naime, u svjetlu tih zakonskih odredbi, vlasnik odnosno korisnik nekretnine je po samom zakonu korisnik usluge gospodarenja otpadom koji je dužan snositi troškove te usluge razmjerno predanoj količini otpada, pri čemu se način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih odredbama toga zakona, zatim granične količine miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja kao i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada propisuju uredbom Vlade.

11.1. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik - u svjetlu članka 13. i članka 20. stavaka 3. i 4. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj: 50/17, dalje: Uredba) prema kojima se činjenica trajnog nekorištenja nekretnine utvrđuje na temelju izjave vlasnika odnosno na temelju potrošnje električne energije, pitke vode ili na drugi način – nije ničime dokazao da trajno ne koristi predmetnu nekretninu, kao što nije dokazao niti da mu tužitelj ne pruža uslugu za koju mu je ispostavljen račun.

12. Imajući u vidu navedeno, kao i u ovoj fazi postupka nesporni iznos tražbine tužitelja

– koja je obračunata u visini minimalne naknade, pri čemu je člankom 12. tužiteljevih Općih uvjeta isporuke javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada od 27. kolovoza 2019. (dalje: Opći uvjeti) predviđeno da se naknada za pruženu uslugu obračunava ovisno o volumenu proizvedenog otpada na razini polugodišnjeg perioda, sukladno Cjeniku – to je stav i ovog žalbenog suda da je platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, povodom kojeg se vodila ova parnica, valjalo djelomično održati na snazi u dijelu koji se odnosi na glavnu tražbinu tužitelja u iznosu od 39,17 eura / 295,16 kuna s pripadajućim zateznim kamata tekućim od dana 16. siječnja 2022., kao dana dospijeća koji proizlazi iz, spisu priložene, analitičke kartice tužitelja.

13. Na drugačiju odluku nije od utjecaja ni sudska praksa na koju se tuženik poziva u svojoj žalbi (presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-286/20 od 06.07.2021.), s obzirom da se ovdje pobijana presuda temelji na bitno drugačijim činjeničnim utvrđenjima, a posebice na činjenicama da je tužitelj zaista pružio tuženiku uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, kao i da je tuženik povremeni korisnik nekretnine za koju su mu ispostavljeni računi, uslijed čega ima obvezu i platiti uslugu kao „onečišćivač“, a svakako podmiriti iznos obračunate mu minimalne naknade.

14. Konačno, i odluka o troškovima postupka je donesena uz pravilnu primjenu odredaba članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023).

14.1. Pritom je neosnovan žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud trebao drugačije odrediti tužiteljev uspjeh u sporu uslijed odbijanja njegovog zahtjeva za iznos od 24,89 eura (točka II. izreke prvostupanjske presude). Naime, prvostupanjski je sud u tom dijelu, koji se ne odnosi na tražbinu koja je predmet spora već isključivo na postupovni trošak, ukinuo platni nalog kako bi, u skladu s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-201/2017, Rev-1030/2022), tužitelju odmjerio jedinstveni trošak za ovršni i parnični postupak (koji se vodio povodom prigovora tuženika), kao što je i odlučeno u točki III. izreke prvostupanjske presude.

15. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom parničnom postupku, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pa je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. u vezi odredbe članka 457. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. S obzirom da tuženik nije uspio s podnesenom žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a) te odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli – Pola 7. listopada 2025.

Sudac

Igor Rakić