REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1270/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja (predlagatelja osiguranja) GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Krešimir Arambašić, odvjetnik u Osijeku, protiv tužene (protivnice osiguranja) ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić d.o.o., odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-397/2025-2 od 26. ožujka 2025., dana 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice (protivnice osiguranja) te se u pobijanom dijelu - točka VI. izreke, potvrđuje rješenje o privremenoj mjeri Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-397/2025-2 od 26. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:
„I. Zabranjuje se protivnici osiguranja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otuđenje i opterećenje nekretnina i to:
- u 1/2 dijela, kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 23 i dvor. [adresa] od 311 m2, ukupno 311 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],
- u cijelosti (1/1) kč. br. [katastarska čestica] oranica [oranica] od 3353 m2, ukupno 3353 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],
- u 1/2 dijela, kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvor. oranica [oranica] od 3461 m2, ukupno 3461 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
II. Ova privremena mjera traje 30 (trideset) dana, odnosno do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka broj P-397/2025.
III. Nalog se smatra provedenim dostavom protivniku osiguranja ovog rješenja.
IV. Žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.
V. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da provede upis zabilježbe ove privremene mjere.
VI. Nalaže se protivnici osiguranja da predlagatelju osiguranja naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR (petstoeura) sa zateznim kamatama od donošenja ovog rješenja do isplate po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
VII. Djelomično se odbija zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška ovog postupka u iznosu od 181,00 EUR (stoosamdesetjedaneura), kao neosnovan.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje u odluci o troškovima postupka - točka VI. izreke, pobija tuženica, u osnovnom ističući da nije dala povoda tužbi, niti je pokretanje parničnog postupka bilo potrebno, pa samim time ni donošenje privremene mjere. Ukazuje da predmetnu privremenu mjeru ne pobija samo zato što se ne protivi da ista bude zabilježena, jer predmetne nekretnine nema namjeru ni otuđiti ni opteretiti, a u parničnom postupku u kom je predloženo donošenje ove privremene mjere priznala je tužbeni zahtjev već u odgovoru na tužbu. Smatra da predlagatelju osiguranja ne pripada predmetni trošak jer je prijedlog za donošenje privremene mjere podnesen zajedno s tužbom (u istom podnesku), pa kako je kao predlagatelj zatražio i trošak tužbe, to mu nije moguće za jedan podnesak priznati dva troška, i to trošak tužbe i trošak prijedloga za donošenje privremene mjere, jer dva troška za jedan podnesak nisu ni nastala. Također, da se u predmetnom slučaju radi o obijesnom parničenju, jer je tužitelj već zbog same činjenice pokretanja parničnog postupka poslovni broj P-397/2025 mogao zatražiti zabilježbu istoga koja bi mu dala jednakovrijedno osiguranje kao i određena privremena mjera. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži te ukine rješenje pod točkom VI. izreke. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. U svom odgovoru na žalbu tuženice, tužitelj se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje. Potražuje trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Iz sadržaja žalbe tuženice proizlazi nespornim da je tužitelj pred prvostupanjskim sudom ustao tužbom u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev radi utvrđenja nepostojećih i bez pravnih učinaka tri ugovora o darovanju nekretnina u kojima je navedeno da su zaključeni između tuženice, u svojstvu daroprimatelja s jedne strane, i ĆM, u svojstvu darovatelja s druge strane. Radi se o Ugovorima o darovanju od 25. kolovoza 2020. na kojima su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika, time da su predmet tih Ugovora nekretnine koje su u tom trenutku bile u (su)vlasništvu sada pok. ĆM. Temeljem tih ugovora, tuženica je uknjižena kao (su)vlasnica nekretnina pobliže opisanih kao u točki I. rješenja o osiguranju. Posljedično prethodno opisanom tužbenom zahtjevu, tužitelj je istakao i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, onog kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva tuženice na nekretninama koje su bile predmet ugovora o darovanju, što je sve tuženica dužna trpjeti, time da se tužitelja ovlašćuje da temeljem pravomoćne presude ishodi upis/uknjižbu brisanja prava vlasništva tuženice uz istovremeni upis/uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja.
5.1. Nije sporno niti da je tužitelj u svojoj tužbi istako i prijedlog za određivanjem privremene mjere pobliže opisane kao u točki I. izreke rješenja, tvrdeći da su za isto ispunjene sve zakonom predviđene pretpostavke.
5.2. Nesporno je da je sud odredio predloženu privremenu mjeru (članak 347. stavak 1. točki 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ)), smatrajući da su za to ispunjene pretpostavke, obzirom je utvrdio da je tužitelj dokazao vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema tuženici, odnosno da je dokazao prvu pretpostavku iz članka 346. stavka 1. OZ, kao i drugu pretpostavku iz istog članka Zakona, odnosno da postoji opasnost da bi bez predložene mjere osiguranja tuženica znatno otežala ostvarenja tražbine, ali i promijenila postojeće stanje, a također da je mjera potrebna kako bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete, a koja se odnosi na moguće otuđenje nekretnina.
5.3. Nije sporno da je rješenje o određivanju privremene mjere u točkama I., II., III., IV. i V. izreke, steklo svojstvo pravomoćnosti.
6. Prema sadržaju žalbe tuženice sporno je da li tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka, onih koji su sadržani u točki VI. izreke predmetnog rješenja, kojom je tuženici naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka osiguranja u ukupnom iznosu od 500,00 eur, a koji iznos se odnosi na trošak sastava prijedloga za određivanje privremene mjere a koji je odmjeren - obzirom na vrijednost predmeta spora, sukladno tarifnom broju 11. točki 1. i tarifnom broju 40. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 137/2023. - dalje: Odvjetnička tarife).
7. Odluka suda prvoga stupnja kojom je tuženici naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka osiguranja u ukupnom iznosu od 500,00 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pravilna je i zakonita.
8. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je sud prvoga stupnja odredio predloženu privremenu iz članka 347. stavak 1. točka 4. OZ, obzirom je zaključio da su za isto ispunjeni svi zakonski uvjeti, koja privremena mjera je u dijelu u kojem je određena, konačno i stekla svojstvo pravomoćnosti, ne može se prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tuženice da nije dala povoda pokretanju postupka osiguranja, pa da stoga nije bilo niti potrebe da se mjera odredi, te posljedično, niti da snosi troškove predmetnog postupka.
9. Iz stanja predmeta koji je dostavljen ovome sudu na nadležno postupanje proizlazi da se radi o mjeri koja je bila potrebna radi vođenja ove parnice, a konačno, kako što je prethodno rečeno, to potvrđuje i činjenica da je ista pravomoćna, pa je tuženica, suprotno njenim žalbenim navodima dužna tužitelju naknaditi troškove osiguranja odnosno troškove koji su nastali u postupku njena donošenja privremene mjere – trošak sastava prijedloga za osiguranje, a koji troškovi su po osnovu pravilno utemeljeni na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a po visini su pravilno odmjereni sukladno odredbama Odvjetničke tarife.
10. Sama okolnost što je prijedlog za određivanjem privremene mjere podnesen zajedno s tužbom, u istom podnesku, po stavu ovoga suda drugoga stupnja ne može biti razlog da se za taj cijeli podnesak tužitelju odredi jedna nagrada za sastav podneska od strane njihovog punomoćnika, jer se ustvari ovdje radi o dva različita zahtjeva tužitelja koja je morao sačiniti njegov punomoćnik - odvjetnik, neovisno što su istaknuta u jednom podnesku, pa stoga punomoćnik tužitelja ima pravo na nagradu za sastav tužbe – o čemu će se odlučiti u presudi, ali i na nagradu za sastav prijedloga za određivanjem privremene mjere, o kom prijedlogu je odlučeno odmah po primitku tužbe, dakle predmetnim rješenjem.
11. Kraj činjenice da je sud u predmetnom slučaju odredio predloženu privremenu mjeru, koja je stekla svojstvo pravomoćnosti, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da je tužitelj u predmetnom slučaju trebao zatražiti određivanje zabilježbe spora.
12. Obzirom na navedeno, kako se u predmetnom slučaju radi o potrebnim troškovima (članka 155. ZPP), koji su po osnovu i visini pravilno odmjereni, to je žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
13. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.
14. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu tuženice, jer nije bio potreban za odluku o žalbi (članak 155. ZPP).
U Puli-Pola 7. listopada 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
