Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3290/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d., Zagreb, Biskupa Galjufa 7a, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, radi isplate, odlučujući o žalbi I. i II. tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3716/24-65 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. i II. tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3716/24-65 od 22. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem zahtjev I. i II. tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

II. Odbija se zahtjev I. i II. tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 818,74 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da I. i II. tužiteljici isplati iznos od 2.290,73 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2008. do isplate (točka I. izreke), te da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 823,46 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2025. do isplate (točka III. izreke). Tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 12.491,52 eura sa zateznim kamatama na taj iznos od 28. lipnja 2007. do isplate, kao i tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 2.290,73 eura u razdoblju od 28. lipnja 2007. do 28. prosinca 2008. odbijen je kao djelomično neosnovan (točka II. izreke).

2. Protiv točke II. i III. izreke presude žalbu su podnijele I. i II. tužiteljica (dalje u tekstu presude: tužiteljice) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu prihvatiti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatom zateznih kamata na iznose od 169.164,29 kuna (sada 22.451,96 eura) i 2.257,00 kuna (sada 299,56 eura) koji su predniku tužiteljica dosuđeni pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. broj P-13132/99 od 12. veljače 2003.

5. U postupku nije sporno da je predniku tužiteljica BU pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. broj P-13132/99 od 12. veljače 2003. dosuđen iznos od 169.164,29 kuna (sada 22.451,96 eura), te iznos od 2.257,00 kuna (sada 299,56 eura) s osnove troškova parničnog postupka. Također, nije sporno da je tuženik postupajući po pravomoćnoj i ovršnoj presudi predniku tužiteljica dana 27. lipnja 2007. isplatio iznos od 169.164 29 kuna i s osnove troškova postupka iznos od 2.257,00 kuna.

6. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je u odnosu na koje razdoblje tužiteljicama pripadaju zatezne kamate. Sud prvog stupnja smatrao je da je tuženik tužiteljicama dužan isplatiti zatezne kamate na iznos 22.451,96 eura (169.164,29 kuna) i 299,56 eura (2.257,00 kuna) za razdoblje od 25. listopada 2006 do 27. lipnja 2007. i koje iznose 2.260,57 eura i 30,16 eura, odnosno sveukupno, iznos 2.290,73 eura, te je za taj iznos tužbeni zahtjev tužiteljica prihvatio zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 29. prosinca 2008., dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljica odbio.

7. Tužiteljice žalbom osporavaju pobijanu presudi te ističu da uglavničene zatezne kamate pripadaju počevši od isteka paricijskog roka, te da im zatezne kamate na neisplaćene i uglavničene zatezne kamate pripadaju od 28. lipnja 2007. kao dana kada je plaćena glavnica.

8. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužiteljicama zatezne kamate dosudio i obračunao za razdoblje od 26. listopada 2006 do 27. lipnja 2007. Naime, navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja sukladno je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci posl. broj Rev-208/2021 od 17. siječnja 2024. kojim su ukinute ranija prvostupanjska i drugostupanjska odluka. Stoga je u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo tako da su žalbeni navodi tužiteljica u tom dijelu neosnovani.

9. Također, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je na dosuđeni iznos od 2.290,73 eura dosudio zatezne kamate od dana podnošenja tužbe 29. prosinca 2008. do isplate. Naime, odredbom čl. 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) propisano je da na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu. U konkretnom slučaju, tužiteljice u postupku nakon što je njihovom predniku isplaćena glavnica, zahtijevaju da im se isplate (uglavničene) zatezne kamate, pa stoga sukladno čl. 279. st. 2. ZOO, tužiteljice imaju pravo isplatu zateznih kamata (tzv. procesne kamate) koje teku od dana podnošenja zahtjeva odnosno, u ovom konkretnom slučaju, od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.

10. Neosnovano tužiteljice ukazuju i na pravilo uračunavanja ispunjenja iz čl. 313. ZOO. Naime, činjenice koje se tiču uračunavanja ispunjenja tužiteljice nisu isticale tijekom prvostupanjskog postupka tako da ih, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP, ne mogu isticati niti u žalbi. Međutim, neovisno o tome, potrebno je i navesti da sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužiteljica nije odbio zbog osnovanosti tuženikovog prigovora zastare već stoga što je smatrao da tužiteljicama (uglavničene) zatezne kamate pripadaju za razdoblje od 25. listopada 2006. do 27. lipnja 2007. dakle za razdoblje koje je mnogo kraće od razdoblja od 13. veljače 2003. do 27. lipnja 2007. koje tužiteljice navode u tužbi kao razdoblje za koje smatraju da im pripadaju zatezne kamate.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužiteljica kojima osporavaju odluku o troškovima parničnog postupka. Tužiteljice naime u tužbi navode da sud prvog stupnja nije primijenio Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT) koja propisuje povećanje tarifni stavki za zastupanje više osoba. Međutim, punomoćnik tužiteljica je zastupao više osoba samo u razdoblju nakon podnošenja podneska od 18. rujna 2024. kada je izvijestio sud prvog stupnja da je prednik tužiteljica preminuo i da predlaže se da se postupak nastavi sa njihovim nasljednicama kao tužiteljicama. Za to razdoblje sud prvog stupnja je troškove postupka dosudio troškove postupka primjenjujući odredbu Tbr. 40.1. OT što je u prvostupanjskoj presudi jasno i navedeno tako da su predmetni žalbeni navodi tužiteljica neosnovani.

12. Sud prvog stupnja je dakle, i u odnosu na glavnu stvar i u odnosu na odluku o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) kojeg u žalbi ističu tužiteljice.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu I. i II. tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu .

14. Tužiteljicama nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj