Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3861/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćniku Damiru Zagoršćaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-96/2024-22 od 27. kolovoza 2025., dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-96/2024-22 od 27. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe od 23. siječnja 2025.

1.2. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku na ime pretrpljene imovinske štete isplatiti iznos od 842,48 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2020. pa do isplate (stavak I. izreke) kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.174,19 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. kolovoza 2025. pa do isplate (stavak II. izreke), a zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan (stavak III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 155723 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknade imovinske štete u iznosu od 842,48 eura koju je pretrpio u prometnoj nezgodi 18. travnja 2020. u 09,20 sati kao vozač vozila, reg. oznake [registarska oznaka], na autocesti A3 iz smjera [adresa] u smjeru Bajakova na 72. km, uslijed naleta na šumsku divljač - srnu prednjim desnim djelom svog vozila.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora (843,48 eur) radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a.

6. Pošavši od utvrđenja da se 18. travnja 2020. u 09,20 sati u okolnostima dnevne vožnje i suhog kolnika na auto-cesti A3 iz smjera [adresa] u smjeru [adresa] na 72. km, dogodila prometna nesreća zbog naleta srne uslijed kojega su nastala oštećenja na prednjem desnom bočnom dijelu vozila tužitelja i to na desnom blatobranu, desnim vratima i prednjoj desnoj gumi, na kojem dijelu su pronađeni i tragovi dlake i krvi divlje životinje - srne, kao i da se krivnja štetnika pretpostavlja, što znači da ako se želi osloboditi od odgovornosti da mora dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje (slučajno) s time da se predmnijeva najblaži oblik krivnje (obična nepažnja, da je tuženik bio dužan dokazati da je do istrčavanja divljači – srne na autocestu došlo bez njegove krivnje, odnosno, isključivom radnjom treće osobe, prvostupanjski je sud zaključio da se tuženik ne može osloboditi od odgovornosti za nastalu štetu, unatoč tome, što nije utvrđeno da je na spornom dijelu dionice u trenutku nesreće bila oštećena zaštitna ograda i što je tuženik prema Ophodarskom dnevniku redovito pregledavao istu jer sama činjenica da je na kolnik autoceste dospjela divljač ukazuje na propust tuženika, odnosno, neadekvatnost postavljene ograde, a da je tužitelj dokazao štetu, štetnu radnju, uzročno-posljedičnu vezu (da je šteta nastala naletom srne na vozilo tužitelja), dok tuženik nije dokazao da je šteta nastala iz nekog uzroka koji isključuje njegovu odgovornost niti da je postojao doprinos oštećenika. Dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja utvrđena je na temelju provedenog prometnog vještačenja, kojem niti stranke nisu prigovarale, radi čega ga je sud prihvatio kao stručan i obrazložen, a kojim je potvrđena i visina štete na vozilu tužitelja prema Izvidu štete koji je usklađen sa AUDATEX programom, a sukladna je i Potvrdi MUP-a, I.PPP Zagrebačka, te je sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 842,48 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2020. pa do isplate (15. svibanj 2020. je dan popravka štete što proizlazi iz računa, list 107 spisa) sukladno čl. 1086. ZOO-a u vezi sa čl. 29. st. 1. ZOO.

7. Suprotno žalbenim navodima, u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno u žalbi upire tuženik. To iz razloga jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje nisu nejasne i nerazumljive, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza i može se ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

8. Pazeći po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

9. U žalbenoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te posljedično obveza tuženika za naknadu nastale imovinske štete tužitelju.

10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara ne iscrpljuje samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti nego je odštetnopravno odgovorna i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Navedeno stoga što redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na strani su tuženika.

11. Također, okolnost da se u konkretnom slučaju divlja životinja - srna mogla pojaviti na autocesti samo kroz postojeću žičanu ogradu, koju održava tuženik, svakako upućuje na zaključak da je izostao adekvatan nadzor i pažljivije pregledavanje predmetne dionice autoceste, te da zaštitna ograda nije održavana na način da s potpunom sigurnošću isključi mogućnost ulazaka divljih životinja u zaštićeni prostor autoceste, koje se njome ne smiju kretati.

12. Nadalje, ni činjenica da su ophodari na dan štetnog događaja izvršili ophodnju autoceste, kao i njihova izjava da nisu primijetili nikakav nedostatak na zaštitnoj ogradi, ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste niti znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana i održavana, divljač, u konkretnom slučaju srna, se ne bi mogla zateći na autocesti, osobito uz iznenadan ulazak divljači u ograđeni prostor i činjenicu da divljač na ograđenoj dionici ne bi smjela biti prisutna ako je ograda funkcionalna i pregledana.

13. Zbog izloženog. pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik propustio osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, to je po načelu pretpostavljene krivnje na temelju odredbe čl. 1045. ZOO odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na vozilu i dužan mu je istu naknaditi u cijelosti.

14. Naime, odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači uređena je odredbom čl. 50. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014. i 110/2019. - dalje: ZC) koji je važio u vrijeme nastanka štetnog događaja.

15. Odredbom čl. 50. st. 1. ZC propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok je st. 2. istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

16. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači po osnovi krivnje

17. Na žalbene navode valja odgovoriti da tužitelj tijekom ovog postupka nije isticao tvrdnju da je tuženik propustio označiti autocestu prometnom signalizacijom na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, to stoga nije ispunjena zakonska pretpostavka odgovornosti za štetu zbog naleta divljači na motorno vozilo tužitelja u smislu čl. 50. st. 2. ZC-a jer tužitelj nije tvrdio niti dokazivao da bi osoba koja gospodari lovištem zahtijevala od tuženika označavanje dijela autoceste prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, pa tako niti prometnim znakom "divljač na cesti", koji bi upozorio vozače na mogućnost naleta na divljač na dijelu auto ceste za koji je takav prometni znak postavljen.

18. Budući da je nesporno da je na kolnik ograđene autoceste izletjela srna i da tuženik upravlja predmetnom autocestom te ju je bio u obvezi održavati, dužan je naknaditi štetu korisniku ceste jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem da postavi i održava takvu ogradu koja sprječava izlazak divljači na autocestu. Stoga tvrdnja tuženika da je postojala zaštitna ograda te da tuženik obavlja preglede zaštitne ograde nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje. Isto tako, na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste, to je dokazan propust osiguranika tuženika u održavanju predmetne autoceste. Naime, za sve ono što se nalazi na cesti odgovoran je onaj koji njome upravlja, a takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice: Rev-x230/12-2 od 8. studenoga 2012., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Rev-1272/2021-3 od 24. svibnja 2023. i Rev-1187/2024-2 od 12. studenog 2024.) u kojim je izrazio pravno shvaćanje da upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za nastalu štetu po načelu krivnje odgovara tuženik (čl. 1045. ZOO).

19. Budući da u ovom predmetu nije utvrđeno na koji način je srna dospjela na autocestu niti je tuženik na tu okolnost predlagao dokaze, tuženik kao pravne osobe koja upravlja predmetnom auto cestom nije dokazao da na njegovoj strani nije bio propusta u održavanju ceste.

20. Zbog izloženog, a suprotno žalbenim navodima, pravilnom je primjenom odredbe čl. 50. st. 1. ZC-a prema kojoj se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, utvrđena krivnja i odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja zbog propusta u održavanju auto ceste, te je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen kao osnovan u cijelosti i tuženik je obvezan naknaditi tužitelju štetu utvrđenu u iznosu od 842,48 eura.

21. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu ocjenjeni budući da ti žalbeni navodi predstavljaju prigovore činjenične naravi zbog kojih se presuda u postupku male vrijednosti sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a ne može s uspjehom pobijati.

22. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju jer ih tuženik određenim žalbenim navodima i ne osporava.

23. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Sutkinja

Ksenija Jakovčević