Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2116/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tatjana Marković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Jonjić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-3278/2020 od 11. ožujka 2025., dana 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika ŽČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-3278/2020 od 11. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-3278/2020 od 11. ožujka 2025. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 656,50 EUR/4.946,37 kuna[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 771,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2025. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu ukinuti, a podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku, konačno postavljen podneskom od 3. ožujka 2023., radi isplate iznosa od 656,50 EUR/4.946,37 kuna, kao polovice iznosa mjesečnih režijskih troškova koje je tuženik bio dužan podmirivati za potrošnju i odvodnju vode za nekretninu u [adresa], na adresi [adresa].
5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, budući da u predmetnom postupku nije bilo nezakonitog postupanja suda, niti je tuženiku uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odbijanjem prijedloga tuženika da mu se omogući dostava protudokaza kojima bi osporio vjerodostojnost iskaza svjedoka i tužiteljice na okolnost da je sin tuženika živio s obitelji u konkretnoj kući u utuženom razdoblju, stavio tuženika u neravnopravan položaj u postupku jer se na tu činjenicu tuženik nije mogao ranije očitovati niti priložiti dokaz kojim bi ju osporio. Međutim, ovdje valja istaknuti da, sukladno odredbi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a kako je prvostupanjski sud zaključio da odlučne činjenice u ovom predmetu ne ovise o tome je li sin tuženika živio u prizemlju kuće u spornom razdoblju, tako je isti pravilno postupio kada je u pogledu navedenog odbio prijedlog tuženika za dostavu tzv. protudokaza.
6. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na jednakost oružja i pošteno suđenje, budući da nije bilo arbitrarnosti u postupanju prvostupanjskog suda koji je raspravio sva pitanja koja je bio obvezan razmotriti u predmetnom postupku, a pobijana presuda je obrazložena i obuhvaća sve važne aspekte razmatranog slučaja.
7. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće:
- da je tužiteljica knjižna vlasnica kuće u [adresa], na adresi [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je tuženik stric tužiteljice,
- da je tuženik izvanknjižni vlasnik stana u prizemlju konkretne kuće,
- da je između stranaka postojao dogovor oko plaćanja računa za vodu i odvodnju na način da svatko plaća polovicu računa,
- da je tuženik do 2018. tužiteljici uredno plaćao polovicu računa za vodu i odvodnju, kako su stizali,
- da je u utuženom razdoblju (od travnja 2018. do rujna 2019.) kuća imala zajedničko mjerilo, a da je tuženik tek 2020. ugradio zasebno mjerilo,
- da je suprug tužiteljice, VČ, platio račune za vodu i odvodnju za utuženo razdoblje u cijelosti prema dostavljenim računima, a koji su glasili na ime tužiteljice,
- da tuženik nije isplatio tužiteljici polovicu iznosa plaćenih računa za utuženo razdoblje jer je u međuvremenu došlo do imovinskopravnog spora između stranaka oko vlasništva predmetne kuće,
- da su u utuženom razdoblju i tužiteljica i tuženik bili obveznici plaćanja računa za potrošnju i odvodnju vode za predmetnu nekretninu, s obzirom da su bili korisnici konkretnih usluga,
- da tužiteljica i njezin suprug iznajmljuju nekretninu u ljetnim mjesecima, kada potrošnja vode zna biti uvećana, no da isti ne žive tijekom cijele godine u kući, tako da se ta uvećana potrošnja dovede u razinu s potrošnjom vode od strane tuženika koji u kući živi tijekom cijele godine,
- da iz dostavljenih računa za vodu i odvodnju za 2018. i 2019. proizlazi da su tijekom tri mjeseca, koliko tužiteljica i njen suprug godišnje borave u kući, računi bili povećani i to za otprilike polovicu iznosa, pa je tako primjerice tijekom godine račun vode mjesečno iznosio cca tadašnjih 336,99 kuna/44,73 EUR (ovisno o mjesecu), dok je tijekom tri ljetna mjeseca iznosio cca od tadašnjih 528,35 kuna/70,12 EUR do 733,39 kuna/97,34 EUR (ovisno o mjesecu),
- da je tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku u skladu sa zaprimljenim računima koje je tužiteljica (odnosno njen suprug) platila za utuženo razdoblje, u smislu da tužiteljica od tuženika potražuje polovicu iznosa mjesečnih režijskih troškova potrošnje vode i odvodnje,
- da je tužiteljica u predmetnom postupku dokazala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva,
- da je, slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
9. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 37. st. 4., čl. 38. st. 2., čl. 84. st. 1. i čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17), u svezi čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 43. st. 1., čl. 65., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), pod stavkom I. izreke tuženiku naložio isplatiti tužiteljici iznos od 656,50 EUR/4.946,37 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude.
10. Pri tome valja istaknuti da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji sadržajno upućuju na to da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP- a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
11. Valja dodati da se odluka o troškovima postupka (stavak II. izreke pobijane presude) žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
12. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Sutkinja:
Jadranka Travaš
