Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1902/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Popariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Križanec, Car–Pavlic & Poparić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 15, OIB: 10852199405, zastupanog po punomoćniku Nevenu Vučkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-88/2017-98 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-88/2017-98 od 19. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja IH za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.315,35 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 6.000,00 EUR–a od 29. rujna 2009. pa do isplate, a na iznos od 315,35 EUR–a od 19. srpnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 365,53 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 365,00 EUR–a od 29. rujna 2009. pa do isplate, a na iznos od 0,53 EUR–a od 1. siječnja 2007. pa do isplate, kao i za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 315,53 EUR–a od 1. siječnja 2007. pa do 19. srpnja 2024. (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.096,78 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. srpnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju tuženik pobija potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR–a.

4. Žalba je neosnovana.

5.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 22. rujna 2023. (list 289-292 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju prim. dr. sc. BH dr. med., stalnog medicinskog sudskog vještaka od 5. ožujka 2018. (list 101-103 spisa), da mu tuženik isplati:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a iznos od 6.365,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. rujna 2009., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 315,88 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. siječnja 2007., pa do isplate,

dakle ukupan iznos od 6.680,88 EUR–a, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.846,78 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5.2. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio kada je 10. listopada 2006. pao prilikom izvođenja vježbi u baletnoj dvorani tuženika te se pritom ozlijedio.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica postupio sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a, a kojom je propisano da, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da obrazloženje prvostupanjske presude sadrži sve ono što sukladno odredbi iz čl. 338. st. 4. ZPP–a treba sadržavati, tako da nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a na koje tuženik također upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu pravilno utvrdio u bitnom:

- da je tužitelj, kao baletni plesač, 10. listopada 2006. za vrijeme obveznih jutarnjih vježbi u baletnoj dvorani tuženika prilikom doskoka na lijevu nogu doskočio na mastan i klizav pod u dvorani i poskliznuo se, pri čemu je zadobio ozljede lijevog koljena,

- na temelju iskaza tužitelja saslušanog na ročištu od 13. travnja 2017.:

- da na dan štetnog događaja nije bio u radnom odnosu s tuženikom, ali da je s tadašnjom ravnateljicom baleta dogovorio da održava vježbe u baletnoj dvorani tuženika,

- da je toga dana došao na vježbe i vidio da je pod u dvorani mastan kao ogledalo i klizak jer je, prema njegovom mišljenju, bio opran masnim deterdžentom, iako je trebao biti opran alkoholom, budući da se radi o specijalnoj vrsti poda (specijalnom gumenom linoleumu),

- da je do samog štetnog događaja došlo kada je pokušao izvesti raznošku sa raširenim nogama (''špagu'' u zraku), a nakon toga doskok, ali mu je prilikom doskoka na lijevu nogu lijeva noga jednostavno odsklizala te mu je lijevo koljeno izletjelo van, skoro do pola lista,

- da je prije štetnog događaja zadobio ozljedu desnog koljena kod tuženika, ali da nikad prije nije imao zdravstvenih problema s lijevim koljenom,

- na temelju iskaza svjedokinje ŽH (po zanimanju balerine) saslušane na ročištu od 13. travnja 2017.:

- da se znalo dogoditi da čistačice održavaju pod u baletnoj dvorani neadekvatnim sredstvima,

- na temelju iskaza svjedoka NH (po zanimanju učitelja baleta) saslušanog na ročištu od 7. prosinca 2017.:

- da je bio neposredan očevidac predmetnog štetnog događaja,

- da je vidio da se tužitelj prilikom doskoka na pod poskliznuo, uslijed čega mu je ''otišla noga'',

- da je primijetio i da se pod sjaji te da se, prema njegovom mišljenju, radilo o pogrešno održavanom podu, budući da je baletni pod specifičan pod koju se mora održavati na odgovarajući način, dakle bez upotrebe bilo kakvih deterdženata, s time da isti uvijek mora biti mat, dok se na dan štetnog događaja sjajio,

- da su tužitelja nakon ozljeđivanja iznijeli iz dvorane i odveli fizioterapeutu,

- na temelju pisanog nalaza i mišljenja prim. dr. sc. BH dr. med., stalnog medicinskog sudskog vještaka od 5. ožujka 2018.:

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio puknuće prednje ukrižene sveze i leziju medijalnog meniska lijevog koljenskog zgloba,

- da je liječenje tužitelja završilo 27. svibnja 2009.,

- da je tužitelj zbog navedenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, a slabog intenziteta 3 mjeseca, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabog intenziteta 15 dana,

- da su navedene ozljede dovele do smanjenja životnih aktivnosti tužitelja od 10%, u kojem obujmu će isti trpjeti duševne bolove i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu,

- da je tužitelju zbog navedenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 tjedna po 3 sata dnevno poslije ozljeđivanja te još sljedeća 4 tjedna po 2 sata dnevno, dakle ukupno 119 sati,

- na temelju liječničke potvrde od 4. svibnja 2018.:

- da je tužitelj 10. listopada 2006., odnosno na dan štetnog događaja prvi put imao povredu lijevog koljena prilikom doskoka.

9.1. Odredbom iz čl. 1063. ZOO–a propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok je odredbom iz čl. 1064. ZOO–a propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a da za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

9.2. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

9.3. Isto tako, odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a propisano je da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan istome naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a odredbom iz čl. 1089. st. 2. ZOO–a propisano je da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, s time da će sud, sukladno odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

10. Uzimajući u obzir:

- da mastan i klizav pod u baletnoj dvorani tuženika predstavlja opasnu stvar kada se na njemu izvode baletne vježbe, zbog kojeg je tužitelj na dan štetnog događaja pretrpio štetu kada je prilikom doskoka na lijevu nogu ozlijedio lijevo koljeno,

- da je za štetu koju je tužitelj pretrpio odgovoran tuženik kao vlasnik baletne dvorane u kojoj se dogodio štetni događaj u smislu odredaba iz čl. 1063. i čl. 1064. ZOO–a,

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda (puknuća prednje ukrižene sveze i lezije medijalnog meniska lijevog koljenskog zgloba) pretrpio,

- da je kod tužitelja zbog navedenih ozljeda došlo do (trajnog) smanjenja životnih aktivnosti od 10%, u kojem obujmu će isti trpjeti duševne bolove i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu,

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

- da je tužitelju zbog navedenih ozljeda nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 119 sati,

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 6.000,00 EUR–a te na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege (po cijeni jednog sata od 2,65 EUR–a) iznos od 315,35 EUR–a, dakle ukupan iznos od 6.315,35 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 6.000,00 EUR–a od 29. rujna 2009., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, a na iznos od 315,35 EUR–a od 19. srpnja 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1089. st. 2., čl. 1095. st. 1. te čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. i čl. 223. st. 1. ZPP–a te kada je odlučio kao pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

11. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo.

12.1. Konkretno, tuženik neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je u trenutku štetnog događaja pod u baletnoj dvorani tuženika bio mastan i klizav, budući da navedena činjenica proizlazi iz dokaza koji su izvedeni tijekom postupka. Nadalje, iskazi svjedoka KH, CH, ĐH i AH, u dijelu u kojem su oni suglasno naveli da tuženik, odnosno čistačice koje je on zaposlio inače redovito čiste i održavaju pod u baletnoj dvorani te da tuženik poduzima i druge mjere kako bi pod bio u funkcionalnom stanju, ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenja navedene činjenice, s obzirom na to da je za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu bitno samo kakvo je bilo stanje poda u trenutku štetnog događaja.

12.2. Pri tome valja istaknuti da, suprotno mišljenju tuženika, u situaciji kada baletni plesači i plesačice, među kojima je na dan štetnog događaja bio i tužitelj, izvode složene baletne vježbe, a za koje je općepoznato da uključuju radnje poput brzog kretanja, skakanja, naglog okretanja itd., mastan i klizavi pod u baletnoj dvorani tuženika definitivno predstavlja opasnu stvar. Jedini način na koji se mogla ukloniti opasnost koju je predstavljao mastan i klizav pod bilo je (pravovremeno) čišćenje istog odgovarajućim sredstvima, a što je toga dana zbog propusta tuženika, odnosno njegovih zaposlenika, izostalo.

12.3. Valja reći i da tuženik samo paušalno ističe da je prvostupanjski sud svoj zaključak o tuženikovoj odgovornosti za štetu koju je tužitelj pretrpio u i u svezi štetnog događaja donio suprotno odredbama iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – u daljnjem tekstu: Konvencija), sukladno kojima je svakoj osobi zajamčeno pravo na pravično, odnosno pošteno suđenje, budući da isti nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, slijedom čega su isti od strane ovog drugostupanjskog suda također ocijenjeni kao neosnovani.

13.1. Na kraju valja reći i da je odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke prvostupanjske presude pravilna i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 10. t. 1. i 4., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13.2. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 5. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer je u pogledu glavne stvari uspio u iznosu od 365,53 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 6.680,88 EUR–a, dakle samo u razmjerno neznatnom dijelu (5%).

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

15. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

16. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac