Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2539/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Jerešić Mičić, odvjetnica u Virovitici, protiv tuženika LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], MBO: [matični broj osiguranika], [adresa], Izdvojeni pogon [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: Pn-85/2018-33 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika LD, vl. obrta [obrt], kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj: Pn- 85/2018-33 od 5. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj: Pn-85/2018-33 od 5. travnja 2024. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.397,44 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2024. pa do isplate. Stavkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.119,74 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 3. siječnja 2024., radi isplate iznosa od 5.397,44 EUR, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade štete nastale na vozilu tužitelja zbog puknuća lančanika razvođa motora uzrokovanog skrivenim nedostatkom istoga, a kupljenog u prodavaonici tuženika.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je u predmetnom postupku povrijeđeno načelo neposrednosti ocjene dokaza jer da je u dva navrata došlo do izmjene u sastavu suda, a da sud nije imao suglasnost stranaka za čitanjem zapisnika o prethodnom izvođenju dokaza te da čak nije ni čitao izvedene dokaze, a čime da je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

8. Naime, iz predmetnog spisa je razvidno da su kod prve promjene suca (ročište održano 16. prosinca 2022.) stranke bile suglasne da se iščitaju ranije provedeni dokazi te da se isti ponovno ne provode, nakon čega je određeno vještačenje u predmetnom postupku. Zatim je došlo do ponovne promjene suca, tako da je sutkinja Snježana Polgar na ročištu održanom 15. veljače 2024., nakon što je vještak Mario Pažin dao dopunsko očitovanje i nije bilo pitanja za vještaka, donijela rješenje da će se provesti daljnji dokazi, izvršen je uvid u prometnu dozvolu, račun [obrt] od 26. veljače 2018., ponudu [trgovačko društvo], fotografije lanca s natezačima, jamstveno izvješće, izvješće o ispitivanju, analizu uzorka, pročitani su iskazi svjedoka ČD, KD i BD, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Marija Pažina, te je riješeno da je dokazni postupak dovršen. Pritom su stranke ostale kod svojih navoda i zatražile trošak prema priloženim troškovnicima, nakon čega je sutkinja donijela rješenje da je glavna rasprava zaključena, te je određeno ročište za objavu presude za dan 29. ožujka 2024., koje je kasnije odgođeno za dan 5. travnja 2024.

9. Iz navedenog proizlazi da stranke na ročištu održanom 15. veljače 2024. nisu prigovarale rješenju sutkinje Snježane Polgar da će se izvršiti uvid u ranije provedene dokaze i da će se pročitati iskazi svjedoka, dakle stranke su bile suglasne s navedenim, odnosno bile su suglasne da se ranije provedeni dokazi ne provode ponovno zbog nove promjene suca, pa je predmetno rješenje doneseno sukladno čl. 315. st. 3. ZPP-a, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da sud nije imao suglasnost stranaka za čitanjem zapisnika o prethodnom izvođenju dokaza te da sud čak nije ni čitao izvedene dokaze. Stoga u predmetnom nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a kako to neosnovano ističe tuženik u žalbi.

10. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj vlasnik osobnog automobila marke BMW, serije 3, registarske oznake [registarska oznaka],

- da je tužitelj zaposlen u Autoservisu Predragović d.o.o., u vlasništvu njegovog oca ČD, u kojem je zaposlen i svjedok PD,

- da je za potrebe redovitog servisiranja, odnosno održavanja motora navedenog automobila, dana 26. veljače 2018. tužitelj kupio razvođe motora u prodavaonici tuženika, koje je u otpremnici tuženika br. [broj] označeno kao set lanaca s natezačima, broj artikla [broj], kataloški broj [broj],

- da otpremnica glasi na ime KD jer je tužitelj kolegi KD dao gotovinu da kupi potreban set lanaca radi ugradnje u njegov automobil,

- da je kupljenim razvođem zamijenjeno dotadašnje razvođe motora u automobilu tužitelja u Autoservisu Predragović d.o.o., a da su navedenu radnju obavili tužitelj i kolega PD, pod nadzorom ČD,

- da se tužitelj od vremena ugradnje novog razvođa motora (početak ožujka 2018.) koristio automobilom na uobičajeni način sve do 4. travnja 2018., kada mu se u toku vožnje u [adresa], u [adresa], dogodio kvar na motoru automobila zbog loma lančanika razvođa motora,

- da je tužitelj o nastalom kvaru odmah obavijestio voditelja poslovnice tuženika u [adresa], BD, te je istom predao polomljeno razvođe, koje je zatim BD proslijedio uvozniku Tokić d.o.o. radi eventualnog priznavanja reklamacije kupcu, dok ga je uvoznik proslijedio na ispitivanje proizvođaču FAI Automotive PLC,

- da je svjedok BD iskazao da je u rujnu 2018. obavijestio tužitelja da je prema nalazu neovisnog ispitnog laboratorija puknuće lančanika nastalo zbog pretezanja istog prilikom ugradnje, a ne zbog skrivenog nedostatka na istom razvođu,

- da je u predmetnom postupku vještak Mario Pažin, dipl. ing., stalni sudski vještak za strojarstvo, cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, u svom nalazu i mišljenju te dopunskom očitovanju naveo da je razlog pucanja lančanika pogreška u materijalu ili loša izrada lančanika, a ne nepravilna ugradnja istoga,

- da je vještak Mario Pažin istaknuo i da neovisni laboratorij nije ispitivao materijal, niti je utvrdio njegova mehanička svojstva, a niti je naveo gdje i kada je set lanaca proizveden, tako da zaključak istoga nije od utjecaja na utvrđenje razloga pucanja lančanika po vještaku, jer laboratorij nije utvrdio bitne činjenice koje bi isključile materijalni nedostatak stvari,

- da je proizvođač morao izdati atest za sporne dijelove kako bi se mogla utvrditi svojstva materijala, a koji atest nije posjedovao ni tuženik ni dobavljač,

- da je tuženik stavio u promet stvar za koju nije imao sve potrebne podatke, te da je zajedno s proizvođačem solidarno odgovoran za prodanu stvar za koju je u predmetnom postupku utvrđeno da je imala skrivene nedostatke, a o kojima ga je tužitelj pravodobno obavijestio u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO),

- da je vještak štetu na vozilu tužitelja procijenio u iznosu od 5.397,44 EUR.

11. Uzimajući u obzir navedeno, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj aktivno legitimiran u predmetnom postupku kao stvarni kupac predmetnog seta lanaca, da je tuženik pasivno legitimiran kao prodavatelj stvari, te da je tuženik kao prodavatelj odgovoran za štetu koja je nastala na motoru tužiteljevog automobila zbog skrivenih nedostataka u prodanoj stvari, s obzirom da je stručnim i objektivnim vještačenjem provedenim po vještaku Mariju Pažinu u ovom postupku utvrđeno da je upravo zbog skrivenih nedostataka došlo do pucanja lančanika i nastanka štete na vozilu tužitelja u iznosu od 5.397,44 EUR.

12. Činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud.

13. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje u prigovoru nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, te u prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka Marija Pažina.

14. Naime, tuženik ističe da se pravni posao kupoprodaje nije odvio između tužitelja i tuženika, već između kupca KD i tuženika, pri čemu naglašava da iz iskaza svjedoka ČD proizlazi da navedeni autoservis uobičajeno ne kupuje dijelove kod tuženika, dok iz iskaza svjedoka KD proizlazi da isti privatno obavlja popravke automobila i da on inače kupuje dijelove kod tuženika.

15. Međutim, iz iskaza tužitelja, kojeg je prvostupanjski sud pravilno ocijenio logičnim, životno uvjerljivim i istinitim, proizlazi da je isti, zbog hitnosti posla i gustog rasporeda, dao kolegi KD gotovinu da kupi predmetni set u prodavaonici tuženika jer poduzeće s kojom inače redovno posluju u tom trenutku nije imalo set na raspolaganju. Ovdje valja istaknuti i da je svjedok PD u svom iskazu naveo da je bio upoznat s tim da tužitelj treba zamijeniti predmetni lanac jer je počeo lupati i čuo se zvuk iz motora, da mu je on pomogao izvaditi motor iz automobila, da su novi dijelovi koji su stavljeni kupljeni u prodavaonici tuženika, i da je nakon mjesec dana od ugradnje pukao lančanik na motoru u tužiteljevom automobilu marke BMW. Također, iz iskaza svjedoka BD proizlazi da je PD u prodavaonici tuženika kupio predmetni lanac, kojeg je kasnije reklamirao, kojom prilikom je rekao da je lanac ugrađen u automobil tužitelja.

16. Sve navedeno dovodi do jasnog zaključka da je tužitelj, u smislu odredbe iz čl. 763. st. 1. ZOO-a, dao nalog kolegi KD da u svoje ime, a za račun tužitelja, kupi u prodavaonici tuženika predmetni lanac koji je kasnije ugrađen u automobil tužitelja marke BMW, serije 3, registarske oznake [registarska oznaka]. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da se pravni posao kupoprodaje nije odvio između tužitelja i tuženika, te je prigovor nedostatka aktivne legitimacije pravilno ocijenjen neosnovanim.

17. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da u smislu odredaba ZOO-a za neispravan proizvod odgovornost snosi proizvođač, s time da odredba čl. 1076. st. 2. ZOO-a propisuje da, kada je proizvede uvezen (kao u konkretnom slučaju), uzima se da je proizvođač osoba koja je uvezla proizvod radi prodaje, a konkretni proizvod je na tržište Republike Hrvatske uvezlo društvo Tokić d.o.o.

18. Međutim, ovdje valja istaknuti da navedenim pravilima o odgovornosti za neispravan proizvod nije isključena odgovornost za materijalne nedostatke prodane stvari, dakle, i kad je dano jamstvo, prodavatelj odgovara na temelju zakonskih pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke prodane stvari u smislu čl. 400. st. 1. i 2. ZOO-a (prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato, te odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga), odnosno za skrivene nedostatke prodane stvari o kojima ga je tužitelj kao kupac pravodobno obavijestio u smislu 404. st. 1. ZOO-a (kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio). Navedenom valja dodati i da je tuženik prodavao stvar za koju nije imao sve potrebne podatke (u konkretnom slučaju nije bilo atesta za kupljeni set). Stoga je tuženik pasivno legitimiran u predmetnom postupku kao prodavatelj stvari, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

19. Pritom valja istaknuti da tuženik osnovano ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u pogledu odgovornosti tuženika citirao odredbe nevažećeg zakona - čl. 478. st. 1. i 2. te čl. 482. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: novine 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91), no kako sadržaj navedenih odredaba odgovara sadržaju čl. 400. st. 1. i 2. i čl. 404. st. 1. ZOO-a (odredaba zakona koji se primjenjuje u konkretnom slučaju), tako pogrešna primjena materijalnog prava nije bila od utjecaja na pravilnost odluke o tužbenom zahtjevu, jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

20. Što se tiče prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka Marija Pažina u kojima se ističe da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo više mogućih uzroka oštećenja (od kojih je neispravnost proizvoda samo jedan od uzroka), a da je na ročištu obrazložio i mogućnost loše ugradnje, pa da je izostalo obrazloženje suda u smislu razloga zašto je otklonio lošu ugradnju, valja reći da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopunsko očitovanje vještaka koji je zaključno naveo da je ozbiljan razlog pucanja lančanika taj što je postojala pogreška u materijalu ili loša izrada lančanika. U odnosu na mogućnost nečistoće ispod bregastog vratila i lančanika u kojem slučaju lančanik stoji ukoso, pa dolazi do vibracije istoga i naprezanja materijala te mogućnosti pucanja, valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da na mjestu prijeloma lančanika isti nije uočio tragove poroznosti niti tragove nečistoća, dok je u odnosu na mogućnost loše ugradnje vještak istaknuo da bi u tom slučaju lančanik pao, a ne pukao. Kako je u predmetnom postupku utvrđeno da je došlo do pucanja lančanika, tako je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je u cijelosti prihvatio završno mišljenje vještaka Marija Pažina kao stručno i jasno obrazloženo, čemu valja dodati i da tuženik na dopunsko očitovanje vještaka nije imao primjedbi niti daljnjih pitanja.

21. Prema tome, s obzirom da je tuženik kao prodavatelj odgovoran za štetu koja je nastala na motoru tužiteljevog automobila zbog skrivenih nedostataka u prodanoj stvari, a koju je vještak u predmetnom postupku procijenio u iznosu od 5.397,44 EUR, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pod stavkom I. izreke pobijane presude tuženiku naložio isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.397,44 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2024. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 400. st. 1. i 2. i čl. 410. st. 1. i 2., u svezi čl. 401. st. 1. i 2., čl. 404. st. 1. i čl. 763. st. 1. ZOO-a, te čl. 1089. st. 2. u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. Odluka o trošku parničnog postupka (stavak II. izreke prvostupanjske presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1, Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 5., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

23. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža