Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3883/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Željka Krajtner, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-296/2025-9 od 17. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba prisilno smještene osobe kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-296/2025-9 od 17. rujna 2025.
II Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu da punomoćnici po službenoj dužnosti prisilno smještene osobe Željki Krajtner na ime naknada troškova sastava žalbe isplati iznos od 156,25 eura na teret proračunskih sredstava suda na žiro račun navedene odvjetnice, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„Određuje se prisilni smještaj LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u Klinici za psihijatriju Vrapče, Zagreb, u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 12. rujna 2025.“
2. Protiv ovog rješenja žali se prisilno smještena osoba iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj: 76/14 – dalje: ZZODS) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine uz dosudu troška sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja nije počinio onu bitnu povredu odredaba postupka na koje ukazuje žalba jer je pobijana odluka u svemu sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
5. Prvostupanjski sud u bitnome navodi sljedeće:
„Sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.sc. SS dr. med. spec. psihijatru koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i dostavio ga sudu 16. rujna 2025. U nalazu i mišljenju sudski vještak je naveo da LG boluje od pravog duševnog poremećaja Bipolarnog afektivnog poremećaja. Aktualno bolničko liječenje je realizirano zbog relapsa simptoma osnovne psihijatrijske bolesti. Radi se o pacijentici koja je bila u psihijatrijskom tretmanu od 2010. godine, te je do sada uglavnom održavala stanje stabilne remisije. Nakon korekcije farmakoterapije zbog trudnoće došlo je do povratka simptoma. Njeno trenutno suicidalno, agresivno, dezorganizirano i nepredvidivo ponašanje jest neposredna posljedica duševne bolesti. Oko sumanutih sadržaja u vidu ideja krivnje je dosta afektivno angažirana što bi moglo potaknuti daljnju eskalaciju agresije. Kod pacijentice potpuno izostaje uvid u bolest i potrebu liječenja. Njeno psihičko stanje zbog toga nije dovoljno dobro za nastavak psihijatrijskog liječenja u ambulantnim uvjetima te je nužan nastavak hospitalizacije. Pacijentica je i dalje pod utjecajem psihopatoloških proživljavanja van realiteta, zbog čega ozbiljno i izravno može ugroziti vlastiti i tuđi život, zdravlje i sigurnost.
Iz činjeničnog stanja tijekom provedenog postupka, posebno liječničke dokumentacije, činjenica utvrđenih tijekom saslušanja predstavnice Klinike za psihijatriju Vrapče, Zagreb, dr.sc. JS, dr. med., spec. psihijatra koja je u cijelosti ostala kod svih navoda iz prijedloga bolnice proizlazi da se pacijentica LG liječi pod dijagnozom bipolarnog afektivnog poremećaja (F31 i 31.2), što je teža duševna smetnja, dok je postojanje teže duševne smetnje utvrđeno i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr.sc. SS, dr. med., spec. psihijatra iz kojeg proizlazi da kod pacijentice postoje teške duševne smetnje zbog kojih ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti i tuđi život, zdravlje i sigurnost.“
6. Žaliteljica u žalbi ni ne pobija utvrđenje prvostupanjskog suda, a koje proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a to je da boluje od teže duševne smetnje čime je ispunjen jedan od kumulativno traženih uvjeta iz čl. 27. ZZODS.
7. U odnosu na kumulativno traženi uvjet, a to je da žaliteljica zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti i tuđi život, zdravlje i sigurnost valja ukazati na mišljenje vještaka iz kojeg jasno proizlazi da je radi o pacijentici koja je bila u psihijatrijskom tretmanu od 2010. godine, da njezino trenutno suicidalno, agresivno, dezorganizirano i nepredvidivo ponašanje jest neposredna posljedica duševne bolesti, a kada je pri tome uzme u obzir da je žaliteljica prilikom psihijatrijskoga pregleda navodila „da će ići u zatvor jer je pokušala ubiti supruga“, sve to u svojoj ukupnosti dovodi do zaključka da žaliteljica upravo zbog svoje bolesti ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti i tuđi život, zdravlje i sigurnost.
8. Stoga, i po mišljenju ovog suda, postoji prijeka potreba za prisilnim smještajem žaliteljice sve dok se njezino destabilizirano psihičko stanje ne stabilizira i time otklone posljedice takvog stanja koja se manifestiraju u ugrožavanju vlastitog i tuđeg života, zdravlje i sigurnosti, a i žaliteljica postane svjesna svoje bolesti i potrebe liječenja.
9. I ovaj sud smatra da prisilni smještaj osobe predstavlja ozbiljnu mjeru kojim se narušavaju temeljna ljudska prava, te je ta mjera opravdana samo ukoliko su se druge blaže mjere razmotrile i pokazale nedostatnim za zaštitu žaliteljice kao pojedinca.
10. Međutim, uzimajući u obzir navedene okolnosti, a posebno izričito očitovanje vještaka psihijatra da njezino psihičko stanje nije dovoljno dobro za nastavak liječenja u ambulantnim uvjetima, te da je nužan nastavak hospitalizacije, i ovaj sud je mišljenja da eventualna blaža mjera ne bi bila dostatna za zaštitu žaliteljice i njoj bliskih osoba.
11. Pri tome valja reći da sukladno čl. 47. st. 1. ZZODS, prisilno smještena osoba može se otpustiti iz psihijatrijske ustanove i prije isteka vremena na koje je određen prisilni smještaj ako se utvrdi da su prestali razlozi za prisilni smještaj iz čl. 27. tog Zakona, a takvu odluku s obrazloženjem o prijevremenom otpustu prisilno smještene osobe donosi voditelj odjela. Zbog navedenog, a temeljem čl. 43. st. 3. ZZODS odlučeno je kao u izreci (točka I).
12. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odgovarajućoj primjeni Tbr. 16. u vezi Tbr. 18. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) pa je odlučeno kao pod točkom II izreke.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Jasenka Grgić
