Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-989/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FI, odvjetnice iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lovorki Vilenica, odvjetnici iz Matulja, protiv tuženice ŠI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Matijeviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 77 Povrv- 16/2023-8 od 30. lipnja 2023., 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 77 Povrv-16/2023-8 od 30. lipnja 2023. u dijelu točke I i točke III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka i zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, usvojen je tužbeni zahtjev i održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke, posl. br. Ovrv-1321/2017 od 18. rujna 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 8.834,36 eur/ 66.562,49 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom 2. izreke ukinut je platni nalog sadržan u tom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u preostalom dijelu za isplatom iznosa od 373,68 eur/ 2.815,50 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.362,41 eur/ 17.799,58 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv točke I i III izreke presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje-ZPP).

3. Tuženica u žalbi tvrdi da su razlozi presude nerazumljivi i proturječni te da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i da je sud prvog stupnja odluku temeljio na nedopuštenom raspolaganju tužiteljice iz čl. 3. stavak 3. ZPP-a, čl. 78 st.1. i. Zakona o porezu na promet, čl. 62 i 192. Općeg poreznog zakona i čl. 46 u vezi sa čl. 92. Zakona o porezu na dohodak. Tvrdi da je sud prvog stupnja prihvaćajući uputu suda drugog stupnja bez provođenja novih dokaza izmijenio ranije donesenu odluku. Tužiteljica da je uvjetovala i određivala metodu na koji način će se kompenzirati njezine odvjetničke usluge, primanjem gotovinskih iznosa, kompenziranjem putem uslugama keteringa, uređenjem poslovnog prostora tužiteljice i zadržanjem ovršnih troškova u predmetu Općinskog suda u Opatiji posl. br. Ovr- 539/2010 okončanog 13. siječnja 2015. u iznosu od 79. 254,35 kn jer da je do tog dana tužiteljica okončala sve postupke u predmetima tuženice ( P-3321/2011., P-771/2012., P285/13.) i naplatila sva svoja potraživanja. Tvrdi da je 16. veljače 2016. upravo tužiteljica bez razloga otkazala punomoć i raskinula poslovni odnos s tuženicom. Stranke postupka da nisu ugovarale isplatu po pravomoćnosti odluka u predmetu i da nije istina da tuženica ne bi imala novaca za isplatu odvjetničkih troškova za vrijeme trajanja postupka te da je nakon otkaza punomoći (16. veljače 2016.) tužiteljica izdala tuženici jedini račun br. R2-438/P1/1 s datumom 01. prosinca 2015. (dostavljen tuženici 11. ožujka 2016.) na iznos od 6.250,00 kn za zastupanje u predmetu P- 860/2013. Ističe i da su do dana preuzimanja pismena po tuženici već bili okončani predmeti za koje je tužiteljici dosuđena isplata predmetne naknade. U predmetu posl. br. P-771/2013 da je odluka pravomoćna 02. prosinca 2015. dok je račun R2 347/P1/1 na iznos od 51.562,50 kn tužiteljica ispostavila tek 24. srpnja 2017., a u predmetu P- 3321/2011 odluka da je bila pravomoćna 07. ožujka 2016., a račun koji se odnosi na taj predmet (R2 346/P1/1 na iznos do 17.812,50 kn) da je izdan tek 24. srpnja 2017. Sud prvog stupnja da neosnovano priklanja vjeru iskazu tužiteljice i njezinih djelatnika iako je ista prijavljena za kazneno djelo krivotvorenja punomoći i zlouporabe povjerenja u ovršnim predmetima općinskog suda u Rijeci u predmetima posl.br. Ovr-8902/16 i Ovr-8903/16. te da kod donošenja takve odluke nije vodio računa o ponašanju tužiteljice kao ni o zakonskoj obvezi izdavanja računa. Zaključno navodi da je u smislu odredbe čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu kao specijalnog zakona odvjetnik obvezan stranci izdati račun nakon izvršene usluge, odnosno u slučaju opoziva ili otkaza u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći i to da je prekluzivan rok, a ne instruktivan ni dispozitivan.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi tuženice.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio nespornim:

- da je tužiteljica kao odvjetnica zastupala tuženicu u parničnim postupcima vođenim pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl. brojem P-771/2013 i P-3321/2011 i da je otkazala punomoć za zastupanje u tim predmetima 16. veljače 2016. te da je tuženica preuzela od tužiteljice, u njezinom odvjetničkom uredu u Rijeci, sve sudske spise 23. ožujka 2016.

8. Nastavno je utvrdio:

- da se račun R2 346/P1/1 na iznos od 17.812,50 kn odnosi na troškove zastupanja u predmetu posl. broj P-3321/11 dok se račun br. R2 347/P1/1 na iznos od 51.562,50 kn odnosi na troškove zastupanja u predmetu posl. broj P-771/2013 i ti računi da su izdani 24. srpnja 2017. s danom dospijeća 1. kolovoza 2017.

- da je tužiteljica kao punomoćnica ovdje tuženice zaprimila drugostupanjske odluke u parničnim predmetima suda prvog stupnja posl. br. P-771/2013, dana 10. ožujka 2016. te u predmetu posl. br. P-3321/2011 dana 23. ožujka 2016.

- da su stranke i svjedok GI, tada suprug tuženice, bili u poslovnom i prijateljskom odnosu preko devet, deset godina, a koji odnos je započeo prvotno tako da jer ovdje tužiteljica kao odvjetnica početno zastupala GI, bivšeg supruga tuženice, da bi nastavno u sporova vezanim za nekretninu u Marčeljima zastupala i ovdje tuženicu u više sudskih postupaka,

- tuženica ne spori da nije osobno podmirila troškove zastupanja, ali tvrdi da je troškove plaćao njezin tadašnji suprug GI i to paušalnim isplatama u mjesečnom iznosu od 1.250,00 kn tijekom 2015., isplatama troškova na račun tužiteljice u njegovim sudskim postupcima u kojima je uspio te kompenzacijama, uslugama izvršenim tužiteljici pri otvaranju njezinog odvjetničkog ureda u Rijeci (traženju poslovnog prostora, montiranju namještaja i sl.) u vezi s čim da nisu dostavljeni nikakvi materijalni dokazati zbog čega sud navode o isplati na drugi način nije prihvatio istinitim,

-da parnične stranke nisu imale dogovor/ugovor o plaćanju troškova odvjetničkih usluga po pravomoćnom okončanju svakog predmeta ovisno o uspjehu u sporu već da je postojao dogovor da će troškove platiti po pravomoćnom okončanju sudskih postupaka i da su predmeti posl. broj P-3321/11 i P-771/13 za koje je tužiteljica izdala račune 24. srpnja 2017. okončani tijekom ožujka 2016. i da tužiteljica za troškove iz tih predmeta nije izdala druge račune,

-da je punomoć ugovor o nalogu u smislu odredbe čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO-a) kojim se obvezuje nalogoprimac nalogodavcu da za njegov račun poduzme određene poslove i ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa dok je u smislu odredbe čl. 776. ZOO-a, ako nije drugačije ugovoreno nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla,

-da u smislu odredbe čl. 18. Zakona o odvjetništvu odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad i na naknadu troškova u vezi obavljenim radom sukladno Tarifi te da je u slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći, ali da propisani rok nije prekluzivan jer da je tbr. 48. stavak 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisuje da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju iz čega proizlazi da je u slučaju zastupanja stranke u sudskom postupku posao obavljen kada je zastupanje završeno donošenjem pravomoćne sudske odluke, odnosno eventualno i prije otkazom ili opozivom punomoći,

-da tužiteljica osnovano potražuje od tuženice naknadu za pružene odvjetničke usluge u postupcima suda prvog stupnja posl. br. P-3321/2011 i P-771/13 prema utuženim računima jer nije sporno da je tužiteljica poduzela radnje zastupanja tuženice, a sud analizom provedenih dokazima uz primjenu pravila o teretu dokazivanja nije utvrdio da bi tuženica za vrijeme trajanja tih sudskih postupaka plaćala tužiteljici njezine odvjetničke troškove, nagradu za zastupanje, a teret dokazivanja te tvrdnje da je tuženici,

- po računu broj R2 346/P1/1 kn u predmetu posl. broj P-3321/11 da je osnovan zahtjeva za isplatom iznosa od (15.000,00 kn) 1.990,84 eur koji se odnosi na troškove zastupanja po odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15:dalje-Tarifa) i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.7. točka 1. Tarife) za zastupanje na ročištima (9. travnja 2013. i 12. veljače 2014.) u iznosu od 2.000,00 kn (tbr.9.2.), za pristup ročištima 10. travnja 2014., 11. lipnja 2014. i 10. rujna 2014. u ukupnom iznosu od 750,00 kn (tbr. 9.5.), za zastupanje na ročištu 22. listopada 2014. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr.9.1.), za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (tbr. 10. toč. 1.) te za sastav 6 podnesaka u iznosu od 6.000,00 kn (Tbr.8.1.) što ukupno iznosi 12.000,00 kn i uvećano za PDV od 25% sveukupno 15.000,00 kn/ 1.990,84 eur.

- po računu broj R2 347/P1/1 iz predmeta P-771/2013 (vps 394.678,00 kn) da su izvršene sve radnje i troškovi pravilno obračunati u skladu s tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi iz tog računa da se odnose na sastav tužbe u iznosu od 5.000,00 kn (tbr.7.1.), sastav podneska od 2.rujna 2013. u iznosu od 5.000,00 kn (tbr. 8.1.), za zastupanje na četiri ročišta u ukupnom iznosu od 20.000,00 kn (tbr.9.1.) te za zastupanje na dva ročišta u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn (tbr.9.2.), za sastav žalbe u iznosu od 6.250,00 kn (tbr. 10. t. 1.) ukupno 41.250,00 kn odnosno uvećano za PDV od 25% sveukupno je 51.562,50 kn/ 6.843,52 eur te da je osnovan cjelokupna tražbina po tom računu.

8.1. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica, temeljem potpisanih punomoći, sklopljenih ugovora o nalogu, zastupala tuženicu u predmetima posl. broj poslovni broj P-3321/11 i posl. broj P-771/2013. te da je otkazala punomoć za zastupanje u tim predmetima 16. veljače 2016. i da je tuženica preuzela spise iz tih predmeta 23. ožujka 2016. Nije sporno ni da su tužiteljici dostavljene drugostupanjske odluke u predmetima posl. br. P-771/2013, 10. ožujka 2016. i poslovni broj P- 3321/2011, 23. ožujka 2016. te da je tužiteljica izdala račune za naknadu troškova zastupanja u svim predmetima 24. srpnja 2017. Nije sporno i da stranke postupka nisu sklopile pismeni ugovor o naknadi troškova zastupanja ovisno o uspjehu u sporu. Sporno je, je li tuženica podmirila tužiteljici odvjetničke usluge za zastupanje u tim predmetima tijekom vođenja postupka, je li preklundirana u pravu potraživanja predmetne isplate, odnosno je li obvezna isplatiti dosuđeni iznos tražbine.

9. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaju žalitelji. Presuda nije nerazumljiva ni proturječna sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

10. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja analizom svih provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice primjenom odredbe članka 8. ZPP-a i naveo odlučne razloge za utvrđenje djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva koji žalbenim tvrdnjama nisu dovedeni u pitanje.

11. Opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio istinitom tvrdnju tuženice o novčanoj isplati i kompenzaciji tih troškova sa troškovima tužiteljice, a koju isplatu i kompenzaciju je navodno izvršio njezin bivši suprug GI. Naime, tuženica nije određeno ni navela za koje radnje je platila tužiteljici naknadu i u kom iznosu, a to nije moguće utvrditi ni sadržajem iskaza saslušanog svjedoka, bivšeg supruga tuženice. Osim toga taj svjedok, iako bivši suprug tuženice u dobrim je odnosima s tuženicom i logično iskazuje u njezinom interesu. Pri tom treba kazati da navedeni svjedok, kao i tuženica, uopćeno govore o podmirenju nagrade za zastupanje paušalnim uplatama, kompenzacijama i slično te da ni iz njegovog iskaza nije moguće utvrditi da bi na taj način bile podmirene upravo ovdje sporne uplate, naprotiv iz sadržaj njegovog iskaza proizlazilo bi da su na takav način podmirene usluge zastupanja njega osobno u drugim predmetima, u sporovima koji su se odnosili na njega, a ne predmetne usluge zastupanja tuženice. Protivno žalbenim tvrdnjama tek činjenica da tužiteljica odmah po otkazu ugovora o zastupanju nije izdala račune za zastupanju u svim predmetima ne dovodi u dvojbu vjerodostojnost njezinog iskaza ni pravilnost utvrđenja suda o nepodmirenju predmetne tražbine po tuženici.

12. Dokumentacija koju je dostavila tuženica po prvi puta uz žalbu, a koja se odnosi na elektronsku komunikaciju stranaka u razdoblju od prosinca 2015. do travnja 2017., prijedlog uza ovrhu u predmetu Ovr-8093/16 sa podnescima ovrhovoditelja u tom predmetu kupoprodajni ugovor sklopljen između GI i grada [adresa] te kaznenu prijavu ŠI protiv tužiteljice i dokumentacija vezana uz tu prijavu nije odlučna jer se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, u smislu odredbe čl. 352. stavak 1. ZPP-a.

13. Neosnovane su žalbene tvrdnje da bi sud prvog stupnja odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima tužiteljice iz čl. 3. stavak 3. ZPP-a i povredi poreznih propisa jer su sporni računi izdani u skladu s odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011- dalje u tekstu ZO) i odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014) i imaju sadržaj propisan zakonskim odredbama dok eventualno poslovanje tužiteljice s bivšim suprugom tuženice GI koje se odnosi na druge predmete nije odlučno za predmetno utvrđenje.

14. Budući da je tužiteljica u cijelosti ispunila svoju obvezu iz Ugovora o najmu u odnosu na predmetnu tražbinu, poduzela je sve radnje u postupku, te da tuženica kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja nije podmirila troškove zastupanja, tužiteljica ostvaruje po osnovi ugovora o nalogu, u smislu odredbe čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 35/05., 41/08. i 125/11:dalje-ZOO), pravo na naknadu potraživanog dosuđenog iznosa visina kojega određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedena u pitanje.

15. Pravilno je osnovanost tražbine prvostupanjski sud temeljio na odredbi članka 18. stavak 1. i 3. Zakonu o odvjetništvu („Narodne novine“, br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11:dalje-ZO) koji je bio na snazi u vrijeme otkaza punomoći.

16. Odredbom članka 18. stavak 2. tog zakona propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom, sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost Ministra pravosuđa. Ministar pravosuđa kod davanja suglasnosti da će voditi računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu dok je stavkom 3. propisano da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik da je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

17. Iako iz sadržaja predmeta proizlazi da tužiteljica nije izdala predmetne račune u roku od 30 dana od otkaza ugovora o zastupanju pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da nije preludirana u pravu zahtijevati isplatu po tim računima jer rok propisan odredbom čl. 18. stavak 3. ZO-a, specijalnog propisa koji se primjenjuje na ovaj predmet, nije prekluzivan u smislu da bi odvjetnik ukoliko ne izda račun u tom roku izgubio pravo naplatiti potraživanje. Da bi se radilo o prekluzivnom roku trebalo bi izričitom zakonskom odredbom biti propisane posljedice propuštanja roka, o čemu se u konkretnom predmetu ne radi.

18. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka donijeta na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.i 126/22) .

19. Slijedom izloženog, svi žalbeni navodi tuženice su neosnovani te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žabu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

20. Zahtjev tuženice koja nije uspjela u žalbenoj fazi postupka kao i zahtjev tužiteljice za trošak sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, s time da zahtjev za sastav odgovora na tužbu nije bio potreban za donošenje predmetne odluke.

21. Nepobijani dio točke II izreke presude ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić