REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj Gž Ovr-388/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku [naziv], odvjetniku u [adresa], radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-126/2025-7 od 11. srpnja 2025., 7. listopada 2025,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-126/2025-7 od 11. srpnja 2025., na način da se odbija kao neosnovan prijedlog ovršenika od 4. lipnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za pljenidbu i prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se provodi temeljem prijedloga ovrhovoditelja podnesenog Financijskoj agenciji 28. siječnja 2025., osnovom bjanko zadužnice od 19. prosinca 2024., ovjerene od strane javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, poslovni broj OV-9309/24.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Odgađa se izdavanje naloga bankama za daljnju pljenidbu i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenika MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po zahtjevu za izravnu naplatu novčanog potraživanja ovrhovoditelja ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], podnesenog Financijskoj agenciji dana 28. siječnja 2025., temeljem bjanko zadužnice od 19. prosinca 2024., ovjerene od strane javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, pod brojem OV-9309/2024, do donošenja odluke u ovom predmetu po prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja nedopuštenim.

Zabranjuje se Financijskoj agenciji daljnja pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika, sukladno prethodnom stavku.“

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditelj navodeći da je pogrešno primijenjena odredba čl. 65. st. 2. Ovršnog zakona; da je sud donio odluku bez dokaza ovršenika; ukazuje od čega se sastoji dug ovršenika u iznosu 10.000,00 eura; da ovršenik izbjegava povrat duga. Predlaže ukinuti rješenje i nastavak postupka pljenidbe.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem prihvatio prijedlog ovršenika za odgodom izravne naplate (odgodom pljenidbe i prijenosa) na sredstvima ovršenika, a temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu osnovnom bjanko zadužnice od 19. prosinca 2024., ovjerene od strane javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, poslovni broj OV-9309/24.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo. Nisu počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

7. Iz stanja predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog FINA-i za izravnu naplatu osnovnom bjanko zadužnice, a radi naplate tražbine u iznosu ukupno 10,000,00 eura; da je ovršenik dana 4. lipnja 2025. podnio prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate iz razloga jer je podnio tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te jer bi trpio teško nadoknadivu štetu, budući da mu je za sve vrijeme dok se provodi pljenidba i prijenos onemogućeno korištenje njegovih redovitih primanja, osim u manjem – zaštićenom dijelu, što mu onemogućava uzdržavanje sebe i svoje obitelji.

8. Odredbom članka 210. st. 1. OZ određeno je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. U st. 2. istog članka propisano je, među ostalim, da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki.

10. Činjenica da je ovršenik podnio tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na temelju koje je određena izravna naplata, predstavlja razlog za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ i time je ispunjena objektivna pretpostavka za odgodu ovrhe, uz ovdje ogradu o kojoj nastavno.

11. Međutim, okolnosti koje ovršenik navodi u prijedlogu da bi provedbom pljenidbe i prijenosa trpio nenadoknadivu štetu, odnosno teško nadoknadivu jer bi ostao bez sredstava čime bi se onemogućilo njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje njegove obitelji, nisu okolnosti koje u ovom slučaju vode zaključku da postoji vjerojatnost da bi provedbom ovrhe (izravne naplate) za ovršenika nastala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta.

12. Naime, ovršenik ne daje nikakve podatke o svojim primanjima, imovini, članovima obitelji koje uzdržava, njihovim primanjima da bi se uopće moglo izvesti zaključak da vjerojatnost da će njegovo i njihovo uzdržavanje biti otežano u mjeri koja bi predstavljala nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu postoji. Navodi ovršenika nisu činjenično potkrijepljeni i kao takvi se ne mogu prihvatiti kao navodi koji u dovoljnoj mjeri čine vjerojatnim opasnost nastanka teško nadoknadive, odnosno nenadoknadive štete.

13. Svrha ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate jest namirenje ovrhovoditelja i sam taj postupak i namirenje ovrhovoditelja kroz isti nije šteta za ovršenika. Ovršenik, dakle nije učinio vjerojatnim, u potrebnoj mjeri, da su njegove materijalne prilike takve da upućuju na to da bi naplatom predmetne tražbine bilo ugroženo njegovo uzdržavanje, kao i uzdržavanje njegove obitelji.

14. Osim toga, valja primijetiti da visina tražbine u iznosu od 3.000,00 eura i nije sporna, niti je tužba radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pokrenuta u svezi cjelokupne tražbine, već samo u dijelu u kojem se zahtijeva namirenje i za iznos od 7.000,00 eura.

15. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci, čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi sa čl. 373. t. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ.

U Puli – Pola 7. listopada 2025.

Sutkinja

Alenka Paus