Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4201/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PLODINE d.d. i okrivljene odgovorne osobe DĐ, zbog prekršaja iz članka 37. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o hrani („Narodne novine“ broj: 18/23.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe zastupane po braniteljici NĐ, odvjetnici u [adresa], podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: Pp-3887/2023-19 od 1. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe PLODINE d.d. te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba PLODINE d.d. obvezna je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba PLODINE d.d. proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 37. stavka 1. točke 5. Zakona o hrani, činjenično opisanog u izreci presude, te je kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 6.630,00 eura. Istom presudom drugookrivljeni DĐ je, temeljem članka 181. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe za isto djelo, s obrazloženjem da tijekom postupka nije dokazano da je odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi.

1. Istom presudom okrivljena pravna osoba je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljena pravna osoba je pravodobno po braniteljici podnijela žalbu u kojoj u bitnome navodi kako iz činjeničnog opisa djela koje je okrivljeniku optužnim aktom stavljeno na teret ne proizlazi postojanje djela za koje je proglašen krivim, a iz razloga što u činjeničnom opisu nije navedena Uredba (EZ) br. 178/2002 koja čini bitno obilježje terećenog djela. Žalitelj ujedno ističe da mu je povrijeđeno pravo na obranu iz razloga što mu nije omogućeno da se očituje na iskaze tri saslušana svjedoka, čime je ujedno počinjena i povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona odnosno članka 195. stavka 1. točke 11. istog Zakona.

2. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno navodima žalitelja, u predmetnom slučaju ne radi se o prekršaju blanketne naravi s obzirom da kažnjiva i materijalnopravna odredba Zakona o hrani u potpunosti reguliraju protupravno postupanje počinitelja, pri čemu Uredba (EZ) br. 178/2002 ne regulira djelo na potpuniji ili precizniji način pa da bi se prekršajna odgovornost počinitelja eventualno vezivala uz povredu spomenute Uredbe.

3. Naime, člankom 37. stavkom 1. točkom 5. Zakona o hrani propisano je da će se za prekršaj kazniti počinitelj „ako stavlja na tržište hranu koja je zdravstveno neispravna odnosno štetna za zdravlje ljudi, što je protivno članku 14. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 12. stavku 2. podstavcima 1. do 18. ovoga Zakona“, dok je člankom 12. stavkom 2. podstavkom 3. istog Zakona propisano da se u smislu članka 14. stavka 2. podstavka a) Uredbe (EZ) br. 178/2002, hranom štetnom za zdravlje ljudi smatra se hrana koja je zdravstveno neispravna jer se nalazi na tržištu nakon datuma »upotrijebiti do«. S druge strane, članak 14. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 propisuje da „nesigurnu hranu nije dozvoljeno stavljati na tržište“, dok je preostalim odredbama Uredbe u bitnome propisano što se uzima u obzir pri odlučivanju je li hrana nesigurna odnosno štetna za zdravlje ljudi.

4. Imajući u vidu prethodno navedene odredbe mjerodavnih propisa, jasno je da u predmetnom slučaju nije riječ o prekršaju blanketne naravi s obzirom da zakonske odredbe potpunije reguliraju inkriminirano djelo od spomenute Uredbe, pa se prekršajna odgovornost počinitelja ne veže uz povredu drugog propisa (Uredbe) koji bi eventualno dopunio biće terećenog djela.

5. Slijedom navedenog, činjenični opis prekršaja sadržan u optužnom prijedlogu, istovjetno kao i u pobijanoj presudi, potpun je te iz njega proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja predmetnog prekršaja.

6. Suprotno stavu žalitelja, po ocjeni ovog suda nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, već je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni spisu predmeta. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem, a iznesenim žalbenim navodima žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Jednako tako, po ocjeni ovog Suda, okrivljeniku nije povrijeđeno pravo na obranu time što mu nisu dostavljeni zapisnici o ispitivanju svjedoka od dana 4. ožujka 2025., s obzirom da okrivljenik na navedeno ročište, iako je bio uredno pozvan, nije pristupio, a isto u svakom slučaju nije utjecalo na pravilnost ni zakonitost pobijane presude s obzirom da je činjenično stanje nesporno utvrđeno već temeljem materijalne dokumentacije priležeće spisu.

7. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da kazna izrečena okrivljeniku nije prestroga te da je ista primjerena prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona) i postizanje svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za predmetno djelo te je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, dok okrivljenik u žalbi ne ističe niti ne dokumentira naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke.

8. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.