Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2771/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Močić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ŠS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijo Lovrić, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Psp-48/2023-33 od 24. travnja 2025., dana 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Psp-48/2023-33 od 24. travnja 2025. u točki I. izreke.

II Prihvaća se žalba tuženika te se ukida navedeno rješenje u točki II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na način da je dana 9.3.2023.g. protupravno, samovlasno i neovlašteno postavio električnu parking rampu na navedenu nekretninu, pa se nalaže tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije učinjenog smetanja suposjeda i to na način da ukloni naprijed navedenu električnu parking rampu te mu se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.099,68 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv navedenog rješenja i odluke o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev, odnosno odbaci tužbu, a tuženiku dosudi troškove postupka, odnosno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, ali je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. U predmetnom postupku tužitelj traži zaštitu svog suposjeda nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno puta koji prolazi po toj nekretnini koji mu je, prema njegovim navodima, oduzeo tuženik postavljanjem električne parking rampe.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da predmet spora predstavlja rampa postavljena ispred, odnosno, sjeverno od željezne kapije i betonskih stupova, poslovne zgrade anagrafske oznake [adresa] i stambene zgrade [adresa] i koja pokazan rampa se nalazi istočno od poslovne zgrade anagrafske oznake [adresa] zapadno od stambene zgrade anagrafske oznake [adresa] koja je u vlasništvu tužitelja,

- da se rampa pruža u smjeru istok-zapad, širine cca 4 m, postavljena je na visini cca 1m te se od nje ka jugu pruža asfaltirana površina preko koje se, prema kazivanju tužitelja, pristupa na tužiteljevu nekretninu i na nekretninu tuženika.

U trenutku očevida nekretnina tuženika, u naravi je poslovna zgrada sa skladištem [obrt] dok je nekretnina tužitelja u zakupu drugih osoba,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi se rampa nalazila upravo na zk čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- da iz iskaza saslušanih svjedoka US, FS i MS, u bitnom proizlazi da je rampa postavljena na zajedničkom asfaltiranom prolazu koji ide od Jadranske magistrale od poslovnih objekata tužitelja i tuženika i u koje poslovne objekte su dolazili veliki kamioni koji su teret odlagali u te poslovne objekte, i koji zajednički prolaz su svi koristili prije više od 20 godina , pa je tako iz iskaza svjedoka NS,a koja je neko vrijeme bila u najmu stana u objektu vlasnosti tužitelja a koja je poslovno vezana s tuženikom, budući da radi u Agenciji za nekretnine te iznajmljuje poslovne prostore vlasnosti tužitelja, sud utvrdio da tužitelj i tuženik za pristup za svoje nekretnine koriste ovaj zajednički prolaz jer tužitelj taj prostor koristi više od 20 godina dok za tuženika ne može kazati koliko dugo i da poslovni prostori tužitelja koji se nalaze južno od rampe su stalno u najmu a radi se o šest poslovnih prostora u kojima se nalaze razne tvrtke i koji svi osim poslovnog prostora za fitness, koriste prolaz da bi pristupili skladištima ispod tih poslovnih prostora. Nakon što je tuženik postavio rampu, ključeve te rampe nema nitko osim onih kojima je ŠS dao, tako da postavljanjem rampe korisnici Ivanovih poslovnih prostora više ne mogu prolaziti kamionima, jer da bi prošao kamion rampa se mora dignuti, kao što je i poznato da je neko vrijeme rampa bila podignuta od strane sina tužitelja, ali je jedno vrijeme bila otvorena, na kojoj je postavljena fizički ponovno rampa, s time da kada je podignuta nesmetano se prolazi, kada je spuštena problem je jer se ona povremeno diže, objašnjavajući to činjenicom da kada netko fizički uđe s unutrašnje strane prostora rampe i ide izići, rampa se sama digne,

- da iz iskaza svjedokinje HS proizlazi da se radi o zajedničkom prolazu na kojem je podignuta rampa, pored koje rampe se može proći i pješice jer postoji prolaz od 80 cm, međutim vozila ne mogu prolaziti, a kojim prolazom su uvijek auti prolazili i kamioni do skladišta dok nije bilo rampe, kao što je i poznato da je rampa bila uklonjena neko vrijeme, a njoj nije poznato da li je tuženik ovlastio tužitelja na korištenje prolaza ali zna da se radilo o zajedničkom prolazu,

- da iz iskaza svjedoka MS, sina tužitelja, proizlazi da su tuženik i njegov otac dugogodišnji prijatelji i da je on u dobi od 15 godina bagerom radio taj zajednički prolaz koji je financirao upravo tužitelj na način što ga je asfaltirao, a da tuženik koji je surađivao s njegovim ocem, nikada ništa nije platio, već je govorio da je to zajednički prolaz koji i dan danas on koristi kao zajednički prolaz za pristup svojim nekretninama, te nakon što je tuženik postavio rampu, a on došao kamionom do rampe koja je bila zatvorena, od tuženika zatražio objašnjenje, isti je odgovorio da mu plate 500,00 eura mjesečno da može prolaziti a za uzvrat da će im on dati ključ.

Iz njegovog iskaza je nadalje utvrđeno da je on jedno vrijeme skinuo tu rampu, koju je bio pohranio u svoju garažu, i da je optužen za krađu, i da ju je ponovno vratio te da sada kada ide sa svoje nekretnine prema cesti da se rampa diže a kada hoće s ceste na nekretninu da do rampe postoji željezna kapija, aktivira se rampa, odnosno diže se i on može proći. Nadalje je iskazao da je ovaj zajednički prolaz, koji koriste ne samo njegov otac, tuženik već i njegov stric, je put kojim s kamionom najlakše može pristupiti do svog poslovnog prostora, iako ima i okolni put kojim je teško proći s kamionom,

- da iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da je rampa koju je tuženik postavio na zajedničkom putu, kojeg je tužitelj radio, bila zaključana dok sada nije i može se proći, da je put formiran prije 30 godina a vodi do prizemlja njihovih objekata koji su u najmu i služio je za pristup šleperima i koji do trenutka postavljanja rampe su nesmetano dolazili do tih skladišta, odnosno poslovnih prostora. Također, iz njegovog iskaza je utvrđeno da on nema ključ od rampe, iako je tuženik tvrdio da je dao ključeve radnicima koji rade u ovom prostoru, da on osobno nema ključ, da je ta rampa danju dignuta, noću ne i da on isto tako ovim zajedničkim prolazom svojim vozilom je dolazio do svog stambenog objekta, da do istog može doći i s druge strane ali da mu je teže s kamionom. Također je iskazao da je njegov sin i njegovi radnici maknuli rampu jer nisu mogli proći te radnik je skinuo taj krak ali je kasnije i vraćena,

- da iz iskaza tuženika kao stranke proizlazi da je put njegovo vlasništvo, gdje je tužitelj imao pravo prolaza ali da je on ovu rampu podigao zato što su se u njegovom dvorištu parkirale nepoznate osobe po cijeli dan i vraćali se po ta vozila tek navečer a kako su u njegovom poslovnom prostoru u najmu [obrt] i [obrt], dostava robe u tuženikova skladišta na takav način parkiranja trećih osoba nije bila moguća.

6.1. Dolazilo je do negodovanja te je on postavio rampu s time da je daljinski upravljač rampe dao djelatnicima [obrt] i [obrt] a kako su dolazili kamioni za dostavu koji su počeli svirati zbog spuštene rampe, on se dogovorio s firmom koja je stavila rampu da se otvara u 07.00 h ujutro a u 08.00 h navečer da se spušta, te da tu aplikaciju ima on, [obrt] i [obrt] te da je radnicima tužitelja dozvolio da koriste rampu dok tužitelj za pristup do svoje nekretnine ima sa istočne strane ulaz. S time da iz njegovog iskaza je utvrđeno da dok nije postavio rampu da je tužitelj ovim putem svojim vozilom dolazio do svog objekta, i da tužitelju nije dao ključ, odnosno aplikaciju od ove rampe, kao što je i potvrdio da je unatrag dvije godine od tužitelja tražio mjesečno 500,00 eura za prolaz ovim putem, a kako tužitelj nije reagirao i kada je došao sin tužitelja da bi platio on nije prihvatio jer tužitelj nije reagirao.

7. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda da iz iskaza svjedoka te i samih parničnih stranaka u bitnome proizlazi da je na čest. zem. [katastarska čestica] katastarske oznake 408/1 K. O. [katastarska općina], na kojoj je podignuta električna rampa, u naravi put i to zajednički pristupni put za nekretnine tužitelja, tuženika i tužiteljeva brata, više od 20 godina, i koji su koristili za pristup svojim nekretninama, to je podizanje električne rampe od strane tuženika, tuženik tužitelja zasmetao u dugogodišnjem suposjedu predmetne nekretnine u vidu provoza i prolaza i to ne samo tužitelja kao neposrednog suposjednika koji je svojim vozilom ovim putem pristupao do svojih poslovnih prostora i stambenog objekta već i kao posrednom posjedniku poslovnih prostora koje je dao u najam firmama kao [obrt] i Massello d.o.o. Znači, postavljanjem te rampe tužitelj bez davanja ključeva ili aplikacije tužitelju od strane tuženika, tužitelj je zasmetan u svom dotadašnjem mirnom suposjedu zajedničkog prolaza, u naravi nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

8. Tužitelj je dokazao da je svoj posljednji mirni suposjed čest. zem. na kojoj je podignuta rampa, zbog čega ne stoji prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja, koji se ponavlja i u žalbi.

9. Provedene dokaze sud je pravilno ocijenio, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, pa nisu osnovani suprotni žalbeni navodi, a o svojim zaključcima dao je i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Tvrdnje tuženika da se tužitelj poslužio samopomoći, pa nema pravo na posjedovnu zaštitu jer je podigao rampu koja je priječila prolaz kamionima do skladišta južno od iste u vlasništvu tužitelja ne stoji, jer iz iskaza samog tuženika proizlazi da je postavio rampu, a da je daljinski upravljač rampe dao djelatnicima [obrt] i [obrt] a kako su dolazili kamioni za dostavu koji su počeli svirati zbog spuštene rampe, on se dogovorio s firmom koja je stavila rampu da se otvara u 07.00 h ujutro a u 08.00 h navečer da se spušta, te da tu aplikaciju ima on, [obrt] i [obrt], dakle tužitelj nema aplikaciju koja bi mu omogućila samostalno otvaranje rampe, već je u tome ovisan o tuženiku. Tuženik je naime iskazao da je radnicima tužitelja dozvolio da koriste rampu dok tužitelj za pristup do svoje nekretnine ima sa istočne strane ulaz. Sin tuženika je rampu bio uklonio, ali je ona ponovno postavljena pa se ne može zaključiti da je putem samopomoći uspostavljeno ranije posjedovno stanje.

11. Iz samog iskaza tuženika dakle proizlazi da rampa i dalje postoji te da aplikaciju za otvaranje ima on i tvrtke kojima ju je povjerio, kao što to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka, pa nisu osnovani žalbeni navodi da je tužitelj uspostavio suposjed kakav je prethodno postojao na temelju samopomoći (što međutim nije pitanje aktivne legitimacije, niti bi u slučaju da je tako i utvrđeno, tužbeni zahtjev trebalo odbaciti kako sugerira žalba).

12. Budući da je pravilno u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da je tužitelj bio posljednji mirni suposjednik zajedničkog prolaza označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kat. oznake 408/1, da je postavljanjem rampe bez davanja ključa ili aplikacije od strane tuženika tužitelju, iako je rampa sada otvorena, a noću spuštena, tužitelj zasmetan u svom dosadašnjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine u vidu provoza osobnim automobilima i kamionima za iznajmljene poslovne prostore, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

13. Tužitelj je kao suposjednik prije postavljanja rampe mogao u svako doba proći spornim putem, dok to sada može samo onda kada je rampa voljom tuženika otvorena, a činjenica, da bi tužitelj mogao ostvariti prolaz na drugi način (bilo preko druge nekretnine ili osnivanjem služnosti puta) nema nikakvog utjecaja na odluku u parnici o smetanju posjeda.

14. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 70/19 - dalje ZV), propisano je, da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

15. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

16. U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 21. i 22. ZV, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

17. Osnovano se međutim prigovara odluci o parničnom trošku, u kojem sud obrazlaže da je donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dosudio trošak punomoćnika tužitelja na ime troška jednokratne nagrade od 250 bodova za četiri radnje, te zastupanje na ročištima od 28.05.2024.g, 16.09.2024.g, 06.11.2024.g. , 16.12.2024.g, 13.02.2025., 13.03.2025.g, svaka po 50 bodova, sastav podnesak od 16.12.2024.g 50 bodova, pri čemu sud nije obrazložio koje je četiri radnje dosudio na temelju Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, dalje: OT). U obrazloženju odluke o troškovima su nabrojene daljnje radnje za koje je dosuđena naknada od po 50 bodova, u skladu s Tbr. 7/2 OT, pa bi se moglo zaključiti da se radi o troškovima sastava tužbe i ročištima od 3.10.2023. i 13.11.2023., ali ne i koja bi bila četvrta radnja.

18. Zato je odluka o troškovima opterećena bitnom povredom ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11. i ne može se ispitati. U ponovljenom postupku sud će donijeti zakonitu odluku o troškovima postupka te o istom dati valjane razloge.

19. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović