Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1658/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJE

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika LJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženice MJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Grilec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i 1. tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3946/2020-44 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja CJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3946/2020-44 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke gdje je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev kojim traži obvezati 1. tuženika ŠJ i 2. tuženicu KJ na isplatu svote od 6.281,11 eura sa kamatama tekućim od 12. ožujka 2020. pa do isplate.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3946/2020-44 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke gdje je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja CJ kojim traži obvezati 2. tuženicu KJ na isplatu svote od 92.347,46 eura sa zateznom kamatom te sudi:

Nalaže se 2. tuženici MJ solidarno s 1. tuženikom LJ isplatiti tužitelju CJ 92.347,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koju u ostalim odnosima određuje odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), u roku od 15 dana.

III Odbija se žalba 1. tuženika LJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3946/2020-44 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba 1. tuženika LJ izjavljena protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3946/2020-44 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

II Uvažava se žalba tužitelja CJ i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3946/2020-44 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke i rješava:

Nalaže se 2. tuženici MJ naknaditi, solidarno s 1. tuženikom LJ trošak parničnog postupka u svoti od 9.236,00 eura, u roku od 15 dana.

III Nalaže se 1. tuženiku LJ i 2. tuženici MJ solidarno naknaditi tužitelju CJ trošak sastava žalbe u svoti od 2.315,62 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Nalaže se I. tuženiku LJ isplatiti tužitelju CJ iznos 92.347,46 eur sa zateznom kamatom od 8. prosinca 2018. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. određuje po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju do 31. prosinca 2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te u razdoblju od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev kojim se predlaže obvezati obvezati I. tuženika na isplatu iznosa 6.281,11 eur sa zateznom kamatom od 12. ožujka 2020. do isplate, kao i u dijelu kojim se predlaže obvezati II. tuženicu na isplatu iznosa

98.628,56 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 92.347,46 eur sa zateznom kamatom od 7. prosinca 2018. do isplate;

- na iznos 6.281,11 eur sa zateznom kamatom od 12. ožujka 2020. do isplate."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

"I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa u visini 861.914,24 kn sa zateznom kamatom od 7. prosinca 2018. do isplate.

II. Nalaže se I. tuženiku LJ isplatiti tužitelju CJ trošak parničnog postupka u iznosu 20.815,03 eur sa zateznom kamatom od 20. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju CJ isplatiti II. tuženici MJ trošak parničnog postupka u iznosu 9.236,00 eur, u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II izreke kao i rješenja u dijelu pod točkom III izreke, žali se tužitelj ne navodeći određeno žalbene razloge s prijedlogom, pobijane dijelove prvostupanjske odluke preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. 1. tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I izreke a prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom II izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana dok je žalba 1. tuženika neosnovana.

4. Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da su prvostupanjske odluke jasne i razumljive te se mogu ispitati, nije ostvaren niti žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom prijeporu poštujući načelo iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP te je ocjenom dokaza sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja gdje od 1. i 2. tuženika traži solidarnu isplatu svote od 695.791,91 kuna/92.347,46 eura[1] koju je isplatio kreditoru, sljedniku Societe Generale-Splitskoj banci d.d. dana 7. prosinca 2018., po osnovi podmirenja novčane tražbine kreditora u odnosu na 1. tuženika kao korisnika kredita i 2. tuženice kao sudužnice.

7. Naime, 14. ožujka 2008. zaključen je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva između Societe Generale-Splitska banka d.d. u svojstvu kreditora, 1. tuženika kao korisnika kredita i 2. tuženice kao sudužnice te sada pok. supruge tužitelja i tužitelja u svojstvu protivnika osiguranja odnosno, fiducijarnih/založnih dužnika gdje su tužitelj i njegova pok. supruga pristali fiducijarno založiti svoju kuću i dvorište u [adresa] u [adresa] radi osiguranja kredita 1. tuženika.

7.1. Budući da kredit 1. tuženik a niti 2. tuženica kao njegova sudužnica nisu redovito otplaćivali pa je kreditor vršio ovrhu nad njihovom imovinom da bi naposlijetku kreditor nakon otkaza kredita pokrenuo ovršni postupak unovčenjem založene nekretnine u vlasništvu tužitelja putem javnog bilježnika sukladno odredbi čl. 274.f Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08- dalje: OZ), te je, usprkos osporavanju te ovrhe po tužitelju javni bilježnik 3. rujna 2018. oglasio prodaju nekretnine tužitelja, tužitelj je sredstvima ostvarenim prodajom nekretnine, dana 7. prosinca 2018. uplatio kreditoru 695.791,91 kunu po osnovi podmirenja kreditorove novčane tražbine koja se u tom trenutku ovršavala i za koju je oglašena prodaja nekretnine tužitelja.

7.2. Kako je time tužitelj podmirio tražbinu kreditora a glede 1. tuženika kao korisnika kredita i 2. tuženice kao njegove sudužnice, tužbenim zahtjevom traži njihovu solidarnu isplatu ove svote, kao i svote od 47.325,00 kuna/6.281,11 eura plaćene odvjetniku za pravnu pomoć pruženu glede ovršnog postupka i na koju svotu mu je punomoćnik, odvjetnik izdao račun 12. ožujka 2020. zbog čega je pretrpio štetu.

8. Prvostupanjski sud prihvaća dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za isplatu svote od 92.347,46 eura u odnosu na 1. tuženika primjenom odredbe čl. 91. ZOO jer je ovom isplatom tužitelj podmirio tražbinu kreditora po predmetnom Ugovoru o kreditu a i ispunio obvezu 1. tuženika čime je subrogacijom stekao pravo regresa, povrata prema 1. tuženiku u označenoj svoti, prethodno ocjenjujući neosnovanim istaknuti prigovor zastare.

9. U odnosu na isplatu svote od 6.281,11 eura odbija tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao da bi taj trošak podmirio čime bi mu tek nastala šteta a osim toga ocjenjuje da tužitelj u odnosu na 1. i 2. tuženike nije dokazao postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu imajući na umu da je nesporno kao protivnik osiguranja potpisao Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva čime je nesporno bio upoznat s pravima i obvezama iz označenog Sporazuma.

10. Glede 2. tuženice prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u cijelosti jer je 2. tuženica bila sudužnik po navedenom kreditu pa zaključuje kako je osnovan njezin prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj nije podmirio njezinu obvezu već obvezu 1. tuženika.

11. Između stranaka nije sporno da je 14. ožujka 2008. sklopljen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. [broj] kojim je kreditor Societe Generale-Splitska banka d.d. i predlagatelj osiguranja korisniku kredita, 1. tuženiku odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 117.780,00 CHF sa rokom otplate od 180 mjeseci te da je 2. tuženica označena sudužnicom a tužitelj i pok. AJ protivnicima osiguranja koji su, radi osiguranja otplate kredita odnosno, naplate svih tražbina iz tog Ugovora, pristali i ovlastili predlagatelja osiguranja (kreditora) samostalno izvršiti prijenos prava vlasništva na predlagatelja osiguranja nekretnine u [adresa] čija je vrijednost označena svotom od 235.465,00 eura.

12. Također nije sporno da je na temelju označenog Ugovora u zemljišnim knjigama upisano pravo vlasništva uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja novčane tražbine iz predmetnog kredita kao i da je protivnica osiguranja AJ umrla 2011. godine a korisnik kredita, 1. tuženik nije uredno otplaćivao kredit koji je stoga 28. travnja 2017. po kreditoru otkazan.

13. Potom je utvrđeno da je kreditor 4. rujna 2017. podnio prijedlog protiv tužitelja kao protivnika osiguranja za pokretanje postupka unovčenja predmeta osiguranja gdje je utvrđen i dug po kreditu na dan 30. kolovoza 2017. a 3. rujna 2018. je javni bilježnik donio Oglas o prodaji nekretnine te je određena prodaja nekretnine po Financijskoj agenciji koja je 16. studenog 2018. objavila Poziv na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi i 17. listopada 2018. objavila poziv na uplatu predujma za pokriće troškova prodaje elektroničkom javnom dražbom.

14. Budući da je tužitelj ovu nekretninu 7. prosinca 2018. prodao trećoj osobi, od sredstava ostvarenih prodajom je isplatio predlagatelju osiguranja, sljedniku kreditora-OTP banka Hrvatska d.d., obveze po kreditu 1. tuženika nakon čega je predlagatelj osiguranja povukao prijedlog za ovrhu na nekretnini jer je dugovanje po Ugovoru o kreditu u cijelosti podmireno uplatom tužitelja zbog čega je 13. prosinca 2018. obustavljen postupak prodaje nekretnine.

15. Kako je prvostupanjski sud, sukladno sadržaju dopisa OTP banke te spisa javnog bilježnika BR br. OU-150/17 utvrdio da je tužitelj platio dug 1. tuženika po označenom kreditu a koje plaćanje 1. tuženik u žalbi niti ne osporava, stečeni su uvjeti za primjenu odredbe čl. 91. ZOO te je tražbina kreditora sa svim sporednim pravima prešla na tužitelja zbog čega tužitelj kao ispunitelj može zahtijevati od 1. tuženika kao dužnika tražbinu koja je na njega prešla jer ju je isplatio vjerovniku odnosno, kreditoru.

15.1. Tako je došlo do zakonske subrogacije iz razloga što je tužitelj otplatio kredit 1. tuženika kako bi izbjegao ovrhu na nekretnini i samim ispunjenjem obveze 1. tuženika je na tužitelja prešla tražbina vjerovnika.

16. Instrumente osiguranja sredstava naplate potraživanja koja kreditnoj instituciji stoje na raspolaganju u slučaju kada dužnik prestane otplaćivati kredit ili ga otplaćuje neredovito, kreditne institucije mogu samostalno izabrati odnosno, imaju pravo odlučiti koje će instrumente osiguranja aktivirati i kojim redoslijedom pa su stoga potpuno neodlučni žalbeni navodi 1. tuženika kojima ukazuje na Ugovor o kreditu od 30. srpnja 1999., sklapanje Ugovora o darovanju između tužitelja i pok. SJ sa 1. tuženikom koji je sporazumno raskinut kao i osporavanje postojanja pravnog interesa tužitelja za ispunjenje obveze 1. tuženika te ukazivanje na odredbu čl. 1112. st. 1. ZOO tvrdnjom da je tužitelj izvršio isplatu znajući da nije dužan platiti.

17. S obzirom na ovako utvrđene činjenice je prvostupanjski sud u pravilnoj primjeni odredbe čl. 10. st. 1. ZPP odbio provesti dokaz saslušanjem svjedoka predloženih radi utvrđenja obiteljskih prilika i dogovora između tužitelja, njegove pok. majke i tuženika te naknadno poremećene odnose između stranaka budući da je kreditor sukladno sadržaju Ugovora i otkaza kredita te Sporazuma izvršio radnje potrebne za prelazak nekretnine u njegovu punopravno vlasništvo pa ne dolazi do primjene odredba čl. 1112. st. 1. ZOO.

17.1. S obzirom da je Sporazumom o osiguranju novčane tražbine ugovoren fiducijarni prijenos prava vlasništva na nekretnini tužitelja gdje su se stranke sporazumjele da će u slučaju dužnikovog zakašnjenja u plaćanju postupiti suglasno odredbi čl. 277. OZ a na temelju Sporazuma je u zemljišnim knjigama izvršen upis prijenosa prava vlasništva radi osiguranja a 1. tuženik je prestao plaćati dospjele anuitete iz Ugovora o kreditu te mu je stoga Ugovor otkazan, tužitelj je, nakon što je ispunio osiguranu tražbinu, osnovano zatražio povrat svote koju je isplatio kreditoru.

18. U parnici sud može i u ovom slučaju je odlučivao samo o tužbenom zahtjevu tužitelja pa kako tuženik glede svojih tvrdnji koje se odnose na možebitne sporazume stranaka, motive, nesavjesnost i nedostatak dobre vjere tužitelja kod postupanja u odnosu na ponovno stjecanje predmetne nekretnine ustupom 1. tuženika u ostavinskom postupku iza njegove majke i pok. supruge tužitelja nije postavio bilo kakav zahtjev u odnosu na tužitelja a utvrđeni su uvjeti za primjenu odredbe čl. 91. ZOO, žalbeni razlozi ne utječu na pravilnost i zakonitost ovog pobijanog dijela prvostupanjske presude.

19. Slijedom iznijetog, budući da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim i istaknuti prigovor zastare u smislu odredbe čl. 225. ZOO s obzirom da je isplatu tužitelj izvršio 7. prosinca 2018. a tužbu podnio 6. kolovoza 2020. dok su kamate dosuđene pravilnom primjenom odredbe čl. 1115. ZOO u svezi odredbe čl. 29. st. 1. ZOO, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP je odbijena žalba 1. tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

20. Sudužništvo u svojoj pravnoj osnovi ima karakter i elemente pristupanja dugu (čl. 101. ZOO) jer je riječ o ugovoru između vjerovnika i trećega kojim se treća osoba obvezuje vjerovniku ispuniti njegovu tražbinu koju ima prema dužniku i stupa u obvezu pored dužnika a dužnik se ne oslobađa obveze i njegov položaj se ne mijenja. Sudužnik nije s dužnikom u ugovornom odnosu u pogledu duga koji on duguje vjerovniku već je on u odnosu samo s vjerovnikom čiju poziciju poboljšava jer ispunjenje obveze vjerovnik može zahtijevati od obojice pa tako ovi elementi sudužništva određuju položaj vjerovnika kao onoga kojemu sudužnik duguje osobno

20.1. Sadržaj solidarnosti dužnika propisan je odredbom čl. 43. st. 1. ZOO prema kojoj svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen te se radi o pasivnoj solidarnosti kao obveznom odnosu u kojem je svaki od sudužnika dužan ispuniti cijelu činidbu vjerovniku.

20.2. Stoga je tužitelj ovlašten i od 2. tuženice zahtijevati isplatu cjelokupne nepodmirene tražbine te tako sukladno odredbi čl. 43. ZOO postoji solidarnost obveze na strani 1. i 2. tuženika.

21. Kako su za postojanje solidarne obveze ispunjene pretpostavke jer je zahtjev tužitelja usmjeren na više dužnika čije se obveze osnivaju na zajedničkoj pravnoj osnovi i istim interesima u ispunjenju činidbe, prvostupanjska presuda je u dijelu pod točkom II izreke, gdje je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom na isplatu svote od 98.628,56 eura u odnosu na 2. tuženicu donijet pogrešnom primjenom materijalnog prava ocjenom kako 2. tuženica nije pasivno legitimirana u ovoj parnici.

22. Tako je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena pobijana prvostupanjska presuda u označenom dijelu pod točkom II izreke te je naloženo 2. tuženici, solidarno s 1. tuženikom isplatiti tužitelju zatraženu svotu od 92.347,46 eura sa pripadajućim kamatama.

23. Glede zahtjeva tužitelja za isplatu odvjetničkih troškova u svoti od 6.281,11 eura kao naknadu štete uzrokovane činjenicom pokretanja i vođenja ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u svezi prodaje nekretnine je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako, u prvom redu tužitelj nije dokazao da bi taj trošak platio a potom je pravilno ocijenio da nisu dokazane sve pretpostavke odgovornosti za štetu odnosno, protupravnost ponašanja 1. i 2. tuženika koje bi uzrokovalo štetu tužitelju a naročito cijeneći činjenicu da je tužitelj nesporno kao protivnik osiguranja sklopio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju te znao i morao znati posljedice koje mogu uzrokovati ponašanja stranaka u ispunjenju ili neispunjenju ugovornih obveza.

24. Naime, izvanugovorna odgovornost za štetu zbog protupravne radnje nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete te da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice a sve ove pretpostavke dakle, subjekti odgovornosti za štetu, štetne radnje štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost moraju biti ispunjene kumulativno dok izostanak samo jedne od tih pretpostavki dovodi do isključenja odgovornosti za štetu.

25. Kako u ovom postupku nije utvrđeno postojanje uzročne veze između radnji 1. i 2. tuženika i možebitne štete u vidu plaćanja troškova zastupanja u ovršnom postupku koji je pokrenut u svezi pravnog posla kojega je nesporno slobodno zaključio tužitelj, koji niti u žalbi ne tvrdi a niti dokazuje da bi ovaj trošak punomoćnika platio odnosno nije dokazao niti postojanje štete, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu svote od 6.281,11 eura.

26. Odluka o troškovima postupka tužitelja donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ocjenom uspjeha tužitelja u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (sniženju tužbenog zahtjeva se tuženici nisu protivili) i to kako kvantitativnog tako i kvalitativnog uspjeha ocjenom da je tužitelj uspio u omjeru od 94 % te je potom, cijeneći vrijednost predmeta spora tužitelju, pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) obređen trošak u odnosu na 1. tuženika zbog čega je odbijena žalba 1. tuženika i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana u prvostupanjskom rješenju u dijelu pod točkom II izreke (čl. 380. toč. 2. ZPP).

27. Kako je odredbom čl. 161. st. 3. ZPP propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene suprotnoj strani, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP je preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja te je 2. tuženici naloženo solidarno sa 1. tuženikom isplatiti tužitelju parnični trošak u visini koja je pravilno obređena po prvostupanjskom sudu.

28. Tužitelju je nadalje primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP priznat trošak sastava žalbe, sa kojom parničnom radnjom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu (4%) zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi te je sukladno Tbr. 10.1. Tarife tužitelju priznat trošak sastava žalbe od 1.852,50 eura i trošak poreza od 463,12 eura ili ukupno 2.315,62 eura.

29. Trošak sudske pristojbe na žalbu tužitelju nije priznat jer ovaj trošak tužitelj nije imao.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis