Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1858/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice FNI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB:81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Damjan Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić i Krivić u Zagrebu i drugotuženika Općina Krapinske Toplice, Krapinske Toplice, Antuna Mihanovića 3, OIB: 97782176849, kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3060/2018-40 od 3. ožujka 2025. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3060/2018-40 od 3. ožujka 2025. u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3060/2018-40 od 3. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3060/2018-40 od 3. ožujka 2025.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3060/2018-40 od 3. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Nalaže se I tuženom Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB:81793146560 i II tuženom Općina Krapinske Toplice, Antuna Mihanovića 3, Krapinske Toplice, OIB:97782176849, da tužiteljici CNI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od ukupno 74.976,00 kuna za minulo razdoblje od 01. lipnja 2013. godine do 1. lipnja 2018. godine, te ubuduće iznos od 1.249.60,00 kn mjesečno najkasnije do svakog 1. u mjesecu sve do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

od 01.06.2013. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.07.2013. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.08.2013. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.09.2013. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.10.2013. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.11.2013. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.12.2013. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.01.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.02.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.03.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.04.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.05.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.06.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.07.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.08.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.09.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.10.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.11.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.12.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.01.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.02.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.03.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.04.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.05.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.06.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.07.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.08.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.09.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.10.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.11.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.12.2015. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.01.2014. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.02.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.03.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.04.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.05.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.06.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.07.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.08.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.09.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.10.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.11.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.12.2016. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.01.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.02.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.03.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.04.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.05.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.06.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.07.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.08.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.09.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.10.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.11.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.12.2017. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.01.2018. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.02.2018. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.03.2018. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.04.2018. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.05.2018. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

od 01.06.2018. godine pa do isplate na iznos od 1.249,60 kn

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II Nalaže se I tuženom Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB:81793146560 i II tuženom Općina Krapinske Toplice, Antuna Mihanovića 3, Krapinske Toplice, OIB:97782176849, da tužiteljici CNI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana." (točka I. izreke). Navedenom presudom nalaže se tužiteljici platiti prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 2.625,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke), odbija se zahtjev prvotuženika za nadoknadu troška u iznosu od 250,00 eura, kao neosnovan (točka III. izreke), nalaže se tužiteljici platiti drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od 15 dana (točka IV. izreke), odbija se zahtjev drugotuženika za nadoknadu troška u iznosu od 8.000,00 eura, kao neosnovan (točka V. izreke) te se odbacuje zahtjev drugotuženika za nadoknadu troška u iznosu od 1.250,00 eura (točka VI. izreke).

2. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3060/2018-40 od 3. ožujka 2025. nije dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom od 02. siječnja 2020. (točka I. izreke).

3. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužiteljica i to u dijelu pod točkama I.,

II. i IV. izreke zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači, podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužiteljica zahtijeva trošak sastava žalbe.

4. Protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3060/2018- 40 od 3. ožujka 2025. pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP s prijedlogom da sud pobijano rješenje preinači, podredno da isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužiteljica zahtijeva trošak sastava žalbe.

5. Žalba protiv presude i rješenja je osnovana.

6. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da pobijano rješenje ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja u točci 6. obrazloženja navodi da je tužiteljica preinačila tužbu nakon dostave tužbe tuženicima, a prvotuženik se protivio preinaci, pa stoga nije opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva, dok isto nije niti svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, u skladu s odredbom članka 190. ZPP. Međutim, sud prvog stupnja nepravilno zaključuje da je riječ o preinaci tužbenog zahtjeva u smislu članka 190. ZPP. Tužiteljica je već pri podnošenju tužbe tužbenim zahtjevom zahtijevala isplatu mjesečnih iznosa sve do zaključenja glavne rasprave, dok je podneskom od 2. siječnja 2020. samo uredila tužbeni zahtjev na način da je popisala mjesečne iznose koji su u međuvremenu (od dana podnošenja tužbe do dana pisanja podneska) dospjeli. Time, suprotno stajalištu suda prvog stupnja, tužiteljica nije preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva.

7. Slijedom navedenog, valjalo je pobijano rješenje ukinuti primjenom odredbe članka 380. stavka 3. ZPP, bez vraćanja na ponovan postupak, odnosno valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu koristi koju su tuženici stekli korištenjem sporne nekretnine u suvlasništvu tužiteljice u razdoblju od 01. lipnja 2013. do 01. lipnja 2018., odnosno stjecanje bez osnove korištenjem tuđe stvari.

9. Između stranaka nije sporno:

- da su prvotuženik kao pravni sljednik Hrvatske pošte i telekomunikacija Telekomunikacijski centar Krapina i drugotuženik sklopili Ugovor broj [broj] dana 23. prosinca 1996., a predmet Ugovora je zajedničko korištenje objekta i antenskog stupa na lokaciji [adresa]-kota 312 te da se isti nalazi na zk.č.br. 1357/2 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška].;

- da je tužiteljica uknjižena u zemljišnim knjigama kao suvlasnica predmetne čestice 1357/2 k. o. [katastarska općina] u 29/72 dijela te da je predmetnu česticu naslijedila na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. FN i CN;

- da tužiteljica niti tuženik nisu tražili izdavanje potvrde o pravu puta.

10. U postupku je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je jesu li tuženici koristili nekretnine u suvlasništvu tužiteljice bez valjane pravne osnove, a sporna je i solidarna odgovornost tuženika.

11. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je prvotuženik 13. lipnja 2012. od drugotuženika tražio suglasnost za montiranje mini linka na antenskom stupu (dopis prvotuženika od 13. lipnja 2012.);

- da je drugotuženika dao suglasnost prvotuženiku za montiranje mini linka na antenskom stupu (suglasnost drugotuženika od 21. lipnja 2012.);

- da tužiteljica nije dokazala da bi drugotuženik ostvario korist od prvotuženika u utuženom razdoblju od 2013.-2018. u iznosu od 9.951,03 eura/74.976,00 kuna.

12. Sud na temelju utvrđenih činjenica zaključuje da je prvotuženik na nekretnini u suvlasništvu tužiteljice stekao pravo puta u trenutku stupanja na snagu Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" br. 73/08. – dalje: ZEK/08), odnosno 1. siječnja 2008., te da u utuženom razdoblju od 2013. do 2018. prvotuženik nije stekao na teret imovine tužitelja korist u vidu neplaćene naknade za pravo puta, jer istu u tom razdoblju nije bio dužan niti plaćati. Sud prvog stupnja zaključuje da je prvotuženik u utuženom razdoblju imao zakonsku osnovu za korištenje sporne nekretnine, a obveza plaćanja naknade nije nastala po samom zakonu stjecanjem prava puta, već ista nastaje izdavanjem potvrde o pravu puta.

13. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer izreka presude proturječi razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava.

14. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju navodi kako nije sporno da je prvotuženik kao infrastrukturni operator izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu na nekretnini na lokaciji [adresa]-kota 312. Međutim, tužiteljica pravilno u žalbi ističe da je takvo utvrđenje suda prvog stupnja proturječno navodima prvotuženika. Prvotuženik na ročištu održanom 5. studenog 2019. iskazuje da niti je gradio navedeni objekt, niti postavljao navedeni antenski stup, niti je vlasnik tog objekta i antenskog stupa, već je na postojeći objekt i antenski tup postavio svoju elektroničko komunikacijsku infrastrukturu i to antene i uređaje za prijenos signala.

14.1. Odredbom članka 27. stavka 5. ZEK/08 propisano je da elektronička komunikacijska infrastruktura u smislu odredaba ovoga članka te članaka 28. i 29. ovoga Zakona obuhvaća kabelsku kanalizaciju, elektroničke komunikacijske vodove koji se postavljaju izvan kabelske kanalizacije i stupove nadzemne komunikacijske mreže.

14.2. Iz iskaza prvotuženika ne može se na nedvojben način utvrditi je li izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu u smislu članka 27. stavka 5. ZEK/08. Dakle, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, u postupku je sporno je li prvotuženik izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu na nekretnini koja je u suvlasništvu tužiteljice, a o čemu ovisi i utvrđenje suda prvog stupnja da je prvotuženik stekao pravo puta na temelju odredbe članka 28. stavka 1. ZEK/08. Naime, da bi infrastrukturni operator, ovdje prvotuženik, stekao pravo puta na temelju članka 28. stavka 1. ZEK/08 moraju kumulativno biti ispunjena dva uvjeta, a prvi je uvjet da je infrastrukturni operator izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu na nekretnini u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba, dok je drugi uvjet ispunjavanje bilo kojeg od sljedećih uvjeta: da posjeduje uporabnu dozvolu izdanu na svoje ime ili na ime svojih univerzalnih ili pojedinačnih pravnih prednika ili da se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i drugom povezanom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine na kojoj je izgrađena ta infrastruktura, u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja.

14.3. Dakle, iz navoda prvotuženika ne može se na nedvojben način utvrditi je li izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu u smislu članka 27. stavka 5. ZEK/08, a o kojoj odlučnoj činjenici ovisi zaključak prvog stupnja o postojanju prvotuženikovog prava puta u skladu s odredbom članka 28. stavka 1. ZEK/08.

14.4. Zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer nema razloga o odlučnoj činjenici – je li prvotuženik izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu na nekretnini u suvlasništvu tužiteljice, zbog čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužiteljica u podnesenoj žalbi.

15. Ovaj sud ističe da nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da u utuženom razdoblju od 2013. do 2018. prvotuženik nije stekao na teret imovine tužitelja korist u vidu neplaćene naknade za pravo puta, jer istu u tom razdoblju nije bio dužan plaćati. Kod razmatranja spornog pravnog pitanja potrebno je prije svega razmotriti odredbe ZEK/08 i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'' broj: 90/2011. – dalje: ZID ZEK/11), kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'' broj: 72/2017. – dalje: ZID ZEK/17).

15.1. Odredbom članka 29. stavka 1. ZEK/08 bilo je propisano da se za pravo puta na općem dobru i na nekretninama iz odredbe članka 27. stavka 1. tog Zakona plaća naknada na temelju izdane potvrde o pravu puta iz odredbe članka 27. ili 28. ovoga Zakona, a izračun i visina naknade te način plaćanja naknade propisuju se pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije (HAKOM), pri čemu visina naknade ne može predstavljati nerazmjeran teret za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga i razvoj tržišta elektroničkih komunikacija.

15.2. Stupanjem na snagu ZID ZEK/11 izmijenjena je odredba članka 29. stavka 1. ZEK/08 na način da ista od tada glasi da se za pravo puta na općem dobru i na nekretninama iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona plaća naknada na temelju izdane potvrde o pravu puta iz članka 28. ovoga Zakona, a izračun i visina naknade te način plaćanja naknade propisuju se pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije (HAKOM-a), pri čemu visina naknade mora predstavljati pravičan razmjer između prava vlasnika nekretnina i interesa operatora elektroničkih komunikacijskih usluga te javnog interesa za razvoj tržišta elektroničkih komunikacija (članak 29. ZID ZEK /11). Navedena odredba bila je na snazi sve do stupanja na snagu ZID ZEK/17 22. srpnja 2017., kojim je izmijenjen čl. 29. st. 1. na način da se riječi ''naknada na temelju izdane potvrde o pravu puta'' zamjenjuju riječima ''naknada za pravo puta'' (članak 15. ZID ZEK /17).

15.3. Međutim, obveza plaćanja naknade za pravo puta proizlazi iz jasne i određene odredbe članka 28. stavka 4. ZEK/11, a koja nije izmijenjena ZID ZEK/17, prema kojoj je infrastrukturni operator obvezan plaćati upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta, a upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine obvezan je infrastrukturnom operatoru omogućiti ostvarivanje prava puta.

15.4. Dakle, odredbom članka 29. stavka 1. Zakon o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" br. 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14., 72/17. – dalje: ZEK) uređeno je određivanje naknade u upravnom postupku i parametri za određivanje te naknade, te ista predstavlja tek provedbenu odredbu razrađenu Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine", broj 152/11 - dalje: Pravilnik), koja ne isključuje načelnu obvezu plaćanja naknade za pravo puta propisanu odredbom članka 28. stavka 4. ZEK/11 za razdoblje koje prethodi donošenju potvrde o pravu puta. Odredba članka 6. stavka 7. Pravilnika, koja propisuje da obveza plaćanja naknade za pravo puta započinje danom izdavanja potvrde o pravu puta te da se mora isplatiti u roku od petnaest dana od dana zaprimanja potvrde, uređuje dospjelost obveze operatora utvrđene u upravnom postupku, a ne i postojanje same obveze koje proizlazi iz odredbe članka 28. stavka 4. ZEK.

15.5. Visina te naknade izvan upravnog postupka uređuje se nagodbom sklopljenom između stranaka, odnosno u sudskom postupku pokrenutom tužbom radi ispunjenja zakonske obveze infrastrukturnog operatera, a prema parametrima kroje propisuje odredba članka 29. stavka 1. ZEK. Dakle, nakon što je stekao pravo puta infrastrukturni operator ima obvezu plaćanja naknade za pravo puta po samom zakonu i prije nego što mu, na njegov zahtjev, agencija izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-105/2022-2 i Rev-247/2022-2).

16. Tužiteljica u žalbi navodi da je tijekom cijelog postupka isticala povredu prava vlasništva zajamčenog člankom 17. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ("Službeni list Europske unije" C 202/389), te člankom 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'', MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje u tekstu: Konvencija).

17. Odredbom članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva, nitko se ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

17.1. Radi ocjene je li navedenim postupanjem tuženika u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva tužiteljice (pri čemu je konvencijski pojam vlasništva neovisan o službenoj kategorizaciji u nacionalnom pravu), nužno je provesti test razmjernosti. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju, sud mora utvrditi je li zbog utvrđenog miješanja neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će provesti test razmjernosti imajući u vidu da prvotuženik kao infrastrukturni operator ni sam ne dvoji da koristi antenski stup izgrađen na nekretnini u suvlasništvu tužiteljice, da isti djeluje na digitalnom komunikacijskom tržištu, ostvaruje znatne prihode, a nije poduzeo ni minimum obveznih radnji u svrhu plaćanja eventualne naknade (dostava podataka o eventualnoj komunikacijskoj infrastrukturi, zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta i dr., što je među strankama nesporno).

18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje mu je ovim rješenjem ukazano, provest će novu glavnu raspravu, utvrdit će odlučne činjenice i navesti razloge o odlučnim činjenicama na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će donijeti novu odluku.

19. Budući da je ukinuta presuda u pogledu glavne stvari valjalo je, po žalbi tužiteljice, ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka sadržana u točki II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor