REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7979/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika EĆ, radi prekršaja iz čl. 199. st. 7. i čl. 196. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/.20, 85/22., 114/22., 133/23.,145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, klasa: 211-07/25-3/4876, urbroj: 511-12-36-25-1 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenika EĆ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik UĆ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, klasa: 211-07/25-3/4876, urbroj: 511-12-36-25-1 od 19. oujka 2025., okrivljenik UĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz čl. 199. st. 7. i čl. 196. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 790,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od dana pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.
2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca.
3. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga, pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
6. Okrivljenik u prigovoru u bitnom, priznaje počinjenje predmetnih prekršaja kao i svoju krivnu za ista djela, te moli da mu se izrečena ukupna novčana kazna umanji budući da da je promijenio posao, a uz to uzdražva obitelj i otplaćuje kredit.
7. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz čl.196. st. 7., Zakonom je propisana novčana kazna od 130,00 eura , dok je za prekršaj iz čl. 199. st. 7. istog Zakona propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura, pa novčana kazna u ukupnom iznosu od 790,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najnižu Zakonom propisanu mjeru kazne za predmetne prekršaje. Ovaj Sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
8. Uz navedeno, okrivljenik u prigovoru nije dokumentirao razloge koje bi ovaj Sud mogao razmotriti kao naročite izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, slijedom čega je ovaj Sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Hana Bogović, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
