REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-258/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog REV i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog REV i optuženog ZEV, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2023. broj K-878/2023-8, u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Na temelju članka 199. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.) obustavlja se kazneni postupak protiv optuženog REV zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženog R RE i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika, u odnosu na optuženog REV, te žalba optuženog REV su bespredmetne.

III. Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ZEV kao neosnovane te se, u odnosu na optuženog JEV, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi KEV i optuženi GEV su proglašeni krivima zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

1.1. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženi KEV je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i jednog mjeseca, a primjenom članka 57. KZ/11. mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju sedam mjeseci neće izvršiti ako za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne.

1.2. Na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11., optuženi GEV je također osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i jednog mjeseca, a primjenom članka 57. KZ/11. mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju sedam mjeseci neće izvršiti ako za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne.

1.3. Optuženicima je, primjenom članka 54. KZ/11., u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. prosinca 2022. pa nadalje.

1.4. Primjenom članka 79. stavka 2. KZ/11., optuženom SEV oduzeti su predmeti privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 13. studenog 2022. broja 00165362, i to: teretno vozilo marke "Fiat Ducato", registracijske oznake [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije]; prometna dozvola tog vozila, serijskog broja [serijski broj]; i ključ vozila; te predmeti privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 13. prosinca 2022. broja 00165363, i to: mobilni uređaj marke "Samsung", ljubičasto-plave boje, IMEI brojeva [IMEI broj] i 353473/48/524737/0, s umetnutim dvjema SIM- karticama nepoznatih pozivnih brojeva, serijskih brojeva [broj SIM kartice] i 8959350070064281793; mobilni uređaj marke "Samsung", sive boje, IMEI broja [IMEI broj], s dvije SIM-kartice nepoznatih pozivnih brojeva, IMSI brojeva 8940012004 i 577081059 te 8940012106 i 643222607, s pripadajućom zaštitnom maskom.

1.5. Na temelju članka 560. stavka 2. ZKP/08., utvrđeno je da novac u iznosu 400,00 eura, oduzet optuženom SEV uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 13. prosinca 2022. broja 00231907, te novac u iznosu 50,00 eura, oduzet optuženom UEV, uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 13. prosinca 2022. broja 00231908, predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. KZ/11. i postao je vlasništvo, odnosno imovina, Republike Hrvatske te će se, po pravomoćnosti presude, uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. (pravilno bi bilo: "stavka 6.") ZKP/08., optuženi KEV i optuženi GEV su u cijelosti oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi KEV i optuženi GEV.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženicima oduzeti imovinsku korist kako je to predloženo optužnicom te im izreći strože kazne zatvora, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.2. Optuženi KEV je žalbu podnio putem branitelja Darka Gospočića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odluke o oduzimanju imovinske koristi i oduzimanje predmeta, te zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi i zbog odluke o oduzimanju predmeta, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu preinačiti i optuženiku vratiti oduzete predmete i imovinsku korist.

2.3. Optuženi GEV se žali putem branitelja Nevena Gotala, odvjetnika u Zagrebu, zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći blažu kaznu.

3. Državni odvjetnik nije podnio odgovore na žalbe optuženika. Optuženi KEV je putem branitelja odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, predlažući žalbu državnog odvjetnika ocijeniti neosnovanom, a optuženi GEV je u svojem odgovoru na žalbu državnog odvjetnika predložio žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi KEV i njegov branitelj, odvjetnik Darko Gospočić, jer su to zahtijevali u žalbi, te nadležni državni odvjetnik.

5.1. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća, koja je bila određena za 11. ožujka 2025., nije pristupio uredno obaviješteni nadležni državni odvjetnik, a prisustvovao je Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, zamjenik braniteljice optuženog REV, Ana-Marije Gospočić, odvjetnice u Zagrebu, preuzimateljice odvjetničkog ured Darka Gospočića.

5.2. Na javnu sjednicu nije pristupio niti optuženi KEV, kojem je dostava obavijesti o sjednici bila upućena na adresu prebivališta u [adresa], te se neuručena vratila u spis s napomenom da je primatelj "decedat", što je ovlaštena sudska tumačica za rumunjski jezik, Marija Markić, telefonskim putem neposredno prije sjednice prevela da znači "umro". Stoga, kako nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje javne sjednice vijeća, ista nije održana, te je odlučeno od nadležnog pravosudnog tijela Rumunjske zatražiti provjeru podatka o smrti optuženog REV.

5.3. U daljnjem tijeku postupka, sukladno odredbi članka 475. stavka 6. ZKP/08., a s obzirom na to da je utvrđeno da je optuženi KEV umro, sjednica drugostupanjskog vijeća je održana 7. listopada 2025. bez obavještavanja stranaka o sjednici vijeća.

6. Žalba državnog odvjetnika, u odnosu na optuženog REV, kao i žalba optuženog REV, su bespredmetne, dok su žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženog ZEV te žalba optuženog ZEV neosnovane.

U odnosu na odluku pod točkama I. i II. izreke

7. Imajući u vidu da se obavijest o sjednici vijeća ovog drugostupanjskog suda, koja je bila određena za 11. ožujka 2025., upućena optuženom SEV, vratila u spis neuručena s napomenom dostavljača da je primatelj umro, zamolnicom od 14. ožujka 2025. je od nadležnog pravosudnog tijela Rumunjske zatraženo ovu okolnost na odgovarajući način provjeriti.

7.1. Postupajući prema zatraženom, Sud Caransebes iz Rumunjske, u spisu broja 271/208/2023 i brojem u registru 469/2023, je dopisom od 10. travnja 2025. izvijestio ovaj sud kako je utvrđeno da je optuženi KEV preminuo **.**.2023.

8. Odredbom članka 199. ZKP/08. je propisano da će sud, kad se u tijeku postupka utvrdi da je optuženik umro, rješenjem obustaviti kazneni postupak.

8.1. Stoga je, na temelju citiranog propisa, odlučeno kao u izreci ovog rješenja, pod točkom I., uslijed čega je žalba optuženog REV postala bespredmetna, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 149. stavka 1. ZKP/08.

U odnosu na odluku pod točkom III. izreke

9. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. , smatrajući kako je odluka o oduzimanju imovinske koristi nerazumljiva, nejasna i kako za istu nisu dani nikakvi razlozi.

9.1. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude, pa tako i u dijelu koji se odnosi na odluku o oduzimanju imovinske koristi, nije niti nerazumljiva niti nejasna. Za ovaj dio odluke su izloženi jasni razlozi pod točkom 10. obrazloženja pobijane presude, te se na iste upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Ističe se žalitelju kako njegovo nezadovoljstvo ocjenom okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir, prilikom donošenja odluke o visini oduzete imovinske koristi, ne opravdava ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Isto tako, označena bitna povreda nije počinjena time što je prvostupanjski sud navodno propustio odlučiti o prijedlogu državnog odvjetnika za oduzimanje imovinske koristi i odluku utemeljiti na odredbi članka 77. stavka 1. KZ/11. Ova odredba sadrži istovjetnu regulaciju koja je propisana i člankom 560. ZKP/08., koju je sud i primijenio.

10. Državni odvjetnik nije u pravu niti kada u istom (navodnom) propustu suda nalazi povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. (nepravilno navodeći "članka 469. stavka 1. točke 5.").

10.1. Žalitelj iznosi istu argumentaciju koja je navedena za žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ujedno smatrajući kako je odlukom o oduzimanju imovinske koristi prvostupanjski sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, konkretnije ne obrazlažući u čemu bi se sastojalo prekoračenje. Međutim, odlukom o oduzetoj imovinskoj koristi nije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, a prigovarajući navodnoj nepravilnosti utvrđivanja iznosa oduzete imovinske koristi, žalitelj ne iznosi argumentaciju za istaknutu povredu kaznenog zakona. No, svakako je potrebno napomenuti žalitelju kako je ovlašteni tužitelj na raspravi održanoj 12. lipnja 2023. izmijenio prijedlog za oduzimanje imovinske koristi te, umjesto prvotno postavljenog u iznosu 3.000,00 eura svakom optuženiku, predložio svakom optuženiku oduzeti po 200,00 eura.

11. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni, niti je u pravu optuženi GEV kada se zalaže za blažu kaznenopravnu sankciju.

11.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

11.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je, uz pravilno utvrđeni izostanak otegotnih okolnosti, pravilno optuženiku olakotnim cijenio njegovo priznanje kaznenog djela te izraženo kajanje i kritičnost zbog počinjenog djela, kao i dosadašnju neosuđivanost i očinstvo dvoje maloljetne djece.

11.3. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te da nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir otegotne okolnosti. Pored toga što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio potpuni izostanak otegotnih okolnosti na strani optuženika, netočni su navodi državnog odvjetnika da bi se radilo o udruživanju i počinjenju kaznenih djela. Naime, optuženik je proglašen krivim zbog počinjenog jednog kaznenog djela, a pri tomu ovaj žalitelj neosnovano upire na optuženikovo strano državljanstvo jer se ono ne može opravdano cijeniti otegotnim. Isto tako, nije točna tvrdnja državnog odvjetnika da bi optuženi GEV bio višestruko kazneno osuđivana osoba, jer je iz ECRIS-izvatka vidljivo da optuženik do sada nije proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela. Ujedno, način optuženikovog postupanja značajnije ne nadmašuje okolnosti koje su uobičajeno svojstvene činjenju ovakvih kaznenih djela, niti se u istima nalazi osobita bezobzirnost koja bi se mogla razmatrati kao otegotna okolnost, a nepoštivanje pravnog poretka Republike Hrvatske svojstveno je samom počinjenju bilo kojeg kaznenog djela pa tako i ovog zbog kojeg je optuženik proglašen krivim, pri čemu je jačina povrede zaštićenog društvenog dobra pravilno vrednovana. Pored toga, ovaj žalitelj neopravdano zanemaruje optuženikovo priznanje kaznenog djela, kojim je optuženik ubrzao kazneni postupak i time dao svoj doprinos njegovoj ekonomičnosti.

11.4. Istodobno, imajući u vidu navedeno, neosnovan je stav optuženog ZEV, koji samo ponavlja olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano vrednovao, te smatra da bi optuženiku bilo oportuno izreći zakonom predviđenu minimalnu kaznu. Ističe se ovom žalitelju kako je optuženik osuđen na kaznu zatvora koja tek neznatno premašuje minimum kazne propisane za ovo kazneno djelo, a neuvjetovani dio kazne zatvora predstavlja minimum predviđen odredbom članka 57. stavka 2. KZ/11. Isto tako, vrijeme provjeravanja, primjenom djelomične uvjetne osude, kao i uvjetovani dio kazne, sud prvog stupnja je pravilno odmjerio, a žaliteljevo upiranje na nastup rehabilitacije koji se time odgađa ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti koje bi bile od utjecaja na odabir vrste i mjere kazne. Pored toga, optuženikova nezaposlenost i njegovo loše imovinsko stanje, o čemu je prvostupanjski sud vodio računa prilikom donošenja odluke o troškovima kaznenog postupka, nisu okolnosti značajne za odluku o kazni.

11.5. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i jedan mjesec, kao što je pravilno ocijenjeno postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće činiti kaznena djela. Uvažavajući sve utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu odredbu članka 57. stavka 1. KZ/11., temeljem koje je osnovano izricanje djelomične uvjetne osude, tako da neuvjetovani dio iznosi šest mjeseci, a dio u trajanju sedam mjeseci se uvjetuje na vrijeme tri godine. Upravo izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11.6. Stoga, nije osnovano izricanje strože kazne zatvora za koje se zalaže državni odvjetnik, kao je neosnovano apeliranje optuženog ZEV na izricanje blažeg uvjetovanog dijela kazne zatvora.

12. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

12.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Imajući u vidu izloženo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec