REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3132/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja Zaprešić d.o.o., Zaprešić, Zelengaj 15, OIB: 29113541841, zastupan po punomoćniku Inoslavu Korinčiću, odvjetniku u Zaprešiću, protiv tuženice DTN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici u Zaprešiću, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž- 99/2025-3 od 3. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-261/2024-12 od 30. prosinca 2024. na sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-99/2025-3 od 3. travnja 2025., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Radi li se kod jamstva na temelju odredaba članka 84. stavak 2. i stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) prema kojima ''kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Ako je dužnik obveze iz stavka 2. osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.'', o solidarnom ili običnom jamstvu?
2. Ako se radi o solidarnom jamstvu proteže li se zastarni rok na temelju pravomoćne i ovršne isprave jednako na dužnika i jamca?“.
1.2. Smatra da je riječ o pitanjima u pogledu kojih ne postoji praksa revizijskog suda a da praksa viših sudova nije jedinstvena, pri tom ukazujući na pravno shvaćanje iz odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-193/2023-3 od 7. svibnja 2025.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.420,78 EUR radi naplate tražbine koja se odnosi na neplaćene usluge javne vodoopskrbe i usluge javne odvodnje, protiv tuženice kao suvlasnice nekretnine koja je odgovorna za sporni dug tužitelju u smislu odredbi čl. 84. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP). Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je u smislu citiranih odredbi ZVDSP jamstvo tuženice obično ili supsidijarno jamstvo jer se takvo jamstvo podrazumijeva, a u navedenoj zakonskoj odredbi nije izričito navedeno da je riječ o solidarnom jamstvu, slijedom čega zaključuju da je u smislu odredbe čl. 126. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), obveza tuženice kao jamca zastarjela.
5. Postavljena pitanja u tužiteljevom prijedlogu međutim nisu važna pitanja za odluku u ovom sporu, jer polaze od navoda različitih od utvrđenja i pravnih zaključaka na kojima se temelji pobijana presuda. Naime, sud je pobijanu presudu temeljio na zaključku da je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja pa su pitanja postavljena u odnosu na jamstvo tuženice za ispunjenje obveze (solidarno ili obično) neodlučna za ishod spora jer odgovor na njih ne može tužitelja dovesti u povoljniju pravnu situaciju odnosno do drugačijeg ishoda spora. Stoga i drugostupanjska odluka na koju se tužitelj poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja nije donesena u podudarnoj činjeničnog i pravnoj situaciji u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja odnosno pravnu osnovu pobijane presude.
6. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ante Perkušić
