Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1396/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Tolj, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tolj & Tolj d.o.o., Zagreb, Jurjevska ulica 20, protiv tuženika RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radoslavu Šunjiću, odvjetniku u Zagrebu, Kneza Mutimira 1, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja i dopuni žalbe tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5460/2021-22 od 31. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5460/2021-22 od 31. listopada 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi da u korist nekretnine upisane u zemljišne knjige kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja Obiteljska stambena zgrada popisni broj 13287 u [adresa] i dvorište ukupne površine 1066 m[2] kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti kolnika i staze na teret nekretnine upisane u zemljišne knjige kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja [adresa] ukupne površine 490 m[2] od čega livada površine 490 m kao poslužnog dobra, koja služnost ide pravcem sjeverozapadnog dijela međe te nekretnine u širini od 3,10 metara i dužini od 6 metara, što je tuženik kao i svakodobni vlasnik poslužne nekretnine dužan trpjeti (točka I./I. izreke).

Također, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj zahtijevao da se naloži tuženiku da kao vlasniku nekretnine upisane u zemljišne knjige kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja [adresa] ukupne površine 490 m2 od čega livada površine 490 m2 kao poslužnog dobra, tužitelju izda ispravu podobnu za upis prava služnosti kolnika i staze u zemljišnim knjigama u korist nekretnine upisane u zemljišne knjige kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja Obiteljska stambene zgrada popisni broj 13287 u [adresa] i dvorište ukupne površine 1066 m[2] kao povlasnog dobra, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti presuda po pravomoćnosti (točka I./II. izreke), a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka I./III. izreke).

Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,70 eura / 3.749,92 kuna (točka II izreke).

2. Protiv presude žalbu i dopunu žalbe podnio je tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem postojanja prava stvarne služnosti u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja kčbr. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada popisni broj 13287 u [adresa] i dvorište od 1066 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na teret nekretnine kčbr. [katastarska čestica] livada [adresa] od 490 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika.

5. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je tuženik prilikom stjecanja prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] u odnosu na koju tužitelj u postupku tvrdi da postoji izvanknjižno pravo služnosti postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, te da je u dobroj vjeri uknjižio svoje pravo vlasništva na nekretnini na kojoj nisu bili upisani bilo kakvi tereti. Također, sud prvog stupnja smatrao je da tužitelj nije dokazao opseg svojega prava služnosti jer je isto temeljio na geodetskoj situaciji koju je izradio sam tužitelj, a za koju se tuženik nije suglasio da bude ocijenjena kao dokaz, te da tužitelj nije dokazao da je korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenje povlasnom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je uz primjenu odredbe čl. 230. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) tužbeni zahtjev tužitelja odbio

6. Tužitelj žalbom i dopunom žalbe osporava pobijanu presudi ističući u istima da je sud prvog stupnja protivno odredbi čl. 5. st. 4. ZPP svoju odluku temeljio na pravnoj osnovi o kojoj se nije u postupku nije raspravljalo i koju tužitelj nije mogao razumno predvidjeti. Također, tužitelj u žalbi ističe da je nejasno iz kojih razloga sud prvog stupnja primjenjuje odredbu o osnivanju nužnog prolaza kada tužitelj svoju tužbu temelji na stjecanju prava stvarne služnosti dosjelošću, dok u odnosu na geodetsku situaciju ističe da istu tuženik nije osporio, te da sud od tuženika nije zatražio da se o korištenju iste očituje kako bi tužitelj u slučaju osporavanja iste moga predložiti dokaz vještačenjem, ako je to potrebno.

7. Žalbeni navodi tužitelja su osnovani. Naime, prije svega nije jasno iz kojih razloga sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi da se tužba tužitelja zasniva na odredbi čl. 224. ZVDSP. Iz činjeničnih navoda tužbe kojima je sud prvog stupnja vezan vrlo jasno proizlazi da tužitelj svoju tužbu temelji na činjeničnim tvrdnjama da je poštenim posjedovanjem i izvršavanjem sadržaja prava služnosti dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti kolnika i staze. Dapače, tužitelj je čak u tužbi (točka IV. tužbe) izričito naveo kao pravnu osnovu svoje tužbe odredbe čl. 229. st. 1. i čl. 190. st. 1. ZVDSP, pa doista nije jasno na temelju čega je sud prvog stupnja zaključio da se spor između stranaka vodi radi osnivanja nužnog prolaza. S obzirom da je predmet spora između stranaka postojanje prava stvarne služnosti stečene dosjelošću (čl. 229. ZVDSP), a ne osnivanje nužnog prolaza (čl. 224. ZVDSP), to okolnost da li je korist koja se ostvaruje zasnivanjem prava stvarne služnosti u korist povlasne nekretnine veća od štete na poslužnoj nekretnini uopće nije pravno relevantna činjenica u postupku koju bi tužitelj trebao dokazivati, a kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

8. Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja presudu temeljio na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju tužitelj nije mogao razumno predvidjeti. Naime, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužitelj odbio primjenom odredbe čl. 230. ZVDSP koja regulira zaštitu povjerenja stjecatelja poslužne nekretnine prema stjecatelju koji je izvanknjižno pravo služnosti stekao na temelju zakona. Međutim, tuženik se u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka, uopće niti činjenično niti pravno, nije pozivao na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige. Tuženik je prvi puta počeo isticati činjenice vezano uz zaštitu povjerenja u iskazu koji je dao na ročištu održanom dana 19. rujna 2023. na kojem je glavna rasprava zaključena, iako te činjenice uopće nije isticao ranije tijekom postupka, a niti je radi utvrđenja postojanja istih predloženo izvođenje dokaza njegovim saslušanjem. Iako tuženik sve do posljednjeg ročišta nije isticao niti činjenične tvrdnje koje se odnose na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, a niti se na tu pravnu osnovu pozivao kao temelj zbog kojeg bi tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev odbio upravo primjenom odredbe čl. 230. ZVDSP. Dakle, sud prvog stupnja je, suprotno odredbi čl. 5. st. 4. ZPP, svoju odluku temeljio na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se raspravljalo, točnije temeljio je svoju odluku na pravnoj osnovi o kojoj se uopće nije raspravljalo, te o kojoj tužitelju nije omogućeno da se očituje ili da predlaže dokaze kojima će osporavati činjenične tvrdnje o kojima ovisi primjena te pravne osnove. Navedeno postupanje koje je protivno odredbi čl. 5. st. 4. ZPP imalo je za posljedicu donošenje nezakonite i nepravilne odluke uslijed čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 5. st. 4. ZPP.

9. Osnovani su i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na identifikaciju predmeta spora i primjenu geodetske situacije koja je izrađene od strane ML, geodet. teh. Naime, tužitelj je podneskom od 17. ožujka 2022., dakle prije održavanja pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka priložio predmetnu geodetsku situaciju izrađenu od ovlaštenog geodetskog ureda. Sud prvog stupnja međutim, ne prihvaća predmetnu geodetsku situaciju kao dokaz na osnovi kojeg se može utvrđivati opseg prava stvarne služnosti i predmet spora jer se sa korištenjem predmetnog dokaza nije suglasio tuženik smatrajući pritom da je tužitelj trebao predložiti izvođenje dokaza vještačenjem. Međutim, stav suda prvog stupnja o nužnosti provođenja dokaz vještačenjem je za sada pogrešan. Naime, sukladno načelu ekonomičnosti iz čl. 10. st. 1. ZPP sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Obveza suda iz čl. 10. st. 1. ZPP u konkretnom slučaju je značila da je sud prvog stupnja bio dužan nastojati ne provoditi dokaz vještačenjem, koji posljedično izaziva značajne troškove u postupku, ako to nije nužno potrebno. U konkretnom slučaju tužitelj je u svrhu identifikacije predmeta spora prije održavanja pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka kao dokaz priložio geodetsku situaciju. Sukladno odredbi čl. 287. st. 2. ZPP i čl. 288.a st. 2. ZPP sud je na pripremnom ročištu dužan od stranaka zatražiti razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku i dokaznim sredstvima, pa je u tu svrhu sud prvog stupnja na pripremnom ročištu bio dužan od tuženika tražiti očitovanje da li je suglasan da se u svrhu identifikacije predmeta spora kao dokaz koristi geodetska situacija priložena od strane tužitelja, a kako se ne bi nepotrebno izvodio dokaz vještačenjem i tako izazvalo dodatne troškove. To pogotovo u situaciji kada tuženik u odgovoru na tužbu sam identitet predmet spora i površinu za koju tužitelj tvrdi da se proteže njegovo pravo stvarne služnosti i nije posebno osporio. Sud prvog stupnja to nije učinio tako da se za sada ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj zbog neprovođenja dokaza vještačenje nije dokazao opseg svoje prava služnosti.

10. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

11. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede na koje mu je ovaj žalbeni sud ukazao ovim rješenjem, te će predmet spora prije svega raspraviti u smislu odredbe čl. 229. ZVDSP na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev. U tu svrhu ponovno će ocijeniti dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, te utvrditi da li je tužitelj dokazao sve odlučne činjenice potrebne za stjecanje prava služnosti dosjelošću. U odnosu na zaštitu povjerenja sud prvog stupnja će, ako ocijeni da tuženik može isticati činjenice na kojima temelji pozivanje na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, od tužitelja zatražiti da se u odnosu na tu pravnu osnovu očituje i eventualno predloži dokaze kojima pobija tvrdnje tuženika koji se odnosu na tu pravnu osnovu. Sud prvog stupnja će od tuženika zatražiti i očitovanje da li je suglasan da se predmet spora i protezanje prava služnosti utvrdi na temelju od tužitelja priložene geodetske situacije. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj