REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-1205/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po Mirku Kovač, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod, zastupana po punomoćniku Draženu Ivančić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opće bolnice Nova Gradiška, OIB: 716303588147, Strossmayerova 17A, Nova Gradiška, zastupana po punomoćniku po zaposlenju BI, dipl. iur. iz [adresa], radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 11. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika

tužiteljice

N

B,

odvjetnice

iz

Slavonskog Broda, za tuženika punomoćnika Dražena Ivančić, odvjetnika i za umješača punomoćnik ŽI, dipl. iur., dana 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod , OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod da tužiteljici NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 83,49 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od

- 9,76 EUR od 16. ožujka 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,84 EUR od 16. travnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,76 EUR od 16. svibnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,52 EUR od 16. lipnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,11 EUR od 16. srpnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,09 EUR od 16. kolovoza 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,09 EUR od 16. rujna 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,47 EUR od 16. listopada 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,72 EUR od 16. studenog 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,54 EUR od 16. siječnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,19 EUR od 16. veljače 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,01 EUR od 16. ožujka 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,01 EUR od 16. svibnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 1,22 EUR od 16. lipnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,18 EUR od 16. srpnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,47 EUR od 16. kolovoza 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,51 EUR od 16. studenog 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.243,87 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 470,08 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za troškovima postupka u cijelosti kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće na ime dodataka za redovni i prekovremeni rad.

1.1. Navodi da joj tuženik u periodu od 26.2.2016. do 4.10.2017. nije platio dodatak zbog otežanih uvjeta rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada koje pravo joj pripada temeljem odredbe čl. 57. Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i članka 55. Kolektivnog ugovora.

1.2. Nadalje da joj u istom periodu nije isplatio dodatak za iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate koje pravo joj pripada temeljem odredbe članka 59a Dodatak I Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

1.3. Potražuje i razliku na ime pogrešno obračunate i isplaćene plaće po navedenim osnovama za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

1.4. Postavlja stupnjevitu tužbu, traži pribavljanje dokumentacije tuženika potrebne za specifikaciju tužbenog zahtjeva po navedenim osnovama.

2. Rješenjem suda od 12. srpnja 2022. pozvana je tužiteljica u roku od 8 dana ispraviti/dopuniti tužbu na način da tužbeni zahtjev postavi u određenom iznosu i time odredi vrijednost predmeta spora što je i učinila podneskom od 22. srpnja 2022. postavljajući tužbeni zahtjev na iznos od 10.001,00 kn, sada 1.327,36 eura.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe da je tužiteljica zaposlenik Opće bolnice Nova Gradiška jer je Opća bolnica Nova Gradiška s danom 1.10.2017. postala samostalni pravni subjekt, da je prethodno bila spojena s Općom bolnicom Slavonski Brod te da su Opća bolnica Nova Gradiška i Opća bolnica [adresa] sklopile Sporazum o preuzimanju radnika temeljem kojeg je tužiteljica ostala i dalje zaposlenik Opće bolnice Nova Gradiška

3.1. Slijedom osporava svoju pasivnu legitimaciju s obzirom na činjenicu da su Sporazumom o diobenoj bilanci Opće bolnice „dr. J. Benčević“ Slavonski Brod od 22.2.2018. između tuženika i OB Nova Gradiška regulirana sva prava i obveze, kao i podjela imovine, preuzimanje djelatnika te podjela sudskih sporova. Smatra kako iz odredbe članka 4. Sporazuma, jasno proizlazi kako je tužitelj Sporazumom o preuzimanju radnika i prije spajanja bolnica, a i nakon razdvajanja bolnica, bio zaposlenik OB Nova Gradiška, pa je stoga OB Nova Gradiška pasivno legitimirana za cijelo razdoblje kojim tužitelj potražuje razliku plaća.

3.2. Ističe kako tužitelj uz tužbi nije dostavio nikakve dokaze kojim dokazuje svoj radno pravni status kod tuženika pa stoga tuženik osporava sve činjenice navedene u tužbi.

3.3. Navodi da ukoliko je tužitelj zaposlenik tuženika, tada sve navode iz tužbe u kojima tužitelj smatra da mu tuženik nije isplaćivao plaću u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u utuženom razdoblju. Prema odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to člankom 47. jasno je propisano što predstavlja osnovnu plaću, a što dodatke na osnovnu plaću. Navodi da je tužitelj tuženiku isplaćivao plaću kao i sve dodatke prema odredbama tada važećeg Kolektivnog ugovora pravilno primjenjujući njegove odredbe. Napominje kako on niti nema mogućnosti utjecati na način obračuna plaće tužitelja, s obzirom da se obračun plaće i svih njenih dodataka obavlja putem Centralnog obračuna plaća koji je ustrojen od strane Vlade Republike Hrvatske.

3.4. Vezano uz navode tužitelja kako mu tuženik nije isplaćivao sve dodatke za rad u prekovremenom radu ističe kako je sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU 143/13 isplaćivao dodatak za prekovremeni rad na osnovnu plaću, nadalje kako je odredba čl. 58. st. 1. KU/05 sadržajno identična odredbi čl. 51. st. 1. KU 143/13. te da je način na koji tužitelj smatra da je potrebno obračunavati plaću za slučaj prekovremenog rada u suprotnosti s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

3.5. Poziva se na zaključak br. 48. kojim je utvrđeno kako se plaća prekovremeni rad radniku a kojim je izričito određeno na koji način se obračunava prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati, a to je sukladno čl. 51. st. 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno na osnovnu plaću radnika.

3.6. Ukazuje na činjenicu da tuženik plaću obračunava i isplaćuje sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća (COP). Tuženik nema ovlasti niti tehničkih mogućnosti mijenjati postojeći način obračuna plaće s obzirom da se informacijski sustav COP postavlja po naputku resornog ministarstva iz kojeg proizlazi kako se prekovremeni rad obračunava sukladno čl. 51. st. 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, tj. na osnovnu plaću. Navedeni način obračuna, sukladan je sa zaključkom br. 48. Povjerenstva, a važeći je i u ostalim zdravstvenim ustanovama u RH.

3.7. Kako tuženik ne vrši obračun plaća, već samo isplatu obračunatih plaća od strane COP-a., nema niti mogućnosti na bilo koji način utjecati na Centralni obračun plaća, pa stoga smatra kako on u ovom postupku nije niti pasivno legitimiran.

3.8. Stoga tuženik u ovom odgovoru na tužbu ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega.

3.9. Predlaže da sud postupi u skladu sa odredbama članka 211. Zakona o parničnom postupku i kao umješača pozove Opću bolnicu Nova Gradiška, čiji je tužitelj i djelatnik.

3.10. S obzirom na različito tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u pogledu načina obračuna plaća i s obzirom na veliki broj sudskih postupaka u Republici Hrvatskoj, te različitih pravnih stajališta i presuda oko tog pravnog pitanja, Ministarstvo zdravstva RH, zatražilo je pravno mišljenje u pogledu načina obračuna plaća i uvećanju plaća u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Navedeno pravno mišljenje oko ovog pravnog pitanja izradio je izvanredni profesor dr.sc. ŠI koji je zaključno potvrdio kako je razvidno i nedvojbeno, da se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.g. obračunavaju na osnovnu plaću te kako postoji izričito uređenje, suglasnosti volja stranka Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.g.,glede smisla i domašaja ugovornih odredaba o dodacima i uvećanjima plaće, te načinu obračuna i isplate istih.

3.11. Navodi kako postoji usuglašena obvezujuća tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.g.,koja također, sve dodatke i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Zaključno navodi u svom pravnom tumačenju, kako bi svako drugačije tumačenje ili primjena odredbi o dodacima i uvećanjima na plaću bilo nevaljano i nepravno, protivno volji ugovornih strana Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.g.

3.12. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovu tako i po visini, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, te predlaže sudu prvenstveno odbaciti tužiteljevu tužbu, a podredno nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom se tužitelj odbija sa tužbom i tužbenim zahtjevom te ga obvezati na naknadu parničnih troškova tuženiku.

4. Sukladno prijedlogu tužene, sud je dopisom od 2. rujna 2012. obavijestio i pozvao opću bolnicu Nova Gradiška na stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene.

5. Opća bolnica Nova Gradiška se podneskom od 16. rujna 2022. očitovala i prihvatila sudjelovati u postupku kao umješač na strani tuženika tako da je sud rješenjem od 2. studenog 2022. prihvatio sudjelovanje Opće bolnice Nova Gradiška kao umješača na strani tuženika.

6. U nastavku postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

7. U postupku je sporno da li je tužiteljica u periodu od 26.veljače 2016. do 4. listopada 2017. bila zaposlenik tuženika i da li joj je u istom periodu pravilno obračunavata plaća. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

8. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to Sporazum o diobenoj bilanci Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod od 22.2.2018. (str. 24-27 spisa), Sporazum o preuzimanju radnika od 29. rujna 2017. (str. 27-31 spisa), Odluka o davanju suglasnosti na Sporazum o diobenoj bilanci Opće bolnice "Dr. ĆI" [adresa] od 27. veljače 2018. (str. 32 spisa). Zaključak o davanju suglasnosti na tekst Sporazuma o preuzimanju radnika između Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod i Opće bolnice Nova Gradiška (str. 33 spisa), u Zaključak broj 48, Zaključak broj 58 i Zaključak broj 153 (str. 34-36 spisa), u Zaključke s 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 21. studenog 2018. (str. 37-39 spisa), u dokumentaciju umješača – isplatne liste plaća i evidencije o prisutnosti na radu tužiteljice u razdoblju od 26.veljače 2016. do 4. listopada 2017. (str. 64-157 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjak od 27. prosinca 2024. (str. 162-182 spisa), u očitovanje vještaka na prigovore tuženika od 19. srpnja 2025. (str. 203-206 spisa) te je vještak neposredno saslušan na raspravi 11. rujna 2025.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

11. Vezano uz istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije za istaći je da je iz javno dostupnog povijesnog izvatka iz sudskog registra razvidno da je Opća bolnica Nova Gradiška, Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 18. prosinca 2013., pripojena Općoj bolnici Dr. Josip Benčević Slavonski Brod sa danom 1. siječnja 2014., te je Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod s tim danom preuzela obavljanje cjelokupne djelatnosti Opće bolnice Nova Gradiška i da je u tome razdoblju poslodavac tužiteljice bio Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod.

11.1. U navedenom razdoblju Opća bolnica Nova Gradiška bila je brisana iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku-Stalna služba u Slavonskom Brodu rješenjem broj Tt-14/333-2 od 23. siječnja 2014. godine. Dakle, Opća bolnica Nova Gradiška nije postojala kao pravni subjekt u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2017., te su svi zdravstveni i nezdravstveni radnici Opće bolnice Nova Gradiška, u tome razdoblju bili radnici Opće bolnice Dr. Josip Benčević Sl. Brod.

11.2. Opća bolnica Nova Gradiška osnovana je u skladu sa kogentnim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, 1. listopada 2017. godine. Toga dana je započela sa radom i preuzela radnike, te tek od 1. listopada 2017., može kao poslodavac biti odgovorna za eventualnu isplatu razlike plaće svojim radnicima, između ostalih i tužiteljici koja u ovoj parnici potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje kada je bila u radnom odnosu kod tuženika.

11.3. Da su iznesene činjenice točne potvrđuju i obračuni plaća u kojima je kao poslodavac tužiteljice u utuženom razdoblju, naznačen tuženik koji joj je i obračunavao i isplaćivao plaću.

11.4. Sva druga dostavljena dokumentacija po tuženiku i to Sporazum o diobenoj bilanci Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod od 22.2.2018. (str. 24-27 spisa), Sporazum o preuzimanju radnika od 29. rujna 2017. (str. 27-31 spisa), Odluka o davanju suglasnosti na Sporazum o diobenoj bilanci Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod od 27. veljače 2018. (str. 32 spisa). Zaključak o davanju suglasnosti na tekst Sporazuma o preuzimanju radnika između Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod i Opće bolnice Nova Gradiška (str. 33 spisa) nema utjecaja na radnopravni status tužiteljice u periodu kada je Opća bolnica Nova Gradiška bila pripojena ovdje tuženiku u jedinstveni pravni subjekt. Dostavljenom dokumentacijom se uređuju međusobni odnosi pravnih subjekata koji nisu od značaja za ovdje tužiteljicu.

12. Tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje u kojem je bila u radnom odnosu kod tuženika. Tuženik je stoga kao poslodavac tužiteljice bio u obvezi tužiteljici isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima za utuženo razdoblje.

13. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan raniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

14. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

15. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

16. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,50% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

18. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

19. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju.

20. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, odnosno osnovna plaća im se uvećava.

21. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

22. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

23. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

24. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

25. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18).

26. Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužiteljica za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

27. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

28. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada.

29. Napose, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

30. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

31. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužiteljica ima pravo na razlike plaća za dodatke na plaću za otežane uvjete za prekovremeni rad i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u traženom periodu.

32. Na osporenu visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Borisu Belunjak.

33. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, vještak je izračunao da je tužiteljici manje isplaćena razlika bruto plaće na prekovremeni rad za dodatke na plaću za posebne uvjete rada iznos od 83,49 eura ukupno po svim zatraženim osnovama.

34. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka i u skladu sa istim podneskom od 15. siječnja 2025. postavila uređen i specificirani tužbeni zahtjev potražujući mjesečne anuitete skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog anuiteta do isplate, ukupno u iznosu od 83,49 eura.

35. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka ali se protivio osnovu postavljenog zadatka o čemu se vještak dodatno pisanim putem očitovao podneskom od 19. srpnja 2025. pojašnjavajući koju dokumentaciju je koristio prilikom izrade nalaza i temeljem kojih propisa je nalaz sačinjen.

36. Saslušan na raspravi 11. rujna 2025. vještak je iskazao da je svoj nalaz sačinio, između ostalog, sukladno zaključku Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora broj 152 i stajalištu Vrhovnog suda.

37. Nalaz vještaka u cijelosti je prihvaćen kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke i zadatkom vještaka.

38. Uvažavajući da je u postupku dokazano, prema stavu ovoga suda, da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora kao i da joj tužena nije ispravno obračunavala pripadajuće dodatke, koji dodatci su u visini izračunati nalazom vještaka, sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

39. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

40. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužiteljici razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.

41. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužiteljici kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

42. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

43. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužiteljici nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. izreke presude.

45. Nesporno je da je tužiteljica djelomično povukla tužbeni zahtjev prvotno postavljen u iznosu od 10.001,00 kn, sada 1.327,36 eura, koji je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja financijskog vještaka konačno postavljen u iznosu od 83,49 eura, odnosno povukla je za iznos od 1.243,87 eura. Tuženik se protivio povlačenju tužbe zbog čega je sud odlučio kao pod II. izreke rješenja.

46. U odnosu na povučeni dio tužbe nisu nastali posebni troškovi za tuženika jer se u postupku raspravljalo i provodili dokazi u ovom predmetu radi isplate iznosa koji je u tužbi označen kao vrijednost predmeta spora, tako da po stavu ovoga suda tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva. Tužiteljica nema financijskih znanja da bi mogla na temelju dokumentacije koju je posjedovala odrediti vrijednost tužbenog zahtjeva bez provođenja financijskog vještačenja. Upravo je tuženik imao i dokumentaciju i financijska znanja odrediti koji iznos je osporavao tužiteljici što on nije učinio već se nakon postavljanja specificiranog tužbenog zahtjeva protivio povlačenju tužbe. Iz tih razloga sud je utvrdio da mu ne pripada pravo na troškove s osnove povučenog dijela jer bi u protivnom došlo u pitanje temeljno načelo prava na pristup sudu tužiteljice koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06). Tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom u ovom postupku a postavljena pretpostavljena visina tužbenog zahtjeva za nju ne može biti ograničenje u pravu na pristup sudu, zbog eventualnih troškova postupka druge strane. Gubio bi se svaki smisao ovoga postupka ukoliko bi se tužiteljicu obvezalo na plaćanje troškova tuženiku u situaciji kada je nesporno utvrđeno da joj plaća nije dobro obračuvana, kada je vezano uz navedeno pravno pitanje svoje stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske i kada je do visine tužbenog zahtjeva došlo samo iz razloga što je pretpostavljena visina tužbenog zahtjeva određena bez financijskih znanja, usklađena s nalazom financijskog vještaka.

47. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.

48. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom i visinom konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog čega joj sud dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove prouzročene vođenjem predmetnog postupka.

49. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (83,49 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak u visini jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7/9 Tarife) skupa s pridodanim PDV-om ili ukupno 125,00 eura. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 345,08 eura u cijelosti, kao nužan i nepotreban za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

50. Ukupni priznati troškovi tužiteljice iznose 470,08 eura kako je to i navedeno pod III. izreke presude.

51. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

U Slavonskom Brodu, 7. listopada 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Odvj. Mirko Kovač, Zagreb,

2. Odvj. Dražen Ivančić, Slavonski Brod,

3. Opća bolnica Nova Gradiška, J. J. Strossmayera 17 A, Nova Gradiška,

4. Porezna uprava, nakon pravomoćnosti.