Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3668/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., OIB:52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupan po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku u OD Anić&Anić u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-2837/2019 od 6. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-2837/2019 od 6. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I.1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 17.7.2006., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu 1.1. u kojem je ugovoreno kako se odobrava kredit u iznosu 104.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-2837/2019 od 6. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I.1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 17.7.2006. godine, zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu 1.2. u kojem su stranke suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog Ugovora, u dijelu 1.3. u kojem su stranke suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, u dijelu 1.4. u kojem se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta, članak 8., u dijelu 8.1. u kojem se utvrđuje okvirni iznos ukupne tražbine banke u iznosu 135.200,00 CHF, u dijelu pod toč. 1.2, toč. II. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Nova glavna rasprava, održat će se pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 17.7.2006. godine, zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu 1.1. u kojem je ugovoreno kako se odobrava kredit u iznosu 104.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate, u dijelu 1.2. u kojem su stranke suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog Ugovora, u dijelu 1.3. u kojem su stranke suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, u dijelu 1.4. u kojem se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta, članak 8., u dijelu 8.1. u kojem se utvrđuje okvirni iznos ukupne tražbine banke u iznosu 135.200,00 CHF.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 17.7.2006. godine, zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a vrši se izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje."

Točkom II. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.829,86 Eur, za zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedene u toč. II., izreke, s kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 26.1. 2016.

Točkom III. izreke određeno je da svaka stranaka snosi svoj trošak postupka.

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i to u dijelu pod toč. I. izreke, te u dijelu pod toč. II. izreke, u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 19.216,45 Eur, sa zateznim kamatama na taj iznos. Predlaže, prihvatiti žalbene navode, te preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. II. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, a tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka, podredno presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora o potrošačkom kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa kredita po osnovi tih ništetnih odredbi.

7. U žalbenoj fazi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka sporno je jesu li odredbe ugovor o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF ništetne, je li sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, a kojim je izvršena konverzija kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/2015.), nakon što je tužitelj dobrovoljno prihvatio izračun konverzije riješeni svi sporni odnosi između tužitelja i tuženika u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16.) kojim je regulirana konverzija kredita ugovorenih u CHF u protuvrijednosti kuna ili tužitelj, unatoč konverziji, ima pravo i na daljnje obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih preplaćenih iznosa od trenutka sklapanja glavnog ugovora odnosno svih plaćenih iznosa temeljem ugovora o kreditu.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu u žalbi ukazuju žalitelji. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom proturječi sama sebi i razlozima presude, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a i činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je presuda, a posebice njezina izreka nerazumljiva i proturječna sama sebi.

10. Prvostupanjski sud u toč. 23. obrazloženja navodi kako tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe, te činjenica što su stranke sklopile ugovor o konverziji na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15 dalje, ZID ZPK) ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a to iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, te da tužitelj kao korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju.

Nadalje, prvostupanjski sud navodi (toč. 20. i 21. obrazloženja) kako utvrđenja i pravni stavovi proizašli iz kolektivnog spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ne mogu se primijeniti na ugovornu odredbu članka 1. predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovoren iznos u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju za devize banke kreditora važećem na dan korištenja kredita, budući navedena ugovorena odredba nije protivna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva pa stoga nije niti ništetna, te da je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i na dan korištenja kredita, bio poznat kupovni tečaj kreditora za valutu CHF, pa je stoga bila poznata i kunska protuvrijednost kredita a posljedično tome ugovorna odredba o iznosu kredita prema kupovnom tečaju kreditora prema ocjeni prvostupanjskog suda bila je jasna, uočljiva i lako razumljiva tužitelju kao potrošaču.

11. Ovaj žalbeni sud, prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, kako nije ništetna odredba Ugovora iz čl. 1.1. kojom je odobren kredit u iznosu od 104.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

12. Naime, odredbom čl. 1.1.,suprotno žalbenim navodima tužitelja, nisu povrijeđena prava potrošača, jer navedenom odredbom odobrava se kredit u kunskoj protuvrijednosti koji se isplaćuje po prodajnom tečaju HNB na dan isplate. Navedena odredba nije ni neodređena odnosno neodrediva niti, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, niti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

13. Dakle, deklaratorni dio tužbenog zahtjev, koji se odnosi na odredbu čl. 1.1. Ugovora o kreditu, jasno je određen jer je tom odredbom tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 104.000,00 Chf na dan korištenja kredita, namjena kojeg je bila adaptacija i završetak stambenog objekta, i tužitelj je svakako znao koji je iznos na ime kredita u tu svrhu dobio od banke tako da mu je tečaj Chf na dan korištenja kredita bio poznat i u vezi te odredbe za tužitelja nije bilo nepoznanica.

14. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja u tom dijelu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu u tom dijelu i riješiti kao u izreci ove presude.

15. Vezano uz preostale odredbe Ugovora, koje se odnose na odredbu čl. 1.2., 1.3. 1.4. i odredbu čl. 8.1. prvostupanjski sud za iste nije dao nikakve razloge, te je u tom dijelu činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te je presudu u tom dijelu valjalo ukinuti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

16. Naime, prvostupanjski sud nije cijenio iskaz tužitelja (list 381 spisa), iz kojeg proizlazi da je Ugovor o kreditu sastavio tuženik, te da ona nije mogla mijenjati odredbe ugovora o kreditu, da joj je rečeno da je valuta CHF najbolja i najstabilnija, te je nitko nije upozorio na rizik i opasnost od rasta tečaja.

17. Naime, kad odredbe ugovora o kreditu ovisne isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti pod kojima se zaključuje predmetni ugovor osobito uvjeti o promjenjivosti i referentnoj stopi za koju se veže promjena, te valutnu klauzulu, da iste uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača uslijed kojih dolazi do situacije da vjerovnik ovdje tuženik jednostrano određuje obveze dužnika, koju potrošač ne može predvidjeti niti provjeriti jer nema za to nikakvih kriterija, osobito kod kamatne stope i valutne klauzule, tuženik je na taj način izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO-a), jer su neizvjesne posljedice odredaba tog ugovora osobito iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti tuženiku. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se o pojedinačnim odredbama ugovora nije pregovaralo, niti su u predmetnom ugovoru navedeni parametri za promjenama odredaba tog ugovora niti metoda izračuna glavnice, tečajne razlike niti kamate, što sve čini odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog ugovora, suprotne načelu savjesnosti i poštenja.

18. S tim u vezi, vezano za deviznu klauzulu, u toč. 16. obrazloženja, prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj, prilikom zaključenja Ugovora, nije bio upozoren na posljedice, uslijed porasta tečaja valute CHF prema valuti kuna, te je ta odredba dovela do neravnoteže između prava i obveza stranaka, pa se može zaključiti kako prvostupanjski sud zaključuje da je navedene ugovorna odredba nepoštena a time i ništetna, no unatoč takovom obrazloženju, prvostupanjski sud odbija utvrditi ništetnom odredbu čl. 1.3. Ugovora, kojima se određuju suglasnost stranaka da se iznos isplate kredita i otplata kredita u kunama obračunava primjenom valutne klauzule, te toč. 1.4. Ugovora, kojom je određeno da se povrat, izvršen u kunama, obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na da uplate anuiteta.

19. Jednako tako, konfuzno je obrazloženje prvostupanjskog suda u toč. 17. u kojoj navodi da je „prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene a time i ništetne“, misleći pritom na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, no suprotno tome, on u toč. I.2. izreke, odbija zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka odredba kojom je kamatna stopa promjenjiva i vrši se izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

20. Jednako tako, osnovano navode žalitelji kako nije jasno na što se odnosi dosuđeni iznos od 6.829,86 Eur. Naime, tužitelj je tražio s osnova više plaćene glavnice iznos od 11.673,92 Eur, više plaćene kamate od dana konverzije 11.673,92 Eur, više plaćene valute 7.105,54 i razlike glavnice 7.267,02 Eur, odnosno ukupno 26.046,31 Eur. Kako dosuđeni iznos ne predstavlja niti jedno potraživanje tužitelja, te nije jasno što je točno prvostupanjski sud dosudio tužitelju i temeljem čega, i u tom dijelu presuda je nerazumljiva i ne da se ispitati, te je izreka presude, u potpunosti suprotna toč. 29. obrazloženja, te nema nikakve veze sa toč. II. izreke presude.

21. Pri tome valja reći da su stranke nesporno sklopile Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i odredbu o valutnoj klauzuli u CHF i izvršile konverziju kredita. Konverzije takvih kredita sklapale su se u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK, a koji propisuje da se svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije, osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, trebaju iskoristiti u korist potrošača i to za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovora o kreditu. Dakle ukoliko su stranke izvršile konverziju na naprijed navedeni način, a što je sud prvog stupnja propustio utvrditi, u obračun konverzije bili su uzeti iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutne klauzule u CHF i te isplate obračunate i iskorištene za ispunjenje obveza potrošača (u konkretnom slučaju tužiteljice) prema tom dodatku, a eventualna utvrđena preplata iskorištena je za ispunjenje budućih tužiteljičinih anuiteta u EUR. Stoga prilikom odlučivanja o osnovanosti kondikcijskog zahtjeva za isplatu sud mora uzeti u obziri i naprijed navedene činjenice koje se mogu utvrditi vještačenjem.

22. Slijedom navedenog i činjenično stanje odlučno za pravilno presuđenje ove pravne stvari ostalo je nepotpuno utvrđeno.

23. S tim u vezi, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu, u dijelu pod toč. I.1. i to u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1.2. u kojem su stranke suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog Ugovora, čl. 1.3. u kojem su stranke suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, čl. 1.4. u kojem se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta, čl 8., u dijelu 8.1. u kojem se utvrđuje okvirni iznos ukupne tražbine banke u iznosu 135.200,00 CHF, u dijelu pod toč. 1.2, toč. II. i III. , te vratiti predmet sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

24. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.

25. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti postupovne povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem, utvrditi što je predmet postupka, te će nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu odluku, za svoja utvrđenja dati valjane razloge pri čemu će voditi računa i o ostalim žalbenim navodima žalitelja, posebice o prigovoru prijeboja, istaknutog od strane tuženika.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

27. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem, sukladno odredbi čl. 371. ZPP.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis