REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-738/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jelena Kunac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK REGION FELDBACH EGEN, OIB 60889413542, Austrija, Feldbach, Hauptplatz 18, kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Horvat, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda poslovni broj Ovr-1588/20 od dana 14. srpnja 2020. po prijedlogu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Region Felbach eGen Hauptplatz 18, 8330 Feldbach, Republika Austrija, OIB: 60889413542 protiv ovršenika HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi ispražnjenja nekretnine čkbr. [katastarska čestica], kuća br. 58 u [adresa] u kopiji plana označena oznakom I tlocrtne površine 24 m2 i dvorište upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. (335312) Granešina upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u cijelosti, i predajom iste slobodne od osoba i stvari ovrhovoditelju bez odgode u posjed.“

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eura sa zateznim kamatama od 7. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 3. veljače 2023. ističe da je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-1588/2020 od 12. siječnja 2023. upućena na pokretanje ove parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-1588/2020 od 14. srpnja 2020. Ističe da je ovrha određena na temelju presude ovog suda poslovni broj Ps-200/2018 od 12. srpnja 2019., koja je postala pravomoćna 4. ožujka 2020., a ovršna 22. svibnja 2020. Ističe da je predmetna ovrha određena ispražnjenjem u cijelosti nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuće br. 58 u [adresa], u kopiji plana označene oznakom i tlocrtne površine 24 m2 i dvorište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. (335312) Granešina kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te predajom iste slobodne od osoba i stvari ovrhovoditelju u posjed. Navodi da je protiv rješenja o ovrsi podnesena žalba 27. srpnja 2020. iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 1., 7, 9. i 10. Ovršnog zakona i to zato što rješenje o ovrsi nije provedivo i dopušteno odnosno jer tuženik nije ovlašten tražiti ukupnu ovrhu na način koji je određen rješenjem o ovrsi. Ističe da se tuženik poziva na nevažeću ovršnu ispravu, odnosno u ispravi na koju se poziva nigdje se ne spominje nekretnina niti je dana izjava u kojoj je izjavio suglasnost da se ovrhovoditelj može namiriti iz vrijednosti bilo kakve nekretnine. Ističe da je prijedlog za ovrhu nejasan i nerazumljiv te ističe da je ovršna isprava suprotna ovršnom prijedlogu. Također ističe da je pred ovim sudom u tijeku parnica pod poslovnim broj P-3846/20 između ovdje tužiteljice i ovdje tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dugoročnom kreditu broj konta 48.017, potvrđen – solemniziran po javnim bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba 26. rujna 2008. broj: OU-348/2008. Nadalje navodi da je rješenje o ovrsi protivno članku 80b Ovršnog zakona jer je teško narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika ovdje tužitelja i interesa ovrhovoditelja ovdje tuženika. Ističe da je vrijednost tražbine koju tuženik želi namiriti ovom ovrhom nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj sud određuje ovrhu. Ističe da tuženik ničime nije dokazao da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili pretežnom dijelu namiri, kao niti služi li nekretnina za stanovanje ili zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Ističe da tuženik nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, te jesu li se tužitelji izjavom izričito usuglasili s time da tuženik radi namirenja tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine. Poziva se i na čl. 34. Ustava Republike Hrvatske te čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija) te da odluke domaćih sudova koje imaju učinak gubitka prava na dom za pojedince na koje se odnose moraju biti donesene na temelju razmatranja postoji li „neodgodiva društvena potreba za iseljenjem, te je li iseljenje „razmjerno legitimnom cilju“ koji se njime želi postići. Ističe da se test razmjernosti u smislu članka 8. Konvencije sastoji u ispitivanju je li pravo upisanog vlasnika na posjed vlastite nekretnine koje se želi ostvariti radi ispunjenja nekog od prethodno navedenih legitimnih ciljeva nadjačalo pravo neovlaštenog posjednika (ali izvanknjižnog vlasnika) na zaštitu njegovog doma. Tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom će se proglasiti nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda poslovni broj Ovr-1588/20 od 14. srpnja 2020. po prijedlogu ovrhovoditelja protiv ovršenice, radi ispražnjenja nekretnine čkbr. [katastarska čestica], kuća br. 58 u [adresa] u kopiji plana označena oznakom I tlocrtne površine 24 m2 i dvorište upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. (335312) Granešina upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u cijelosti, i predajom iste slobodne od osoba i stvari ovrhovoditelju bez odgode u posjed. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu ističe da je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena kao put pravne zaštite samo iz razloga naznačenih u rješenju ovršnog suda o upućivanju na parnicu. Navodi da stoga nije dopušteno pozivanje tužiteljice na test razmjernosti i pravo na dom. Tuženik navodi da je predmetnu nekretninu stekao na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi ovog suda broj Ovr-1794/10-68 od 6. lipnja 2013., kojim je stekao i pravo na posjed iste, koje rješenje je postalo pravomoćno 27. lipnja 2013. Ističe da dosuda nekretnine u ovršnom postupku predstavlja negativni uvjet koji onemogućava bilo kakvo stjecanje, odnosno ograničavanje i/ili umanjenje prava stjecatelja dosuđene nekretnine te da bilo kakvi sporovi koje ovršenica vodi protiv ovrhovoditelja ili neke druge treće osobe nisu od utjecaja na pravo vlasništva i pravo na posjed predmeta vlasništva kupca, ovdje tuženika. Ističe da su neosnovani navodi tužiteljice o povredi prava na dom jer je pravnim poslom izričito pristala da se radi namirenja vjerovnikove tražbine ovrha može provesti na predmetnoj nekretnini te je u svrhu osiguranja povrata kredita bilo i uknjiženo založno pravo na predmetnoj nekretnini. Poziva se na čl. 77. Ovršnog zakona. Predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu te priklop spisa ovog suda poslovni broj Ovr-1588/2020 čija se preslika nalazi u pomoćnom omotu ovog spisa.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Čitanjem spisa ovog suda poslovni broj Ovr-1588/2020 utvrđeno je:

- da se taj postupak vodi između ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) i ovršenice (ovdje tuženice,

- da je u prijedlogu za ovrhu od 23. lipnja 2020. kao ovrhovoditelj naveden Raiffeisenbank Regija Feldbach eGen te da je sud zaključkom poslovni broj OVR- 1588/2020-2 od 3. srpnja 2020. pozvao ovrhovoditelja da dostavi sudu prijedlog za ovrhu od 23. lipnja 2020. ispravljen na način da navede ispravan naziv ovrhovoditelja (region, a ne regija) po čemu je ovrhovoditelj postupio te u podnesku od 7. srpnja 2020. kao ovrhovoditelja naznačio Raiffeisenbank Region Feldbach eGen

- da je rješenje o ovrsi poslovni broj OVR-1588/2020 od 14. srpnja 2020. doneseno na temelju presude ovog suda poslovni broj PS-200/2018-41 od 12. srpnja 2019. te da je određena ovrha ispražnjenjem nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuće br. 58 u [adresa], u kopiji plana označene oznakom i tlocrtne površine 24 m2 i dvorište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. (335312) Granešina kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u cijelosti te predajom iste slobodne od osoba i stvari ovrhovoditelju bez odgode u posjed

- da je presudom ovog suda poslovni broj PS-200/2018-41 od 12. srpnja 2019. koja je postala pravomoćna 4. ožujka 2020. i ovršna 22. svibnja 2020. naloženo tuženici HĐ (ovdje tužiteljici) iseliti iz nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuće br. 58 u [adresa], u kopiji plana označene oznakom i tlocrtne površine 24 m2 i dvorište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. (335312) Granešina kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te istu slobodnu od stvari i osoba predati u posjed tužitelju

- da je ovršenica (ovdje tužiteljica) podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi 30. srpnja 2020. u kojoj navodi da ovrhovoditelj nije imao odobrenje za pružanje usluga odobravanja kredita na području Republike Hrvatske je ovrha određena protivno odredbama Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti te da je u predmetu teško narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, da sud nije izvršio ocjenu narušene pravične ravnoteže iz čl. 80 b Ovršnog zakona jer je vrijednost tražbine nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrha, da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna i da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri te je li se ovršenik izjavom izričito usuglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine; u žalbi također navodi da je pred ovim sudom podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti o dugoročnom kreditu, da nije jasan obračun potraživanja ovrhovoditelja niti zatraženi tijek kamata te da osporava da bi njoj na temelju ugovora o kreditu bio isplaćen iznos od 52.000,00 eura

-da je žalba ovršenice rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-633/2020-5 od 11. listopada 2022. odbijena kao neosnovana te je potvrđeno spomenuto rješenje o ovrsi osim zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona

- da iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja od 11. listopada 2022. da nije osnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč.1. Ovršnog zakona i da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne sudske odluke odnosno pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj PS-200/2018-41 od 12. srpnja 2019.

- da je zaključkom ovog suda poslovni broj OVR-1588/2020-16 od 12. siječnja 2023. upućena ovršenica u roku 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj OVR- 1588/2020 od 14. srpnja 2020. nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. u vezi s čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona zbog kojih je izjavila žalbu od 30. srpnja 2020.

6.1. Čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, dalje OZ) propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

6.2. Čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

6.3. Čl. 50. st. 1. toč.10. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

7.1. Čitanjem presude ovog suda poslovni broj Ps-200/2018-41 od 12. srpnja 2019. (list 5-9 ovršnog spisa) te čitanjem presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1203/2019-4 od 4. ožujka 2020. (list 10-13 ovršnog spisa) utvrđeno je da se da taj postupak vodio između ovdje tuženika protiv ovdje tužiteljice, radi iseljenja. Radilo se o vlasničkoj tužbi ovdje tuženika (koji je nekretninu koja je predmet tog spora stekao na temelju rješenja o dosudi ovog suda poslovni broj Ovr-1794/10 od 11. travnja 2011.), protiv ovdje tužiteljice da mu kao ranija vlasnica te nekretnine istu preda u posjed. Također je utvrđeno da je pravomoćnom sudskom presudom naloženo ovdje tužiteljici HĐ iseliti iz nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuće br. 58 u [adresa], u kopiji plana označene oznakom i tlocrtne površine 24 m2 i dvorište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. (335312) Granešina kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te istu slobodnu od stvari i osoba predati u posjed tužitelju. Iz prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj u toj pravnoj stvari Raiffeisenbank Gnas eGen, dok je u drugostupanjskoj presudi kao tužitelj naznačen Raiffeisenbank Region Feldbach eGen (ovdje tuženik). Pravno sljedništvo između Raiffeisenbank Gnas eGen i Raiffeisenbank Region Feldbach eGen proizlazi i iz izvoda s povijesnim podacima (list 15-20 ovršnog spisa). U ovom pravcu tužiteljica nije niti izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi, niti u činjeničnim navodima tužbe osporava činjenicu pravnog sljedništva.

7.2. Prema tome, rješenje o ovrsi doneseno je na temelju pravomoćne sudske presude, koja je postala ovršna 22. svibnja 2020. (što je utvrđeno čitanjem klauzule, list 5 ovršnog spisa) i to na nekretnini koja je istovjetna opisu nekretnine iz izreke pravomoćne i ovršne sudske odluke. Upravo je ovdje tuženik ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovdje tužiteljice.

7.3. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da nije dala suglasnost da se ovrhovoditelj može namiriti iz vrijednosti bilo kakve nekretnine treba reći da to nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, u ovom postupku radi se pitanju je li dopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi kojim je naloženo tužiteljici iseliti iz predmetne nekretnine i predati istu u posjed tuženiku na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke kojom joj je to već naloženo i po kojoj nije dobrovoljno postupila. Dakle, u ovoj pravnoj stvari nije riječ o ovršnom postupku u kojem bi bila određena ovrha prodajom te nekretnine radi namirenja novčane tražbine ovdje tuženika. Stoga je neosnovano pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 80.b. OZ-a i takve prigovore je ona mogla i trebala isticati u ovršnom postupku tijekom kojeg je tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

7.4. Što se pak tiče tvrdnje tužiteljice da je ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen između parničnih stranaka ništetan i da se vezano uz to vodi sudski postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem P-3846/2020 treba odgovoriti da niti to pitanje nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Kao što je to već obrazloženo, u ovoj pravnoj stvari ocjenjuje se dopuštenost ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi i kojim je naloženo tužiteljici iseliti iz predmetne nekretnine i predati istu u posjed tuženiku na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke kojom joj je to već naloženo i po kojoj nije dobrovoljno postupila. Dakle, u ovoj pravnoj stvari ne radi se o preispitivanju dopuštenosti ovrhe prodajom te nekretnine radi namirenja novčane tražbine ovdje tuženika. Prigovor da je ugovor ništetan tužiteljica je mogla i trebala isticati u ovršnom postupku u kojem je tuženik tražio namirenje svoje novčane tražbine. U ovršnom postupku koji je predmet ovog spora ne radi se o namirenju novčane tražbine tuženika. Osim toga, u predmetu P-3846/2020 pravomoćno je okončan sudskom nagodbom sklopljenom između ŽĐ i HĐ s jedne strane i RAIFFEISENBANK REGION FELDBACH EGEN s druge strane, što je utvrđeno čitanjem te sudske nagodbe (list 59-62 spisa). Tom nagodbom stranke su potvrdile ukupni dug u skladu s pravomoćnim rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr- 1794/2010 i rješenja o namirenju. RAIFFEISENBANK REGION FELDBACH EGEN pristala je na plaćanje iznosa od 130.000,00 eura na način da se iznos od 10.000,00 eura plati najkasnije do 24. rujna 2024., iznos od 40.000,00 eura do 20. prosinca 2024. te iznos od 80.000,00 eura do 30. rujna 2025. Također je određeno da novčani iznosi moraju biti uplaćeni najkasnije u dogovorenom roku, a da u suprotnom ovrhovoditelj ima pravo nastaviti s ovršnim postupkom radi iseljenja. Tužiteljica ne tvrdi niti ne dokazuje da je osim najranije dospjelog iznosa od 10.000,00 eura platila daljnji iznos od 40.000,00 eura čije je dospijeće prema sudskoj nagodbi 20. prosinca 2024. Prema tome, okolnost da se pred ovim sudom vodio postupak pod brojem P-3846/2020, koji je pravomoćno okončan, nije odlučna niti iz ovog razloga.

7.5. Naposljetku, što se tiče načelnog pozivanja tužiteljice na pravo na dom (a u činjeničnim navodima tužbe ne iznosi niti jednu okolnost na kojoj to svoje pravo ona temelji te ne predlaže izvođenje niti jednog dokaza na tu okolnost), prije svega treba reći da se na to svoje pravo nije pozvala u žalbi protiv rješenja o ovrsi niti je zbog tog upućena na ovu parnicu. Sukladno čl. 55. st. 3. OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Stoga sud takve razloge ne bi mogao uzeti u obzir u ovom postupku. Pa ipak, tužiteljici treba odgovoriti da odgovoriti da je u sudskom postupku u kojem je donesena pravomoćna i ovršna presuda na temelju koje je određena sporna ovrha proveden test razmjernosti s obzirom da se ovdje tužiteljica u žalbi protiv prvostupanjske presude pozvala na pravo na dom. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeno je:

„U konkretnom je slučaju zadiranje u pravo na dom utemeljeno na čl. 161. st. 1. ZVDSP, jer je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, koju je stekao kao kupac na javnoj dražbi u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u predmetu poslovni broj Ovr-1794/10, a koje je pravo upisao i u zemljišnu knjigu, dok je tuženica sukladno čl. 17. st. 1. ZVDSP naslijedila posjed predmetne nekretnine od svog supruga, a osim toga prijavljena je na adresi te nekretnine od 1975. Konvencijom su (čl. 8. st. 2.) izričito propisani legitimni ciljevi koji opravdavaju miješanje države: državna sigurnost, javni red i mir, gospodarska dobrobit zemlje, sprječavanje nereda ili zločina, zaštita zdravlja ili morala i zaštita prava i sloboda drugih.

Tužitelj je vlasništvo predmetne nekretnine stekao na javnoj dražbi u ovršnom postupku na temelju ovršne isprave i dobrovoljnog založnog prava prvotno tuženika, sada pok. ŠĐ te je miješanje države u pravo na dom tuženice, kao njegove nasljednice bilo legitimno, jer je usmjereno na zaštitu kupca koji raspolaže ovršnom ispravom.

Prema tome, zadiranje u konvencijsko pravo tuženice, pravo na dom, u konkretnom slučaju je nužno, jer je pravni prednik tuženice dobrovoljno založio predmetnu nekretninu radi osiguranja potraživanja tužitelja kao vjerovnika, koje je založno pravo bilo uknjiženo kao teret te nekretnine u zemljišnoj knjizi, čime je pristao na rizik da se dug možda neće moći vratiti te da će se radi namirenja duga u ovršnom postupku prodati založena nekretnina, koja je konačno i prodana tužitelju, koji je kao ovrhovoditelj na javnoj dražbi bio najbolji ponuditelj (isto pravno stajalište iznio je Europski sud za ljudska prava u predmetnu Vrzić protiv Hrvatske, zahtjev br. 43777/13).“

Čak i kad bi se smatralo da tužiteljica može u ovoj pravnoj stvari pozivati se na pravo na doma iako se na njega nije pozvala u žalbi protiv rješenja o ovrsi, te kad bi se smatralo da se u ovoj pravnoj stvari treba ponovno provoditi test razmjernosti (iako je isti već proveden u pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci), treba reći da tužiteljica činjeničnim navodima tužbe ne iznosi niti jednu okolnost na kojoj to svoje pravo ona temelji te ne predlaže izvođenje niti jednog dokaza na tu okolnost. Dakle, radi se o navodnom pravu tužiteljica koja ona ničim nije dokazala.

8. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da nisu ostvareni razlozi zbog kojih bi sporna ovrha bila nedopuštena, a koji su propisani čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP), odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te priloženom troškovniku. Vrijednost predmeta ovog spora je 6.630,00 eura sukladno čl. 40. st. 5. ZPP-a. Naime, tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčanu svotu u smislu čl. 40. st. 2. ZPP-a, tužitelj je propustio odrediti vrijednost predmeta spora, tuženik se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, a sud do zaključenja glavne rasprave nije odredio vrijednost predmeta spora u smislu čl. 40. st. 4. ZPP-a.

10. Tuženik je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 29.09.2023. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak sastava podneska od 15.07.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta održana 29.08.2024. i 02.09.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 425 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.062,50 eura. Prihvaćen je i zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO).

11. Kako je tužiteljica izgubila parnicu, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.