Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-49/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆR, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., i 101/2017., dalje: KZ) odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-654/2019-57 od 8. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ĆR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je okrivljenik ĆR proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ (valja napomenuti da je prvostupanjski sud pri navođenju Narodnih novina u kojima je Zakon objavljen pogrešno naveo i Narodne novine broj 118/2018., 126/2019. i 84/2021. iako iste nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, niti su blaže za okrivljenika) te je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ na njega primijenjena uvjetna osuda na način da se izvršenje kazne zatvora odlaže izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od dvije godine te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u tome roku ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017. i 126/2019., dalje: ZKP-19) okrivljenik ĆR obvezan je da nadoknadi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 1.000,00 kuna/132,73 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450) te troškove postupka s osnova nužnih izdataka i nagrade punomoćnika oštećenika o visini kojih će sukladno čl. 148. st. 4. ZKP-19 prvostupanjski sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik ĆR po branitelju Alenu Boškoviću, odvjetniku u Rijeci, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu donošenjem oslobađajuće presude.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-55/2023-2 od 25. siječnja 2023. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju optužnica je podnijeta zbog počinjenog kaznenog dijela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ, za koje kazneno djelo je okrivljenik i proglašen krivim. Stoga je optužnicu zastupao ovlašteni tužitelj. U činjeničnom opisu navedena prijetnja nije neka uopćena prijetnja koja bi se podvela pod čl. 139. st. 1. KZ i za koju bi se progonilo privatnom tužbom. Naime, zaprijetiti čovjeku koji je invalid na jednu nogu da ćeš mu polomiti i drugu nogu, da ćeš gaziti po njemu i da više nikada neće prohodati, kvalificirani je oblik prijetnje, budući je okrivljenik oštećeniku ozbiljno zaprijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti i to na podrobno navedeni način: polomiti mu i drugu nogu, gaziti po njemu i to tako da više neće prohodati. Prijetnja je jasna, određena i konkretizirana. Iako okrivljenik poriče da bi takve riječi uputio oštećeniku, istu identično navode oštećenik i njegova supruga. Stoga, iako prijetnju demantiraju ostali saslušani svjedoci, prvostupanjski sud ih smatra pristranima, budući su za vrijeme inkriminiranog događaja bili na zabavi kod okrivljenika te su zbog prijateljskih odnosa s okrivljenikom zainteresirani za ishod ovog postupka.

7. Do inkriminiranog događaja je očito došlo, budući su oštećenik i njegova supruga zvali policiju i posjetili liječnika te nema razloga ne vjerovati oštećenicima da se događaj zbio na način na koji ga oni opisuju. Pri tome valja napomenuti da se inkriminirani događaj zbio 29. rujna 2018., koji dan u tjednu je subota, a da su oštećenik i njegova supruga bili kod liječnika 1. listopada 2018., odnosno u ponedjeljak, dakle nakon dva dana. Točno je da medicinska dokumentacija nije relevantna vezano uz kazneno djelo prijetnje, ali je relevantna vezano uz ocjenu dokaza oštećenika i njegove supruge, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio istinitima. Osim toga, iz službene zabilješke Policijske postaje Krk proizlazi da su 30. rujna 2018. izašli na lice mjesta u Kimno 92A povodom intervencije koju je zatražila BR (supruga oštećenika) te da po dolasku nisu zatekli glasnu glazbu, ni druge oblike remećenja javnog reda i mira. Oštećenik pak je kaznenu prijavu spram okrivljenika za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ podnio 2. listopada 2018.

8. Stoga, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje, nije pogrešno primijenio KZ, niti pak je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP).

9. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi (između ostaloga) i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi (čl. 478. ZKP), pa valja navesti da je okrivljenik, uz uvažavanje olakotnih okolnosti (dotadašnja neosuđivanost i činjenica da je otac jednog malodobnog djeteta o kojem je dužan skrbiti), osuđen na minimalnu zakonsku kaznu propisanu za kazneno djelo za koje je proglašen krivim te mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od dvije godine. Odmjerena kaznena sankcija je i po mišljenju ovog žalbenog suda primjerena počinjenom kaznenom djelu i osobi okrivljenika te će se istom postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ.

10. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika ĆR nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP, to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic