Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2325/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja PM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Martini Alagić, odvj. iz Vukovara, protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P-473/2023-31 od 1. travnja 2025., dana 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P-473/2023-31 od 1. travnja 2025. u dijelu pod točkom I,II i III izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P-473/2023-31 od 1. travnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o operativnom leasingu broj:

[broj]., od dana 09.01.2008. godine, kojeg su sklopili tužitelj PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik leasinga i tuženik Blue Iris Resolution D.O.O. sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 48., OIB: 87064273078, kao davatelj leasinga, u dijelu u kojem je ugovorena otplata leasinga uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Blue Iris Resolution d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 48, OIB: 87064273078, da tužitelju PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 1.952,26 eura (tisućudevetstopedesetdva eura i dvadesetšest centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 13,50 eura od 02.01.2009. godine pa do isplate,

- 16,94 eura od 02.02.2009. godine pa do isplate,

- 12,02 eura od 02.03.2009. godine pa do isplate,

- 13,03 eura od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 13,44 eura od 04.05.2009. godine pa do isplate,

- 11,15 eura od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 11,64 eura od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 10,15 eura od 03.08.2009. godine pa do isplate,

- 12,25 eura od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 9,90 eura od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 11,35 eura od 02.11.2009. godine pa do isplate,

- 11,17 eura od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 15,56 eura od 04.01.2010. godine pa do isplate,

- 17,84 eura od 01.02.2010. godine pa do isplate

- 17,28 eura od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 20,30 eura od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 24,63 eura od 03.05.2010. godine pa do isplate,

- 24,39 eura od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 33,02 eura od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 32,51 eura od 02.08.2010. godine pa do isplate,

- 41,13 eura od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 35,85 eura od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 36,22 eura od 02.11.2010. godine pa do isplate,

- 46,41 eura od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 45,87 eura od 03.01.2011. godine pa do isplate,

- 42,77 eura od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 47,25 eura od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 44,43 eura od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 50,08 eura od 02.05.2011. godine pa do isplate,

- 57,94 eura od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 57,94 eura od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 57,94 eura od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 57,94 eura od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 57,94 eura od 03.10.2011. godine pa do isplate,

- 57,94 eura od 02.11.2011. godine pa do isplate,

- 57,94 eura od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 57,94 eura od 02.01.2012. godine pa do isplate,

- 57,94 eura od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 65,60 eura od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 63,83 eura od 02.04.2012. godine pa do isplate,

- 64,71 eura od 02.05.2012. godine pa do isplate,

- 66,28 eura od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 64,84 eura od 02.07.2012. godine pa do isplate,

- 63,65 eura od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 60,69 eura od 03.09.2012. godine pa do isplate,

- 64,83 eura od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 64,83 eura od 02.11.2012. godine pa do isplate,

- 64,73 eura od 03.12.2012. godine pa do isplate,

- 64,73 eura od 02.01.2013. godine pa do isplate,

do 30.6.2011. godine po stopi od 14% godišnje; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana .

III. Nalaže se tuženiku Blue Iris Resolution d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 48, OIB: 87064273078, da naknadi tužitelju PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.274,68 eura (slovima: dvijetisućedvjestosedamdesetičetiri eura i šezdesetiosam) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, preko dosuđenog iznosa od 2.274,68 eura, kao neosnovan.

i r j e š e nj e

I Odbija se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ovog suda.

II Odbija se prigovor prijeboja istaknut od strane tuženika.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I, II i III izreke kao i protiv rješenja u dijelu pod točkom I izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenih iznosa kao posljedice ništetnih odredbi Ugovora o operativnom leasingu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF (valutna klauzula).

7. Žalbeni prigovor tuženika u pogledu toč. 1. izreke pobijanog rješenja u kojem je sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti tuženika nije osnovan.

8. Naime prvostupanjski sud je pravilno zaključio, da s obzirom da je ugovor zaključen 9.siječnja 2008. u [adresa] i to tuženikovoj podružnici sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa] te s obzirom da se radi o potraživanju koje proizlazi iz zaključenog ugovora da je ovdje u primjeni odredba čl.59 ZZP-a prema kojoj odredbi za suđenje ,ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice ,pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica sklopila sa tuženikom (ranije Hypo - Leasing Kroatien d.o.o.) dana 9. siječnja 2008. Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila [broj] .

10. Međutim ovdje je sporno da li se radi o potrošačkom ugovoru te je sporno kakva je pravna narav ugovora o operativnom leasingu te da li se na takav ugovor može primjenjivati Zakon o potrošačkom kreditiranju .

11. Nadalje tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na kolektivnu zaštitu potrošača a koja proizlazi iz presuda koje su donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača u tzv. predmetu "Franak" i to presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. 06.2018. jer ista nije primjenjiva na ovaj konkretan slučaj a s obzirom da tuženik nije uopće banka a u predmetnim postupcima su obuhvaćene banke pa stoga utvrđenja iz tih postupaka nisu primjenjiva na ovaj konkretan predmet .

12. Točno je da u ovom konkretnom slučaju nisu primjenjiva pravna shvaćanja koja su zauzeta u postupku kolektivne zaštite potrošača na koju se poziva prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude međutim to nije utjecalo da pravilnost i zakonitost donesene prvostupanjske presude jer je sud pravilno utvrdio da je ovdje u primjeni Zakon o zaštiti potrošača time da je ovdje u primjeni s obzirom na vrijeme kada je zaključen predmetni ugovor (9. siječanj 2008.) Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 -dalje ZZP/07).

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno sud zaključuje da neovisno što u ovom konkretnom slučaju tuženik nije banka isti je financijska organizacija koja se bavi financiranjem i to putem leasinga što jasno ukazuje da je tuženik trgovac, a tužitelj potrošač kao fizička osoba te se u konkretnom slučaju na njihov pravni odnos primjenjuje ZZP/07 kao i Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO-a).

14. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista sklopila ugovor o operativnom leasingu za kupnju osobnog vozila u osobne svrhe te da su je iz auto kuće [naziv] uputili kod tuženika radi sklapanja ugovora te joj je djelatnica tuženika ponudila sklapanje ugovora u valuti euro i CHF međutim joj je objasnila da je najpovoljnije uzeti leasing u valuti CHF jer je izračun kredita u toj valuti bio najpovoljniji , navodi da je općenito razumjela značaj valutne klauzule međutim nije joj nitko pojašnjavao rizike promjene tečaja niti je bila svjesna da bi rate odnosno anuiteti mogli toliko rasti (početna rata je bila 1.200,00 kn -1.300,00 kn, kasnije 2.500,00 kn), ugovor je pročitala koji je bio unaprijed sastavljen na pripremljenom obrascu ugovora te nije imala mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora ,te nije očekivala takav drastičan rast tečaja budući u tom slučaju ne bi bila kreditno sposobna .

15. Na temelju naprijed navedenog pravilno je sud zaključio da se radi o potrošačkom ugovoru jer iz iskaza tužiteljice ,a kojeg sud prihvaća, proizlazi da je osobno vozilo kupljeno u osobne svrhe pa stoga tužiteljica ima svojstvo potrošača (čl. 3. ZZP/07).

16. Prema tome kako se radi o potrošačkom ugovoru ovdje su u primjeni odredbe čl. 96. i čl. 97. ZZP-a.

17. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača st. 2. propisuje da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca dok je st. 4. predmetnog članka određeno da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

18. S obzirom da ovdje tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa rizikom ugovaranja visine mjesečne rate s valutnom klauzulom i objasnio rizik povećanja tečaja valute, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici nije prilikom sklapanja ugovora koji je unaprijed pripremljen kao tipski ugovor omogućeno pojedinačno pregovaranje o spornim odredbama ugovora pa su takve odredbe u potrošačkim ugovorima nepoštene i samim time ništetne stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima o obvezama ugovornih strana, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa (čl. 4. ZOO-a)

19. Ovdje valja naglasiti da je prema odredbi čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je u čl. 10. st. 2. propisano da se primjenjuje na sve ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994., te će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor zastare jer se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu kao posljedice ništetne ugovorne odredbe pa stoga zastarni rok teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21. Ovdje valja dodati da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj:Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

22. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Mate Ivanovića, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog utvrdio da je tužiteljica platila na ime ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule viši iznos od ukupno 1.952,26 EUR a koji iznos i potražuje tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud primijenio odredbu čl. 1111. ZOO-a u vezi s čl. 1115. ZOO-a jer je ovdje tuženik nepošten stjecatelj iz naprijed navedenih razloga, pa stoga je dužan platiti kamatu na preplaćene iznose od dana stjecanja a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

24. Kao što je već naprijed navedeno pozivanje ovdje suda na presudu i utvrđenja koja su donesena u predmetu Franak nije utjecalo na zakonitost pobijane odluke jer je sud u ovom konkretnom predmetu, a kao što je naprijed elaborirano, utvrdio sve relevantne činjenice u pogledu zaključenog potrošačkog ugovora o kreditu koji je predmet ovog spora i pri tome je sud jasno naglasio da presuda iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača nema direktni obvezujući učinak u ovom postupku.

25. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl.380.t.2.ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

26. S obzirom da tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević