Poslovni broj: Us I-3167/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HŠ, rođenog **.**.1984., državljanina Alžira, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave dana 07. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/5427, Urbroj: 511-01-212-25-4 od 19. kolovoza 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, Zagreb, Vodovodna 13/I, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR i za pristup na ročište dana 06. listopada 2025. g. iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR plus 25% PDV-a što iznosi 250,00 EUR, a što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR (tisućudvijestotinepedeset eura), u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvijestotinepedeset eura), po odvjetniku Milanu Baniću kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/25-06/5427, Urbroj: 511-01-212-25-4 od 19. kolovoza 2025. godine odbačen je naknadni zahtjev za odobrenje za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, koji je podnio HŠ, rođen **.**.1984. godine u mjestu Chief, država Alžirska Narodna Demokratska Republika, državljanin Alžirske Narodne Demokratske Republike, kao nedopušten.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke zbog: bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je u Alžiru imao problema s polubraćom oko imovine i obiteljskog posla (trgovina auto-dijelovima). Ti su problemi bili dio prvog zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Prvi zahtjev je odbijen Rješenjem od 20. siječnja 2025. jer su tužiteljeve izjave ocijenjene kao kontradiktorne i neuvjerljive. Upravni sud je presudom od 6. svibnja 2025. odbio zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva. Rješenje je postalo izvršno 14. svibnja 2025. g. Nakon izvršnosti prethodne odluke, tužitelj je podnio naknadni zahtjev 1. kolovoza 2025.. U tom je zahtjevu naveo da su se problemi s polubraćom pogoršali te da mu prijetnje smrću sada onemogućuju siguran povratak u Alžir. Naglasio je da je situacija postala toliko ozbiljna da se problemi koje je naveo prvi puta nisu riješili i da mu polubraća prijete da će ga ubiti. Tužitelj je objasnio da te prijetnje nije spomenuo ranije jer nije znao da će se situacija "toliko zakomplicirati". Tuženik je odbacio naknadni zahtjev, ustvrdivši da tužitelj nije iznio nove, relevantne činjenice i dokaze koji bi opravdali ponovno razmatranje. Međutim, tužitelj smatra da je tuženik pogrešno primijenio članak 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Prema stavku 3. tog članka, naknadni zahtjev mora sadržavati relevantne činjenice i dokaze koji su nastali nakon izvršnosti prethodne odluke, ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku. Tužitelj je u naknadnom zahtjevu iznio nove, relevantne činjenice o eskalaciji prijetnji od strane polubraće, koje su dosegle razinu životne opasnosti. Ove činjenice predstavljaju značajnu promjenu u odnosu na prvobitno stanje i direktno se tiču tužiteljevog straha od povratka. Argument Ministarstva da su nove izjave iste kao i prethodne je netočan. Iako se odnose na isti izvor problema (obitelj), intenzitet i priroda prijetnji su se značajno promijenili, što tužitelj nije mogao predvidjeti. Stoga, tužitelj opravdano nije mogao predočiti te dokaze u prijašnjem postupku. Tužitlej je trebao u potpunosti provesti postupak radi provjere vjerodostojnosti iznesenih tvrdnji. Umjesto navedenog tuženik je bez osnova i prethodnih provjera odbacilo zahtjev bez detaljnog razmatranja. Odbacivanjem zahtjeva kao nedopuštenog, Ministarstvo je uskratilo tužitelju pravo na pravičan postupak i potpunu procjenu njegovog položaja. Umjesto da provede individualnu procjenu tužiteljevih izjava, Ministarstvo je donijelo paušalni zaključak da nema novih činjenica. Navedeno je u suprotnosti s osnovnim načelima međunarodnog prava i pravu na traženje azila. S obzirom na navedeno obrazloženje pobijanog rješenja je nerazumljivo i nepotpuno te je povrijeđen ZUP, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer je zahtjevu tužitelja trebalo udovoljiti, te je pogrešno i nepotpun utvrđeno činjenično stanje.

Obzirom na navedeno tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tužitelj navodi da je tuženik pogrešno primijenio članak 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer je probleme s polubraćom tumačio kao činjenice i okolnosti koje je tužitelj iznio ranije u prethodnom postupku stoga ih ne smatra novima. Tužitelj smatra da činjenica da su prijetnje od strane braće eskalirale jest nova jer su te prijetnje dosegle razinu životne opasnosti. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači što se smatra novim činjenicama i okolnostima. Ukoliko je razlog za podnošenje zahtjeva u prethodnom postupku utvrđen kao nevjerodostojan zbog kontradiktornosti i neuvjerljivosti logično je da će nadogradnja istog tog razloga i dalje predstavljati nevjerodostojne informacije.

S tim u vezi tuženik smatra da je pravilno primijenio navedeni članak Zakona.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 06. listopada 2025. godine održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika i tumača za arapski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.).

S rasprave je isključena javnost radi razloga zaštite privatnosti sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja te je isti na poseban upit opunomoćenika tužitelja da opiše zašto traži međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj tužitelj naveo kako je razlog zašto je napustio Alžir obiteljski jer se nije slagao s djecom od tatine druge žene ni privatno ni iz poslovnih razloga. Da se odselio negdje dalje od njih u Alžiru ne bi riješio svoju situaciju jer bi oni sigurno došli kod njega i napali ga. Stariji brat koji je imao istih problema kao i on otišao je zato u Francusku. Na daljnji poseban upit opunomoćenika tužitelja naveo je kako je tu braću jednom prijavio i da su jednog kojeg su pritvorili ubrzo pustili van. Tako da od policije u Alžiru nema pomoći.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/5427, Urbroj: 511-01-212-25-4 od 19. kolovoza 2025. godine Sud je utvrdio da je istim odbačen naknadni zahtjev za odobrenje za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, koji je podnio HŠ, rođen **.**.1984. godine u mjestu Chief, država Alžirska Narodna Demokratska Republika, državljanin Alžirske Narodne Demokratske Republike, kao nedopušten, s obrazloženjem kako sukladno članku 47. stavku 1. točki 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. navedenog Zakona.

Sukladno stavku 3. istog članka, naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

Sukladno stavku 4. istog članka, dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

Stavak 6. istog članka propisuje da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavku 3. i 4. toga članka.

Člankom 43. stavkom 2. navedenog Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

S obzirom na to da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza u tražiteljevom obrazloženju, a u svezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, izvršenje uvid u spis predmeta prethodnog zahtjeva KLASA: UP/I-216-03/23-06/11345. U zahtjevu je naveo da je zemlju podrijetla napustio zbog financijskih razloga, smatra da je financijska situacija bolja u Europi nego u Alžiru. Tražitelj je saslušan na zapisnik te je naveo daje dobro zarađivao, ali je bio u svađi s braćom oko imovine te se boji braće. Rješenjem KLASA: UP/I-216-03/23-06/11345, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 20.01.2025. odbijen je tražiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu, jer je utvrđeno da su mu izjave kontradiktorne i neuvjerljive. Tražitelj je protiv navedenog rješenje pokrenuo upravni sud te je sud presudom, poslovni broj: USI-43 5/2025-8 od 06.05.2025. odbio tražiteljev zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva. Navedeno rješenje postalo je izvršno 14.05.2025. g. Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Procjenom naknadnog zahtjeva utvrđeno je da izjave tražitelja ne sadrže nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke. Činjenice u naknadnom zahtjevu predstavljaju iste razloge na kojima je tražitelj temeljio svoj prethodni zahtjev, a tiču se njegovih problema s braćom te financijskih problema. Naime, s polubratom je prije odlaska radio u vlastitoj trgovini rezervnih auto-dijelova koja je propala, a za što ga optužuje njegov brat.

Slijedom navedenog, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tražitelj međunarodne zaštite podnio nedopušteni naknadni zahtjev u kojemu nije iznio nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

8. Odredbom članka 47. stavak 1. točka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. navedenog Zakona.

9. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

10. Odredbom stavka 4. istog članka propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

11. Odredbom stavak 6. istog članka propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavku 3. i 4. toga članka.

12. Odredbom članka 43. stavkom 2. navedenog Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

13. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, prema ocjeni suda, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj u naknadnom zahtjevu, a niti u tužbi zaista nije iznio bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, pa je tuženik pravilno i zakonito zaključio da naknadni zahtjev tražitelja nije dopušten. Tražitelj je iznio neke osobne, točnije obiteljske razloge zbog kojih je otišao iz Alžira, ali to nisu razlozi koje zakon navodi kao osnovane za davanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Tuženik je valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je tužiteljev naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu odbačen kao nedopušten, a to zato jer ne sadržava nove relevantne činjenice i dokaze koje bi bile od utjecaja na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

14. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

16. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, odvjetniku Stjepanu Babiću, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.1.) i zastupanje na ročištu 08. rujna 2025. godine od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.2.), pa je stoga priznato u trošak tužitelju, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

17. U pogledu visine troškova "besplatne pravne pomoći" opunomoćeniku tužitelja, odvjetniku Milanu Baniću, Sud nije mogao priznati trošak pravne pomoći ovog odvjetnika kao besplatnu pravnu pomoć jer istu može pružati samo jedan odvjetnik, a to je ovdje onaj koji je prvi podnio tužbu i za kojeg je i sam tužitelj na raspravi rekao i pokazao na ročištu da ga on zastupa, a to je odvjetnik Stjepan Babić pa je odlučeno kao pod toč. III) i IV) izreke ove presude.

U Zagrebu 07. listopada 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. Odvjetnik Milan Banić, [adresa] Zagreb, Tratinska 62 – na znanje

4. U spis