Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4948/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STANOUPRAVA d.o.o., Beli Manastir, Ulica kralja Tomislava 53, OIB: 89589416149, zastupanog po punomoćniku Dubravku Marjanoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Povrv-69/2023-22 od 14. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Povrv-69/2023-22 od 14. studenog 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira, poslovni broj Ovrv-600/2018 od 10. prosinca 2018., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 601,31 EUR/4.530,56 kn, te se u tom dijelu odbacuje tužba.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja STANOUPRAVA d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Povrv-69/2023-22 od 14. studenog 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira, poslovni broj Ovrv-600/2018 od 10. prosinca 2018., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 82,95 EUR/625,00 kn.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Povrv-69/2023-22 od 14. studenog 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira, poslovni broj Ovrv-600/2018 od 10. prosinca 2018., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.379,98 EUR/10.397,48 kn, zajedno sa zateznom kamatom, te pod točkom II. izreke, i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira, poslovni broj Ovrv-600/2018 od 10. prosinca 2018., u dijelu u kojem je tuženiku IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo isplatiti tužitelju STANOUPRAVA d.o.o., Beli Manastir, Ulica kralja Tomislava 53, OIB: 89589416149, iznos od 1.379,98 EUR/10.397,48 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2018. pa sve do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 8. prosinca 2018. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju STANOUPRAVA d.o.o., Beli Manastir, Ulica kralja Tomislava 53, OIB: 89589416149, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.737,47 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 7. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja STANOUPRAVA d.o.o. za naknadu parničnog troška u iznosu od 952,69 EUR.

III. Nalaže se tuženiku IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju STANOUPRAVA d.o.o., Beli Manastir, Ulica kralja Tomislava 53, OIB: 89589416149, trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja STANOUPRAVA d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 106,17 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz [adresa] poslovni broj Ovrv- 600/2018 od 10. prosinca 2018., u cijelosti, a tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Stanouprava d.o.o. Beli Manastira, Kralja Tomislava 53, OIB: 89589416149, da tuženiku EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.051,36 eura/22.990,47 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim.“

2. Protiv točke I. i II. prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako je u tijeku postupka dokazao kako njegovo potraživanje prema tuženiku, s osnove neplaćene zajedničke pričuve, iznosi 10.397,48 kn. Nadalje, tužitelj osporava da je tuženik u pretplati zajedničke pričuve jer je ugradio prozore (stolariju) u svome stanu. Čak i da je tuženik u pretplati pričuve radi svojih ulaganja, tužitelj ističe kako tuženik nije istaknuo prigovor radi prebijanja, tj. nije bilo uvjeta da prvostupanjski sud prebije ulaganja tuženika sa pričuvom koju tužitelj potražuje od tuženika. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se održi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 418,67 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,17 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.981,29 EUR/14.928,04 kn, a koji iznos se odnosi na nepodmireni iznos zajedničke pričuve za stambeni prostor u vlasništvu tuženika u [adresa], i to u vremenskom razdoblju od listopada 2014. godine do listopada 2018. godine.

6. Prvostupanjski sud je, dana 27. listopada 2022., donio presudu, poslovni broj Povr-5/2019-53 (list 111-118 spisa). Točkom I. navedene presude je djelomično održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.379,98 EUR/10.397,48 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca do isplate. Točkom II. presude je ukinut platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 601,31 EUR/4.530,56 kuna. Točkama III. i IV. presude je donesena odluka o troškovima postupka, tj. točkom III. naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.550,37 EUR, dok je točkom IV. odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 676,06 EUR.

7. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, pobijajući točku I. i točku III. navedene presude. U drugostupanjskom postupku, odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 17. siječnja 2023., poslovni broj Gž- 4214/2022-2 ukinuo presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Povr-5/2019-53 od dana 27. listopada 2022. (list 139-144 spisa) u točkama I. i III. izreke te u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Dakle, u ponovljenom postupku, sud prvog stupnja je jedino morao odlučiti o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva u iznosu od 1.379,98 EUR/10.397,48 kn, budući da je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. Što se tiče tužiteljevog potraživanja u iznosu od 601,31 EUR/4.530,56 kuna, za koji dio je platni nalog ukinut, taj dio nije niti bio pobijan žalbom, a posljedično nije niti bio predmetom razmatranja u postupku pred žalbom. Slijedom navedenog, presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Povr-5/2019-53 od dana 27. listopada 2022. je postala pravomoćna u točki II. izreke, budući da ta točka nije bila pobijana žalbom, a kojom točkom je ukinut platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 601,31 EUR/4.530,56 kuna.

9. Međutim, u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud donosi pobijanu presudu kojom u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz [adresa], poslovni broj Ovrv-600/2018 od 10. prosinca 2018. Dakle, sud prvog stupnja je u ponovljenom postupku odlučio o cjelokupnom potraživanju tužitelja u iznosu od 1.981,29 EUR/14.928,04 kn, premda je dio toga potraživanja pravomoćno odbijen, i to u iznosu od 601,31 EUR/4.530,56 kuna. Drugim riječima, sud prvog stupnja nije smio ponovno odlučivati o cijelom tužbenom zahtjevu, nego samo o onom dijelu koji je bio ukinut rješenjem drugostupanjskog suda.

10. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu: ZPP), budući da je pobijanom presudom odlučivao o potraživanju u iznosu od 601,31 EUR/4.530,56 kuna, a o kojem potraživanju je već pravomoćno odlučeno. Na tu povredu odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci drugostupanjskog rješenja, tj. ukinuti pobijanu presudu u dijelu u kojem je ukinut platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 601,31 EUR/4.530,56 kn te u tom dijelu odbaciti tužbu.

12. Međutim, o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.379,98 EUR/10.397,48 kn još uvijek nije pravomoćno odlučeno te je taj dio predmet ovog žalbenog postupka.

13. Prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao svoje potraživanje koje ima prema tuženiku, međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti te sud drugog stupnja, koristeći ovlaštenja iz članka 373.a. st. 1. toč. 1. ZPP-a, smatra da bitne činjenice među strankama nisu sporne, uzevši u obzir sve navode koje su stranke iznijele tijekom prvostupanjskog postupka

14. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da tuženik nije platio tužitelju iznos zajedničke pričuve u razdoblju od listopada 2014. godine do listopada 2018. godine.

- da je zajednička pričuva do rujna 2017. godine iznosila 204,39 kn

- da je, od listopada 2017. godine, zajednička pričuva povećana na način da iznosi 628,31 kn

- da je zajednička pričuva povećana radi energetske obnove zgrade, a koja obnova je uključivala izmjenu stolarije u stanovima suvlasnika zgrade te vanjsku izolaciju zgrade

- da je, prilikom energetske obnove zgrade, Fond za energetsku učinkovitost snosio 64,69% troškova obnove, a 35,31% troškova obnove su snosili stanari kroz povećanje iznosa zajedničke pričuve

- da je tuženik svojim vlastitim ulaganjem izmijenio stolariju u svom stanu, neovisno o projektu energetske obnove zgrade

- da je tuženik utrošio iznos od 29.625,00 kn za izmjenu stolarije u svom stanu

- da je tužitelj, tijekom postupka, umanjio iznos utužene pričuve na način da se pričuva treba uvećati samo za trošak vanjske izolacije zgrade, a ne i za trošak stolarije, budući da je tuženik samostalno promijenio stolariju

15. Dakle, nije sporno da je predmetna zgrada, u kojoj se nalazi stan u vlasništvu tuženika, bila predmetom energetske obnove. Energetska obnova je uključivala promjenu stolarije u stanovima suvlasnika zgrade te vanjsku izolaciju zgrade. Radi snošenja troškova energetske obnove, iznos zajedničke pričuve je povećan sa 204,39 kn na 628,31 kn. Što se tiče troškova energetske obnove, Fond za energetsku učinkovitost snosi 64,69% troškova obnove, a 35,31% troškova obnove snose stanari kroz povećanje iznosa zajedničke pričuve.

16. Neovisno o energetskoj obnovi zgrade, tuženik je svojim vlastitim ulaganjem promijenio stolariju u svome stanu, a vrijednost toga ulaganja je iznosila 29.625,00 kn.

17. Tužitelj nije osporavao ulaganje tuženika u iznosu od 29.625,00 kn te je priznao da se, u odnosu na tuženika, pričuva treba uvećati samo za trošak vanjske izolacije zgrade.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Bernarde Hunjadi od 31. svibnja 2022. (list 89-94 spisa) proizlazi da, kada se pričuva poveća samo za dio koji se odnosi na vanjsku izolaciju zgrade, iznos uvećane pričuve je 485,36 kn, a na 628,31 kn. Kada se navedeno uzme u obzir, vještak ističe da ukupan dug tužitelja prema tuženiku s osnove zajedničke pričuve iznosi 10.397,48 kn.

18.1. Na takav umanjeni izračun pričuve u iznosu od 485,36 kn stranke nisu imale primjedbi, a to proizlazi iz podneska tuženika od 15. srpnja 2022. (list 100 spisa) te podneska tužitelja od 2. kolovoza 2022. (list 103-104 spisa).

19. Međutim, tuženik smatra da je, time što je uložio iznos od 29.625,00 kn u promjenu stolarije, zapravo u preplati sredstava zajedničke pričuve. Naime, tuženik smatra da je njegovo ulaganje trebao sufinancirati Fond za energetsku učinkovitost u omjeru od 64,69%, budući da je to bio ugovoreni model snošenja troškova energetske obnove. Kako Fond nije djelomično snosio trošak njegovog ulaganja, već je trošak ulaganja snosio tuženik u cijelosti, tuženik smatra i ističe da je u preplati doprinosa zajedničke pričuve.

20. Iz dopunskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko- knjigovodstvene struke Bernarde Hunjadi od 8. srpnja 2023. (list 158-161 spisa) i dalje proizlazi da dug tužitelja prema tuženiku s osnove zajedničke pričuve iznosi 10.397,48 kn. Međutim, vještak je u dopuni nalaza uzeo u obzir model financiranja energetske obnove zgrade prema kojem sufinanciranje Fonda za energetsku učinkovitost iznosi 64,69%, a udio vlastitog financiranja iznosi 35,31% te je primijenio te postotke na trošak od 29.625,00 kn, koji je tužitelj imao pri nabavi i izmjeni stolarije. Vještak je potom izračunao da bi sufinanciranje Fonda u ukupnom trošku za stolariju tužitelja iznosilo 19.164,41 kn, a da je tužitelj potom temeljem 100%-tnog financiranja ugradnje stolarije došao u preplatu za 19.164,41 kn. Ako bi se taj iznos sučelio sa iznosom pričuve koju tuženik treba platiti, proizlazi da je tuženik u pretplati doprinosa zajedničke pričuve.

21. Valja istaknuti da osnovanost pretplate tuženika doprinosa zajedničke pričuve s osnove vlastitog ulaganja, tj. utjecaj ulaganja tuženika na nepodmireni iznos zajedničke pričuve, predstavlja pravno pitanje, a o kojem će se ovaj sud drugog stupnja očitovati u nastavku presude.

22. Saslušana na ročištu dana 3. listopada 2023. godine (list 176-180 spisa) vještakinja Hunjadi je potvrdila kako je dug tuženika s osnova zajedničke pričuve iznosi 10.397,48 kn.

23. Valja istaknuti da tužitelj osnovano ističe u svojoj žalbi kako je dokazao da je iznos nepodmirene zajedničke pričuve 10.397,48 kn, tj. 1.379,98 EUR, budući da isto proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje Bernarde Hunjadi, kao i dopuna i nalaza toga mišljenja, a radi čega je prvostupanjski sud neosnovano zaključio da tužitelj nije dokazao koliko iznosi dug tuženika za pričuvu u utuženom razdoblju.

24. Nadalje, i sam tuženik ne osporava izračun nepodmirene zajedničke pričuve te ističe da nije tužitelju plaćao zajedničku pričuvu u utuženom razdoblju, smatrajući da je u pretplati pričuve zato što je uložio iznos od 29.625,00 kn u promjenu stolarije.

25. Dakle, u postupku nije sporan iznos zajedničke pričuve kojeg tuženik nije platio tužitelju. Međutim, ono što je sporno u ovom postupku predstavlja pravno pitanje ima li tuženik pravo na oslobođenje od plaćanja nepodmirene zajedničke pričuve zato što je izvršio ulaganje u iznosu od 29.625,00 kn, a koji iznos se odnosi na promjenu stolarije u stanu tuženika.

26. Odredbom čl. 90 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVSDP) propisano je da zajednička pričuva predstavlja namjenski vezanu zajedničku imovinu svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjenu za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

27. Nadalje, čl. 89. st. 2. ZVSDP-a je propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

28. Naposljetku, čl. 89. st. 3. ZVSDP-a je propisano da suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele doprinosa zajedničkoj pričuvi i to suglasnom odlukom svih suvlasnika, u pisanom obliku.

29. U svjetlu citiranih odredaba proizlazi da je tuženik dužan plaćati zajedničku pričuvu, razmjerno svome suvlasničkom dijelu. S druge strane, tuženik nema pravo samovoljno smanjiti svoj doprinos pričuvom jer je izvršio određeno ulaganje u zgradi, i to u svojoj uporabnoj cjelini. Naime, obveza plaćanja zajedničke pričuve te iznos zajedničke pričuve za određenog suvlasnika se može promijeniti jedino suglasnom odlukom svih suvlasnika, u pisanom obliku. Iz stanja spisa ne proizlazi da su suvlasnici zgrade pristali da se tuženiku umanji ili da se tuženik oslobodi plaćanja pričuve radi njegovog ulaganja.

30. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja smatra da nema osnove da se tuženiku umanji ili da se tuženik oslobodi plaćanja zajedničke pričuve zbog njegovog prethodnog vlastitog ulaganja (zamjene stolarije). U konkretnom slučaju, energetska obnova zgrade uključuje radove na vanjskoj izolaciji zgrade i zamjenu stolarije, a financira se djelomično iz sredstava zajedničke pričuve (35,31%) te djelomično iz sredstava Fonda za energetsku učinkovitost (64,69%). Kako se projekt provodi na razini cijele zgrade, svi suvlasnici dužni su sudjelovati u troškovima razmjerno svojim udjelima, neovisno o tome što je tuženik sam izvršio pojedine radove u svom stanu u vidu zamjene stolarije. Tuženiku se njegovo ulaganje, tj. smanjenje ili oslobođenje od plaćanja zajedničke pričuve radi izvršenog ulaganja, može isključivo odobriti na način da preostali suvlasnici zgrade donesu pisanu, suglasnu odluku kojom tuženiku smanjuju ili oslobađaju ga od plaćanja zajedničke pričuve, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

31. Dakle, među strankama nije sporno da tuženik nije plaćao zajedničku pričuvu tužitelju. Nadalje, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tuženik nema pravo na umanjenje ili oslobođenje doprinosa zajedničkoj pričuvi radi njegovog ulaganja. S obzirom na navedeno, ovaj sud zaključuje da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 1.379,98 EUR/10.397,48 kn.

32. Stoga je, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki II. stavku 1. izreke ove drugostupanjske presude, tj. preinačiti prvostupanjsku presudu i održati na snazi platni nalog u iznosu od 1.379,98 EUR/10.397,48 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2018. pa sve do isplate, a koji platni nalog je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

33. U odnosu na trošak ovršnog postupka valja reći da prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Radi navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i odlučiti kao u točki I. presude, tj. potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je ukinut je platni nalog u odnosu na trošak ovršnog postupka u iznosu od 82,95 EUR. Nadalje, o trošku ovršnog postupka valja odlučiti kao o parničnom trošku.

34. S obzirom na to da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka na način da se odluči o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

35. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu s 100%, budući da je dokazao da je tuženik dužan plaćati zajedničku pričuvu. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 1.379,98 EUR, a odbačen je u iznosu od 601,31 EUR, tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 70 %, a tuženik s 30 %. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 85%, a tuženik s 15%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (85% - 15% = 87,46%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 70%.

36. Tužitelj potražuje naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.283,27 EUR, sukladno troškovniku predanom na ročištu dana 3. listopada 2023. godine (list 182 spisa), i to: iznos od 3.250,00 EUR na ime troškova za rad odvjetnika, iznos od 897,25 EUR na ime predujmova položenih za izvođenje dokaza te iznos od 136,02 EUR na ime plaćenih sudskih pristojbi. Što se tiče troška ovršnog postupka, tužitelj potražuje trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 66,36 EUR, troškove dostave i poštanski trošak u iznosu od 4,98 EUR, nespecificirani trošak ovrhovoditelja (tj. tužitelja) u iznosu od 6,63 EUR te predvidivi trošak klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 4,98 EUR. Sveukupni trošak kojeg tužitelj potražuje (parnični + ovršni) iznosi 4.366,22 EUR.

37. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP donesena je odluka o troškovima postupka u točki II. stavku 2. i 3. izreke, pa je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadom parničnog troška. Tužitelj ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka, a koji se odnosi na odvjetničke radnje punomoćnika tužitelja: sastav podneska od 13. listopada 2021. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr 8.4. Tarife; sastav četiri obrazložena podneska od 11. studenog 2021., 9. veljače 2022., 4. travnja 2022. i 12. rujna 2023. u ukupnom iznosu od 800,00 EUR (200,00 EUR za svaki podnesak) prema Tbr 8.1. Tarife; zastupanje na šest ročišta za glavnu raspravu održanih 28. listopada 2021., 14. ožujka 2022., 12. travnja 2022., 27. rujna 2022., 14. ožujka 2023. i 3. listopada 2023. u ukupnom iznosu od 1.200,00 EUR (200,00 EUR za svako ročište) prema Tbr 9.1. Tarife. Sveukupni odvjetnički trošak iznosi 2.050,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 46. Tarife) iznosi 2.562,50 EUR. Nadalje, tužitelj ima pravo na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 66,36 EUR, a koja nagrada je obračunata u skladu s čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 8/2011, 112/2012, 114/2012). Naposljetku, tužitelj ima pravo i na naknadu troška predujmova koje je položio za izvođenje dokaza financijskog- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 897,25 EUR.

38. Valja istaknuti da je tužitelju trošak sastava podneska od 13. listopada 2021. priznat u manjem iznosu nego što je to tražio, budući da je tužitelj tim podneskom samo obavijestio sud da će ga zastupati odvjetnik Dubravko Marjanović, a radi čega se taj podnesak ne može priznati kao obrazloženi podnesak, već kao običan podnesak. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja od 16. studenog 2022., jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. ožujka 2023., budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj poslao taj podnesak, a radi čega tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak nastao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP. Također tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 136,02 EUR, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj plaćao sudske pristojbe, a radi čega tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak nastao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP. Naposljetku, tužitelj nema pravo na naknadu troškova dostave i poštanskog troška u iznosu od 4,98 EUR, troška ovrhovoditelja (tj. tužitelja) u iznosu od 6,63 EUR te predvidivog troška klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 4,98 EUR. budući da nije dokazao da su mu ti troškovi nastali u smislu čl. 219 st. 1. ZPP.

39. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu odvjetničkog troška u iznos od 2.562,50 EUR, troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 66,36 EUR i troška predujma za izvođenje dokaza (financijsko vještačenje) u iznosu od 897,25 EUR. Međutim, određivanje troška u tom iznosu podrazumijeva da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 70 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti priznati odvjetnički trošak i trošak javnobilježničke nagrade s 2.628,89 EUR na 1.840,22 EUR, dok trošak predujma za financijsko vještačenje od 897,25 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.737,47 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove drugostupanjske presude. Naime, tužitelj potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

40. Ponavlja se da sveukupni trošak kojeg tužitelj potražuje (parnični + ovršni) iznosi 4.366,22 EUR, a tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 2.737,47 EUR te tužitelju treba odbiti iznos troška koji neosnovano traži, tj. iznos od 1.628,75 EUR. Međutim, točkom IV. presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Povr-5/2019-53 od 27. listopada 2022. je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 676,06 EUR, a tužitelj je u ponovljenom postupku potraživao trošak u cijelosti, kao da mu iznos od 676,06 EUR nije pravomoćno odbijen. Radi navedenog, sud drugog stupnja od iznosa troška koji tužitelj neosnovano traži (1.628,75 EUR) valja oduzeti iznos troška koji je tužitelju već pravomoćno odbijen (676,06 EUR) i odbiti zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 952,69 EUR.

41. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u točki II. stavku 2. i 3. ove drugostupanjske presude.

42. S obzirom da je uspio sa svojom žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari, tužitelj ima pravo i na naknadu troška sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 312,50 EUR prema Tbr 10.1. i Tbr 46. Tarife. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu 106,17 EUR, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj platio tu sudsku pristojbu, a radi čega tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak nastao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić