REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-724/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 43. istarske divizije 18 i 2. tužitelja PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, protiv tuženih 1. LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. LUNA IMMOSERVIS d.o.o., Viškovo, Široli 3A, OIB: 71333934651, koje zastupa punomoćnik Josip Dubravko Topić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sara Bračković, Josip Dubravko Topić, Valentina Smolić-Ročak, u Rijeci, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Psp-81/2023-27 od 19. veljače 2025., 7. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Psp-81/2023-27 od 19. veljače 2025. u točki II. izreke.
II Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Psp-81/2023-27 od 19. veljače 2025. u točki I. izreke i u tom dijelu odlučuje:
Odbacuje se tužba radi smetanja posjeda od 5. listopada 2023. kao nepravodobna.
III Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja 1. ĆH i 2. IH koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelje u posjedu poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa], ukupne površine 24m2, a koja nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija ima oznaku grč. 185 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da su tuženici neovlašteno promijenili bravu na ulaznim vratima poslovnog prostora te na taj način izvršili oduzimanje posjeda poslovnog prostora tužiteljima.
II. Nalaže se tuženicima da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja posjeda, na način da o svome trošku promjene bravu na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora te da ključeve preda tužiteljima te se tuženicima zabranjuje da na isti ili sličan način ubuduće smetaju tužitelje u posjedu nekretnine iz točke I. ovog rješenja, sve u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade troškove ovog parničnog postupka u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužiteljima 1. ĆH i 2. PH da plate parnični trošak tuženika u iznosu od 880,00 Eur, u roku od 15 (petnaest) dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom to rješenje u cijelosti pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354 st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti prvostupanjsko rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su tuženici smetali tužitelje u posjedu poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa], ukupne površine 24m2, oznake grč. 185 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da su neovlašteno promijenili bravu na ulaznim vratima poslovnog prostora, da se naloži tuženicima da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja posjeda tako da o svome trošku promjene bravu na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora i da ključeve predaju tužiteljima te da se tuženicima zabrani da na isti ili sličan način ubuduće smetaju tužitelje u posjedu navedene nekretnine.
6. Predmetna tužba radi smetanja posjeda podnijeta je prvostupanjskom sudu 5. listopada 2023. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su 6. rujna 2023. obaviješteni da su im tuženici tehničkim pomagalima „izbili“ bravu na ulaznim vratima poslovnog prostora, za čije se otključavanje ključevi nalaze kod tužitelja, nakon čega da su tuženici bravu zamijenili drugom bravom za čije otključavanje su potrebni drugi ključevi te da su na taj način tužitelje onemogućili u neometanom posjedovanju predmetne nekretnine.
7. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja; da je tužiteljici ĆH posjed oduzet još u svibnju 2023. kada je prema njenom iskazu napravljena rupa u bravi i od tada više nije mogla ući u prostor te da tužiteljica tada nije ništa poduzimala već je „čekala što će se dogoditi“; da iz iskaza 1. tužene LH i svjedoka DH proizlazi da je na predmetnom poslovnom prostoru promijenjena brava u svibnju 2023. nakon što je zakupac OH izašao iz prostora te da su svi suvlasnici zgrade dobili ključeve; te da je tužiteljica i policijskom djelatnicima povodom prijave od 6. rujna 2023. izjavila da je na prostoru promijenjena brava u svibnju 2023. zaključio da je predmetna tužba za smetanje posjeda podnesena nepravovremeno tj. po proteku roka od 30 dana od saznanja za smetanje posjeda i počinitelja kako je to propisano u čl. 21 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. dalje; ZV) te da sama okolnost da je tužba podnesena nakon što je kasnije prema navodima tužitelja mijenjana brava (6. rujna 2023.) ne znači da su do tada tužitelji bili u posjedu, pa da bi tužba bila pravovremena, jer njima je posjed ranije oduzet. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da u vrijeme podnošenja tužbe tužitelji više nisu bili posjednici prijepora, odnosno da drugotužitelj nije uopće bio u posjedu predmetnog prostora budući su prostor koristili njegovi roditelji, jer je zakupodavac ranije bio njegov otac PH, a kasnije majka ĆH, slijedom čega zaključuje da je osnovan i tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja pa je posljedično tome kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev.
8. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP koja se primjenjuje na odgovarajući način na temelju čl. 381. ZPP, drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelji ističu u žalbi.
10. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno zaključio da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena protekom roka iz čl. 21. st. 3. ZV, jer je iz iskaza 1. tužiteljice nedvojbeno utvrđeno da su tužitelji isključeni iz posjeda još 18. svibnja 2023. kada je na bravi napravljena rupa, nakon čega više nisu mogli ući u predmetni poslovni prostor. Okolnost da je na istim vratima poslovnog prostora tek kasnije promijenjena brava, (prema iskazu 1. tužiteljice „negdje u srpnju ili kolovozu 2023.“ ili 6. rujna 2023. kako je to tužiteljica prijavila policijskim djelatnicima) ne znači da tužiteljima od tada teče rok za posjedovnu zaštitu, pa žalbenim navodima da je posjed smetan u dva navrata, prvi put u svibnju 2023. kada je napravljena rupa u bravi, a koje smetanje tužitelji nisu utužili te drugi put 6. rujna 2023. kada je konačno promijenjena brava te da je upravo to „drugo“ smetanje predmet postupka, nije dovedena u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tužba u ovoj pravnoj stvari koja je podnijeta sudu 5. listopada 2023. podnesena protekom roka iz čl. 21. st. 3. ZV. Žalbeni navodi tužitelja da je najmoprimac kao neposredni posjednik koji svoj posjed izvodi iz posjeda tužitelja, nakon prvog smetanja u svibnju 2023. svojim ključem ušao u prostor radi iseljenja osobnih stvari 6. rujna 2023. pa da je nakon smetanja od 18. svibnja 2023. „zadržao posjed“, nisu osnovani jer su oprečni iskazu same 1. tužiteljice prema kojem je rupa na bravi napravljena još 18. svibnja 2023., nakon čega više nisu mogli ni tužitelji, kao ni zakupnik, ući u predmetni poslovni prostor.
11. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 930/11-2 od 11. prosinca 2013. izrazio pravno shvaćanje da je rok za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (subjektivni od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja i objektivni od godine dana od počinjenog smetanja) procesne naravi, budući je posljedica da tužba nije podnesena u roku odbačaj tužbe, a ne odbijanje tužbenog zahtjeva. Iako su navedeni rokovi naznačeni u materijalnom propisu odredbe čl. 21.st. 3. ZV, time rok za podnošenje tužbe, odnosno za traženje sudske zaštite nije postao materijalnopravni rok.
12. Prvostupanjski sud je meritornim odlučivanjem o posjedovnoj zaštiti tužitelja odlučio u povodu nepravovremeno podnesene tužbe koju je trebalo odbaciti u skladu sa čl. 282. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 3. ZV te je time počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Stoga je povodom žalbe tužitelja, na temelju odredbe čl. 369. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na odgovarajući način na temelju čl. 381. ZPP, valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke i odbaciti tužbu.
14. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u tom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke.
15. Kako je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana valjalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st.1. u vezi s čl. 166. st.1. ZPP).
Pula - Pola, 7. listopad 2025.
Sudac:
Biljana Pamić