Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3598/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bujas, odvjetnik u Zagrebu, Branimirova 39, protiv tuženika mldb. ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mldb. UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po majci i z.z. NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Teuta Palčić, odvjetnica u Zagrebu, Grge Tuškana 21, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4896/2018-70 od 28. travnja 2025. godine, dana 7. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4896/2018-70 od 28. travnja 2025. godine u t. II., III. i IV izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja izjavljena protiv t. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4896/2018-70 od 28. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku mldb. ĆG isplatiti tužitelju iznos od 0,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2018. pa do isplate (točka I. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznos od 12.653,59 eura s pripadajućim kamatama kao i kamate na dosuđeni iznos za razdoblje prije 4. siječnja 2018. (točka II. izreke). Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke) te je naloženo tužitelju da naknadi tuženicima trošak postupka u iznosu od 2.393,75 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2025. pa do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv t. I., II., III. i IV. prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj, a pobija ih zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu, podredno da istu ukine te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška za sastav žalbe.

3. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu u kojem u potpunosti osporavaju navode žalbe te predlažu drugostupanjskom sudu da odbije žalbu u cijelosti kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u svim točkama. Potražuju naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

5. Tužitelj u žalbi izrijekom navodi da pobija presudu i u dijelu pod t. I. izreke presude, a budući da je u tom dijelu tužitelj uspio u sporu, nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv tog dijela presude te je primjenom čl. 367. st. 1. ZPP u vezi čl. 358. st. 3. ZPP odlučeno kao pod t. I. izreke rješenja.

6. Tužitelj je otac tuženika i obvezan je plaćati točno utvrđene mjesečne iznose na ime njihovog uzdržavanja. U ovom postupku tužitelj tužbom traži od tuženika povrat danog uzdržavanja, odnosno povrat točno specificiranih mjesečnih iznosa danih na ime uzdržavanja s pripadajućim kamatama, ukupno iznos od 95.340,00 kn / 12.653,79 eura, s obrazloženjem da je tužitelj dobrovoljno ispunjavao svoje obveze s osnova uzdržavanja, a tuženici su unatoč tome putem FINE podnijeli zahtjev za izravnu naplatu te su od tužitelja dodatno i prisilno oduzeta sredstva s računa, slijedom čega su tuženici dvostruko namireni.

7. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističe tužitelj jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2016. poslovni broj: P Ob-35/16-10 određena privremena mjera i tužitelju je naloženo na ime uzdržavanja plaćati po 970,87 kn mjesečno za svakog od tuženika počevši od 10. lipnja 2016. pa nadalje,

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2016. poslovni broj: P Ob-35/16-19 tužitelju naloženo za uzdržavanje tuženika plaćati po 1.500,00 kn mjesečno za svakog od njih, počevši od 1. veljače 2016. do 11. prosinca 2016., a od 12. prosinca 2016. pa nadalje po 2.500,00 kn mjesečno za svakog od njih,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž Ob-228/17-2 od 14. ožujka 2017. tužitelju naloženo za uzdržavanje za razdoblje od 15. siječnja 2016. do 31. siječnja 2016. isplatiti daljnji iznos od po 750,00 kn mjesečno za svakog od tuženika s kamatama od 15. veljače 2016. do isplate,

- da su tuženici 18. rujna 2017. uputili FINA-i zahtjev za izravnu naplatu prema presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2016. poslovni broj: P Ob-35/16 i presudi Županijskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2017. poslovni broj: Gž Ob-228/17-2 sa specifikacijom dugovanja prema kojoj postoji dug tužitelja u iznosu od 6.250,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- da iako su tuženici u specifikaciji dugovanja naznačili da postoji dug od 6.250,00 eura, tužitelju je do 3. siječnja 2018. prisilno ustegnut iznos od 61.683,19 kuna / 8.186,77 eura,

- da su tuženici preporučenom pošiljkom od 3. siječnja 2018. povukli zahtjev za prisilnu naplatu navodeći da je tužitelj podmirio dug izvan ovršnog postupka,

- da je FINA 5. siječnja 2018. obavijestila tuženike da je na njihov zahtjev od 3. siječnja 2017. (ispravno 2018.) povučena tražbina po osnovi P Ob-35/16 i Gž Ob- 228/17 iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje,

- da je z.z. tuženika 12. siječnja 2018. pozvala tužitelja da dostavi podatak o načinu i računu na koji želi da mu se vrati novac koji je FINA greškom ovršila u cilju naplate zaostataka alimentacije, a preko iznosa traženog po specifikaciji, uz upit hoće li alimentacija prema presudi za siječanj 2018. biti uplaćena,

- da je tužitelj 26. siječnja 2018. podnio tužbu protiv tuženika kojim traži povrat mjesečnih iznosa alimentacije s kamatama od dana uplate svakog pojedinog obroka za razdoblje od listopada 2015. do prosinca 2017.,

- da je z.z. tuženika 17. veljače 2018. vratila preplaćeni iznos na tužiteljev račun i to iznos od 55.435,17 kn / 7.357,51 eura,

- da su stranke od srpnja 2018. do veljače 2019. pokušavale mirnim putem riješiti spor, no to je bilo bez uspjeha.

9.1. U žalbi tužitelj navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio koju je od više različitih evidencija FINE uzeo u obzir prilikom odlučivanja o predmet spora. Navodi i da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer su u postupku izrađena dva nalaza i šest očitovanja vještaka, a da vještak nije obrazložio kako je došao do sasvim oprečnih stajališta u svakom idućem očitovanju. Također da sud nije obrazložio ni koji je točno nalaz ili očitovanje vještaka prihvatio kao mjerodavan. Tužitelj u žalbi navodi i da je u postupku trebalo utvrditi kolika je bila obveza tužitelja prema pravomoćnim presudama, koliko je tužitelj na ime izvršenja svojih obveza platio tuženicima te koliko mu je u istu svrhu ustegnuto od strane FINE, pa bi razlika između dobrovoljnih uplata i iznosa ustegnutog od FINE predstavljala preplaćeni iznos. Dodaje i da je za navedeni izračun najmjerodavniji nalaz vještaka od 28. listopada 2019. prema kojem je tužitelj ukupno preplatio svoje obveze za iznos od 82.341,26 kuna.

9.2. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka jer smatra da je njegov zahtjev nesporno osnovan bar za iznos od 55.435,17 kn / 7.357,51 eura koji su iznos tuženici vratili nakon podnošenja tužbe te da iz toga nikako ne bi proizlazilo da je tužitelj uspio u neznatnom dijelu svog zahtjeva pa bi sud odluku o troškovima postupka trebao donijeti sukladno čl. 154. st. 2. ZPP.

10. Vezano za navode tužitelja o različitim evidencijama FINE i oprečnim nalazima i mišljenjima vještaka u postupku, bitno je istaknuti da su vještaku tijekom postupka bili zadavani različiti zadaci koje je trebao utvrditi vještačenjem.

11.1. Prvi zadatak vještaka bio je utvrditi kolika je obveza tužitelja prema pravomoćnim i ovršnim odlukama kao i promet odnosno uskrate s računa tužitelja kod Zagrebačke banke d.d. te je li ista preplaćena i koliko na dan podnošenja zahtjeva za povlačenje zahtjeva za izravnu naplatu od FINE te da obveze tužitelja usporedi s izvršenim uplatama tužitelja tuženiku.

11.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja vještak Darko Prpić dipl. oec. 28. listopada 2019. je dao nalaz i mišljenje prema kojem je tužitelj u periodu od 8. listopada 2015. do 3. siječnja 2018. za mlt. ČG dobrovoljno uplatio iznos od 47.670,00 kn, te 60.110,65 kuna prisilno, dakle ukupno 107.780,65 kuna. Ukupne obveze tužitelja da su bile 48.480,18 kuna, a da je ukupno plaćen iznos od 107.780,65 kuna pa prema tome preplata na dan 3. siječnja 2018. iznosi 59.300,47 kuna.

11.3. Vještak je dalje utvrdio da je tužitelj za mlt. UG u istom periodu dobrovoljno uplatio iznos od 47.670,00 kn, te 23.860,06 kuna prisilno, dakle ukupno 71.530,06 kuna. Ukupne obveze tužitelja da su bile 48.489,27 kuna, a da je ukupno plaćen iznos od 71.530,06 kuna pa prema tome preplata na dan 3. siječnja 2018. iznosi 23.040,79 kuna.

11.4. Vještak je u točki 3. zaključka naveo da je vidljivo da je z.z. tuženika dana 17. veljače 2018. izvršila povrat preplaćene alimentacije za tuženiku ukupno u iznosu od 55.435,17 kuna.

12. Tuženici u podnesku od 19. prosinca 2019. prigovaraju nalazu i mišljenju vještaka, a posebno ističu da je vještak u potpunosti propustio analizirati privremenu mjeru koju je tužitelj bio obvezan plaćati prema rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2016. poslovni broj: P Ob-35/16-10. Napominju i da bi vještak trebao putem suda od tuženika zatražiti promet po računima Zagrebačke banke da se vidi kolika je sredstva FINA uistinu zaplijenila i proslijedila tuženicima, a koliko je vratila tužitelju. Dodaju i da su tužitelj i z. z. tuženika bili u vezi u vrijeme uplate od 8. listopada 2015. pa da je potrebno gledati iznose od datuma donošenja privremene mjere. Tuženici predlažu provedbu nadvještačenja po drugom vještaku koji će uračunati i kamate na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos te koji će voditi računa da u tablicu unese točne podatke na temelju dokumentacije koja postoji u spisu ili koju može zatražiti putem suda. Prvostupanjski sud zatim poziva vještaka da se očituje na navedene primjedbe tuženika.

13.1. Vještak potom 17. siječnja 2020. daje novi nalaz u kojem je ukalkulirao i obveze tužitelja s osnova privremene mjere pa bi u danom periodu ukupne obveze tužitelja prema mlt. ČG iznosile 58.880,83 kuna, a tužitelj je ukupno platio iznos od 107.780,65 kuna te je prema tome preplata na dan 3. siječnja 2018. iznosila 48.899,82 kuna.

13.2. Ukupne obveze tužitelja prema mlt. UG iznosile su 59.010,50 kuna, a tužitelj je ukupno platio 71.530,06 kuna pa je u odnosu na njega preplata na dan 3. siječnja 2018. iznosila 12.519,56 kuna.

13.3. Vještak se također očitovao da prilikom izračuna nije uzeo u obzir uplatu tuženika od 17. veljače 2018. u iznosu od 55.435,17 kuna budući da je zadatak vještaka bio utvrditi kolika je preplata tužitelja na dan podnošenja zahtjeva za povlačenje zahtjeva za izravnu naplatu od FINE. S obzirom na to da zahtjev povučen 3. siječnja 2018., uplata od 17. veljače 2018. vremenski slijedi nakon perioda koji se vještači.

14. Tužitelj podneskom od 15. listopada 2020. prigovara nalazu vještaka te tvrdi da vještak nije naveo sve iznose koji su zaplijenjeni s računa tužitelja radi izvršenja prisilne naplate kao niti sve uplate koje je izvršio tužitelj. Predlaže da se odredi dopunsko vještačenje kako bi se uzeo u obzir cjelokupni promet po računima tužitelja te kako bi se time u potpunosti moglo utvrditi koliko iznosi preplata tužitelja na dan povlačenja zahtjeva.

15. Vještak se na navedeni podnesak tužitelja očitovao 28. listopada 2020. te iznio da s obzirom na to da je naplata djelomično provedena i prisilnim putem, da se kao ovrhovoditelj prilikom prisilne naplate pojavljuje i FINA koja ovrhe odrađuje uz naplatu svojih troškova pa se može zaključiti da su sredstva ovršena u korist dva ovrhovoditelja – tuženika i FINE. Pa budući da nije razvidan primatelj sredstava nije moguće utvrditi ovrhe koje je izvršila FINA te ovrhe koje su izvršene u korist drugih ovrhovoditelja.

16. Tuženici su podneskom od 23. veljače 2023. predložili da sud od FINE zatraži specifikaciju izvršene naplate prema zahtjevu za izravnu naplatu od 18. rujna 2017. u periodu od 18. rujna 2017. do 5. siječnja 2018. te da je u specifikaciji potrebno posebno razdvojiti brojčane iznose koji su naplaćeni prisilnim putem a odnose se na troškove i naknade FINE te brojčane iznose koji su naplaćeni prisilnim putem na temelju zahtjeva za izravnu naplatu u periodu od 18. rujna 2017. do 5. siječnja 2018. i to za svakog tuženika posebno.

17. Nakon dostavljene specifikacije tuženici podneskom od 2. svibnja 2023. ukazuju da je vještaku zadan pogrešan zadatak da utvrdi kolika je ukupna obveza tužitelja prema pravomoćnim i ovršnim odlukama, umjesto koliko iznosi obveza tužitelja u spornom razdoblju od 18. rujna 2017. do 3. siječnja 2018. za koje je tužena tražila isplatu na temelju zahtjeva za izravnu naplatu, od dana 18. rujna 2017. pa do zaključno 3. siječnja 2018. kada je zahtjev za izravnu naplatu povučen. Slijedom navedenog tuženici predlažu sudu da naloži vještaku da utvrdi u spornom razdoblju stvarnu obvezu tužitelja na ime uzdržavanja tuženika te da utvrdi postoji li u odnosu na tako utvrđenu obvezu tužitelja u spornom razdoblju neki iznos koji je preplaćen tuženicima, odnosno ako vještak nađe da tužitelj nije isplatio sve sukladno svojoj obvezi u spornom razdoblju, da utvrdi o kojemu je iznosu točno riječ.

18. Vještak se 11. svibnja 2023. očitovao vezano za dostavljenu dokumentaciju i podnesak tuženika od 2. svibnja 2023. te naveo da usporedbom uplata prema dokumentaciji koju je prije analizirao i uplata evidentiranih u naknadno pristigloj dokumentaciji, da je razvidno da postoje razlike tako da su određene prisilne naplate evidentirane, a određene nisu pa da je za izradu novog izračuna potrebno točno utvrditi koje uplate se uzimaju u obzir kako za prisilne tako i za dobrovoljne uplate. Tuženici su se potom dodatno očitovali da je potrebno uzeti u obzir samo prisilne uplate ustegnute od FINE na temelju ovršnih isprava prema zahtjevu za izravnu naplatu, i to za svakog tuženika posebno.

19.1. Nakon toga vještak 14. svibnja 2024. daje dodatno očitovanje vezano za prisilne uplate ustegnute od FINE po ovršnim isprava u spornom razdoblju od 18. rujna 2017. do 3. siječnja 2018.

19.2. Za mlt. ČG vještak je utvrdio da u spornom razdoblju s računa tužitelja sveukupno prisilno ustegnut iznos od 38.516,13 kuna, od čega je iznos od 693,00 kuna naplatila FINA, a iznos od 37.823,13 kuna z.z. tuženika.

19.3. Za mlt. UG vještak je utvrdio da je s računa tužitelja sveukupno prisilno ustegnut iznos od 24.202,06 kuna te da je iznos od 342,00 kuna naplatila FINA, a iznos od 23.860,06 kuna je naplaćeno z.z. tuženika.

19.4. Nadalje da su ukupni priljevi po računu z.z. tuženika identični prisilnim uplatama prema specifikaciji FINE pa su slijedom navedenog neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na nepotpuno/pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog različitih evidencija FINE jer upravo ova konstatacija vještak otklanja navedene prigovore.

19.5. Slijedom navedenog da je od tužitelja za mlt. ČG prisilno naplaćen iznos od 7.530,95 kuna i to 7.500,06 za glavnicu i 30,89 za kamate na glavnicu. Da su naplate FINE za obroke za listopad, studeni i prosinac 2017. izvršene sukladno osnovi za naplatu, izuzev što tijek zatezne kamate počinje 15.-tog u mjesecu te bi obračun zatezne kamate trebao teći od prvog dana zakašnjenja, dakle od 16. -tog u mjesecu za tekući mjesec. Prema tome s obzirom na to da su na istu glavnicu 995,43 eura obračunate zatezne kamate koje iznose 3,90 eura, od tužitelja bi bilo više naplaćeno 0,20 eura za kamate.

19.6. Vezano za mlt. UG utvrđeno je da na dan 3. siječnja 2018. postoji dug tužitelja za 3 obroka koji ukupno iznosi 7.574,91 kuna / 1.005,37 eura.

20. Dakle vještak je u postupku imao tri različita zadatka pa je logično da je u svojim nalazima došao i do drugačijih utvrđenja. Naime u konkretnom slučaju tužitelj prvo tužbom traži povrat točno određenih mjesečnih iznosa plaćenih na ime uzdržavanja. No tu je potrebno istaknuti da je obveza tužitelja utvrđena sudskim odlukama pa je tužitelj znao koji je točno iznos dužan dati na ime uzdržavanja tuženika. Odredbom čl. 1112. st. 1. ZOO propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Prema tome ako je tužitelj i plaćao više nego li je bio obvezan platiti, nema pravo zahtijevati povrat jer je znao kolika je točno visina njegove obveze.

21.1. No zbog greške FINE prilikom izravne naplate, dio imovine tužitelja je bez osnove prešao u imovinu z. z. tuženika i to kada FINA prilikom izvršavanja zahtjeva za izravnu naplatu nije postupila po specifikaciji koju su tuženici priložili uz zahtjev pa je na konkretni slučaj trebalo primijeniti odredbu čl. 1111. st. 1. ZOO koja propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

21.2. Upravo je zato u ovom postupku bilo potrebno gledati nalaze vještaka u ukupnosti jer je za odlučivanje o zahtjevu trebalo utvrditi koji je iznos prisilno ustegnut od tužitelja na temelju ovršnih isprava u spornom razdoblju od 18. rujna 2017. do 3. siječnja 2018. prema zahtjevu za izravnu naplatu te za koliko prisilno ustegnuti iznos premašuje iznos koji je tužitelj bio dužan platiti.

21.3. Prema nalazu vještaka od 14. svibnja 2024. od tužitelja je za mlt. ČG vještak je prisilno ustegnut iznos od 37.823,13 kuna, a za mlt. UG iznos od 23.860,06 kuna, a upravo je ovaj nalaz mjerodavan jer uzima u obzir da su prilikom prisilne naplate ustezani iznosi radi namirenja dva ovrhovoditelja – FINE i tuženika te je u tom nalazu točno određeno koji je iznos ustegnut radi naplate tražbine tuženika.

22. Prema nalazu vještaka od 17. siječnja 2020., a koji je relevantan jer je u tom nalazu vještak korigirao prethodni nalaz i izračunao ukupne obveze tužitelja uzimajući u obzir i obvezu s osnove privremene mjere, a prema kojem su ukupne obveze tužitelja za mlt. ČG u spornom periodu bile 58.880,83 kune, dobrovoljno je plaćen iznos od 47.670,00 kn, a prisilno je ustegnut iznos od 37.823,13 kuna. Iz navedenoga proizlazi da tužitelj nije dobrovoljnim uplatama u cijelosti podmirio svoje obveze već je ostao dug u iznosu od 11.210,83 kuna (58.880,83-47.670,00). Nakon prisilne naplate duga, od tužitelja je previše ustegnut iznos od 26.612,30 kuna / 3.532,06 eura (37.823,13 -11.210,83).

23. Ukupne obveze prema nalazu vještaka od 17. siječnja 2020. za mlt. UG su u spornom periodu bile 59.010,50 kuna, dobrovoljno je plaćen iznos od 47.670,00 kn, a prisilno je ustegnut iznos od 23.860,06 kuna. Niti za ovog tuženika tužitelj nije dobrovoljnim uplatama u cijelosti podmirio obveze, ostao je dug u iznosu od 11.340,50 kuna (59.010,50-23.860,06). Nakon prisilne naplate, od tužitelja je previše ustegnut iznos od 12.519,56 kuna / 1.661,63 eura (23.860,06-11.340,50).

24. Budući da je z.z. tuženika izvršila ukupni povrat iznosa, ne specificirajući koji iznos otpada na kojeg od tuženika, potrebno je od ukupno prisilno ustegnutog iznosa za oba tuženika (37.823,13+23.860,06=61.683,19 kuna), oduzeti ukupni dug tužitelja (11.210,83+11.340,50=22.551,33 kuna), te se dobiva da je ukupno preplaćen iznos od 39.131,86 kuna / 5.193,69 eura. Od dobivenog iznosa potrebno je oduzeti iznos od 55.435,17 kuna / 7.357,51 eura koji je z.z. tuženika nesporno vratila tužitelju dana 17. veljače 2018., a nakon čega proizlazi da je z.z. tuženika vratila tužitelju preplaćeni iznos, odnosno da mu je vratila 16.303,31 kn / 2.163,82 eura više nego što je trebala.

25. Dakle, prvostupanjski sud je trebao uzeti u obzir nalaze vještaka u njihovoj ukupnosti te iz utvrđenja do kojih je došao vještak odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. No budući da prema čl. 374. ZPP drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbi, odlučeno je kao pod t. I. izreke.

26. Budući da je z.z. tuženika i prije podnošenja tužbe pokušavala stupiti u kontakt s tužiteljem kako bi vratila iznos koji je oduzet od tužitelja, a premašuje obvezu tužitelja, a koji je iznos na koncu tužitelju vraćen prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, odluku o troškovima postupka trebalo je donijeti primjenom čl. 157. ZPP. No budući da je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 5. ZPP donio odluku do koje bi došao i primjenom čl. 157. ZPP, ovaj sud je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučio kao pod t. I izreke.

27. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom valjalo ga je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti sa zahtjevom za naknadom troška za sastav žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. st. 1. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Zagrebu 7. listopada 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić