Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1647/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Državne nekretnine d.o.o., OIB:79058504140, Zagreb, Planinska 1, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženice TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivo Smrké & Maja Smrké u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4020/2018-48 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4020/2018-48 od 11. siječnja 2024. pod stavcima I. i II. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja Državne nekretnine d.o.o. za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4020/2018-48 od 11. siječnja 2024. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju iznos od 4.637,68 eura / 34.942,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 102,84 eura / 774,85 kuna s kamatom od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 402,42 eura / 3.032,06 kuna s kamatom od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 1.609,70 eura / 12.128,25 kuna s kamatom od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 1.475,55 eura / 11.117,56 kuna s kamatom od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 22. prosinca 2016.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 22. siječnja 2017.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 23. veljače 2017.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 23. ožujka 2017.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 21. travnja 2017.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 21. svibnja 2017.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 22. lipnja 2017

- na iznos od 108,18 eura / 815,05 kuna s kamatom od 29. srpnja 2017. sve do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju cjelokupan trošak postupak s kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

Stavkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 EUR. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg troška postupka u iznosu od 1.062,50 EUR kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 34.942,63 kune/4.637,68 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženice na ime stjecanja bez osnove u vidu korištenja nekretnine tužitelja u razdoblju od rujna 2014. do srpnja 2017., u kojem tuženica nije plaćala nikakvu naknadu.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog dijela presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijanog dijela presude i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine u [adresa], na adresi [adresa],

- da konkretna nekretnina predstavlja poslovni prostor površine 17 m2,

- da je tužitelj vlasnikom predmetnog poslovnog prostora postao u postupku povrata imovine koji se vodio pred Uredom državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službi za imovinskopravne poslove,

- da su prednici tuženice za navedeni poslovni prostor imali sklopljene ugovore o zakupu s Gradom Splitom,

- da je tuženica sve zaostale dugove svojih prednika podmirila Gradu Splitu, nakon čega je nastavila koristiti predmetni poslovni prostor bez sklapanja ugovora o zakupu s Gradom Splitom, iako je s njene strane postojala volja za pregovore s Gradom Splitom oko sklapanja eventualnog novog ugovora o zakupu poslovnog prostora,

- da je 18. veljače 2014. osnovano trgovačko društvo Good life j.d.o.o. na adresi Sinjska 7, Split, da je tuženica bila jedan od osnivača društva i zastupnik po zakonu,

- da je u utuženom razdoblju od rujna 2014. do srpnja 2017. korisnik predmetnog poslovnog prostora bilo trgovačko društvo Good life j.d.o.o.,

- da navedeno proizlazi iz iskaza svjedokinje GR te iskaza tuženice, kao i iz zapisnika s uviđaja na licu mjesta u predmetu utvrđivanja korisnika predmetnog poslovnog prostora od 15. ožujka 2016. i 2. lipnja 2017., te zapisnika o primopredaji konkretnog prostora od 25. srpnja 2017.,

- da je, dakle, konkretni poslovni prostor koristila pravna osoba, a ne tuženica.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tuženica nije u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos s naslova stečenog bez osnove, iz razloga što stvarni korisnik predmetne nekretnine u utuženom vremenskom razdoblju nije bila tuženica, već je to bilo trgovačko društvo Good life j.d.o.o. u kojem je ista bila zastupnica po zakonu, pa da se samim tim nisu ispunili zakonski uvjeti za utuženo potraživanje tužitelja, jer tuženica ne odgovara za obveze društva sukladno odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj:

111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19., dalje: ZTD).

9. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prilikom ocjene o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir sljedeće:

- da je tuženica sudjelovala u postupku povrata imovine i da je ista znala da je tužitelj postao vlasnik predmetnog poslovnog prostora,

- da se trgovačko društvo Good life j.d.o.o. nikad nije obratilo tužitelju radi reguliranja međusobnih odnosa, iako je tuženica bila jedan od osnivača i zastupnik po zakonu navedenog trgovačkog društva, te je koristila upravo poslovni prostor u vlasništvu tužitelja za obavljanje uredske djelatnosti,

- da su i prije stjecanja vlasništva tužitelja nad predmetnim poslovnim prostorom računi bili ispostavljani na ime tuženice (CR), te da je navedene račune tuženica plaćala kao fizička osoba, iako je već tada imala registrirano trgovačko društvo,

- da je tužitelj nakon stjecanja vlasništva konkretnog poslovnog prostora nastavio zaduživati tuženicu za plaćanje kao fizičku osobu jer tuženica nije imala primjedbi na ranije ispostavljane račune,

- da se tuženica zamolbom od 16. lipnja 2017. obratila tužitelju navodeći da kao korisnik poslovnog prostora u [adresa], na adresi [adresa], površine 17 m2, koji prostor koristi za uredsku djelatnost firme Good life j.d.o.o., isti više ne želi koristiti te da se želi iz istog iseliti, pri čemu je navedeni dopis potpisala osobno, bez pečata trgovačkog društva Good life j.d.o.o., kao i zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 25. srpnja 2017.,

- da je tuženica u utuženom razdoblju očigledno koristila predmetni poslovni prostor tužitelja za obavljanje uredske djelatnosti firme Good life j.d.o.o., a da za navedeno nije plaćala nikakvu naknadu tužitelju.

10. Odredbom iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) propisano je da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je odredbom iz čl. 1120. ZOO-a propisano da, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

11. Nadalje, odredbom iz čl. 10. st. 3. ZTD-a propisano je da se onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva, ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, dok je odredbom iz čl. 10. st. 4. ZTD-a propisano da se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. toga članka naročito ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, te ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

12. Uzimajući u obzir da je tuženica u utuženom razdoblju koristila tužiteljev poslovni prostor za obavljanje uredske djelatnosti trgovačkog društva Good life j.d.o.o. bez plaćanja naknade, znajući pritom da ni trgovačko društvo Good life j.d.o.o. ni tuženica osobno nisu sklopili ugovor o zakupu s tužiteljem koji je u postupku povrata imovine postao vlasnikom navedenog poslovnog prostora, u predmetnom postupku bilo je potrebno utvrditi je li u konkretnom slučaju došlo do tzv. proboja pravne osobnosti u smislu odredaba iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, te u tom smislu ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, imajući pritom u vidu ranije navedene odredbe ZOO-a.

13. Kako je u predmetnom postupku činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, tako je valjalo, imajući pritom u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. st. 1., 2. i 5. ZPP-a, primjenom odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

15. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava žalbe donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić