Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1190/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Jurčević, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Otoku, poslovni broj: P-12/2024-4 od 9. srpnja 2024., dana 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika, ukida se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Otoku, poslovni broj: P-12/2024-4 od 9. srpnja 2024. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da isto preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, a polazeći od činjenice da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, prvostupanjski sud smatra, primjenjujući odredbe čl. 81. st. 1 i 2. i čl. 87. st. 1. navedenog Zakona, a cijeneći da su u konkretnom slučaju odredbom čl. 14. Ugovora o kreditu stranke ugovorile da je u slučaju spora nadležan sud sjedišta tuženika, odnosno sud u Rijeci, koja odredba je sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, da ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, s tvrdnjom da ugovaranjem nadležnosti suda njegovog sjedišta tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja kao korisnika kredita, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, što bi za tužitelja izazvalo visoke troškove dolaska na sud, te bi ograničilo odnosno otežalo pravo tužitelja kao potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom. To stoga jer tužitelj ima prebivalište u [adresa], te u slučaju da se ovaj postupak vodi pred Općinskom sudom u Rijeci, morao bi prijeći put od oko 460 km u jednom smjeru, a što bi u odnosu na vrijednost predmeta spora predstavljao znatan trošak za tužitelja.

6. Osim toga sud navodi da sukladno Odluci Europskog suda pravde u predmetu Penzugyi Lizing Zrt. PŠ C-137/08 mora ispitati po službenoj dužnosti je li odredba o mjesnoj nadležnosti u ugovoru zaključenom između prodavatelja ili pružatelja usluge i potrošača ulazi u polje primjene Direktive i ako da, procijeniti po službenoj dužnosti je li takva odredba nepoštena, pa s obzirom da se o mjesnoj nadležnosti u slučaju spora između stranaka nije pojedinačno pregovaralo sud smatra odredbu čl. 14. nepoštenom u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., slijedom čega je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti sukladno odredbi čl. 96. st. 1. i 2. u vezi s čl. 102. st. 1. ZZP-a uz obrazloženje da se prilikom ocjene nadležnosti suda za vođenje ove parnice ne primjenjuje odredba čl. 46. niti čl. 70. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

7. U žalbi tuženik tvrdi da pobijana odluka nije pravilna niti zakonita jer sud nije ovlašten u ovom stadiju postupka na ovakav način donijeti odluku o nepoštenosti neke ugovorne odredbe, s obzirom da ispitivanje nepoštenosti iste može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka u kojem će sud provoditi dokaze na tu okolnost, između ostalog i ponajprije, saslušanjem stranaka, tvrdeći da je prvostupanjski sud počinio na taj način bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Ujedno ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP-a ističući da je prilikom odlučivanja o poštenim, odnosno nepoštenim ugovornim odredbama nužno posebno prosuđivati svaki konkretni spor, a da eventualnu neravnotežu među strankama treba prosuđivati s obzirom na različite okolnosti kao što su sjedište suda, sjedište odnosno prebivalište stranaka, prirodu spora, visinu predmeta spora, je li za očekivati da će stranka uzeti punomoćnika i druge relevantne okolnosti, pa tvrdi da je u konkretnom slučaju sud propustio utvrditi je li se o prorogacijskoj klauzuli posebno pregovaralo, kao i ostale relevantne okolnosti koje bi uzrokovale ništetnost sporne odredbe. Osim toga pojašnjava da nije bila ugovorena mjesna nadležnost suda u [adresa] da bi za suđenje u ovoj pravnoj stvari ponovno bio nadležan sud u [adresa] i to sukladno odredbama čl. 46. i 48. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima valja istači da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, na koje sadržajno ukazuje tuženik, obzirom da odluka ima nedostataka zbog kojih ovaj sud ne može ispitati njenu pravilnost i zakonitost jer su razlozi o odlučnim činjenicama u proturječju sa stanjem spisa, dok tuženik zakonito ukazuje da ga je nezakonitim postupanjem sud onemogućio u raspravljanju pred sudom.

9. Naime, da bi sud mogao ocijeniti da je navedena ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo bila nepoštena odnosno da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu potrošača ovdje tužitelja valja cijeniti ne samo udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta sjedišta tuženika nego i ostale relevantne okolnosti kao što su vrijednost predmeta spora, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku ne odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje tužitelja kao potrošača te ostale relevantne okolnosti koje prvostupanjski sud uopće nije uzimao u obzir prilikom odluke o ocjeni o osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti tuženika (isti zaključak usvojen je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 05. studenoga 2020. objavljenog pod brojem Su IV-308/2020).

9.1. Kako tužitelj nije u tužbi uopće ukazivao na nepoštenost navedene odredbe niti obrazložio zašto je podnio tužbu pred prvostupanjskim sudom, niti je sud nakon istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti omogućio strankama da iznesu svoje stavove u pogledu istog, potpuno je nejasno na osnovu čega je zaključio da se o navedenoj odredbi pojedinačno nije pregovaralo te da je ista uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja.

10. Naime, sud ne može donijeti odluku o tome je li neka od odredbi sadržanih u potrošačkom ugovoru nepoštena prije nego provede kontradiktorni postupak, a sve sa svrhom da ne povrijedi načelo izjašnjenja stranaka, pa je sud trebao obavijestiti stranke u postupku u postojanju namjere za odlučivanjem o nepoštenosti odredbe o prorogaciji nadležnosti i u tom smislu provesti kontradiktorni postupak, što je isti propustio, na temelju kojeg bi mogao sagledati sve okolnosti slučaja i utvrditi je li uistinu predmetna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, pa pravilno ističe tuženik da je pobijana odluka donijeta i na osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je žalbu tuženika valjalo uvažiti pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak, pa će sud, uvažavajući sve relevantne okolnosti utvrditi je li navedena sporna ugovorna odredba o prorogacijskoj nadležnosti ništetna ili ne, te ako je, o pitanju nadležnosti odlučiti primjenom odgovarajućih odredbi ZPP-a.

U Varaždinu 7. listopada 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić