Poslovni broj 34 Gž R-771/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž R-771/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari tužitelja J. C. /OIB: …/ iz Ž., kojeg zastupa D. I., odvjetnik u S. B., protiv tuženika N. P. z. /OIB: …/ iz Ž., kojeg zastupa D. Š., odvjetnik u Ž. i pravnoj stvari tuženika-protutužitelja N. P. z. protiv tužitelja-protutuženika J. C., radi nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu, sudskog raskida Ugovora o radu i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pr-39/2022-79 od 14. travnja 2023., na sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja J. C. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pr-39/2022-79 od 14. travnja 2023. pod stavkom I. izreke.

 

          II. Preinačuje se po žalbi tužitelja presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pr-39/2022-79 od 14. travnja 2023. pod stavkom II. izreke, a po žalbi tuženika-protutužitelja N. P. z. pod stavkom III. izreke i sudi:

 

               Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

 

          III. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom pod:

 

-          stavkom I. točkama 1. - 5. izreke odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. siječnja 2018. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu za radno mjesto Rukovoditelja poslovne jedinice Ž. i da radni odnos po toj odluci nije prestao (točka 1.), za određivanje sudskog raskida Ugovora o radu s nadnevkom 17. siječanj 2018. (točka 2.), zahtjev za isplatu iznosa od 2.393,04 eura / 18.030,36 kn na ime naknade štete zbog sudskog raskida radnog odnosa sa zateznim kamatama (točka 3.), za priznavanje neprekinutog radnog staža do 17. siječnja 2018. (točka 4.) i za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama (točka 5.);

 

-          stavkom II. izreke naloženo tužitelju J. C. naknaditi tuženiku N. P. z. parnične troškove u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn;

 

-          stavkom III. izreke naloženo tuženiku-protutužitelju N. P. z. naknaditi tužitelju-protutužitelju J. C. parnične troškove u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn sa zateznim kamatama od 14. travnja 2023. do isplate;

 

-          pod stavkom IV. izreke odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja N. P. z. za raskid Ugovora o radu s nadnevkom 5. srpanj 2018.  

 

2. Protiv presude pod stavcima I. i II. izreke žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 364,16 eura / 2.343,75 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Protiv presude pod stavkom III. izreke žali se tuženik-protutužitelj N. P. z. iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a, predlaže preinaku pobijane odluke o parničnim troškovima slijedom žalbenih navoda  i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 364,01 eura / 2.742,70 kn.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalbe su djelomično osnovane.

 

7. Predmet spora je:

 

-          tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena tuženikova Odluka od 16. siječnja 2018. kojom je tuženik izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Rukovoditelja poslovne jedinice Ž., a nastavno i zavisno za sudski raskid Ugovora o radu sa 17. siječnjem 2018., naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, i naknadu parničnih troškova,

-          i protutužbeni zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu s  5. srpnjem 2019. i  naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

 

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

8.1. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati.

 

9. Nije utvrđen žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), a niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356/2. ZPP-a), izuzev u dijelu o troškovima prvostupanjskog postupka.

 

10. Naime, mjerodavnim odredbama Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017.,98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) je propisano:

-          da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad platiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao (članak 7. stavak 1. ZR-a) i da su poslodavac i radnik dužni pridržavati se odredbi ZR-a … drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu (članak 8. stavak 1. ZR-a);

-          da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 116. stavak 1. ZR-a);

-          da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (članak 116. stavak 2. ZR-a);

-          da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku iznošenje svoje obrane, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članak 119. stavak 2. ZR-a);

-          da radnik može u daljnjem roku od petnaest dana, ako poslodavac u roku od petnaest dana od dana dostave zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa iz stavka 1. članka 133. ZR-a ne udovolji zahtjevu, zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava  pred nadležnim sudom (članak 133. stavak 2. ZR-a);

-          da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (članak 135. stavak 3. ZR-a);

-          i da se smatra da se radničko vijeće / sindikalni povjerenik suglasilo s odlukom poslodavca ako se u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti (članak 151. stavak 3.  članak 153. stavak 3. ZR-a)  

11. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi:

-          tužitelj (radnik) na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 31. listopada 2005., a sastavni dio kojeg je i Pravilnik o sistematizaciji poslova i radnih zadataka od 17. rujna 1996. i 26. rujna 2016. (u daljnjem tekstu: Pravilnik /članak 16. Ugovora o radu/), obavljao poslove radnog mjesta - Rukovoditelj / Voditelj poslovne jedinice Ž., kao radnik sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima /članak 5. stavak 1. Pravilnika/;

 

-          Odlukom o izvanrednom otkazu od 16. siječnja 2018. tuženik je otkazao tužitelju Ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i gubitka povjerenja u tužitelja uslijed kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć, odnosno neodgovornog korištenja i raspolaganje sredstvima poslodavca, što je između ostalog imalo za posljedicu manjak robe u poljoprivrednoj apoteci (Poslovnoj jedinici Ž.) u iznosu od 569.365,38 kn, neurednog sortiranje i slaganje roba po djelatnicima poslovne jedinici Ž., ne sastavljanja zapisnika i obavještavanje nadređenih o otuđenju i bacanju robe (utvrđeno na redovnoj inventuri održanoj od 2. do 8. siječnja 2018. u poslovnoj jedinici Ž.), ne nadziranje rada zaposlenih u poslovnoj jedinici Ž. vezano za cijene, ispravnost i pravilno skladištenje robe, stanja zaduženosti robom i odnos prema robi, za uredno i savjesno vođenje dokumentacije o robi u poljoprivrednoj apoteci, za nedostatak dijela robe;

 

-          sindikalni se povjerenik sa pravima i obvezama Radničkog vijeća N. P. z., kojem je 11. siječnja 2018. dostavljena obavijest o namjeri izvanrednog otkazivanja radnog odnosa tužitelju i dostavljen Ugovor o radu sklopljen s tužiteljem, nalog za inventuru broj 111/2017, Zapisnik sa inventure, nacrt odluke o izvanrednom otkazu, Zapisnik centralne komisije u kojoj su djelatnici očitovali o manjku robe, nije izjasnio o davanju ili uskrati suglasnosti (list 54. - 57. spisa) slijedom čega se smatra da je suglasna s odlukom tuženika (članak 151. stavak 3. ZR-a).

-          predmetna Odluka o izvanrednom otkazu donesena u zakonskom roku;

 

-          tužitelju omogućeno iznošenje obrane;

 

-          tužitelj pravovremeno protiv Odluke o otkazu poslodavcu podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kojem je tvrdio da cjelokupni postupak nije proveden u skladu sa zakonom, da nije postojalo skrivljeno ponašanje, niti je dokazano … da u cijelosti odbacuje optužbu da mu je 28. studenog 2016. uručeno upozorenja iz radnog odnosa zbog napuštanja radnog mjesta i konzumacije alkohola, na koji se tuženik očitovao 13. veljače 2018., koje očitovanje tuženika je tužitelj primio 16. veljače 2018.;

 

-          predmetna tužba podnesena u zakonskom roku (27. veljače 2018.);

 

-          po rezultatima inventure provedene od 2. - 8. siječnja 2018. u poslovnici Ž., na vođenje koje se Ugovorom o radu obvezao tužitelj, a koji rezultati su potvrđeni kao pravilni po revizorskoj tvrtki V. (list 48. - 49. spisa) i vještačenjem u predmetnoj parnici po stalnom sudskom vještaku D. V., dipl. oec. (list 434. - 447., 522. - 525. spisa), manjak u poslovnici Ž. za 2017. iznosi 569.365,38 kn, od čega se primjerice 69.043,59 kn odnosi na L. O. 25/1 za koji artikl nisu nađeni izlazni računi da je prodan, a niti je artikl nađen u skladištu prilikom inventure;

 

-          po inventurnoj komisiji zatečeno neodgovarajuće stanje u skladištu po pitanju roka valjanosti robe i dijelom uništena ambalaže u kojoj se nalazila roba, u dokumentaciji nije bilo podataka o otpisu robe u 2017., a ni za prethodne godine, nisu pronađeni zapisnici o izuzimanju robe kojoj je istekao rok trajanja, o uništenju, a niti o višoj sili;

 

-          prema Pravilniku u kontinuitetu od 1996. do donošenje Odluke o izvanrednom otkazu, koji je sastavni dio i Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika, rukovoditelj / voditelj  u poslovnoj jedinici (radnik sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima) između ostalog je u obvezi organizirati rad u poslovnoj jedinici, izrađivati plan proizvodnje, otkupa i prometa roba, neposredno nadzirati rad svih zaposlenih u poslovnoj jedinici, obavljati neposrednu kontrolu korištenja i održavanja sredstava rada i cjelokupne imovine koja se nalazi u poslovnoj jedinici, predlagati komisiji i po njenom zaključku stavljati izvan upotrebe zaštitna sredstva, sjemensku robu i drugu robu temeljem njene valjanosti za daljnja prometovanja;

 

-          tužitelj u studenom 2016. pisano upozoravan po tuženiku na ispunjavanje obveza iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza i to zbog samovoljnog napuštanja radnog mjesta, dolaženja na posao u alkoholiziranom stanju i konzumiranja alkohola za vrijeme radnog vremena, a koje upozorenje je tužitelj uručeno 6. prosinca 2016. (list 43. - 44. spisa).

 

12. Po tužitelja je, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, sporno postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu, utoliko što u bitnome tvrdi da su u donošenju odluke pod stavkom I. točkom 1. izreke zanemarene odlučne činjenice za donošenje objektivne presude, da se presuda nije mogla temeljiti na iskazima M. D., Ž. K. i zakonskog zastupnika tuženika jer da su isti saslušani bez tuženikovog prijedloga, a niti na nalazu i mišljenju vještaka D. V., dipl. oec. i da je njegova odgovornost utemeljena isključivo na činjenici što je on u trenutku utvrđenja manjka bio poslovođa poslovne jedinice u Ž., bez da se ispita i odgovornost zakonskog zastupnika tuženika M. B., kao nadređenog mu, i iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza među kojima i personalnih dokaza i njihove mjerodavnosti za razrješenje predmetnog spora.

 

13. Dovođenjem u vezu zapisnika o inventuri koja je nesporno provedene od 2. - 8. siječnja 2018. u poslovnoj jedinici Ž., koji zapisnik je vezano za odlučne činjenice potvrđen po revizorskoj tvrtki V. i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka u predmetnoj parnici sa Ugovorom o radu i Pravilnikom koji je sastavni dio Ugovora o radu, te iskazom tužitelja (list 632. - 633. spisa) kao jedini objektivni zaključak, kako ga je u biti formirao i prvostupanjski sud ostaje, da su propusti tužitelja u izvršavanju obveza iz radnog odnosa kao Voditelja poslovne jedinice Ž. u 2017. (radnika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima) osobito važne činjenice, uslijed kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, a na kojim činjenicama je utemeljena predmetne Odluka o izvanrednom otkazu.

 

14. Naime, postojanje druge osobito važne činjenice, kao opravdanog razloga za izvanredni otkaz mora biti takvo da se od poslodavca ne može tražiti da nastavi radni odnos s radnikom, ako ta činjenica narušava taj radni odnos, s tim da je prilikom ocjene je li neka činjenica upravo ona osobito važna u smislu odredbe članka 116. stavak 1. ZR-a, koja čini nastavak radnog odnosa nemogućim, potrebno takvu činjenicu povezati s okolnostima konkretnog slučaja i interesima obiju stranaka.

 

15. Budući da je tužitelj u obavljanju poslova Voditelja poslovne jedinice u Ž. propustio neposredno nadzirati rad svih zaposlenih u toj poslovnoj jedinici, da nije obavljao neposredne kontrole korištenja i održavanja sredstava rada i cjelokupne imovine koja se nalazila u poslovnoj jedinici Ž., da nije predlagao komisiji i po njenom zaključku da nisu stavljani izvan upotrebe zaštitna sredstva, sjemenska roba i druga roba temeljem njene valjanosti za daljnja prometovanja, da nije sastavljao zapisnike o uništenju robe, niti o višoj sili, da su isti propusti u obavljanju poslova voditelja poslovne jedinice u Ž., među ostalim rezultirali i utvrđenim ukupnim manjkom za 2017. godinu, u poslovnoj jedinici Ž., u iznosu 569.365,38 kn, a minimalno u iznosu 69.043,59 kn (artikal L. O. 25/1 za koji nisu nađeni izlazni računi da je prodan, a niti je artikl nađen u skladištu prilikom inventure), ne može se tražiti od tuženika da nastavi radni odnos s tužiteljem, budući da iz tih činjenica proizlazi da je radni odnos bitno narušen i da su to činjenice u smislu odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a, koje čine nastavak radnog odnosa nemogućim uz uvažavanje interesa tužitelja i tuženika.

 

16. Ž. razlozi na koje se poziva tužitelj nisu ostvareni, a koje veže uz činjenicu: da nije dokazana njegova odgovornost za "navodnu tešku povredu iz radnog odnosa koja se sastoji u odgovornosti za manjak robe, utvrđen na inventuri u 2017. godini…", da zakonski zastupnik tuženika "…navodi jedne razloge za otkaz, a u odluci su navedeni drugi razlozi za otkaz… da nikada nisu utvrđeni stvarni razlozi za otkaz, niti stvarna visina manjka, niti tko je odgovoran za manjak…", da nije obrazloženo kojom je to radnjom … skrivio manjak … posebno kad se uzme u obzir da nije primao robu, prodavao robu, nije primao novac, nije nosio novac u FINU, nije bio niti na jednoj inventuri, nije mogao utjecati na izbor članova inventurne komisije, nije dobivao izvještaj sa obavljenih inventura, da tuženik ima centralni program vođenja knjigovodstva u kojem kontrolira svu robu, da tuženik ima poluotvoreno skladište u čijem se krugu parkiraju vozači kamiona njegovi zaposlenici … da tuženik nije u zadnjih 20-ak godina otpisivao robu …da tuženik nikada nije vršio usklađivanje materijalnog i financijskog stanja u trgovini … da je učestalo mijenjao informatičke programe …, da vještak nije utvrdio visinu manjka, njegovu strukturu, već je samo prepisao inventurne liste tuženika i dr. …, da je tijekom postupka ukazivao da je potrebno dokazati njegovu odgovornost za nastali manjak, što nije učinjeno, posebno kad se pogleda način i organizacija rada tuženika i njegov utjecaj na rad i kontrolu rada sporne trgovine …", i da je zakonski zastupnik tuženika iznio niz neistina među kojima je i da je tužitelju 28. studenog 2016. upućena pisano upozorenje jer da on tu opomenu nije dobio niti neopravdano izostajao s posla.

 

17. Naime, tužitelj očito gubi iz vida:

 

-          da je temeljna obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao, prema uputama poslodavca koje mu je dao u skladu sa naravi i vrstom rada (članak 7. stavak 1. ZR-a) i da je ta obveza pravno odlučna u prosuđivanju odgovornosti radnika, među ostalim i pri prestanku ugovora o radu na temelju odluke poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

 

-          da je predmet spora u ovoj parnice nije odgovornosti tužitelja za štetu tuženiku (manjak od 569.365,38 kn), već ispitivanje zakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a nastavno i zavisno i ostalih tužbenih zahtjeva, tako da za odluku u predmetnoj parnici nije odlučna točna visina manjka i kako to navodi tužitelj "njegova struktura", već je dovoljno da je inventurom od 2. do 8. siječnja 2018., uz korekciju revizorske tvrtke, i nalazom i mišljenje stalnog sudskog vještaka utvrđen manjak i da minimalno iznosi 69.043,59 kn, koji iznos se odnosi na artikl L. O. 25/1 za koji nisu nađeni izlazni računi da je prodan, a niti je artikl nađen u skladištu prilikom inventure;

 

-          da je po inventurnoj komisiji zatečeno neodgovarajuće stanje u skladištu po pitanju roka valjanosti robe i dijelom uništena ambalaže u kojoj se nalazila roba, da u dokumentaciji nije bilo podataka o otpisu robe u 2017., ni za prethodne godine;

 

-          da nisu pronađeni zapisnici o izuzimanju robe kojoj je istekao rok trajanja, o uništenju, a niti o višoj sili, da je roba neuredno sortirana i slagana po djelatnicima poslovne jedinici Ž. i da rad istih tužitelj iako dužan prema Ugovoru o radi i Pravniku koji je sastavni dio Ugovora o radu nije nadzirao posebno vezano za cijene, ispravnost i pravilno skladištenje robe, za stanja zaduženosti robom i odnos prema robi, i za uredno (savjesno) vođenje dokumentacije o robi u poljoprivrednoj apoteci.

 

18. U konačnici, suprotno navodima žalbe, tužitelj je u svom iskazu na ročištu održanom 8. veljače 2023. učinio nespornim da je bio „šef“ radnicima u poslovnoj jedinici Ž., da je bio zadužen za kooperaciju ali da je vodio računa o tome da i ostala tri radnika dolaze na vrijeme na posao i izvršavaju svoje radne zadatke, da nikada nije tražio izvještaje inventurne komisije, da je M. S. govorio  za potrebu otpisa robe zbog isteka roka, ali da poslodavcu on nikada nije stavljao primjedbe iz razloga što je skladište poluotvorenog tipa, i da su obje prodavačice dobile otkaz (list 632. - 633. spisa), dok iz priloženog upozorenja sa povratnicom za koji se žalbom tvrdi da nikada nije izdano i da je to jedna od neistina kojom se služi zakonski zastupnik tuženika, proizlazi da je tužitelju pisano upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa uz mogućnost izvanrednog otkazivanja radnog odnosa uručeno 6. prosinca 2016. (list 44. spisa).

 

19. Pored sadržaja Odluke o otkazu, materijalnih dokaza u spisu (naloga i zapisnika o inventuri, izvješća revizorske tvrtke, dokaza o primitku pisanog upozorenja), rezultata vještačenja koja nisu kompromitirana po tužitelju vezano za činjenica koje su bitne za razrješenje predmetnog spora, i iskaza tužitelja, za razrješenje predmetnog spora, nisu niti relevantni iskazi svjedoka (K., D.) kao izvori saznanja suda o bitnim činjenicama za konačno rješenje predmetnog spora. Osim toga, tužitelj očito ispušta iz vida da je u odgovoru na tužbu po tuženiku predloženo izvođenje personalnih dokaza (svjedoci K. i D.), da je izvođenje tih personalnih dokaza prihvaćeno prije zaključenja prethodnog postupka (list 574. spisa), da je zakonski zastupnik tuženika M. B. saslušan kao svjedok "sui generis" (članak 264. i članak 267. stavak 2. ZPP-a) i da je i prema općem jamstvu poštenog postupka iz članka 6. stavka 1. EKZLJP-a za sud zadržano pravo procjene mjerodavnosti podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih po strankama za odluku.

 

20. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena tuženikova Odluka od 16. siječnja 2018. kojom je tuženik izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Rukovoditelja poslovne jedinice Ž., a nastavno i zavisno i zahtjeve za sudski raskid Ugovora o radu sa 17. siječnjem 2018., naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu (članak 125. stavak 1. ZR-a).

 

21. Međutim, po ocijeni drugostupanjskog suda vezano za odluku o troškovima pod stavkom II. i III. izreke, pravilnom primjenom materijalnog prava je trebalo odbiti zahtjeve stranaka za naknadu parničnih troškova, odnosno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove predmetne parnici (arg. članka 154. stavak 1. ZPP-a).

 

22. To stoga, što tužitelj nije uspio u parnici sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje, a nastavno i zavisno sa zahtjevima za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, a tuženik sa protutužbenim zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu, odnosno što se radi o međusobno uvjetovanim zahtjevima s kojima niti jedna od stranaka nije uspjela u parnici, i što u takvim okolnostima nije u skladu sa racionalnim, svrsishodnim i pravednim raspoređivanje troškova na kojima se mora zasnivati odluka o parničnim troškovima, bez obzira kako glase konkretna pravila, da tužitelj nadoknađuje troškove tuženiku, a tuženik nadoknađuje troškove tužitelju. Pored navedenog drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim posebno se očitovati na žalbene navode stranaka kojim iste iskazuju svoja viđenja odluke o troškovima, koja su suprotna osnovnim principima na kojima se treba zasnivati svaka odluka o troškovima, bez obzira kako glase konkretna procesna pravila, a pri čemu naravno treba imati u vidu i raznolikost razloga zbog kojih se konkretna parnica vodi.

 

23. Rukovođen navedenim principa u pronalaženju rješavanja pitanja dužnosti naknade troškova predmetne parnice odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

 

24. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II. i članak 166. ZPP-a za stavak III.).   

 

 

U Zagrebu 19. rujna 2023.

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.