Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-956/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupanog po punomoćniku Edi Slivaru, odvjetniku iz Pule, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, posl. br. Pr-292/2019-26 od 26. svibnja 2022., dana 7. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Pr-292/2019-26 od 26. svibnja 2022. u točkama I. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.360,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 11.000,00 kn (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke) i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka III. izreke).
2. Protiv točke I. i III. izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik pozivom na zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom plaće na ime prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka za razdoblje od kolovoza 2014. do prosinca 2019., kao i s osnove dodataka za otežane uvjete rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u ukupnom iznosu od 6.360,38 kn.
6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je u utuženom razdoblju tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu čistačice i da tužiteljica ima pravo da joj se plaća za redovan i prekovremeni rad obračuna u uvećanom iznosu jer da između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer da u oba slučaja tužiteljica kao čistačica obavlja jednake poslove i radne zadatke. Dakle, svi dodaci koji uvećavaju osnovnu plaću se ne mijenjaju ovisno o tome da li radi u redovnom radu ili prekovremeno, a dodaci se prema čl. 51. KU/2013 i čl. 49. KU/2018. međusobno ne isključuju.
6.2. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 01.12.2013., te da se tumačenje odrede čl.51.st.10 KU/13 pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu, a budući da je tumačenje 148 izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem br. 153 od 21.12.2015., prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja dakle od 21.12.2015. da se ima primjenjivati to tumačenje.
6.3. Na temelju mišljenja vještaka dipl. oecc. Marina Rameše prvostupanjski sud utvrđuje da razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja po svim utuženim osnovama iznosi 6.360,38 kn bruto, pa je u skladu s time tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev. Po prijedlogu tuženika da je provedena dopuna vještačenja sukladno uputi Vrhovnog suda RH Revr- 281/2021 od 25.04.2021. prema kojoj razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama iznosi bruto 1.071,55 kn. Međutim, prvostupanjski sud utvrđuje da dopunu mišljenja vještaka nije prihvatio jer da je nakon uvida u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženika koji ne rade u turnusima utvrđeno da je efektivni redovni mjesečni fond sati, dakle broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu, tuženik računao na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u zaključku br. 148. Ovakav da se način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka 153. Iz navedenog da proizlazi da je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
7.Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se zbog toga ne može ispitati, te ju je stoga valjalo ukinuti.
8. Ovaj sud smatra pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koja u redovnom radu ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, ima pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu jer je takav stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 3566/2018 od 21. svibnja 2019.). Međutim, s obzirom da presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici, odnosno o tome koliko iznose ti dodaci za vrijeme prekovremenog rada, u tom dijelu se ista ne može ispitati.
9. Osnovano navodi tuženik u žalbi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama vezano uz obračun mjesečnog fonda radnih sati, a posljedično tome i broja prekovremenih sati. Prvostupanjski sud je pravilnog stava da se tumačenje prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje do 20.12.2015., dok se od 21.12.2015. primjenjuje tumačenje prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati. Vještak Rameša je dopunsko mišljenje izradio upravo prema navedenom tumačenju, pa je izostalo obrazloženje zbog čega prvostupanjski sud nije prihvatio dopunsko mišljenje vještaka. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br. 148 i 153, što je u suprotnosti s nalazom vještaka iz kojeg proizlazi da je tuženik kroz cijelo utuženo razdoblje obračunavao plaće prema zaključku br. 148. iz čega bi proizlazilo da je do 21.12.2015. tuženik pravilno obračunavao mjesečni fond radnih sati.
10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će prihvatiti onu varijantu mišljenja vještaka koja je izrađena sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev -3566/2018 od 21. svibnja 2019. (dodaci na prekovremeni rad) i odluke poslovni broj Rev-789/2022, Rev-768/2021 i Rev-872/2021 (izračun mjesečnog fonda radnih sati), te će donijeti novu, zakonitu odluku.
11. Iz ovih je razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.
12. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki II. izreke.
U Rijeci 7. listopada 2025.
Sudac
Ksenija Dimec
