- 1 -              Rev 1231/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1231/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. Z. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. D. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1643/2020-2 od 12. listopada 2020. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-999/2019-4 od 8. lipnja 2020., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1643/2020-2 od 12. listopada 2020. i rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-999/2019-4 od 8. lipnja 2020. te se predmet vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da ne postoji valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva N. D., OIB: … iz Z., dijela nekretnine upisane u z.k. ul. 991 k.o G. S. koju čine kuća za odmor koja nije upisana u zemljišne knjige, k.č. 969/5 livada L. 52 čhv, k.č 955/4 pašnjak M. u L. 40 čhv, na temelju kupoprodajnog ugovora, bez datuma i mjesta potpisivanja, s ovjerom potpisa u Z. 5. srpnja 1995., broj OV-1950/95., sklopljenog između D. V. iz Z., koju zastupa R. P. odvjetnik iz Z. kao prodavateljice i N. D. iz Z., kao kupca. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.592,67 eura / 12.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.“

 

II. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana u odnosu na glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da ne postoji pravni odnos za stjecanje prava vlasništva 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 991 k.o. G. koju čine kuća za odmor koja nije upisana u zemljišnoj knjizi, kč. 969/5 livada L. 52 čhv, kč. 955/4 pašnjak M. u L. 40 čhv na temelju kupoprodajnog ugovora, bez datuma i mjesta potpisivanja s ovjerom potpisa u Z. 5. srpnja 1995. broj OV-1950/95 sklopljenog između D. V. iz Z., koju zastupa R. P., odvjetnik iz Z., kao prodavateljice i N. D. iz Z., kao kupca.“

 

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbačena je tužba tužiteljice, a pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 12.500,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-845/2021-2 od 8. lipnja 2022., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1643/2020-2 od 12. listopada 2020. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Može li sud odbaciti tužbu po čl. 109. st. 4. ZPP jer u vraćenom podnesku nije postavljen onaj zahtjev koji je naložio sud, ako je vraćen ispravljen podnesak sa uređenim zahtjevima za utvrđenje u skladu sa čl. 187. st. 1. ZPP i po tužbi se može postupiti?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukine drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je djelomično osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Tužiteljica je u ovom predmetu podnijela tužbu ispravljenu podneskom od 11. siječnja 2019. kojom je postavila tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „Utvrđuje se da ne postoji pravni odnos za stjecanje prava vlasništva 1/2 dijela nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora, bez datuma i mjesta potpisivanja sa ovjerom potpisa u Z. 5. srpnja 1995. broj OV-1950/95 sklopljenog između D. V. iz Z., koju zastupa R. P., odvjetnik iz Z. kao prodavateljice i N. D. iz Z., kao kupca za nekretninu upisanu u zk. ul. 991 k.o. G. koju čine kuća za odmor koja nije upisana u zemljišne knjige, kč. 969/5 livada luka 52 čhv, kč. 955/4 pašnjak M. u L. 40 čhv (glavni tužbeni zahtjev) te sporedno traženje kojim je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parniči trošak u iznosu od 15.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.“

 

9. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P-999/2019-2 od 6. svibnja 2020. tužiteljici je vraćena tužba kao i podnesak naslovljen kao „Ispravak i dopuna tužbe“ zaprimljen 11. siječnja 2019., radi ispravka. U rješenju se navodi da tužba nije razumljiva, odnosno da tužbeni zahtjev nije ispravno postavljen na način kako to nalaže odredba čl. 186. st.1. ZPP-a jer se tužbom na utvrđenje ne može zahtijevati utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakve činjenice, a kako je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev u podnesku „Ispravak i dopuna tužbe“, u kojem traži da se utvrdi da ne postoji pravni odnos stjecanja prava vlasništva ½ dijela nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora bez datuma i mjesta potpisivanja sa ovjerom potpisa u Z. 5. srpnja 1995. broj OV-1950/95 (točka 1. rješenja). Stoga je taj sud pozvao tužiteljicu da tužbu ispravi u roku od 8 dana od dostave tog rješenja i to na način da uredi tužbeni zahtjev kako to nalaže odredba čl. 186 st.1. ZPP-a te pravilo, precizno i potpuno određeno postavi tužbeni zahtjev i to da (a obzirom na činjenični opis tužbe) postavi tužbeni zahtjev ili na utvrđenje da je ugovor nepostojeći i bez pravnog učinka ili da je ugovor ništetan ili da postavi i jedan i drugi tužbeni zahtjev u obliku eventualne kumulacije (ako sud ne prihvati prvi zahtjev da prihvati drugi tj. idući postavljen) kod čega u pogledu stranka u postupku (tuženika) treba imati u vidu sudionike spornog ugovornog odnosa (točka 2. rješenja). Ujedno ju je upozorio na sankcije iz odredbe čl. 109. ZPP-a (točka 3. rješenja).

 

10. Tužiteljica je 20. svibnja 2020. dostavila sudu podnesak naslovljen kao „Ispravak i dopuna tužbe“ kojim traži utvrđenje da ne postoji pravni odnos za stjecanje prava vlasništva ½ dijela nekretnine upisane u zkul. 991 k.o. G. S. koju čine kuća za odmor koja nije upisana u zemljišnoj knjizi, kč. 969/5 livada luka 52 čhv, kč. 955/4 pašnjak M. u L. 40 čhv na temelju kupoprodajnog ugovora, bez datuma i mjesta potpisivanja sa ovjerom potpisa u Z. 5. srpnja 1995. broj OV-1950/95 sklopljenog između D. V. iz Z., koju zastupa R. P., odvjetnik iz Z. kao prodavateljice i N. D. iz Z., kao kupca (glavni tužbeni zahtjev) te eventualni zahtjev na utvrđenje da ne postoji valjana pravna osnova stjecanja prava vlasništva N. D., OIB: … iz Z., na ½ dijela nekretnine upisane u z.k.ul.991 k.o G. S. koju čine kuća za odmor koja nije upisana u zemljišne knjige, k.č.969/5 livada L. 52 čhv, k.č 955/4 pašnjak M. u L. 40 čhv, na temelju kupoprodajnog ugovora, bez datuma i mjesta potpisivanja, sa ovjerom potpisa u Z. 05.srpnja 1995., broj OV-1950/95., sklopljenog između D. V. iz Z. koju zastupa R. P. odvjetnik iz Z. kao prodavateljice i N. D. iz Z., kao kupca, a traži i da se tuženiku naloži da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 12.000,00 kn sa zz kamatom od dana presuđenja (sporedno traženje).

 

11. Nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu pozivom na čl. 109. st. 4. ZPP navodeći da tužiteljica nije ispravila tužbu u skladu s dobivenom uputom već je ponovno postavila istovjetni tužbeni zahtjev tj. nije postavila tužbeni zahtjev koji bi bio podoban za postupanje i nije dopunila tužbu na način kako je to bilo određeno rješenjem prvostupanjskog suda.

 

12. Odredbom čl. 109. st. 1. ZPP je propisano da ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. Stavkom 4. istog članka je propisano da će se smatrati da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda, a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se.

 

13. U odluci revizijskog suda broj: Rev-273/06-2 od 5. srpnja 2007. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

              „Prema stajalištu ovog revizijskog suda ako podnosilac vrati sudu ispravljen podnesak koji međutim nije podesan za raspravljanje, sud nije ovlašten odbaciti tužbu budući da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP).

 

              Po ocjeni ovog suda pogrešan je stav suda prvog i drugog stupnja da su se pretpostavke za odbacivanje tužbe na temelju navedene odredbe stekle i u slučaju ako je tužba vraćena s ispravkom, ali tako vraćena i ispravljena tužba nije podesna za raspravljanje, jer se u smislu odredbe čl. 109. st. 4. tužba odbacuje samo ako bude vraćena bez ispravka.

 

              Bez da je sud prethodno postupio po odredbi čl. 109. st. 1. ZPP, tj. da tužitelja poučio i pomogao mu tužbu ispraviti, nema mjesta odbačaju tužbe a pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. ZPP.“

 

14. Shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije u skladu s iznijetim shvaćanjem, dok je u odnosu na glavni tužbeni zahtjev tužbu valjalo odbaciti, ali iz drugih razloga.

 

15. Budući da je postupajući po rješenju suda tužiteljica u ovom postupku ispravila i dopunila svoju tužbu tako što je tužbu dopunila eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom kojim je tražila utvrđenje da ne postoji valjana pravna osnova stjecanja prava vlasništva ½ dijela nekretnine, tužbu u tom dijelu nije moguće odbaciti pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. ZPP jer je po takvom zahtjevu moguće postupiti.

 

16. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              Sud ne može odbaciti tužbu po čl. 109. st. 4. ZPP ako u vraćenom podnesku nije postavljen onaj zahtjev koji je naložio sud, već je vraćen ispravljen podnesak s uređenim tužbenim zahtjevom na utvrđenje u skladu s čl. 187. st. 1. ZPP i po tužbi se može postupiti.

 

17. Slijedom navedenog, odbacivanjem tužbe u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pogrešno je primijenjena odredba čl. 109. st. 4. ZPP, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 109. st. 4. ZPP.

 

18. Stoga je valjalo primjenom čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. i 3. ZPP, odlučiti kao u pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

19. Odredbom čl. 187. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

 

20. Iz sadržaja glavnog tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da ne postoji pravni odnos za stjecanje prava vlasništva ½ dijela nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora proizlazi da je tužiteljica takvim tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje činjenice tj. postojanja pravnog odnosa (za stjecanje prava vlasništva) na temelju kupoprodajnog ugovora odnosno da je sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine.

 

21. Budući da se tužbenim zahtjevom na utvrđenje ne može tražiti utvrđenje neke činjenice, jer zahtjev za utvrđenje kakve činjenice ne ide u sudsku nadležnost, valjalo je tužbu odbaciti u smislu odredbe čl. 16. st. 1. i 2. ZPP (tako i u Rev-1362/99 od 9. ožujka 2000.) u odnosu na glavni zahtjev koji glasi na utvrđenje činjenice.

 

22. Slijedom navedenog, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

 

U Zagrebu, 19. rujna 2023.