REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2442/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d. d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u OD Grgić & Partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d. o. o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, zaključio je glavnu raspravu 3. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnice Lidije Klepo, i punomoćnika po zaposlenju tuženika, UT, te donio i objavio presudu 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 650,34 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2021. do isplate, sve po stopi zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 19. rujna 2021. oko 22:30 h na državnoj cesti D538, na području grada Virovitice, dogodila se prometna nezgoda na način da je ŠT, upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], gore navedenom cestom, smjerom zapad-istok, od Brezika prema Lipovcu, dolaskom na 650 m 1. dionice navedene ceste, sa prednjom stranom vozila udarila u divlju životinju-lisicu koja je pretrčavala kolnik državne ceste D538 sa južne na sjevernu stranu, dolazeći joj s desne strane, prilikom čega je nastala materijalna šteta na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka]. Uslijed udara divlja životinja-lisica odbačena je na središnji dio kolnika gdje je i uginula, a o događaju je u jutarnjim satima obaviješten GT, predsjednik LU „Srndać“, Virovitica. Na dan predmetnog štetnog događaja nije bilo organiziranog skupnog lova, a do udara je došlo na dijelu ceste gdje nema prometnog znaka „Divljač na cesti“. Vozačica oštećenog vozila [registarska oznaka] kojim je upravljala ŠT je prijavila prometnu nezgodu MUP-u te su nadležni policijski službenici koji su izašli na mjesto nastanka prometne nesreće i obavili operativne radnje provedbe očevida, fotografiranja i osiguranja mjesta prometne nesreće, te je vozačica oštećenog vozila alkotestirana na licu mjesta a kod iste je izostala reakcija na alkohol. Protiv vozačice oštećenog vozila nije pokrenut prekršajni postupak obzirom je policija utvrdila da štetni događaj nije izazvan kršenjem prometnih propisa od strane vozačice ŠT. Obzirom da je u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja osiguratelj lovoovlaštenika bio ovdje tužitelj, to se vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka], ŠT obratila tužitelju sa zahtjevom za naknadu štete na navedenom vozilu, te je tužitelj temeljem sklopljenog sporazuma o izvansudskoj nagodbi, isplatio na račun vlasnice vozila dana 25.11.2021. godine iznos od 4.900,00 kn, odnosno 650,34 EUR na ime naknade štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Ne bi trebalo biti sporno, imajući u vidu odredbu čl. 82 Zakona o cestama, da cestom na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj-državna cesta D538- upravlja, gradi ju, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o., odnosno ovdje tuženik. Temeljem čl. 50 Zakona o cestama pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu od divljači nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Osiguranik tužitelja je zatražio u nekoliko navrata od tuženika, prije predmetnog štetnog događaja, postavljanje prometnog znaka „Divljač na cesti“ na državnoj cesti D538 pa tako i 2017. godine kao i 2019. godine, ali i nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, no tuženik nije postupio po zahtjevu osiguranika tužitelja. Kako su temeljem članka 963. Zakona o obveznim odnosima kao i čl. 23. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti isplatom štete sva prava osiguranika prešla na tužitelja kao osiguratelja prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, to se tužitelj obratio tuženiku s regresnim zahtjevom, na što se tuženik oglušio. Tužitelj, stoga, na temelju činjeničnog stanja opisanog u tužbi te predloženih dokaza potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.900,00 kn, odnosno 650,34 EUR uvećanog za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana plaćanja, kao i troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost za štetu, visinu štete, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zloporabe prava i zlouporabe procesnih ovlaštenja, te osporava tijek zakonskih zateznih kamata. Iz police osiguranja i Uvjeta osiguranja izvanugovorne odgovornosti Euroherc osiguranja d.d. (u daljnjem tekstu: Uvjeti) čl. 1. i čl. 2. i Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Ugovora) proizlazi da je predmet osiguranja djelatnost lovačkih društava. Zakonom o obveznim odnosima propisano je : - čl. 921. ZOO-a Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. - čl. 922. st. 2. ZOO-a Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom. Iz gore navedenih odredbi jasno i nedvojbeno proizlazi da je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a osigurani slučaj s obzirom na policu osiguranja i Uvjete je štetni događaj koji proizađe iz obavljanja djelatnosti lovoovlaštenika. Slijedom navedenog isplatom osigurnine osiguratelj je potvrdio da je štetni događaj prouzročen iz djelatnosti lovoovlaštenika odnosno činidbom lovoovlaštenika koja činidba je ili činjenje ili propuštanje, a što jasno proizlazi iz čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta kojom odredbom je propisano da: „Osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu za štete koje po zakonu ne odgovara (npr. viša sile, radnja treće osobe, pristanak ili radnja oštećenika), pri čemu se prema pojmovniku trećom osobom smatra svaka osoba koja nije subjekt ugovora o osiguranju.“ Stoga, ako je obveza nastala prouzročenjem štete djelatnošću lovoovlaštenika (čl. 20. st. 1. ZOO-a) odnosno ako je djelatnošću lovoovlaštenika nastao osigurani slučaj, to onda proizlazi da osigurani slučaj odnosno obveza nije mogla nastati prouzročenjem štete od djelatnosti Hrvatskih cesta d.o.o. Slijedom navedenog proizlazi da je između osiguratelja isplatom osigurnine i korisnika osiguranja (oštećnika) nastao: 1) sukladno čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta, čl. 921. ZOO-a, čl. 922. st. 2. ZOO-a i čl. 1112. st. 1. ZOO-a izvanugovorni obvezni odnos stjecanja bez osnove jer je osiguratelj platio nešto što nije dužan platiti, ako osigurani slučaj nije nastao djelatnošću lovoovlaštenika, već djelatnošću Hrvatskih cesta d.o.o., 2) sukladno čl. 963. st. 1. ZOO. -a subrogacijski obvezni odnos kojim je osiguratelj od treće osobe stekao pravo potraživanja popravljanja izvanugovorne obveze naknade štete prema lovoovlašteniku, ako je nastao djelatnošću lovoovlaštenika. Temeljem navedenog, a sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a proizlazi da je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Ako sud ne usvoji gore istaknute prigovore nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, tuženik osporava odgovornost za štetu. Prema Pravilniku o stručnoj službi za provedbu lovnogospodarskih planova (NN 108/19 u daljnjem tekstu Pravilnik) svako lovačko društvo mora imati ugovor sa ovlaštenom stručnom službom (čl. 2. i čl. 3. Pravilnika), koja stručna služba je dužna obavljati poslove iz čl. 4. Pravilnika, a od kojih poslova je za ovaj spor najbitniji dio poslova koji se odnosi na dnevnu i sezonsku migraciju divljači, brojno stanje divljači i ostalih životinjskih vrsta u lovištu, vrijeme obavljanja lova kroz godinu i način obavljanja lova divljači i ostalih životinju u lovištu. S obzirom na prije navedene odredbe Pravilnika te činjenicu da je Ugovorom osigurana djelatnost lovoovlaštenika, tužitelj je bio dužan dostaviti ugovor između lovačkog društava i stručne službe, dokaz o ispunjavanju uvjeta za obavljanje stručne službe (čl. 2. st. 2 i st. 3. Pravilnika), izvješća, zapisnike, analize i druge podatke od stručne službe, kako bi dokazao da šteta nije proizašla iz djelatnosti lovačkog društava, odnosno da je lovoovlaštenik obavljao svoju djelatnost sukladno pozitivnim propisima RH. Osnovanost tuženikovog navoda da je teret dokazivanja obavljanje djelatnosti lovoovlaštenika u skladu s pozitivnim propisima RH na tužitelju proizlazi iz čl. 4. st. 1. toč. 1. Uvjeta prema kojoj odredbi tužitelj nije u obvezi isplatiti osiguraninu za štete uzrokovanu namjerom, krajnjom (grubom) nepažnjom, prijevarom od strane osiguranika ili ugovaratelja osiguranje. Naime, prema značenju pojmova iz Uvjeta osiguranik je lovoovlaštenik, pa je s obzirom na odredbu čl. 4. st. 1. toč. 1. Uvjeta tužitelj dužan dokazati prije navedeno kako bi dokazao aktivnu legitimaciju odnosno da nije platio nešto što nije bio dužan platiti iz razloga što bi takvim postupanjem između tužitelja - osiguratelja i korisnika osiguranja – oštećenika nastao izvanugovorni obvezni odnos stjecanja bez osnove. Naime, ako lovoovlaštenik nema sklopljen ugovor sa stručnom služba, ili ako ima ali stručna služba na obavlja poslove iz čl. 4. Pravilnika, tada je osigurani slučaja nastao ili grubom nepažnjom ili namjerom lovoovlaštenika, a štetu koja proizlazi iz takvog osiguranog slučaju tužitelj nije bio dužan platiti. Tuženik posebno ističe da iz zahtjeva lovačkog društava Srndać jasno i nedvojbeno proizlazi da osiguratelj prilikom utvrđivanja obveze isplate osigurnine nije utvrđivao je li isti dužan isplatiti osigurninu odnosno je li lovoovlaštenik obavljao svoju djelatnosti u skladu s pozitivnim propisima RH, odnosno prileže li zahtijevima podaci izrađeni od stručne osobe iz kojih se može utvrditi na kojim mjestima divljač migrira preko ceste. Ovako postupanje tužitelja prilikom obrade odštetnog zahtjev kod ugovora o osiguranju djelatnosti odnosno prilikom ispunjenja ugovorne obveze predstavlja povredu osnovnih načela obveznog prava i to načela savjesnosti i poštenja, načela dužnosti suradnje, načela zabrane prouzrokovanja štete i načela zabrane zlouporabe prava, sve na štetu tuženika u ovom slučaju na štetu Hrvatskih cesta d.o.o., zbog čega proizlazi da tužitelj tužbom zloporabljuje procesna ovlaštenja. U vezi nesvjesnosti postupanje tužitelja prilikom obrade odštetnog zahtjeva jasno ukazuje presuda Županijskog suda u Zadru Gž – 793/19 od 05.06.2019. godine kojom je potvrđena presuda Os Virovitica Pn – 25/18 koja se odnosi na osiguranika tužitelja i na istu cestu u kojim je sud utvrdio da nedostavljene podatka uz zahtjev za postavljanjem znaka predstavlja postupanje protivno pozitivnim propisima RH i razloga za isključivu odgovornost lovačkog društava zbog neobavljanja djelatnosti iz razloga kako se navodi u presudi: „Na temelju navedenih odredbi Pravilnika sud zaključuje kako je zahtjev tuženika od 2.kolovoza 2017. previše uopćen jer u njemu nisu navedene lokacije posebno opasnih mjesta na kojima divljač učestalo prelazi cestu te kada se odredbe Pravilnika dovedu u svezu sa iskazom svjedoka S. iz Hrvatskih cesta d.o.o., sud nalazi da je takav zahtjev tuženika bio nepodoban za postupanje.“ Slijedom navedenog u vezi zahtjeva osiguranika tuženika, koji prileže tužbi, i državna cesta na kojoj se je dogodio štetni događaj je već donesena pravomoćna presuda od strane nadležnog suda kojom je pravomoćno utvrđeno da je uzrok naleta divljači na vozila isključiva odgovornosti LD Srndać i to kao posljedica neobavljanja njihove djelatnosti sukladno pozitivnim propisima RH. Presude Žs Zadar i OS Virovitica su objavljenje na portalu sudske prakse pa je stoga tužitelj kao stručna osoba koja se bavi odgovornošću za štetu mogao i morao znati za postojanje istih, što samo po sebi ukazuje na nesvjesnost postupanja kako tužitelja tako i njihovog osiguranika, na štetu Hrvatskih cesta d.o.o. Budući da je tužitelj podatak o osnovanosti odštetnog zahtjev odnosno o obavljanju djelatnosti lovoovlaštenika u skladu s pozitivnim propisima trebao i morao prikupiti prilikom obrada odštetnog zahtjev, a što nije napravio, a radi se o sporu male vrijednosti u kojim sporovima je tužitelj dužan dostaviti dokaze već uz tužbu, to je sukladno čl. 461.a st. 2. ZPP-a tužbeni zahtjeva tužitelja potrebno odbiti primjenom čl. 221a. ZPP-a. U vezi tereta dokazivanja tuženik ukazuje na presudu Visokog trgovačkog sud RH Pž – 4609/16 od 16.12.2019. godine. Naime prema prije navedenom pravnom stajalištu istinitost tvrdnje dokazuje ona osoba koja se na nju poziva. Kako se radi o osiguranju djelatnosti, a tužitelj tvrdi da je lovačko društvo obavljalo svoju djelatnost u skladu sa pozitivnim propisima RH, to je teret dokazivanje te činjenice na tužitelju. Međutim, tužitelj predmetnu činjenicu nije dokazao niti jednim dokazom i niti jednim pozitivnim propisom kojim se utvrđuje djelatnost lovačkih društava. Djelatnost lovačkih društava se ne dokazuje prema Zakonu o cestama, odnosno je li ili nije lovačko društvo podnijelo zahtjev, nego se dokazuje činjenicom je li lovačko društvo uopće obavljalo svoju djelatnost odnosno pratilo migraciju divljači u lovištu, kako bi se na temelju njihovog zahtjeva mogao postaviti znak koji će stvarno ukazivati na postojanja opasnosti od migracija divljači, a za koju činjenicu tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz. Budući da je tužitelj već prilikom obrade odštetnog zahtjeva trebao postupati kao savjesna i poštena ugovorna strana i utvrditi sve bitne činjenice za isplatu osigurnine što očigledno nije napravio, to proizlazi da isti zlouporabljuje institut iz čl. 963. st. 1. ZOO-a, ako bi se uopće, s obzirom na vrstu osiguranje, isti mogao primijeniti odnosno ako bi na temelju osiguranja djelatnosti moglo doći do subrogacije između osiguratelja i korisnika osiguranja. Međutim, ako sud unatoč svemu gore navedenom smatra da je tuženik taj koji je dužan dokazati da je tužitelj bio u obvezi isplatiti naknadu iz osiguranja odnosno da je šteta nastala iz djelatnosti lovoovlaštenika onda tuženika predlaže slijedeće dokaze. DOKAZ: ugovor LD Srndać sa stručnom službom za 2020. godinu i 2021. godinu, dokaz da osoba koje obavlja stručnu službu ispunjava uvjete iz čl. 57. st. 2. Zakona o lovstvu i da je ista opremljena sukladno čl. 2. st. 2. Pravilnika, izvješća, zapisnike, analize, podatke i evidencije stručne službe o dnevnoj i sezonskoj migracija divljači i ostalim životinjama u lovištu, brojno stanje divljači i ostalih životinja u lovištu, lov koji se obavljao u lovištu sa točno navedenim datumima i vrsti divljači koje se je lovila i način obavljanja lova za 2020. godinu i 2021. godinu, dokaz da su izvješća stručne službe za 2020. godinu i 2021. godinu dostavljeni Hrvatskim cestama d.o.o. zajedno sa zahtijevam za postavljenjem ili promjenom prometnog znaka A33 „Divljač na cesti“ radi pravilnog označavanja mjesta migracije divljači na cesti i radi pravilnog utvrđivanja uzroka nastanka štete od divljači na cesti sudionicima u prometu sve u svrhu sprečavanja štete od divljači na javnoj cesti (a sve pod uvjetom da teret dokazivanja obavljanja djelatnosti lovoovlaštenika u skladu sa pozitivnim propisima RH nije na tužitelju), po potrebi očevid radi utvrđivanje odnose li izvješća stručne službe i zahtjevi na mjesto štetnog događaja sa vještakom geodetske struke, zahtjev LD Srndać, presude Županijskog suda u Zadru Gž – 793/19 od 05.06.2019. godine i presuda Os Virovitica Pn – 25/18 IV. Prometni znakovi koji se postavljaju na javnu cestu ne postavljaju se proizvoljno iz razloga što se istima sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa (čl. 12. st.1. ZOSPC-a). Prometni znakovi su sukladno čl. 4. st. 1. alinea 9. Zakona o cestama dio javne ceste, a cesta je sukladno čl. 621. ZOO-a građevina, koja mora ispunjavati temeljne zahtjeve za građevinu (čl. 8. Zakona o gradnji), a jedan od zahtjeva je sigurnost i pristupačnost u korištenju (čl. 12. Zakona o gradnji), zbog čega je propisano da se prometni znakovi postavljaju na temelju prometnog elaborata (čl. 61. st. 1. ZC-a), a koji prometni elaborat se izrađuje sukladno Pravilniku o sadržaju, namjeni i razini razrade prometnog elaborata za ceste (NN 140/13), i za koji prometni elaborat je sukladno čl. 61. st. 4. Zakona o cestom potrebno ishoditi suglasnost nadležnog ministarstva. Znak A33 „Divljač na cesti“ je znak opasnosti kojim se sudionik u prometu upozorava na opasnost koja prijeti na određenoj cesti, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (čl. 16. st. 1. ZOSPC-a), odnosno na posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste ( čl. 18. Tablica 2. Pravilnik o prometnim znakovima NN 92/19). Znak A33 „divljač na cesti“ se sukladno čl. 50. Zakona o cestama postavlja temeljem zahtjeva lovačkog društva, uz koji zahtjevu bi radi prometno-sigurnosne analize u prometnom elaborat (čl. 5. st. 1. toč. 2a. alinea 10. Pravilnika o prometnom elaboratu) trebalo biti dostavljeno izvješće stručne služba o dnevnoj i sezonskoj migraciji divljači, vrsti divljači i drugih životinja koje borave u lovištu, i dr. Budući da Hrvatske ceste d.o.o., odgovaraju za štetu od divljači sukladno čl. 50. Zakona o cestama ako nisu postupile po zahtjevu lovačkog društva, to prema prije navedenim odredbama predmetni zahtjev mora biti utemeljen i opravdan podacima stručne službe, kako bi se na temelju istih mogla izraditi prometno – sigurnosna analiza ( čl. 5. st. 1. toč. 2a. alinea 10. Pravilnika o prometnom elaboratu), te kako bi znak A33 „Divljač na cesti“ mogao ostvariti svoju funkciju Osnovanost prije navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi iz pravnog stajališta presude Županijskog suda u Zadru Gž – 793/19 od 05.06.2019. godine kojom je potvrđena presuda Os Virovitica Pn – 25/18 koje presude se odnose na istu cestu i na istog osiguranika tužitelja. Međutim tuženik u vezi dostavljenih zahtjeva ističe kako se je isti na svaki od zahtjeva očitovao i zatražio podatke koju su mu potrebni za izradu prometnog elaborata ne temelju koje ga bi se mogla izraditi prometno sigurnosna analiza radi postavljanja prometne signalizacije, a po kojim zahtjevima LD Srndać odbija postupiti. Gore navedene činjenice ukazuje na opravdanost istaknutih prigovora zlouporabe prava i zlouporabe procesnih ovlaštenja, i neosnovnosti tužbenog zahtjeva ako se čl. 963. st. 1. ZOO-a s obzirom na vrstu osiguranja može primijeniti, odnosno ako bi na temelju osiguranja djelatnosti moglo doći do subrogacije između osiguratelja i korisnika osiguranja. DOKAZ: priznanje tužitelja, dopis Hrvatskih cesta d.o.o. od 18.09.2017. godine, dopis Hrvatskih cesta d.o.o. od 19.03.2019. godine, e - poruka Ministarstvu mora od tajnika L.U. Srndać Virovitica V. Tuženik osporava tijek zakonskih zateznih kamata iz razloga što se u ovoj pravnoj stvari radi o subrogacijskom zahtjevu kojim tužitelj potražuje popravljanje izvanugovorne obveze naknade štete, koje potraživanje je sukladno čl. 1085. st. 1. ZOO-a nenovčano potraživanje, ali se isto može sudskom odlukom pretvoriti u novčano potraživanje sukladno čl. 1085. st. 4. ZOO-a, pa bi stoga na potraživanje koje je sudskom odlukom pretvoreno iz nenovčanog u novčano zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a tekle prema, čl. 183. st. 1. ZOO-a i čl. 328. ZPP-a tek od pravomoćnosti sudske odluke kojim se nalaže popravljanje štete davanjem novčanog iznosa.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to:

Potvrda o prijavi događaja (str. 8. – 16. spisa), Zapisnik (str. 17. spisa), Kalendar skupnih lovova za lovnu 2021/2022 (str. 18. spisa), Polica osiguranja od odgovornosti (str. 19. spisa), Ugovor o osiguranju (str. 20. – 24. spisa), Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti (str. 25. – 33. spisa), Odštetni zahtjev (str. 34. – 39. spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi (str. 40. spisa), Potvrda o izvršenom plaćanju (str. 41. spisa), Izvid štete (str. 42. – 46. spisa), Zamolba za postavljanje znakova (str. 47. spisa), Očitovanje na zahtjev (str. 76. – 77. spisa), Očitovanje na zahtjev (str. 78. – 79. spisa), e-mail (str. 80. spisa). Sud je zamolbenim putem saslušao svjedoka GT, te je saslušao svjedoke ŠT i FT. Sud je priklopio spis MUP-a, PU Virovitičko – podravske, Klasa: 211-04/21-O/8854 (str. 155. – 172. spisa), dok je na okolnost dinamike i visine štete proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Jakoliću.

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22, dalje: ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 650,34 EUR koji je tužitelj isplatio trećoj (oštećenoj) osobi (ŠT) na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 po osnovi naknade imovinske štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 19. rujna 2021. naletom divljači (lisice) na vozilo.

6. Između stranaka nije sporno, a proizlazi iz Potvrde o prijavi događaja od 21. listopada 2021. na str. 8. – 9. spisa., Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, Prijave i zahtjeva za naknadu štete, Sporazuma o izvansudskoj nagodbi i potvrde o plaćanju:

- da je 19. rujna 2021. oko 22,30 sati na državnoj cesti D538, na području grada Virovitice, došlo do prometne nezgode na način da je ŠT, upravljajući navedenim motornim vozilom, a dolaskom na 650 m 1. dionice navedene ceste naletjela na divlju životinju – lisicu, koja je prema izjavi vozačice pretrčavala kolnik državne ceste sa južne na sjevernu stranu,

- da je lisica odbačena na središnji dio kolnika gdje je i uginula te da je o događaju obaviješten GT, predsjednik LU "Srndać", Virovitica,

- da je do štetnog događaja došlo izvan naseljenog mjesta, gdje je brzina kretanja vozila ograničena zakonskim ograničenjem brzine od 90 km/h,

- da na državnoj cesti D538 nije postavljen prometni znak "divljač na cesti",

- da je koncentracija alkohola u krvi kod vozačice bila 0,00 g/kg,

- da je oštećenik ŠT podnijela odštetni zahtjev tužitelju radi naknade štete nastale na vozilu naletom na divljač,

- da je tužitelj s oštećenikom ŠT sklopio 19. rujna 2021. Sporazum o izvansudskoj nagodbi kojom se obvezao po prijavljenom štetnom događaju na ime cjelokupne naknade štete isplatiti iznos od 650,34 EUR (4.900,00 kn),

- da je tužitelj isplatio oštećeniku 25. studenog 2021. iznos od 650,34 EUR po polici osiguranja od odgovornosti broj 804271894.

7. Sporno je, je li osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, odnosno odgovornost tuženika za štetu.

8. Na pitanje tuženikove odgovornosti primjenjuje se odredba čl. 50. Zakona o cestama (''Narodne novine“ broj 84/2011/ 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC), kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.).

9. S druge strane, odgovornost za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti je objektivna, tako da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, a sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO). Oslobođenje od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari moguće je u slučajevima propisanim odredbom čl. 1067. ZOO, prema kojoj se, vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik vlasnik se oslobađa djelomično (st. 3.), ili ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.). Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev- 352/2022 od 5. travnja 2022. izrazi pravno shvaćanje da nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. st. 2. ZC oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom, jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO. To znači da se lovoovlaštenik, odnosno njegov osiguratelj, u okolnostima konkretnog slučaja može osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ako dokaže propust tuženika, kao osobe zakonon ovlaštene za održavanje državnih cesta, vezan uz nepostavljanje znaka divljač na cesti na predmetnoj prometnici i da je takav propust bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

10. Tuženik je društvo koje upravlja državnim cestama i njegova je zakonska obveza održavati državne ceste (čl. 82. ZC-a). Za propuste u održavanju državnih cesta tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). U skladu s tom odredbom, krivnja za prouzročenu štetu se presumira zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Odredbom čl. 61. ZC-a je propisano da se prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata (st. 1.). Za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu ovoga Zakona, a nemaju prometni elaborat, mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme (st. 2.). Prometni elaborat prilaže se u postupcima ishođenja akata za građenje, rekonstrukciju i održavanje javnih cesta te suglasnosti na temelju ovoga Zakona (st. 3.). Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar uz prethodnu suglasnost ministra, odnosno županijska uprava za ceste uz prethodnu suglasnost nadležnog upravnog tijela županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na prostorno uređenje ovlašteni su izmijeniti prometni elaborat iz stavka 1. ovoga članka, odnosno postojeće stanje iz stavka 2. ovoga članka (st. 4.). Sadržaj, namjenu i razinu razrade prometnog elaborata propisuje ministar (st. 5.).

12. Pravilnikom o sadržaju, namjeni i razini razrade prometnog elaborata za ceste ("Narodne novine" broj 140/13, dalje: Pravilnik) su određeni sadržaj, namjena i razina razrade prometnog elaborata za ceste (u daljnjem tekstu: Elaborat) (čl. 1.). Članak 6. Pravilnika je propisano da Elaborat kao podloga za izvođenje radova i aktivnosti na cesti za koje nije propisan postupak ishođenja akata o gradnji izrađuje se, između ostalog, i u slučajevima izmjene postojećeg stanja prometne signalizacije i opreme na cestama (st. 1.). U slučajevima iz prethodnog stavka, Elaborat mora sadržavati: 1. Opći dio sadrži: naslovnu stranu, podatke o naručitelju, podatke o vrsti, sadržaju i obuhvatu zahvata i prometnoj zoni utjecaja, sadržajne dijelove elaborata s nazivima poglavlja tekstualnog dijela, oznakama broja stranica te nazivima i oznakama broja grafičkih priloga (nacrta), te 2. Posebni dio, ovisno o vrsti, sadržaju i obuhvatu zahvata, sadrži: a) Tehnički opis: postojeći i planirani prometni znakovi, signalizacija i oprema ceste ili ostali objekti prometne infrastrukture (čvorišta, kolodvori, terminali, odmorišta, javna parkirališta i garaže, prometne površine trgovačkih centara i dr.), izbor regulacije prometa, funkcije i algoritmi upravljanja u Centru za održavanje i kontrolu prometa, prometno-nadzorni i prometno-sigurnosni sustavi, prometno-sigurnosna analiza (statistika prometnih nesreća, određivanje opasnih mjesta, mjere i rješenja za povećanje stupnja sigurnosti), prometna svjetla u skladu sa Smjernicama za prometnu svjetlosnu signalizaciju na cestama - semafori (»Narodne novine« 61/2001), sustavi naplate prometnih usluga, prometna rješenja površina s ograničenim pristupom (poslovno stambenih zona sa smirenim prometom, tehnološki transport skladišta i proizvodnih pogona, garaža, ograđenih prostora i dr.), b) Specifikaciju opreme i radova, c) Situacije i nacrte: pregledne situacije na topografskoj karti (smještaj u prostoru na TK25 ili HOK podlozi), prometnih znakova, signalizacije i opreme ceste ili ostalih objekata prometne infrastrukture na geodetskoj ili digitalnoj ortofoto karti (DOF) u odgovarajućem mjerilu, rješenja privremene regulacije prometa, položaja znakova i opreme u potrebnom poprečnom profilu ceste ili objekta, logičkih i vremenskih uvjeta te algoritmama upravljanja prometnom signalizacijom, prometnih svjetala: postojeća i nova oprema, shema i situacija povezivanja opreme, izračun i matrica zaštitnih međuvremena, logika rada, planovi izmjene rada signala, dijagrami koordinacije i dr., mjera i rješenja za povećanje stupnja sigurnosti prometa, detalja i shematskih prikazi prometnih znakova, signalizacije i opreme, prometnih rješenja površina s ograničenim pristupom (poslovno stambenih zona sa smirenim prometom, tehnološki transport skladišta i proizvodnih pogona, garaža, ograđenih prostora i dr.).

13. Tuženik je prigovorio da zahtjev za postavljanje znaka opasnosti "Divljač na cesti", koji je tuženiku dostavilo Lovačka udruga Srndać, nije bio određen jer nije bio utemeljen na podacima stručne službe, pa na temelju takvog zahtjeva nije bilo moguće izraditi prometno – sigurnosnu analizu u smislu odredbe čl. 6. st 1. t. 2a. alineja 10. Pravilnika.

14. Na okolnost postavljanja zahtjeva za postavljanjem prometnog znaka "Divljač na cesti" sud je izvršio uvid u isprave na str. 47. – 48. spisa te str. 76. – 80. spisa te je saslušao GT zamolbenim putem.

15. Iz dopisa na str. 47. spisa iz kolovoza 2017., kojeg je potpisao GT, proizlazi da je tuženiku, Ispostava Bjelovar, upućena zamolba za postavljanjem znakova "A44" na Sjevernoj obilaznici VIROVITICA SUHOPOLJE koja prolazi cijelim pravcem kroz najfrekventniji dio lovišta L.U. SRNDAĆ X/101 te se očekuje veliki broj prelazaka divljači preko prometnice i mogući naleti na istu. U dopisu je navedeno da se moli Naslov ako je potrebna konzultacija sa predstavnikom lovačkog društva da ih kontaktira te da se zajednički ostvari što bolja zaštita vozača i divljači. Iz Ponovljenog zahtjeva Lovačke udruge Srndač od 1. ožujka 2019. proizlazi da se traži postavljanje znaka A44 Divljač na cesti tako da se znakom pokrije cijela dionica ceste u dužini od 6500 metara jer se ne mogu utvrditi prijelazi divljači koja se kreće cijelim lovištem i nema "točnih" prijelaza, a naleti na divljač su sve učestaliji.

16. Iz očitovanja tuženika od 18. rujna 2017. i od 19. ožujka 2019. proizlazi da je tuženik, pozivajući se na odredbu čl. 50. st. 2. ZC-a i Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11) kojim je propisano da prometnim znakom "Divljač na cesti" se označava posebno opasno mjesto na kojem divljač često prelazi preko ceste, obavještava Lovačku udrugu Srndać da je zahtjev za označavanjem javnih cesta definiran kao "..postavljanje znakova A44 na Sjevernoj obilaznici… koja prolazi cijelim pravcem kroz najfrekventniji dio lovišta…", a radi sprečavanja nastanka štete i reguliranja odgovornosti za moguću štetu zbog naleta divljači bez dokaza i dostave podataka o broju naleta i na kojoj precizno definiranoj lokaciji, je neutemeljen odnosno u suprotnosti s citiranim posebnim propisom, te je lovačka udruga pozvana da ponovno provede postupak i utvrdi točne lokacije na kojima divljač često prelazi preko ceste u području lovišta kojim gospodari te da s ST iz Ispostave Bjelovar provede očevid svakog takvog mjesta, uz sačinjenje odgovarajućeg zapisnika, nakon čega će doći do postavljanja znaka Divljač na cesti ukoliko se to pokaže opravdanim.

17. Iz iskaza svjedoka GT proizlazi da je LU Srndać još prije nego što je predmetna cesta otvorena zatražila od tuženika postavljanje znaka ili ograda, kako bi se upozorilo da se radi o prometnici na kojoj postoji mogućnost naleta na divljač. Prvi puta je to zatraženo 2017. godine, međutim, od Hrvatskih cesta je dobiven odgovor da tu nema nikakve opasnosti od naleta na divljač. Radi se o prometnici koja se nalazi uz polje te na tom dijelu 9 km nema niti jedne kuće. Sa gospodinom U su išli predstavnici triju lovačkih udruga koji djeluju na tom području, tj. Lukač, Virovitica i Gradina te je isti vidio da na cijelom području postoje tragovi divljači jer je na svih 9 000 metara nema gdje nije bilo prijelaza. Zahtjev LU Srndač nije bio prihvaćen, dok na dan štetnog događaja nije bio vršen pojedinačni niti skupni lov.

18. Sud je prihvatio iskaz svjedoka GT u dijelu u kojem je iskazivao da je zahtjev za postavljanjem prometnog znaka "divljač na cesti" postavljen, ali odbijen, i u dijelu u kojem je iskazivao da na cijelom području nema gdje nije bilo prijelaza, jer je u tom dijelu iskaz svjedoka u skladu s dokumentacijom u spisu, a osobiti zahtjevima iz 2017. i 2019. godine, kao i odgovorima na te zahtjeve. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da je tuženik odbio postaviti znak opasnosti jer ne potezu od 9 km nije bilo divljači te u dijelu u kojem navodi da je postavljen zahtjev i za postavljanjem "ograde", jer je u tom dijelu iskaz svjedoka u suprotnosti s očitovanjima tuženika na zamolbe za postavljanje prometnog znaka iz koje proizlazi da je postavljanje znaka zakonom moguće na određenom opasnom mjestu, odnosno sa sadržajem samih Zahtjeva lovoovlaštenika iz kojih proizlazi da je lovoovlaštenik zahtijevao postavljanje znaka opasnosti, ali ne i zaštitne ograde.

19. Sud nije uzeo u obzir isprave na str. 142. – 149., koje je svjedok GT predao na ročištu pred sudom, jer svjedok nije stranka u postupku, dok su takve isprave u ovom sporu male vrijednosti predane u sudski spis nakon zaključenja prethodnog postupka.

20. Odredbom čl. 17. st. 1., 2. i 3. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15, dalje - Pravilnik) je propisano da se prometni znakovi opasnosti, u pravilu, postavljaju izvan naselja na udaljenosti 250 do 400 m na autocestama, brzim cestama i cestama rezerviranim za promet motornih vozila, a na ostalim cestama na udaljenosti 150 do 250 m ispred opasnog mjesta na cesti, a mogu se postavljati i na manjoj ili većoj udaljenosti od propisane, ako to zahtijevaju okolnosti na dijelu ceste na kojemu se prometni znak postavlja, pri čemu prometnim znakovima opasnosti tada moraju biti pridružene dopunske ploče na kojima se označava udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju. Iz članka 18. Pravilnika nadalje proizlazi da prometni znak „divljač na cesti“ označava posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste.

21. Imajući u vidu citirane odredbe Pravilnika, sud je zaključio kako zahtjev lovoovlaštenika od 2. kolovoza 2017. i ponovljeni zahtjev od 1. ožujka 2019. nije bio previše uopćen jer u u okolnostima konkretnog slučaja, kada nije bilo moguće precizno definirati lokaciju prelaska divljači preko državne ceste jer su uzduž cijele označene dionice postojali tragovi divljači (prema iskazu svjedoka GT "na svih 9 000 metara nema gdje nije bilo prijelaza), a zbog čega sud nalazi da je takav zahtjev tuženika bio podoban za postupanje jer je prema čl. 17. i čl. 35. Pravilnika tuženik mogao postaviti znak opasnosti "divljač na cesti" na početku opasne dionice uz dopunsku ploču E02 kojom se označava duljina dijela ceste na kojem prijeti opasnost označena prometnim znakom. S druge strane, tuženik je podatke o broju naleta na divljač mogao pribaviti od nadležne policijske uprave, a što tuženik nesporno nije učinio niti je na tu okolnost predlagao izvođenje dokaza. Naime, postavljanje znaka opasnosti divljač na cesti upozorava vozače da na određenom području (gdje je postavljen znak) na potrebu smanjenja brzine i pojačane pozornosti, a postavlja se na određenoj udaljenosti ispred opasnog mjesta na cesti na kojima je utvrđeno da divljač često prelazi preko ceste. Kako je lovačka udruga naznačila početak i kraj dionice na kojoj je učestala pojava divljači, to nisu osnovani tuženikovi prigovori da nije bilo moguće udovoljiti zahtjevu jer nisu nisu bila označena posebno opasna mjesta na kojima divljač prelazi preko ceste sukladno čl. 18. Pravilnika znak A33. Pravilno tuženik ukazuje da je dužnost lovačkog društva da radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač prati migraciju divljih životinja i o tome jednom godišnje dostavi izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta (čl. 80. st. 7. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/2018, 32/2019 i 32/2020), međutim, neosnovano smatra da u situaciji kada divljač na više mjesta učestalo prelazi preko javne ceste nije moguće postavljanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti". Sijedom navedenog, sud je ocijenio da nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije u dijelu u kojem navodi da nije bilo osnova za postupanjem po Zahtjevu lovoovlaštenika jer takav zahtjev nije bio podoban za postupanje.

22. Međutim, sud je ocijenio da nepostavljanje znaka "divljač na cesti" nije u uzročno – posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja i da zbog toga ne postoji odgovornost tuženika za štetu-

23. Iz iskaza svjedoka ŠT proizlazi da je na dan štetnog događaja padala kiša te su motornim vozilom izašli na novu obilaznicu koja je izgrađena prema Gradini, odnosno prema Suhopolju. Između ograde od dva reda metala koja se nalazila uz cestu je izletjela lisica. U autu se vozila s ĆT, dok se ne može sjetiti kojom je brzinom upravljala vozilom. Lisicu je ugledala u zadnjem trenu, ona je došla s desne strane, a nakon čega su stali i pozvali policiju. Ne može se sjetiti koja je svjetla imala upaljena. Bila je večer i padala je kiša.

24. Iz iskaza svjedoka RT proizlazi da je na ravnom dijelu obilaznice na udaljenosti nekih 400 do 500 metara ispod ograde istrčala lisica, koju su pokupili. Lisicu je vidio u trenu kada je ona već istrčala van. Stali su s autom i pozvali policiju. Ne sjeća se jesu li bila upaljena kratka ili duga svjetla, a misli da je ŠT upravljala vozilom od nekih 70 km/h.

25. Sud je prihvatio iskaze svjedoka u kojima su suglasno iskazivali o načinu nastanka prometne nezgode (dijelu ceste na kojem je došlo do naleta na divljač i naletu na divljač), kao i postupanju nakon prometne nezgode, dok nije prihvatio iskaz svjedoka RT u dijelu u kojem navodi da je vozač upravljao motornim vozilom 70 km/h jer je u tom dijelu iskaz u proturječju s nalazom i mišljenjem prometnom vještaka koji je našao da se vozač neposredno prije prometne nezgode kretao brzinom od 102 km/h. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka sud je utvrdio da je predmetnog dana bila noć i padala je kiša i da je predmetnog dana na motorno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] naletjela divljač (lisica) na dionici državne ceste D538.

26. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi, kojem stranke nisu prigovarale, proizlazi da je prilikom nezgode došlo do naleta osobnog vozila osiguranika tužitelja BMW 120d reg. oznake [registarska oznaka] na životinju, prema utvrđenju prometne policije lisicu, koja se kretala preko kolnika državne ceste DC-538 na 0. km + 650 metara, vozačici s desna u lijevo, odnosno od juga prema sjeveru, dok se vozilo kretalo od zapada prema istoku. Naletna brzina osobnog vozila tužitelja na lisicu se obzirom na nastala oštećenja kretala u području od oko 100 km/h, a ako se uvaži da je vozačica na opasnost reagirala u najranijem mogućem trenutku, tada slijedi da se neposredno prije nezgode kretala brzinom od oko 102 km/h. U trenutku kad je vozač mogao uočiti kretanje lisice, vozilo se nalazilo udaljeno ispred mjesta naleta za oko 28,40 metara. Na toj udaljenosti bi vozač uspio u konkretnim okolnostima forsiranim kočenjem do zaustavljanja izbjeći nalet pri prethodnom kretanju bilo kojom brzinom koja ne premašuje 51 km/h, a ako se uvaži da lisica neposredno prije naleta ne bi naglo promijenila smjer kretanja i da bi pri daljnjem kretanju po pravcu za dodatnih 1,8 metara izašla van lijevog ruba vozila, tada bi brzina izbjegavanja naleta iznosila oko 82 km/h. Vještak je naveo da je na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ, te uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za BMW vozila na dan utvrđivanja štete i ugovorne cijene radnog sata od 19,91 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 1.089,80 EUR-a.

27. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem navodi da je vozačica neposredno prije naleta na divljač upravljala motornim vozilom od 102 km/h, na dijelu ceste na kojem vrijedi zakonsko ograničenje brzine od 90 km/h (cesta izvan naselja – čl. 54. st. 1. t. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama "Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19), a da bi u konkretnim okolnostima slučaja uspjela izbjeći nalet na divljač forsiranim kočenjem pri bilo kojoj brzini manjoj od 51 km/h. U tom dijelu je vještak brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, dok stranke nisu imale (u tom dijelu) primjedbe na provedeno vještačenje. Sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem navodi da "ako se uvaži da lisica neposredno prije naleta ne bi naglo promijenila smjer kretanja i da bi pri daljnjem kretanju po pravcu za dodatnih 1,8 metara izašla van lijevog ruba vozila, tada bi brzina izbjegavanja naleta iznosila oko 82 km/h" jer se taj dio nalaza i mišljenja ne temelji na stvarnim okolnostima, već na pretpostavci vještaka, za koju u spisu ne postoji podatak o tome da bi se upravo ta hipotetska situacija dogodila u konkretno utvrđenoj dinamici štetnog događaja, a kako je to osnovano tužitelj isticao u svom podnesku od 29. kolovoza 2025.

27. Tuženik kao pravna osoba koja gospodari javnom cestom, zbog nepostavljanja prometnog znaka „divljač na cesti“, odgovara za štetu od divljači naletom na vozilo kada je o postojanju objektivne potrebe (čestim prelascima divljači preko ceste, čestim prometnim nezgodama) za njegovo postavljanje obaviještena od osobe koja gospodari lovištem kroz koje prolazi javna cesta, a povodom toga u primjerenom vremenskom razdoblju nije poduzela potrebne radnje za njegovo postavljanje, ali samo pod pretpostavkom da je takva propust u uzročno – posljedičnoj vezi s nastankom štete i štetnog događaja. S obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da je u trenutku kada je vozač vozila osiguranika tužitelja prvi put ugledao lisicu, oko 1,00 s prije naleta, vozač bio prostorno udaljen od mjesta naleta oko 28,4 m, te da u slučaju da je vozač u tom trenutku na raspoloživom putu i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, on ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta na lisicu bi došlo (jer bi na raspoloživom putu od oko 28,4 m radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i time izbjegao ovaj štetni događaj da se kretao brzinom manjom od 51 km/h), sud utvrđuje da je u okolnostima u kojima se dogodio konkretni štetni događaj, nalet na divljač za vozača vozila bio neizbježiv, čak i da je na navedenoj dionici bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“, dakle, da nema uzročno-posljedične veze između nepostavljanja znaka opasnosti „Divljač na cesti“ i navedenog štetnog događaja. Pored toga, nije razumno očekivati niti da bi se bilo koji prosječni vozač na toj dionici ceste, na kojoj je brzina kretanja vozila ograničena prometnim znakom na 90 km/h, vozio brzinom manjom od 51 km/h, za koju je sud utvrdio da bi u tom slučaju na raspoloživom zaustavnom putu vozač radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti vozilo. Sud je zaključio da tuženikov propust nije niti djelomično pridonio nastanku štetnog događaja jer se od konkretnog vozača, koji je predmetnog dana upravljao motornim vozilom neprilagođenom brzinom ne poštujući pritom ograničenje brzine za dionicu ceste kojom se kretao, premda je bila noć i padala je kiša, ne može očekivati da bi takvu brzinu prilagodio ostalim uvjetima na cesti, pa tako niti znaku opasnosti "divljač na cesti".

28. Slijedom toga, sud je zaključio da tuženik nije odgovoran za štetu u smislu odredbe čl. 50. ZC-a, slijedom čega je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

29. Sud nije proveo dokazni prijedlog iz saslušanjem očevidaca na okolnost dinamike i načina nastanka štetnog događaja jer iz Potvrde o prijavi događaja na str. 8. spisa proizlazi da nije bilo očevidaca, niti saslušanjem policijskih službenika koji su vršili očevid jer tužitelj u tom dijelu nije odredio dokazni prijedlog niti je naveo konkretna imena svjedoka koje je potrebno saslušati. Pored toga, radi se o dokaznim prijedlozima koji nisu važni za odluku pa je njihovo izvođenje nesvrsishodno i neekonomično.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Sutkinja

Ines Božić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.