Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 361/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 361/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. P. J., dipl. iur. u Nezavisnom hrvatskom sindikatu Z., protiv tuženika S. d.d. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj R-567/19-2 od 19. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-39/2018-16 od 14. siječnja 2019., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika od 14. ožujka 2017. kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu od 1. ožujka 1997. te vraćanje na radno mjesto nadzora, kontrole i praćenja robe i osoba (toč. I. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev na sudski raskid ugovora o radu s danom 15. ožujka 2017. (toč. II. izreke). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.500,00 kn s zateznim kamatama (toč. III. izreke).

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjska odluka preinači, podredno ukine.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iste i predložio reviziju odbaciti, podredno odbiti.

 

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog neopravdanih izostanaka s posla, te i zahtjev za vraćanje na rad.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. ožujka 1997. za radno mjesto: Nadzora, kontrole i praćenja robe i osoba,

 

- da je u čl. 3. ugovoreno da se rad obavlja na različitim mjestima ovisno o potrebama, dok se radno vrijeme uređuje sukladno Pravilniku o radu,

 

- da je poslodavac temeljem Upute od 9. veljače 2017., Rasporedom i rotacijom smjena od 10. veljače 2017. obavijestio da se, među ostalim, i tužitelj raspoređuje na rad na portu kamenoloma Š. i da se odrađuju dvije smjene, prva od 7-15 sati i druga od 15-23 sata,

 

- da je tuženik 14. ožujka 2017. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog nedolaska na posao pet dana (od 27. veljače do 3. ožujka 2017.) a nakon povratka s godišnjeg odmora kojeg je koristio u razdoblju od 13. do 24. veljače 2017. kada se nije pojavio na radnom mjestu u kamenolomu Š. u S.,

 

- da je tužitelj pozvan na iznošenje obrane i provedeno je savjetovanje sa Sindikatom.

 

9. Prvostupanjski je sud, što prihvaća i drugostupanjski sud, odbio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je otkaz bio dopušten sukladno odredbi čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) i čl. 97. toč. 17. Pravilnika o radu tuženika („neopravdani izostanak s posla 3 dana u kontinuitetu“), zbog neopravdanog izostanka tužitelja s posla jer je tužitelj odbio raditi poslove svog radnog mjesta u kamenolomu iako je s poslodavcem ugovorio da se rad obavlja na različitim mjestima ovisno o potrebama poslodavca i slijedom toga nije došao na posao, što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

10. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan. Naime, tužitelj u reviziji uglavnom ponavlja da je trebao na novom mjestu rada (koje je bliže njegovom mjestu stanovanja) raditi na poslovima portira, ali to ne proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

10.1. U odnosu na revizijski navod da nižestupanjske odluke ne sadrže ocjenu da je tužitelj kao „zviždač“ prokazao aktivnosti tuženika koje da su predmet istraga, za odgovoriti je da je takva posebna sudska zaštita normirana tek od stupanja na snagu Zakona o  zaštiti prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine", broj 17/19) tj. od 1. srpnja 2019., a i tužitelj je prekludiran u iznošenju navedenih okolnosti (iznesenih nakon zaključenja prethodnog postupka) kako to navodi tuženik u odgovoru na reviziju, pa se ti revizijski navodi ukazuju irelevantnim.

 

10.2. Međutim, bez obzira na to, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj odbio raditi poslove svog radnog mjesta u kamenolomu Š. neosnovano držeći da se radi o poslovima portira. Nedvojbeno je utvrđeno i da tužitelj uopće nije dolazio na posao pet dana (niti u sjedište poslodavca niti u kamenolom) čime je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, propisanu i Pravilnikom o radu tuženika, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

11. Dio revizijskih navoda kojima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza, ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. rujna 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu